REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 998/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB:81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, koga zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Poreča, OIB:41303906494, Poreč, Obala Maršala Tita 5/I, koga zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti otkaza ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1112/2019-7 od 1. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-360/2017-13 od 22. studenoga 2018., u sjenici održanoj 24. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz Ugovora T45- 076/2010. o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 01.10.2010. godine, kojeg je tuženik izjavio 28.07.2017.
2. Tuženik je dužan primati ispunjenje Tužiteljevih novčanih obveza temeljem Ugovora 45-076/2010. o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 01.10. 2010. godine".
Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.125,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, i tužbeni zahtjev, odbijen po prvostupanjskom sudu u dijelu u toč. I. podtočka 1. izreke, je prihvaćen. Ujedno je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u toč. 1. podtočka 2. izreke i u odluci o troškovima postupka (toč. II.izreke) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1802/2021-3 od 23. ožujka 2022. dopustio tuženiku podnošenje revizije u odnosu na pitanje
''Može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu rok njegovog trajanja nije određen, kojim se uz novčanu naknadu (obvezu) pravo služnosti osniva ili kojim služnost utvrđuje, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe članka 212. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 do 29/18 - dalje: ZOO)?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), podnio tuženik i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška odgovora.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti otkaza ugovora o osnivanju prava služnosti od 1. listopada 2010. sklopljenog između stranaka.
8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio je kao osnovan izrazivši u bitnom shvaćanje da je navedeni ugovor otkaz obveznog prava (o trajnom obveznom odnosu), otkaz kojeg ugovora je uređen odredbama čl. 212. ZOO-a, te da se kao takav može otkazati sukladno odredbi čl. 212. st. 1. ZOO-a.
9. Drugostupanjski sud, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, preinačio je prvostupanjsku presudu izrazivši pritom shvaćanje da navedeni ugovor nije ugovor obveznog, već stvarnog prava, usmjeren na osnivanje prava služnosti, koji ugovor se ne može otkazati na temelju odredbe čl. 212. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
11. Podnoseći reviziju zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik ističe tvrdnju o postojanju revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 212. st. 1. ZOO-a.
11.1. Naime smatra tuženik da je ugovor o osnivanju prava služnosti, sve do trenutka predaje u zemljišnim knjigama radi stjecanja prava služnosti, a time i stjecanja prava služnosti uknjižbom, ugovor obveznog prava i to ugovor kojim se osniva trajni obvezni odnos, koji se kao takav može otkazati na temelju čl. 212. st. 1. ZOO-a.
12. Suprotno tvrdnji revidenta, ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14
- dalje: ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom, a kako je to pravilno i zaključio drugostupanjski sud.
13. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na koji kroz naznačeno pitanje revident ukazuje.
14. Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija dopuštena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
15. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.