REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj 34 P-1749/2020-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja E. D. d.d., S., … OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. P.,

odvjetnik u OD G. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv

tuženika G. Z., Z., …, OIB: …,

zastupanog po punomoćnik J. M., odvjetnik u OD M.

& L. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 24. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.143,54 eura / 174.375,00 kn kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka 181.875,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 234.837,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. lipnja 2020. podnio tužbu kojom traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem G. Z., G. ureda za prostorno uređenje,

izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/19- 009/107, Ur. broj: 251-13-32-1/010-19-3-MB od 6. kolovoza 2019. te traži nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

1.1. Uz podnesak od 9. ožujka 2021. tužitelj dostavlja presudu Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-4188/19-7 od 4. rujna 2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. rujna 2022. (te u identičnom podnesku od 5. rujna 2022.) u bitnome navodi da je tužitelj znao da je ovrha obustavljena prije podnošenja tužbe, i to iz razloga jer mu je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Klasa: UP/II-363-03/19-12/57, Ur. broj: 531-09-2-19-2 od 19. studenoga 2019. uredno dostavljeno 13. prosinca 2019.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa te traži nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. Tužitelj podneskom od 8. prosinca 2022. povlači tužbu, međutim, traži nadoknadu parničnih troškova jer smatra da je tuženik bio dužan obavijestiti ovaj sud u predmetu Ovr-1615/19 da je drugostupanjsko upravno tijelo poništilo rješenje G. Z. od

6. kolovoza 2019. kojim je određena ovrha.

3. Tuženik je na ročištu održanom 12. prosinca 2022. izjavio da se ne protivi povlačenju tužbe, ali smatra da mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka.

4. Uzimajući u obzir da je tužitelj podneskom od 8. prosinca 2022. povukao tužbu, a tuženik se nije protivio povlačenju tužbe, valjalo je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) odlučiti kao u stavku I. izreke ovoga rješenja.

5. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne od tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Međutim, iznimno od čl. 158. st. 1. ZPP, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

5.1. Tužitelj je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku jer u ovome predmetu tužba nije povučena iz razloga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu u tijeku parničnog postupka niti je tužba povučena iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

5.2. Naime, između stranaka nije sporno:

- da je rješenjem G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/19-009/107, Ur. broj: 251-13-32-1/010-19-3-MB od 6. kolovoza 2019. određeno izvršenje rješenja istog upravnog tijela, Klasa: UP/I-363-02/04-08/619, Ur. broj: 251-13-31-/100-13-19-IS od 15. travnja 2013., i to na način da se komunalni doprinos u iznosu od 6.128,432,09 kuna odmjeren rješenjem od 15. travnja 2013. prisilno naplati putem FINE na novčanim sredstvima tužitelja, dakle, da je prvostupanjsko upravno tijelo po službenoj dužnosti protiv tužitelja pokrenulo postupak ovrhe radi prisilne naplate komunalnog doprinosa,

- da je tužitelj podneskom od 19. kolovoza 2019. ovome sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe i prijedlog za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, a kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem tuženika od 6. kolovoza 2019.

- da je izvršnim rješenjem M.G.I.P.U Klasa: UP/II-

363-03/19-12/57, Ur. broj: 531-09-2-19-2 od 19. studenoga 2019. poništeno rješenje G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo,

komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/19-009/107, Ur. broj: 251-13-32- 1/010-19-3-MB od 6. kolovoza 2019. te obustavljen postupak pokrenut po službenoj dužnosti za provedbu ovrhe dospjelog neplaćenog komunalnog doprinosa prema ovršnom rješenju tuženika 15. travnja 2013., dakle, da je drugostupanjskim upravnim rješenjem poništeno prvostupanjsko upravno rješenje kojim je određena ovrha (tj. izvršenje) te da je upravni postupak ovrhe (tj. izvršenja) obustavljen,

- da je predmetno drugostupanjsko rješenje M.G.I.P.U 19. studenoga 2019., tužitelju uredno dostavljeno 13. prosinca 2019.,

- da je rješenjem i zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-1615/19 od 20. svibnja 2020. odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za odgodom ovrhe podnesen 19. kolovoza 2019. te da je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu protiv tuženika.

6. Prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("NN" broj 47/09 i 110/21, dalje ZOUP) rješenje doneseno u upravnom postupku

izvršava se nakon što postane izvršno, dakle izvršenje ima značenje ovrhe upravnog rješenja. Ovrha upravnih rješenja kojim su utvrđene novčane obveze određuje se sukladno odredbi čl. 139. st. 1. u vezi s čl. 137. st. 1. ZOUP na način da najprije prvostupanjsko upravno tijelo donese rješenje o izvršenju u pisanom obliku, a zatim se ovrha temeljem rješenja o izvršenju provodi u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje, tj. sukladno odredbama važećeg Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Zatim, na kraju postupka izvršenja, pod pretpostavkama propisanima odredbom čl. 146. ZOUP donosi se rješenje o obustavi izvršenja koji institut je sličan institutu obustave ovrhe propisan Ovršnim zakonom.

6.1. U konkretnom slučaju prvostupanjsko upravno tijelo je po službenoj dužnosti protiv tužitelja pokrenulo postupak ovrhe radi prisilne naplate komunalnog doprinosa (utvrđenog rješenjem tuženika od 15. travnja 2013.), i to donošenjem rješenja o izvršenju (ovrsi) od 6. kolovoza 2019. Pri tome valja istaknuti da se stranke tijekom postupka nisu izričito očitovale od tome da li je tuženik rješenje o ovrsi od 6. kolovoza 2019. dostavio FINI radi prisilne naplate. Ta okolnost ne proizlazi niti iz sadržaja isprava u spisu jer stranke nisu priložile zahtjev za izravnu naplatu koji je tuženik podnio FINI. Osim toga, niti tužitelj u prijedlogu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 19. kolovoza 2019. ne navodi da je podnesen zahtjev za izravnu naplatu već navodi da svoj prijedlog temelji na činjenici da je zaprimio upravno rješenje od 6. kolovoza 2019. kojim je određena ovrha komunalnog doprinosa.

6.2. Ovrha čije se proglašenje nedopuštenim traži ovom tužbom bila je obustavljena rješenjem drugostupanjskog upravnog tijela donesenim 19. studenoga 2019., tj. ovrha je bila obustavljena prije podnošenja tužbe (2. lipnja 2020.). Ta okolnost tužitelju nije mogla ostati nepoznata, a ovo stoga što je drugostupanjsko rješenje M M.G.I.P.U od 19. studenoga 2019. uredno zaprimio 13.

prosinca 2019.

6.3. Prema tome, kako je postupak ovrhe u trenutku podnošenja ove tužbe već bio obustavljen, to tuženik u tijeku ovoga postupka nije niti mogao udovoljiti zahtjevu tužbe pa tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnim troškova jer tužba nije povučena zbog toga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

7. Nadalje, povlačenje tužbe ne može se pripisati tuženiku niti iz razloga koje u podnesku od 8. prosinca 2022. ističe tužitelj.

7.1. Naime, neosnovano tužitelj navodi da je tuženik trebao obavijestiti ovaj sud u predmetu Ovr-1615/19 da je doneseno rješenje M.G.I.P.U od 19. studenoga 2019., a ovo stoga što se u postupku ovoga suda Ovr-

1615/19 ne provodi nikakva ovrha, taj postupak je dovršen donošenjem rješenja i zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr-1615/19 od 20. svibnja 2020. i u istome se ne donosi rješenje o obustavi. Osim toga, o donošenju toga rješenja tužitelj je mogao sam obavijestiti sud jer je to rješenje i njemu dostavljeno.

8. Slijedom navedenog, parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 234.837,50 kn odbijen kao neosnovan (stavak IV izreke).

8.1. Visina troškova je odmjerena sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 6.128.432,09 kn i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

8.2. Tuženiku se temeljem odredbe čl. 155. ZPP priznaju kao potrebni odvjetnički troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 6200 bodova (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) i zastupanje na ročištu 12. prosinca 2022. u iznosu od 3100 bodova (Tbr. 9.2. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 9300 bodova što pomnoženo sa vrijednosti boda (1 bod = 15,00 kn, Tbr. 50. Tarife) iznosi 139.500,00 kn čemu valja dodati i pripadajući PDV od 25% u iznosu 34.875,00 kn (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 174.375,00 kn.

8.3.Tuženik je odgovor na tužbu podnio dva puta, i to prvi puta podneskom od 2. rujna 2022. i drugi puta podneskom od 5. rujna 2022. Međutim, kako je riječ o podnescima identičnog sadržaja, to se tuženiku ne priznaje trošak sastava odgovora na tužbu podnesenog 5. rujna 2022. u iznosu od 6200 bodova, tj. 93.000,00 kn s PDV od 23.250,00 kn. Također, za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2022. ne priznaje se razlika između dosuđenog iznosa (3100 bodova) do zatraženog iznosa (6200 bodova)

jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, tj. ne priznaje se iznos od 46.500,00 kn s PDV od 11.625,00 kn. Također, ne priznaje se niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn i pristojbe za odluku od 5.000,00 kn jer ih tuženik nije platio. Dakle, ukupno se tuženiku s osnova troškova postupka ne priznaje iznos od 181.875,00 kn (93.000,00 + 23.250,00 + 46.500,00 + 11.625,00 + 2.500,00 + 5.000,00 kn).

8.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

("NN" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („nn“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18 i 126/21) kao u ostalim odnosima.

8.5. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 174.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke), dok je preko dosuđenog a do zatraženog (356.250,00 kn), a za iznos parničnih troškova od 181.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke).

U Splitu 24. siječnja 2023.

Sudac

Mislav

Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o istoj odlučuje županijski sud.