REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-850/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AUTOCESTA RIJEKA- ZAGREB d.d., OIB 96330310281, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec iz Zagreba, Draškovićeva 82, protiv 1. tuženika HRVATSKI OPERATOR PRIJENOSNOG SUSTAVA d.d. (u daljnjem tekstu: HOPS d.d.), OIB 13148821633, Zagreb, Kupska 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budin-Penić-Skerlev j.t.d. iz Zagreba, Svetice 23 i 2. tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo (u daljnjem tekstu: HEP d.d.) OIB 28921978587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, radi isplate iznosa od 20.330.808,39 kuna / 2.698.361,99 EUR spp, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2013-30 od 7. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba prvotuženika HOPS d.d., Zagreb, Kupska 4, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2013-30 od 7. lipnja 2019. u točkama 1. i 2. njene izreke kao i u točki 4. njene izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima da u roku od osam dana solidarno isplate tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.090.373,00 kuna, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se prvotuženiku HOPS d.d., Zagreb, Kupska 4, da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 15.673.190,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 25. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, a od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, a od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, a od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, a od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, a od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 9,09% godišnje, a od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine isplate po stopi od 8,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 8,54% godišnje odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje

HNB, uvećanoj za pet postotnih poena;

2. Nalaže se prvotuženiku HOPS d.d., Zagreb, Kupska 4. da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 4.657.618,34 kune s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 17% godišnje za razdoblje od 31. listopada 2010. godine do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, a od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, a od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, a od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, a od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, a od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 9,09% godišnje, a od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine isplate po stopi od 8,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 8,54% godišnje odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje HNB, uvećanoj za pet postotnih poena.

3. Nalaže se prvotuženiku HOPS d.d., Zagreb, Kupska 4. da u roku od 8 dana isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.090.373,00 kune.“

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2013-30 od 7. lipnja 2019. u točkama 1. i 2. njene izreke kao i u točki 4. njene izreke u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku HEP d.d. Zagreb da u roku od osam dana isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.090.373,00 kuna i predmet se u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje u odnosu na drugotuženika HEP d.d. Zagreb.

II. Nalaže se tužitelju Autocesta Rijeka-Zagreb d.d., Zagreb, da prvotuženiku HOPS d.d., Zagreb, Kupska 4, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 163.197,62 EUR (stošezdesetritisućestodevedesetsedam eura i šezdesetdva centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je Trgovački sud u Zagrebu presudio:

1. „Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana solidarno isplate tužitelju iznos od 15.673.190,05 kuna s zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 25. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, a od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, a od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, a od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, a od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, a od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 9,09% godišnje, a od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine isplate po stopi od 8,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 8,54% godišnje odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje HNB, uvećanoj za pet postotnih poena;

2. Nalaže se prvotuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 4.657.618,34 kune s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 17% godišnje za razdoblje od 31. listopada 2010. godine do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, a od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, a od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, a od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, a od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 9,41% godišnje, a od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 9,09% godišnje, a od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine isplate po stopi od 8,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 8,54% godišnje odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje HNB, uvećanoj za pet postotnih poena;

3. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja prema drugotuženiku za isplatu iznosa od 4.657.618,34 kune s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 31. listopada 2010. godine do isplate;

4. Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana solidarno isplate tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.090.373,00 kune, dok se odbija zahtjev za nadoknadu troška postupka u iznosu od 121.152,00 kune.“

2. Prvotuženik HOPS d.d. žalbom pobija citiranu presudu u dijelu izreke označene kao točka br. 1., točka br. 2. i točka br. 4. iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pozivom na odredbu članka 354. stavka 2., podstavka 11. i podstavka 12. Zakona o parničnom postupku iz razloga što su navodi iz pobijanog dijela izrijeke presude kontradiktorni s navodima iz obrazloženje, proturječni sami sebi i razlozima presude, dakle pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i uzajamno proturječni. Ističe da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio prekoračivši tužbeni zahtjev, jer je mimo dva odvojeno postavljena zahtjeva donio pobijanu presudu, kojom prvo i drugo tuženiku nalaže solidarno isplatiti tužitelju utuženi iznos. Kako takva solidarna obveza nije zatražena niti jednim od dva postavljena tužbena zahtjeva, to je donošenjem pobijane presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2., podstavka 12. Navodi da iz obrazloženja djelomično pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća tvrdnje i pravne stavove tuženih, a u konačnici donosi presudu koja je u suprotnosti s velikim dijelom svog obrazloženja, upravo u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimaciju, gdje sud tijekom cijelog teksta obrazloženja spominje HEP d.d., kao nositelja svih troškova, da bi u konačnici naložio prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužitelju utuženi iznos, kao i naknaditi trošak postupka tužitelju.

3. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vidi u okolnosti što prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze - građevinsko i financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost osnovanosti istaknutih prigovora zastare potraživanja i prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, kao i promašene pasivne legitimacije na strani prvotuženika. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da su tuženici „imali koristi“ od postavljenog 110 Kv kabelskog dalekovoda, pa da primjenom načela pravičnosti suđenja tužitelju pripada naknada kao protuteža toj koristi ali ne izvodi niti jedan dokaz kojim bi tu navodnu korist meritorno utvrdio, zanemarujući pri tome odredbu članka 28. stavka od br. 1. do br. 4. Zakona o tržištu električne energije i ostalih zakonskih propisa koji normiraju to područje, kojima je izričito zabranjeno prvotuženiku trgovati električnom energijom, pa slijedom toga on nije mogao imati koristi od postavljanja predmetnog kabla.

4. Prvotuženik ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka o tome da nije pasivno legitimiran u ovom sporu, jer iz svih zaključenih pravnih poslova između sudionika ovog poslovnog proizlazi da nije ničime preuzeo obvezu snašanja troškova, nego je tu obvezu preuzeo HEP d.d. Zagreb.

5. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava vidi u primjeni odredbe članka 320. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima kada je prvostupanjski sud presudio da tužitelju pripada isplata punog iznosa ugovorene cijene, neovisno o tome što ona nije ugovorena kao fiksna i nepromjenjiva, niti je ugovorena uz primjenu klauzule „ključ u ruke“. Pravičan odnos uzajamnih davanja, bi prema stajalištu prvoprvotuženika, značilo da je drugoprvotuženik dužan platiti tužitelju one radove koje je on stvarno izveo - sam ili putem svog podizvođača, po jediničnim cijenama sukladno zaključenom ugovoru i ponudbenom troškovniku, a koji je iznos precizno definiran i prihvaćen potpisivanjem Primopredajnog zapisnika po ovlaštenim predstavnicima svih sudionika u postupku od 31. svibnja 2012. u Opatiji. Suprotno od pravnog stajališta prvostupanjskog suda, žalitelj smatra da bi, u slučaju postojanja nejasnoća u zaključenom ugovoru, u odredbama koja se odnose na način formiranja i visinu ugovorene cijene, primjenom načela pravičnog odnosa uzajamnih davanja, investitor HEP d.d. Zagreb bio u obvezi platiti ARZ d.d. Zagreb samo vrijednost stvarno izvedenih radova, uz primjenu jediničnih cijena iz ugovornih troškovnika, u količinama evidentiranim u građevinskoj knjizi.

6. Ističe da prvostupanjski sud nije parničnim stranama dosudio trošak razmjerno uspjehu u sporu, s obzirom na to da je pod točkom 3. izreke djelomično pobijane presude, odbijen dio tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku, za iznos od 4.567.618,34 kn, pa je i odluka o troškovima postupka trebala biti donesena sukladno toj činjenici.

7. Predlaže žalbu uvažiti i predmetnu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovljeni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove žalbenog postupka.

8. Drugotuženik HEP d.d. Zagreb žalbom pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u postupku zbog povrede odredaba parničnog postupka, a posebno iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pogrešnom tumačenju odredbi i namjere ugovornih strana, ovdje tužitelja i tuženika, u odnosu na više sklopljenih ugovora i sporazuma, a posebno u odnosu na ugovorne odredbe koje se tiču ugovorene cijene za izvedene radove. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da je sklopljenim ugovorima bila utvrđena fiksna cijena ili sustav „ključ i ruke“ tvrdnjom da je između stranaka bila utvrđena cijena prema načelu plaćanja za stvarno izvedene radove.

9. Nastavno na navedeno, drugotuženik smatra da Naslovni sud u pobijanoj presudi nije na pravilan način ocijenio značaj Zapisnika o primopredaji izgrađene građevine, opreme i dokumentacije (u nastavku teksta - Primopredajni zapisnik), potpisan 31. svibnja 2012. između tužitelja kao investitora, društva Dalekovod d.d., kao izvoditelja radova, HOPS d.d. Zagreb kao vršitelja stručnog nadzora i koordinatora aktivnosti na izgradnji (kojeg su imenovali HEP d.d., kao osiguravatelj sredstava izgradnje i vlasnik izgrađene infrastrukture i tužitelj, temeljem zaključenog Sporazuma od 18. lipnja 2008.), KONČAR-INSTITUTA d.d. i društva ZG-Projekt d.o.o., oba, kao sunositelja stručnog nadzora nad izvođenjem radova, kojim su ugovorne strane sporazumno utvrdile ukupnu vrijednost izvedenih radova u iznosu od 91.275.707,34 kn (bez PDV-a) i vrijednost obavljenih poslova stručnog nadzora u iznosu od 1.080.000,00 kn (bez PDV-a), što čini ukupni iznos od 92.355.707,34 kn.

10. Drugotuženik u žalbi ponavlja da je zaključenjem okvirnog i pojedinačnih ugovora o cesiji tužitelj svoje pravo prenio na društvo DALEKOVOD d.d. Ukazuje na bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 11. točke 11. koje je sud počinio u odnosu na dospijeće i početak tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose jer nije utvrdio kada su dospjela na plaćanje tužiteljeva eventualno osnovana potraživanja, u odnosu na koja je drugotuženik istaknuo prigovor zastare, niti je na tu okolnost, kao niti u vezi prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

11. Nadalje, drugotuženik smatra da je Naslovni sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku kada je prihvatio drugačiji tužbeni zahtjev od onog kako ga je tužitelj postavio svojim tužbenim zahtjevom. Naime, tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da tuženici solidarno ispune obvezu prema tužitelju. Osim toga, Naslovni sud je dosudio tužitelju drugačiji iznos od onog kojeg je prema drugotuženiku zatražio tužitelj petitom iz svojeg podneska od 28. veljače 2017. kojim je zatražio iznos od 20.406.542,02 kn, dok mu je sud dosudio iznos od 20.330.808,39 kn, no sud nije naveo da ga je odbio preko zatraženog iznosa niti je to činjenično obrazložio zašto je to učinio.

12. Drugotuženik osporava odluku o troškovima postupka, te tvrdi da nije dosudio troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, s obzirom na to da je točkom 3. izreke presude odbio dio tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku u iznosu od 4.567.618,34 kn.

13. Tužitelj je u odgovoru na žalbe prvotuženika i drugotuženika osporio sve žalbene navode i predložio odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi predmetnu presudu u pobijanom dijelu. Traži troškove odgovora na žalbu.

14. Žalbe su osnovane.

15. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Presuda je zahvaćena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji. U odnosu na drugotuženika HEP d.d. Zagreb pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i ostvaren je razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na prvotuženika HOPS d.d. Zagreb, prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 31. prosinca 2012. podnio ovršni prijedlog protiv tuženika HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4, Zagreb, sada HOPS d.d., i zatražio isplatu iznosa koji zbrojeno iznosi 20.330.808,39 kuna na temelju vjerodostojne isprave i to knjigovodstvenog izvoda iz otvorenih stavki u iznosu od 4.657.618,34 kune i računa broj 4412000419 u iznosu od 15.673.190,05 kuna prema Ugovoru o financiranju polaganja 110 KV energetskih kabelskih vodova br. 01-06/09. Javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11398/12 od 28. prosinca 2012. Po prigovoru tuženika HOPS d.d. Zagreb, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

18. Tužitelj je 28. svibnja 2015. podnio tužbu protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d.Zagreb, i zatražio isplatu iznosa od 20.406.542,02 kuna sa sporednim potraživanjima.

19. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-3654/2013 od 14. ožujka 2017. određeno je spajanja predmeta poslovni broj P-1323/2015 (Auto cesta Rijeka-Zagreb protiv tuženika HEP d.d.) na ovaj parnični predmet Povrv-3654/2013 (Auto cesta Rijeka-Zagreb protiv tuženika HOPS).

20. Odredbom članka 313. stavka 1. ZPP-a propisano je: Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu. Odredbom članka 313. stavka 3. ZPP propisano je: Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenoga raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.

21. Dakle, sud je, ako su ispunjene propisane pretpostavke, ovlašten ali ne i dužan spojiti više parnica radi zajedničkog raspravljanja u slučaju ako se spajanjem ubrzava postupak ili smanjuju troškovi s tim da o pojedinim zahtjevima može donijeti posebne odluke.

22. Rješenje koje sud donosi pozivom na odredbu članka 313. stavka 3. ZPP predstavlja rješenje o rukovođenju glavnom raspravom u smislu odredbe članka 311. ZPP-a, a protiv takvog rješenja, u smislu odredbe stavka 5. navedenog članka, nije dopuštena posebna žalba.

23. Nakon spajanja predmetnih postupaka tužitelj nije postavio jedinstveni zahtjev tako da su egzistirala dva odvojena zahtjeva za isplatom u odnosu na svakog od tuženika, o čemu je pobijanom presudom odlučeno. Ovdje valja istaknuti da je sud vezan granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a), a tužitelj, kao što je ranije navedeno, nije postavio zahtjev za solidarnom isplatom utuženih iznosa.

24. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je jednom zahtjevu za isplatom iznosa 15.673.190,05 kuna sa sporednim potraživanjima tako da su oba tuženika obvezana na solidarnu isplatu tužitelju (točka 1. izreke) te je naloženo prvotuženiku HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4 da isplati i iznos od 4.657.618,34 kune (točka 2. izreke), a u odnosu na tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb.

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom tog iznosa (točka 3. izreke) te su tuženici obvezani na solidarno snašanje troškova postupka.

25. Uvidom u stanje spisa proizlazi da se oba tužbena zahtjeva činjenično temelje na Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa pri polaganju 110 KV energetskih kabelskih vodova u južnu prometnu traku južnog kolnika zaobilaznice Grada Rijeke zaključen između Hrvatska elektroprivreda d.d.Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, Zagreb, (naručitelj i osiguravatelj sredstava), HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4., (nositelj operativnih poslova i koordianator poslova između HEP-a i ARZ) i Autoceste Rijeka – Zagreb d.d., Zagreb, Koturaška cesta 43, Zagreb, (investitor (priprema, vođenje poslova i građenje KBDV- a 110 kV) broj 09-06/08 od 18. lipnja 2008. (u daljnjem tekstu: Sporazum) i na Ugovoru o financiranju polaganja 110 KV energetskih kabelskih vodova u južnu prometnu traku južnog kolnika zaobilaznice Grada Rijeke zaključen između istih strana broj 01-06/09 od 22. veljače 2009.( u daljnjem tekstu: Ugovor o financiranju). Sastavni dio Ugovora o financiranju (članak 12.) jest Sporazum, Ugovor o građenju s troškovnikom broj 01-06/08 od 7. listopada 2008. (ponudbeni trošovnik t1 KBDV 110 kV TS Sušak – TS Turnić, TS Zamet-TS Turnić, TS Zamet – TS Pehlin u koridoru zaobilaznice Grada Rijeke str. 470/676-474/676 i Ugovor za usluge stručnog nadzora i kontrole kvalitete nad radovima nabave i ugradnje elektroopreme zaobilaznice Grada Rijeke broj 05-04/08 od 9. listopada 2008.

26. Iz stanja spisa proizlaze sljedeće činjenice koje između stranaka nisu niti sporne:

- prema odredbi članka 1. Sporazuma od 18. lipnja 2008., u realizacije pripreme i građenja predmetnih KBDV-a 110 kV poslu tužitelj je investitor (priprema, vođenje poslova i građenje KBDV-a 110 kV, HEP d.d. je naručitelj i osiguravatelj sredstava za sve troškove, a osobito troškove projektiranja, upravnog postupka, građenja, nadzora, ishođenja uporabne dozvole, troškove kontrole kvalitete kao i za sve direktne i indirektne troškove vezane za izvođenje navedenih radova te sve direktne i indirektne troškove vezane za izvođenje navedenih radova te sve direktne i indirektne troškove prouzročene eventualnim dodatnim zahtjevima HEP-a i njima svu eventualno prouzročenu štetu ARZ-u, a prvotuženik HEP OPS d.o.o. je nositelj operativnih poslova i koordinator između HEP-a d.d. i tužitelja,

- odredbom članka 2. Sporazuma od 18. lipnja 2008. ugovoreno je da će HEP d.d. i tužitelj posebnim ugovorom o financiranju ugovoriti iznos, rok i način plaćanja. Jedinične cijene će biti utvrđene javnim nadmetanjem, a količine će biti utvrđene građevinskim knjigama supotpisanim od strane HEP-a i tužitelja;

- odredbom članka 12. Sporazuma od 18. lipnja 2008. ugovoreno je da primopredajom predmetne elektroenergetske građevine, HEP d.d. postaje vlasnik, a prvotuženik korisnik;

- nakon provođenja javnog nadmetanja, između tužitelja kao naručitelja i DALEKOVOD d.d. Zagreb, kao izvođača zaključen je 7. listopada 2008. Ugovor za radove nabavke i ugradnje elektroopreme trase i tunela, 110 kV kabelskog dalekovoda i barijera za zaštitu od buke na zaobilaznici Grada Rijeke, dionica čvor Orehovica-čvor Diračje, br.:01-06/08, koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja ugovor o građenju, u kojem se tužitelj pojavljuje u svojstvu naručitelja izvođenja radova, a društvo Dalekovod d.d., u svojstvu izvođača ugovorenih radova. Predmetnim ugovorom je ugovorena ukupna vrijednost radova u ukupnom iznosu od 376.335.082,28 kn ili u drugom iznosu koji može biti određen u skladu s uvjetima Ugovora (članak 23.);

- između tužitelja, prvotuženika i HEP-a d.d., zaključen je Ugovor o financiranju polaganja 110 kV energetskih kabelskih vodova u južnu prometnu traku južnog kolnika zaobilaznice Grada Rijeke i ostalih međusobnih prava i obveza od 13. veljače 2009. broj 01-06/09 i usluge nadzora i kontrole kvalitete ugrađenih materijala i izvedenih radova te ostala međusobna prava i obveze (članak 1. i 2.). Sastavni dio Ugovora o financiranju (članak 12.) jest Sporazum, Ugovor o građenju s troškovnikom broj 01-06/08 od 7. listopada 2008. (ponudbeni trošovnik t1 KBDV 110 kV TS Sušak – TS Turnić, TS Zamet-TS Turnić, TS Zamet – TS Pehlin u koridoru zaobilaznice Grada Rijeke str. 470/676-474/676 i Ugovor za usluge stručnog nadzora i kontrole kvalitete nad radovima nabave i ugradnje elektroopreme zaobilaznice Grada Rijeke broj 05-04/08 od 9. listopada 2008.

- odredbom članka 4. stavka 1. Ugovora o financiranju utvrđena je ukupna vrijednost ugovorenih radova nabave i ugradnje opreme KBDV-a 110 kV i usluga nadzora i kontrole kvalitete ugrađenih materijala i izvedenih radova na polaganju KBDV-a 110 kV u iznosu od 103.693.759,38 kn (bez PDV-a), stavkom 2. istog članka je ugovoreno da će se PDV obračunavati prema dinamici plaćanja iz članka 6., s tim da je stavkom 3. članka 4. Ugovora utvrđeno da su jedinične cijene utvrđene javnim nadmetanjem, a količine će biti utvrđene građevinskim knjigama supotpisanim od strane prvotuženika HOPS-a i tužitelja,

- odredbom članka 5. Ugovora o financiranju propisano je da drugotuženik HEP preuzima obvezu financiranja nabave i polaganja KBDV-a 110 kV u ukupnom iznosu iz stavka 1. članka 4. Ugovora (103.693.759,38 kn + PDV).

27. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da je prvotuženik HOPS d.d. Zagreb, preuzeo obvezu financiranja po navedenom Sporazumu i Ugovoru o financiraju iako je suštinski HOPS d.d. Zagreb imao tehničku funkciju, te je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da je pitanje konačne raspodjele obveza stvar internog karaktera unutar HEP grupacije. Pri tome je pogrešno primijenio odredbe o postojanju predmnijeve solidarnosti iz članka 42. ZOO-a kojom je propisano da kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost. Ovaj sud ocjenjuje da se u konkretnom ne radi o istoj djeljivoj obvezi između tuženika jer je samo drugotuženik HEP d.d. preuzeo obvezu financiranja predmetnog pravnog posla dok je prvotuženik HOPS d.d. preuzeo obvezu sudjelovanja u projektiranju i nadzora nad izvođenjem radova i polaganjem instalacije, kao i poslove operativne koordinacije između tužitelja i HEP- a. Pozivanje na okolnost da je prvotuženik HOPS d.d., Zagreb, platio tužitelju neke račune koji nisu predmet ovog postupka nije od utjecaja na jasne odredbe Sporazuma i Ugovora o financiranju u pogledu međusobnih obveza ugovornih strana.

28. U pravu je prvotuženik HOPS d.d. kada u žalbi ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka istaknuti materijalnopravni prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom sporu, jer iz svih zaključenih pravnih poslova između sudionika ovog kombiniranog poslovnog odnosa proizlazi da prvotuženik HOPS d.d. nije preuzeo obvezu snašanja troškova, odnosno financiranja, nego je tu obvezu preuzeo naručitelj HEP d.d., Zagreb. Okolnost da je prvotuženiku HOPS d.d. osnivač i jedini dioničar drugotuženik HEP d.d. Zagreb, samo po sebi, nema za posljedicu ovlaštenje prvotuženika da preuzima za drugotužitelja imovinske obveze, odnosno da ga se tereti za obveze svoga osnivača.

29. Naime, Sporazumom je ugovoreno da drugotuženik HEP d.d., Zagreb, u potpunosti financira izvođenje ugovorenih radova, da tužitelj osigura izvođenje predmetnih radova, a da prvotuženik HOPS d.d., Zagreb, obavlja poslove sudjelovanja u projektiranju i nadzora nad izvođenjem radova i polaganjem instalacije, kao i poslove operativne koordinacije između tužitelja i HEP-a. Iz predmetnog Sporazuma ne proizlaze nikakve financijske obveze prvotuženika HOPS d.d., Zagreb, prema tužitelju, a prvotuženik je u opisanom poslovnom odnosu vršitelj nadzora i koordinacije radova, bez ikakvih financijskih obveza.

30. Nadalje, Ugovorom o financiranju je drugotuženik HEP d.d. preuzeo obvezu financiranja nabave i polaganja KBDV-a 110 kV, u ukupnom iznosu iz stavka 1. članka 4. Ugovora. Prema odredbi članka 10. istog Ugovora upravo HEP d.d. stječe vlasništvo nad izgrađenom infrastrukturom nakon uplate posljednjeg obroka ugovorene cijene radova. Obveze prvotuženika prema tom Ugovoru (članak 9.), su vršenje stručnog i korisničkog nadzora nad izvršavanjem ugovorenih radova, kao i kontrola i ovjeravanje građevinske dokumentacije, što je u suglasju s njegovim obvezama definiranim ranije zaključenim Sporazumom. Dakle, i prema tom Ugovoru prvotuženik nema obvezu financiranja nabave predmetne opreme i ugradnje, kao niti obvezu plaćanja izvođenja ugovorenih radova. Prvotuženik nije potpisnik ugovora koji je zaključen između tužitelja kao naručitelja i Dalekovod d.d. Zagreb, kao izvođača od 7. listopada 2008., niti je na temelju njega preuzeo obveze financiranja nabave predmetne opreme i ugradnje, kao niti obvezu plaćanja izvođenja ugovorenih radova.

31. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. stavka 1. točke 2. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu prvotuženika i preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika HOPS d.d., Zagreb.

32. S druge strane, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoji obveza drugotuženika HEP d.d. financiranja nabave predmetne opreme i ugradnje, kao i obveza plaćanja izvođenja ugovorenih radova.

33. Međutim, ovaj sud ne može ispitati pobijanu odluku u pogledu visine ugovorene obveze na strani drugotuženika HEP d.d. Zagreb, a koja prema tužbenom zahtjevu iznosi 15.673.190,05 kuna prema računu broj 4412000419 od 24. rujna 2012. koji je naslovljen na prvotuženika, a prema činjeničnim tvrdnjama tužitelja radi se o zahtjevu za isplatom plaćanja preostalog iznosa ugovorene cijene iz stavka 1. članka 4. Ugovora o financiranju.

34. Prvostupanjski sud je obrazložio razloge zbog kojih smatra da su ugovorne odredbe koje uređuju pitanje cijene nejasne te je primjenom odredbe članka 320. stavka 2. ZOO-a u smislu ostvarivanja pravičnog odnosa uzajamnih davanja prihvatio tužbeni zahtjev kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine obrazlažući, u bitnom, da drugotuženik treba platiti tužitelju upravo onaj iznos koji je tužitelj platio izvođaču radova (Dalekovod d.d., Zagreb). Pri tome je odbio provesti predložen dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem predložen na okolnost visine i dospjelosti obveze, a zbog toga se ne može ispitati niti istaknuti prigovor zastare kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom na okolnost cediranja novčane tražbine iz spomenutog Ugovora o financiranju na izvođača Dalekovod d.d. Osim toga, a ocjena je ovog suda da se za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene odredbe članka 320. stavka 2. ZOO-a kao osnovu prihvaćanja tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika u utuženom iznosu.

35. Naime, imajući u vidu ranije navedena pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu samog sadržaja pojedinih odredbi ugovora, pri određivanju visine ugovorene cijene treba poći od odredbe članka 625. ZOO-a kojom je propisano da se cijena radova može odrediti na dva načina: po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) i u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).

36. Po mišljenu ovog suda, koje je suprotno izraženom stajalištu prvostupanjskog suda da su stranke ugovorile kontradiktornu cijenu, konačnu cijenu moguće je odrediti kombinacijom dva propisana načina njena određivanja. U konkretnom slučaju se radi o tomu da su stranke ugovorile cijenu upravo u kombinaciji ukupnog iznosa za cijelu građevinu (članak 4. stavak 1. i 2. Ugovora o financiranju) i po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) utvrđene javnim nadmetanjem u količini utvrđenoj u građevinskim knjigama (članak 4. stavak 3. ugovora o financiranju), dok su odredbom članka 6. tog Ugovora stranke ugovorile dinamiku obračuna cijene na osnovu stvarno izvedenih radova, usluga i ugrađene opreme. U situaciji kada su stranke ugovorile obročno plaćanje izvedenih radova, po prirodi stvari imali su potrebu ugovoriti i način obračuna i plaćanja po pojedinim fazama izvedenih radova. Načelno, valja naglasiti da se ukupno ugovorena cijena ne obračunava prema izvedenim radovima i količinama, ali se do nje dolazi na bazi predračuna jediničnih cijena pojedinih vrsta radova. Umnožak količine radova prema troškovniku i ugovorenih jediničnih cijena daje ugovorenu cijenu. Ukupna cijena izvedenih radova je u konačnici ovisna o količinama stvarno izvedenih radova, eventualno neizvedenih radova te nepredviđenih i naknadnih radova, a viškovi radova idu u korist naručitelja, dok manjkovi idu u korist izvođača jer se zbog njih ukupna ugovorena cijena ne umanjuje. U tom smislu bi valjalo tumačiti i zapisnik o primopredaji izgrađene građevine, opreme i dokumentacije od 31. svibnja 2012. (list 165.-168. spisa).

37. Na temelju svega prethodno izloženog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu raspravljene sve odlučne činjenice u odnosu na drugotuženika HEP d.d., Zagreb, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a rješenjem ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na drugotuženika HEP d.d.

38. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud provesti analizu svih ugovornih odredbi vezano za financiranje ugovorenih radova nabave i ugradnje opreme KBDV-a 110 kV i usluga nadzora i kontrole kvalitete ugrađenih materijala i izvedenih radova , ugovorene cijene i načina obračuna, ali i ocjenom onih isprava u spisu na temelju kojih je došlo do sklapanja ugovora kao i onih nastalih nakon toga. Radi pravilnosti daljnjeg postupka, a vezano za žalbeni navod, ističe se da se drugotuženik neosnovano poziva na okolnost da nije potpisnik Ugovora o građenju broj 01-06/08 od 7. listopada 2008. zaključen između tužitelja i Dalekovod d.d., Zagreb, budući da je odredbom članka 12. Ugovora o financiranju ugovoreno da je taj ugovor njegov sastavni dio. Pri tome treba imati u vidu da se kod plaćanja cijene u konkretnom pravnom poslu ne radi o institutu u smislu odredbe članka 630. ZOO-a (fiksna cijena). Osim toga, prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze, prvenstveno dokaz financijskim vještačenjem po prijedlogu drugotuženika na okolnost izvršenih plaćanja i cediranih tražbina, a po potrebi i druge predložene dokaze pa će na temelju tako provedenog dokaznog postupka donijeti na zakonu osnovanu presudu.

39. Kako je prvotuženik u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu u cijelosti naknada troškova parničnog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

40. Prema sadržaju postavljenog zahtjeva (list 735. spisa) i vrijednosti predmeta spora prvotuženiku pripada naknada za pristojbu za prigovor protiv rješenja ovrsi u plaćenom iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 53/19, 92/21), za pristup ročištu od 4. ožujka 2014., 30. listopada 2014., 12. ožujka 2015., 14. ožujka 2017., 20. svibnja 2019. u iznosu od 95.660,00 kn s PDV-om u iznosu od 23.915,00 kn (x5) (Tbr. 9/1 i Tbr. 42. OT,) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: OT), sastav četiri obrazložena podnesaka u prvostupanjskom postupku u iznosu od 95.660,00 kn s PDV-om u iznosu od 23.915,00 kn (x5) (Tbr. 8/1 i Tbr. 42. OT), dakle, ukupno 1.081.175,00 kn, odnosno 143,496,58 EUR dok je preko tog iznosa zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za sudske pristojbe koje nisu navedene valjalo odbiti kao neosnovan. Kako je prvotuženik uspio u žalbenom postupku pripada mu i trošak sastava žalbe u iznosu od 118.750,00 kn i obračunati PDV u iznosu od 29.687,50 kn, ukupno 148.437,50 kn, odnosno 19.701,04 EUR sukladno (Tbr. 7/1 i Tbr. 42. OT) tako da je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a valjalo obvezati tužitelja da prvotuženiku naknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 163.197,62 EUR.

41. Stoga je odluku o trošku sadržanu u pobijanoj točki 4. izreke presude valjalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a preinačiti i dosuditi prvotuženiku jedinstveni trošak parničnog i žalbenog postupka u iznosu od 163.197,62 EUR kao u točki II. izreke rješenja ovog suda.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: eb318-724a6

Kontrolni broj: 0a9ac-308e0-f0fdb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.