REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 28/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D.
V., odvjetniku u K. K., protiv tužene O. B. d.d., S., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-188/2014 od 25. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-537/12 od 16. siječnja 2014., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 79.248,92 kuna uvećan za zateznu kamatu po stopi propisanoj članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koja teče:
na iznos od 865,08 kuna od 5. lipnja 2012. godine do isplate
na iznos od 13.962,95 kuna od 12. lipnja 2012. godine do isplate,
na iznos od 3.685,31 kuna od 5. srpnja 2012. godine do isplate,
na iznos od 6.766,41 kuna od 9. srpnja 2012. godine do isplate,
na iznos od 823,37 kuna od 25. srpnja 2012. godine do isplate,
na iznos od 3.720,01 kuna od 2. kolovoza 2012. godine do isplate,
na iznos od 7.122,89 kuna od 6. kolovoza 2012. godine do isplate,
na iznos od 6.408,49 kuna od 6. rujna 2012. godine do isplate,
na iznos od 3.720,01 kuna od 10. rujna 2012. godine do isplate,
na iznos od 3.720,03 kuna od 2. listopada 2012. godine do isplate,
na iznos od 6.753,21 kuna od 4. listopada 2012. godine do isplate,
na iznos od 598,04 kuna od 17. listopada 2012. godine do isplate,
na iznos od 7,10 kuna od 2. studenog 2012. godine do isplate,
na iznos od 10.967,81 kuna od 7. studenog 2012.godine do isplate,
na iznos od 10.128,51 kuna od 6. prosinca 2012. godine do isplate."
II Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana isplati tuženiku iznos u visini od 301,50 kuna, na ime troškova parničnog postupka. ".
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
1.Može li zadužnica ovjerena samo u potpisu od strane javnog bilježnika steći svojstvo ovršne isprave, te koji se zastarni rok primjenjuje na zadužnicu?
2. Da li je fizička osoba 2003. godine mogla izdati zadužnicu?
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
5. Revizija tužitelja nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2 toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
9. Odluka u ovom sporu ne ovisi o rješenju pravnih pitanja naznačenih u reviziji tužitelja. Ta pravna pitanja odnose se na pravnu prirodu i valjanost isprave temeljem koje je provedena ovrha (putem Financijske agencije) te na zastaru tražbine radi koje je ovrha provedena. Stoga ovdje tužitelj, a tamo tuženik mogao je tek u ovršnom postupku (koristeći pravna sredstva predviđena zakonom za taj ovršni postupak) prigovarati kako valjanosti isprave temeljem kojeg je ovrha provedena tako i isticati prigovor zastare. U ovom pak parničnom postupku nije dopušteno ispitivati pravilnost i zakonitost radnji i odluka iz ovršnog postupka.
10. Unatoč navedenom, ovdje je za ukazati na slijedeće. Predmetna pravna pitanja nisu niti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 946/08-2 od 27. listopada 2010. No, ta odluka donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj, postupovnopravnoj i materijalnopravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
11. S obzirom na izneseno, predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392b. st. 1. i st. 3. ZPP.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
