1                                    

                                  Poslovni broj: Gž-455/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

        

Poslovni broj: Gž-455/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetniku u B. na M., protiv tuženice S. B. iz Z., …, koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-26/2021-55 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj                                          24. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Zadru,  poslovni broj: Pn-26/2021-55 od 3. ožujka 2023;

 

a) preinačuje u dijelu točke I izreke kojom je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na način da se tuženici nalaže platiti tužitelju na dosuđeni iznos (3.318,07 EUR-a) zatezne kamate koje teku od 4. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I izreke i točke II i III izreke.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru,  poslovni broj: Pn-26/2021-55 od 3. ožujka 2023., suđeno je :

 

" I. Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke I. do zatraženog iznosa 6.636,14 eura (50.000,00 kn).

 

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove".

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu (točka II i III ) ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavila i tuženica pobijajući je u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (točka I i III izreke) i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužene djelomično osnovano.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to povrede ugleda, časti i dostojanstva tužitelja zbog objave članka u dnevnim novinama "VOX Glas Z." od 5. listopada 2011.

 

6. Tužitelj i tuženica su bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom, a u predmetnom članku tužitelj se optužuje za maltretiranje, psihičko i fizičko nasilje, silovanje, prijetnje i uvrede počinjene tuženici. Tuženica je potvrdila da je izjavila sve što je obavljeno u "VOX Glas Z.".

 

7. Tužitelj je kao tuženika pored tuženice bio naveo i nakladnika  VOX d.o.o. kao prvotuženika, ali je nad njim tijekom postupka otvoren stečajni postupak, te je rješenjem P-16/2012  od 16. veljače 2017. utvrđen prekid postupka, pa se postupak nastavio u odnosu na tuženicu u ovom predmetu.

 

8. U postupku je utvrđeno:

 

-          da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru,  poslovni broj: Pn-3624/2009 od 26. listopada 2011. tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje tuženice svoje bivše supruge u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn od 22. ožujka 2010., pa nadalje, a pravomoćnom presudom Pob-108/2017 od 17. travnja 2019. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s danom 19. srpnja 2012. prestala obveza utvrđena presudom Pn-3624/2009, jer je sud utvrdio nakon provedenog medicinskog vještačenja da je ponašanje tuženice u razdoblju od 19. listopada 2010., pa sve do 12. veljače 2014., rezultat njezine psihičke bolesti bipolarnog poremećaja a koju bolest tuženica ne može kontrolirati u maničnim fazama,

-          da iz nalaza Opće bolnice Zadar, Odjela za psihijatriju, proizlazi da je tužena bila na obradi od 19. siječnja 2010. do 8. ožujka 2011., a dok iz otpusnih pisama Opće bolnice Zadar Odjela za psihijatriju proizlazi da je boravila u bolnici u razdoblju od 3. prosinca 2009. do 11. prosinca 2009., zatim od 13. siječnja 2010. do 14. siječnja 2010. te od 3. do 28. ožujka 2014., jer se liječi po psihijatru već duže vrijeme, prvih godina pod dijagnozom depresije, a potom bipolarnog afektivnog poremećaja,

-          da je rješenjem Centra za socijalnu skrb tuženici priznato pravo na doplatak na pomoć i njegu u punom iznosu od 100% osnovice, jer je kod nje utvrđeno oštećenje zdravlja,

-          da iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom predmetu mr. V. K., specijaliste psihijatra proizlazi da tuženica boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja, te da je u vrijeme kada je objavljen sporni članak bila sposobna za rasuđivanje odnosno mogla je shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati svojim postupcima. Vještak zaključak temelji na osnovi medicinske dokumentacije koja je najrelevantnija obzirom na taj period 2011. godine, te navodi da nije pronašla niti jedan medicinski dokaz koji bi upućivao da se u vrijeme objave članka tuženica nalazila u pogoršanju svoje bolesti odnosno da se nalazila u maničnoj fazi svoje bolesti a niti u depresivnoj fazi jer je medicinski nalaz  jedini objektivni pokazatelj njezinog stanja u to doba,

-          na ročištu prilikom saslušanja, vještak je nalaz i mišljenje valjano obrazložila, a na prigovore tuženice odgovorila prema pravilima struke, ustrajući u zaključcima iznesenim u nalazu i mišljenju,

-          da iz iskaza tužitelja proizlazi da se nakon objave članka povukao živjeti na selo jer nije mogao podnijeti sramotu koja mu je nanesena te se za pomoć obratio i psihijatru.

 

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka V. K. zaključio da nisu ispunjeni uvjeti koji isključuju odgovornost tuženice za naknadu predmetne štete (članak 1050. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,  29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je tuženica odgovorna za nastalu štetu, a ista nije dokazala istinitost iznesenih informacija. Kako sporne informacije objavljene u novinama VOX Glas Zadra od 5. listopada 2011. nisu istinite i ni dane u dobroj vjeri, sama objava takvih informacija je nedvojbeno izazvala povredu prava osobnosti tužitelju, pa tužitelj ima pravo na naknadu štete temeljem članka 1100 stavak 1. ZOO. Prvostupanjski sud zaključuje da težina konkretnih povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje naknade u iznosu od 3.318,07 EUR-a (točka I izreke), dok je zahtjev u preostalom dijelu odbio kao neosnovan (točka II izreke).

 

 

 

10. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.

 

11. Suprotno navodima tužitelja koji u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio cjelokupni zatraženi iznos štete,  po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđeno činjenično stanje visinu naknade utvrdio u dosuđenom iznosu (3.318,07 EUR-a) i tužitelja odbio sa preostalim dijelom zahtjeva, a temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, pa žalba tužitelja nije osnovana.

 

12. Za odgovornost tužene mjerodavan je članak 1045. ZOO na koji se prvostupanjski sud pravilno pozvao u obrazloženju pobijane odluke, a ne odredbe Zakona o medijima kako to navodi žaliteljica.

 

13. Suprotno navodima tuženice po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti koji isključuju odgovornost tuženice jer je u vrijeme davanja izjave novinama bila sposobna za rasuđivanje, a tuženica nije dokazala istinitost iznesenih informacija jer njezine navode potvrđuje samo sestra koja nije bila očevidac nego o događajima zna samo iz priče tužene, pa postoji osnov za naknadu neimovinske štete tužitelju, jer je u objavljivanjem predmetnog članka povrijeđeno njegovo dostojanstvo, ugled i čast, a sve temeljem članka 19., 1045. i 1100. ZOO.

 

13.1. Nije prihvatljiva ni tvrdnja tuženice da tužitelj nije dokazao da mu je povrijeđeno pravo osobnosti. Naime, kako pravilno navodi prvostupanjski sud iznesenim informacijama u dnevnim novinama kojima tuženica navodi da je zlostavljana žena, verbalno i fizički silovana po tri puta na dan uz tvrdnju da se on mora isprazniti, nakon čega bi joj prijetio kaže li to kome, da će je sravniti sa zemljom, spremiti ju na Ugljan, te gdje se navodi da ju je suprug izbacio na ulicu uz riječi da će je prebiti ako se više ikada vrati,sasvim je logično da je  objava takvih informacija svakako izazvala povredu osobnosti tužitelja.

 

13.2. Za zaključak o toj činjenici nije bilo neophodno provesti dokaz vještačenjem, jer je sasvim prihvatljivo i logično zaključiti da je zbog samog sadržaja izjave tuženice i svega iznesenog o tužitelju, tužitelj trpio duševne bolove, jer tvrditi da to ne uzrokuje duševne boli tj. da to  ne povređuje osobnost koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade protivilo bi se zdravom razumu. Žaliteljica neosnovano osporava i nalaz vještaka dr. V. K., jer je vještak prilikom izrade nalaza osim razgovora s tuženicom pregledala i njezinu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na 2011. godinu dakle u razdoblju kada je tuženica dala izjavu kojom teško optužuje tužitelja, te nije pronašla niti jedan medicinski dokaz koji je jedini pozitivni pokazatelj iz tog razdoblja a koji bi ukazivao da u to vrijeme nije bila sposobna za rasuđivanje.

 

14. Međutim, žalba tuženice je osnovana u dijelu koji se odnosi na visinu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, a koju visinu je trebalo odrediti prema članku 29. stavak 2. ZOO. Stoga je za razdoblje od 4. siječnja 2012. do 1. kolovoza 2015., valjalo primijeniti članak 29. stavak 2. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 121/11) kojim je propisana stopa zateznih kamata, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. kada je stupio na snagu ZID ZOO (Narodne novine 78/15) člankom 3. mijenjan je članak 29. stavak 2. ZOO, te je njime propisana stopa zateznih kamata, jednako kao i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kada je stopa zakonske zatezne kamate određena člankom 2. ZID ZOO ("Narodne novine", broj 114/22), dok je za razdoblje od 30. prosinca 2023., pa nadalje do isplate člankom 1. ZID ZOO (Narodne novine, broj 155/23) propisana stopa zateznih kamata, sve na način kako je to točno navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti kao pod točkom a) izreke ove presude. Iako tuženik pobija odluku o troškovima postupka isti u žalbi ne navodi zbog kojih razloga istu pobija, pa je stoga njegovu žalbu i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

 

 

Dubrovnik 24. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

   Josita Begović,v.r.