Poslovni broj: Usž-3108/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. T., K., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Z., radi otpisa duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-640/20-5 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-640/20-5 od 19. svibnja 2022.
II Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.
Poništava se rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, klasa: 371-01/18- 04/6265, urbroj: 510-06-02/04-20-07 od 3. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika, klasa: 371-01/18-04/6265, urbroj: 510-06- 02/04-20-07 od 3. srpnja 2020., kojim se odbija tužiteljev prigovor za otpis duga (zahtjev za očitovanje) izjavljen protiv Odluke Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, klasa: 371-01/18-04/6265, urbroj: 510-06-05-02/08-19-03 od 20 prosinca 2019. godine.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, u kojoj navodi da je ista donesena temeljem pogrešno utvrđenih odlučnih činjenica, pogrešnom primjenom materijalnog prava te nepostojećih navodnih tužbenih zahtjeva, čime mu je onemogućeno pravo na zakonsku jednakost svih gađana Republike Hrvatske i pričinjena znatna materijalna šteta. U samoj preambuli presude, prije izrekom izrečene iste, sud pogrešno utvrđuje odlučne činjenice, jer, odlučujući o tužbi protiv tuženika od 7. rujna 2020. izrekom navodi "radi otpisa duga" te, temeljem nepostojećeg tužbenog zahtjeva, odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 3. srpnja 2020. Ističe da takav zahtjev niti je istaknuo niti tražio kao postupanje suda u predmetu spora ili tužbe, slijedom čega smatra da se na temelju nepostojećeg tužbenog zahtjeva ne može donositi zakonski utemeljena presuda. Upire na stranicu 3 tužbe, kojom su u ovom predmetu predložena dva tužbena zahtjeva, a koja prvostupanjski sud nije uopće uzeo u razmatranje, već je izmišljen treći, nepostojeći zahtjev. Naime, točkom 1. tužbenog zahtjeva, tužitelj je zatražio da se tuženika obveže na dostavu prijedloga ugovora o otkupu (prvokupu) za sadašnju nekretninu, dok je točkom 2 konstatirao da je nezakonit postupak agresivne poslovne politike tuženika kojim ga se prisiljava na potpis ponuđenog ugovora o najmu u sadašnjem obliku. Dakle, kao tužitelj jasno se odredio spram tužbenih zahtjeva koje bi sud trebao razmotriti u tužbi i o tome donijeti presudu. Stoga je nejasno zbog čega nije donijeta presuda o niti jednom od dva istaknuta tužbena zahtjeva, čime se temeljno dugoročno krše njegova zajamčena ljudska prava, ustavno i zakonski određena. Slijedom izloženog, tužitelj predlaže ovom Sudu da ispravi pogrešne odlučne činjenice i vrati mu pravo prvokupa temeljem odredaba Zakona o najmu stanova, a što je i tuženikova zakonska obveza.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporena odluka nije na zakonu utemeljena prvenstveno zbog postupovnih povreda Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP), a koje su dovele do pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te, posljedično, pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Naime, kada odlučuju o upravnim stvarima temeljem podnesaka stranaka, nadležna upravna tijela dužna su postupati sukladno odredbama ZUP-a, a što je ovdje izostalo, osobito u odnosu na odredbe kojima je reguliran sadržaj podnesaka te nedostaci s tim u vezi, prema kojima podnesak (zahtjev, prigovor, prijava, žalba, predstavka i dr.) mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti (članak 71. ZUP-a), a u suprotnom, ako podnesak sadrži kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba dužna je upozoriti na to stranku i odrediti joj rok za otklanjanje nedostatka, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u tom roku ne učini (članak 73. ZUP-a).
7. Vođenje postupka i donošenje rješenja na podlozi nejasnog i nepotpunog podneska stranke predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka koja je od utjecaja na rješenje stvari, jer upravno tijelo ne može iznalaziti ili pretpostavljati smisao nejasnog zahtjeva iz podneska, posebno ako je u pitanju takav podnesak neuke stranke.
8. Imajući u vidu navedeno, kao i sadržaj tužiteljevog podneska od 13. veljače 2020. nazvanog "Zahtjev za očitovanje te ispunjenje određenih preduvjeta ugovornih strana propisanih zakonom da bi potpisnici ugovora bili ravnopravni i ugovor zakonski pravovaljan", ovaj Sud nalazi osnovanim tvrdnje tužitelja iz tužbe, koje ponavlja i u žalbi, a prema kojima tuženiku nije izjavio prigovor sa zahtjevom za otpis duga, već je u biti tražio njegovo očitovanje vezano za preuzimanje ugovora o najmu te za otkup stana, na kojem inzistira u nizu podnesaka priloženih svezu spisa. Slijedom izloženog, proizlazi da je time što je po predmetnom podnesku odlučio rješenjem kao o prigovoru, tuženik povrijedio zakon na štetu tužitelja.
9. Povodom tužbe tužitelja, navedeni nedostatak nije otklonio ni prvostupanjski sud, koji se upustio u meritorno rješavanje tužbenog zahtjeva na način da je ocjenjivao zakonitost tuženikovog rješenja od 3. srpnja 2020., iako takav zahtjev tužitelj nije postavio, već je i u tužbi izričito naveo da od tuženika nije tražio otpis duga, nego ustavno pravo na jednakost pred zakonom i slobodno ugovorenu ponudu tj. ugovor o otkupu, nakon čega je tražio donošenje presude kojom će sud obvezati tuženika na dostavu prijedloga ugovora o otkupu. Takav tužbeni zahtjev u suprotnosti je s odredbama članka 22. stavka 2. i članka 23. stavka 1. ZUS-a, kojima je propisano što se tužbom može zahtijevati te koji je obavezan sadržaj tužbe, međutim, unatoč tomu prvostupanjski sud nije pozvao tužitelja na otklanjanje nedostataka u smislu članka 29. stavka 1. ZUS-a, čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka koja je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja, radi čega je valjalo usvojiti žalbu te poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., u vezi članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
