REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5113/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska 11, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, radi naknade štete u iznosu od 66.642,30 kn/8.844,95 EUR, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 327/2022-2 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-621/21 od 3. siječnja 2022., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-327/2022-2 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-621/21 od 3. siječnja 2022.
2. U prijedlogu su postavljena pitanja koja tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1) Postoji li odgovornost (suodgovornost) željezničkog prijevoznika za naknadu štete koja nastane na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora, a koje je pod nadzorom Upravitelja željezničke infrastrukture? 2) Na temelju kojeg propisa željeznički prijevoznik (tužitelj) ima obvezu provođenja mjera unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu?"
2.1. Iznoseći razloge važnosti za naznačena pitanja predlagatelj ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7378/2018 od 12. studenoga 2020., Pž-267/2019 od 23. studenoga 2020., Pž-1542/2019 od 28. srpnja 2020., Pž-6446/2019 od 1. lipnja 2021. i Pž-4681/2018 od 21. siječnja 2021. te navodi da su navedenim presudama potvrđene prvostupanjske presude u kojima je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te da je riječ o identičnim pravnim stvarima. Ujedno predlagatelj napominje da je u odnosu na neke od navedenih presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Revd 2037/2021-2 od 3. studenoga 2021., Revd 1502/2021 od 19. siječnja 2021. i Revd 2532/2022 od 5. listopada 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pitanja koje glasi:
"Odgovara li Upravitelj željezničke infrastrukture temeljem čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 82/2013, 18/15, 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (NN 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima – putničkim vagonima) koja se po nalogu Upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa?"
3. Nadalje, predlagatelj ukazuje na niz ukidnih rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u istovrsnim predmetima u kojima je tužbeni zahtjev po prvostupanjskom sudu bio odbijen.
4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da mu se temeljem odredbe čl. 385. ZPP u odnosu na navedena pitanja dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, s time da još navodi da je riječ o pitanjima o kojima nema sudske prakse revizijskog suda, a da praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. U predmetnom sporu radi naknade štete nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili, a djelomično odbili tužbeni zahtjev jer su ocijenili da je tuženik odgovoran za naknadu predmetne štete, ali i da postoji doprinos tužitelja u istom omjeru od 50%. Pritom se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbu čl. 120. st. 7. i čl. 7. toč. 23. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine", broj 82/13, 18/15 i 110/15), odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu o željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 124/10), te čl. 1092. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).
7. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvo pitanje, kako je naznačeno u prijedlogu, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pitanje "suodgovornosti" odnosno doprinosa tužitelja kao željezničkog prijevoznika činjenične prirode i odgovor na isto ovisi o utvrđenim činjenicama u svakom konkretnom slučaju. Iako već zbog navedenog nije odlučno, treba reći da u odnosu na postavljeno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti. To stoga što nije riječ o istovrsnoj pravnoj situaciji jer su presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj su potvrđene prvostupanjske presude u kojima je tužitelj odbijen u cijelosti, dok ukidna rješenja drugostupanjskog suda ne predstavljaju razlog važnosti koji ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.
8. U odnosu na drugo pitanje, kako ga je naznačio predlagatelj, uopće nisu izneseni razlozi važnosti tog pitanja, niti tužitelj u prijedlogu navodi da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskog suda koju bi trebalo ujednačiti što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, što samo za sebe, nije poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.
9. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: eb318-9d540
Kontrolni broj: 09a4f-2f1e7-31f0c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
