Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj : 8 P-148/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., iz M. B., OIB:..., zastupane po punomoćnici Z. K. P., odvjetnici u V., protiv tuženika V. S., iz M. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u L., radi trpljenja upisa, nakon provedene glavne rasprave zaključene 28. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. siječnja 2023. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice B. S., iz M. B., OIB:... koji glasi:

"I. Tuženik V. S., iz M. B., OIB: ... je dužan trpjeti brisanje prava suvlasništva od ½ dijela sa svog imena te upis prava suvlasništva na ime tužiteljice B. S., iz M. B., OIB: ... u ½ dijela nekretnina, i to na čkbr. 178/4 u M. R., kuća sa 159 2 i dvorište sa 349 m2, upisana u z.k. uložak 2514 k.o. M. B., temeljem ove presude po nastupanju njezine pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici B. S., iz M. B., OIB: ... nadoknaditi tuženiku V. S., iz M. B., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 995,42 EUR/7.499,99 kn[1] (slovima: devetsto devedeset pet EUR i četrdeset dva centa / sedam tisuća četiristo devedeset devet kuna i devedeset devet lipa) u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 99,54 EUR/750,00 kn odbija.

IV. Tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29. ožujka 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi trpljenja upisa. U tužbi navodi da je tuženik upisan kao vlasnik čkbr. 178/4 u M. R. sa 508 m2, i to kuća sa 159 2 i dvorište sa 349 m2, upisana u z.k. uložak 2514 k.o. M. B., to temeljem ugovora o darovanju koji je sklopio sa sada pokojnim ocem, J. S. 5. srpnja 2001. J. S. je bio bivši suprug tužiteljice s kojim je bila braku od 4. srpnja 1980. pa sve do razvoda 16. rujna 2014. Za vrijeme trajanja toga braka tužiteljica i pok. J. S. su od zajedničkih sredstava i zajedničkim radom stekli nekretninu iz točke 2. tužbe. U zemljišnim knjigama pokojni J. S. bio je uknjižen kao jedini vlasnik predmetne nekretnine. Darovnim ugovorom od 05. srpnja 2001. godine pok. J. S. je raspolagao nekretninom iz točke 2. tužbe darujući je tuženiku, iako je znao da je ½ dijela naznačene nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Pok. J. S. je darovanje izvršio bez znanja i suglasnosti tužiteljice, što je protivno odredbi čl. 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je darovni ugovor, imajući na umu odredbu čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima, u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice, djelomično ništetan. Ništetnost darovnog ugovora u odnosu na tužiteljičinih ½ suvlasnička udjela na predmetnoj nekretnina djeluje od trenutka sklapanja tog ugovora (ex tunc). Stoga podnosi ovu tužbu te predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da Točno je da su tužiteljica i pokojni J. S. bili u braku koji je formalno razveden 2014. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i njen suprug nisu stekli nekretninu navedenu u tužbi. Predmetnu nekretninu je kupio tuženik svojim sredstvima i napravio kuću svojim sredstvima 1996.. Kod kupnje prvotne nekretnine je dogovoren prijenos vlasništva na oca Josipa iako je sve novce za kupnju dao tuženik i radilo se o prikrivenom pravnom poslu, da bi kasnije dogovorom sklopili darovni ugovor kojim je prenjeto vlasništvo na tuženika kao stvarnog vlasnika. Nikada tužiteljica nije bila vlasnik a niti je dala kakav novac za kupnju predmetne nekretnine. Oko gradnje je pokojni suprug tužiteljice pomagao i tuženik ga je u potpunosti isplatio. Naravno da je tužiteljica, koja je u vrijeme sastava darovnog ugovora živjela u domaćinstvu tuženika sa suprugom J. S. znala za ovaj ugovor i sve dogovore. Tužiteljica je sa suprugom Josipom odselila 2007. godine i tada im je tuženik isplatio doprinos kod gradnje i s osnova zajedničkog privređivanja iznos od 20.000,00 kn i isti su se odmah nakon isplate odselili. Prema saznanju tuženika , tužiteljica je prije 10 godina odselila u K. i živi kod sina D. S.. Dakle , tužiteljica nije stekla nikakvo suvlasništvo u predmetnim nekretninama a ulaganja koja je imao njen pokojni suprug su u potpunosti isplaćena. Tužbeni zahtjev je u potpunosti neosnovana, radi čega se tuženik istom protivi i predlaže da Sud odbije isti i obveže tužiteljicu na plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave priložene spisu predmeta: izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.2514 k.o. M. B. (stranica 3 spisa), potvrda (stranica 4 spisa), darovni ugovor (stranice 5 i 6 spisa), presuda Općinskog suda u Varaždinu br. 23 P-1185/14-3 (stranice 7-8 spisa), Sporazum o rješenju međusobnih odnosa od 1. kolovoza 2007. (stranica 21 spisa). Druge predložene dokaze sud nije provodio budući da nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 58/84, 74/78, 57/89, 20/90, 35/91. i "Narodne novine" broj :

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je 1/2 dijela nekretnine označene kao čkbr. 178/4 u M. R., kuća sa 159 2 i dvorište sa 349 m2, upisane u z.k. uložak 2514 k.o. M. B., koje je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik u 1/1 dijela.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka.

7. Između strankama je sporno da li je tuženik dužan trpjeti brisanje upisanog prava vlasništva od 1/2 dijela sa svog imena u korist tužiteljice. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je ½ dijela predmetne nekretnine bračna stečevina koju je stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice sa sinom tuženika, pokojnim J. S. zajedničkim sredstvima i zajedničkim radom, a pokojni J. S. koji je bio uknjižen kao jedini vlasnik iste je za svog života darovnim ugovorom od 5. srpnja 2001. bez znanja i suglasnosti tužiteljice vlasništvo u cijelosti prenio na svog oca V. S., ovdje tuženika znajući da je ½ dijela u vlasništvu tužiteljice, slijedom čega je predmetni darovni ugovor po stavu tužiteljice ništetan u odnosu na ½ dijela suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini. Tuženi osporava navode tužiteljice tvrdnjom da ½ dijela predmetne nekretnine ne predstavlja bračnu stečevinu.

8. Na temelju dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:

- čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige na str. 3 spisa da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/1 dijela,

- čitanjem Darovnog ugovora od 5. srpnja 2007. na str. 5-6 spisa da je pokojni J. S., za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom predmetnu nekretninu darovao V. S., ovdje tuženiku,

- čitanjem Presude ovog suda poslovni broj: 23 P.1185/14-3 od 16. rujna 2014. da je razveden brak sklopljen 4. srpnja 1980. između J. S. i B. S.,

9. Iz sadržaja postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica podnijela brisovnu tužbu budući da tužbenim zahtjevom traži brisanje prava suvlasništva od ½ dijela na predmetnoj nekretnini upisanog u korist tuženika te prijenos prava suvlasništva u tom dijelu s njegovog imena na njezino.

10. Prema čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/19) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

11. S obzirom na to da tužiteljica koja tvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela nije nositeljica knjižnog prava koje je bi bilo povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, ista nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tuženika te prijenos istog u ½ dijela na njezino ime. Ako je tužiteljica zaista suvlasništvo od ½ dijela predmetne nekretnine stekla zajedničkim radom i sredstvima za vrijeme trajanja braka sa sinom tuženika, pokojnim Josipom Savićem kao što tvrdi u tužbi te ako je on zaista bez njezinog znanja i suglasnosti istu darovao tuženom V. S., slijedom čega bi taj darovni ugovor kao što tvrdi bio djelomično ništetan u odnosu na ½ dijela nekretnine, tada je tužbenim zahtjevom trebala zatražiti da se utvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, u kom slučaju bi, ako se pravomoćnom presudom utvrdi da je suvlasnica iste u ½ dijela, na temelju te presude mogla tražiti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. S obzirom na to da nije podnijela tužbu za utvrđenje prava suvlasništva, već brisovnu tužbu kojom traži brisanje dijela knjižnog prava upisanog u korist tuženika, a nije aktivno legitimirana za podnošenje takve tužbe, jer nije nositeljica knjižnog prava, takav njezin tužbeni zahtjev je neosnovan. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbio u cijelosti, odnosno odlučio kao u izreci ove presude.

12. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Kako je parnicu u cijelosti izgubila tužiteljica, obvezana je nadoknaditi tuženiku nastale mu troškove postupka, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 497.71 EUR/3.750,00 kn na temelju Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. i 137/22, u daljnjem tekstu Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 28. prosinca 2022. od 497,71 EUR/3.750,00 kn na temelju Tbr 9/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 995,42 EUR/7.499,99 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude od 99,54 EUR/750,00 kn jer njegov punomoćnik na to ročište nije pristupio. S obzirom na to da je tužiteljica izgubila parnicu, sukladno citiranom propisu, njezin zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen.

U Varaždinu 24. siječnja 2023.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćnici Z. K. P., odvjetnici u V.

2/ Tuženiku po punomoćniku B. S., odvjetniku u L.

.