Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-10/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. H. /OIB:…/ iz G., kojeg zastupa B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika trgovačkog društva, H. a. d.o.o. /OIB:…/ iz Z., radi naknade štete, uz sudjelovanje A. Z. d.d. /OIB:…/ iz Z., kao umješača na strani tuženika, kojeg zastupa S. T., odvjetnica iz Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2491/2019-78 od 16. studenog 2020., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2491/2019-78 od 16. studenog 2020. u dijelu stavka I. izreke za iznos od 19.881,87 eura / 149.800,00 kn[1] sa zateznim kamatama, za iznos rente od 92,90 eura / 700,00 kn počevši od 1. svibnja 2013. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, stavku II. i III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 19.881,87 eura / 149.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 19.510,25 eura / 147.000,00 kn (neimovinska šteta) od 28. ožujka 2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi 1 Fiksni tečaj – 7,53450 za jedan euro

koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, na iznos od 371,62 eura / 2.800,00 kn (imovinska nereparirana - tuđa pomoć i njega do 31. travnja 2013.) sa zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana;

- iznos od po 92,90 eura / 700,00 kn po osnovi rente za tuđu pomoć, počevši od 1. svibnja 2013. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog petog dana u mjesecu za tekući mjesec s tim da je dospjele iznose renti dužan plati odjednom sa zateznim kamatama na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos, tekućim od dospijeća do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana, a dospjevajuće iznose rente do petog dana u mjesecu za tekući mjesec,

- i naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 8.438,41 eura / 63.579,27 kn sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. do isplate po stopi određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je koja se

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 212,35 eura / 1.600,00 kn.

Odbija se zahtjev umješača za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.318,07 eura / 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2491/2019-78 od 16. studenog 2020. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.972,52 eura / 45.000,00 kn po osnovi neimovinske šteta sa zateznim kamatama, zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 371,62 eura / 2.800,00 kn za razdoblje od 30. travnja 2013. do 15. studenog 2020. i zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 1.775,09 eura / 13.374,48 kn na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 668,40 eura / 5.036,12 kn sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. do isplate po određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je stopi koja se

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 513,65 eura / 3.870,13 kn na ime troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.040,52 eura / 181.133,33 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 26.668,90 eura / 178.333,33 kn od podnošenja tužbe do isplate, na iznos od 371,62 eura / 2.800,00 kn od 30. travnja 2013. do isplate, za plaćanje rente po osnovi tuđe pomoći od 1. svibnja 2013. ubuduće u iznosu od 92,90 eura / 700,00 kn i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama do (stavak I. izreke).

1.1. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku H. a. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 212,35 eura / 1.600,00 kn (stavak II. izreke) i umješaču na strani tuženika Allianz Zagreb d.d. u iznosu od 3.318,07 eura / 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.182,06 eura / 8.906,25 kn sa zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 24.040,52 eura / 181.133,33 kn po osnovi 30% neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), iznosa od 92,90 eura / 700,00 kn po osnovi 30% rente za tuđu pomoć od 1. svibnja 2013. nadalje doka za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 234. - 235., 237. i 242. spisa).

6. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj 22. prosinca 2012. u 3:15 na 77. kilometru i 630 m istočne kolničke trake autoceste O. - S. A-5 kod mjesta D. A., upravljajući teretnim automobilom marke VW Cady registarske oznake i broja ZG 7852 ET, uslijed naleta na razdjelnu metalnu odbojnu ogradu pri brzini 40 km/sat u trenutku naleta, zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu zgnječenja i traumatske amputacije (odsijecanje) lijeve noga, do koje tjelesne ozljede je došlo na način da je slobodni kraj zaštitne razdjelne odbojne metalne ograde probio prednji lijevi dio vozila i prošavši kroz prostor motora prodro u prednji lijevi dio kabine vozila u visini armature sve do ispred sjedne plohe sjedala vozača i zabio se u lijevu nogu tužitelja;

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi, tužitelj osim navedene teške tjelesne ozljede, zadobio površinske ozljede u vidu oguljotine kože;

- da se na razdjelnom pojasu otvorene dionice autoceste (razdjelna traka u zelenom međupojasu), na kojoj dionici je bila uspostavljena privremena regulacija prometa i na kojem se dogodila prometna nezgoda (istočni kolni trak namijenjen za promet iz suprotnog smjera), između dviju voznih traka suprotnih smjerova nalazila ograda od dva branika, međusobno s podupiračem spojena, da ograda nije bila u prekidu (fotografija 13. i 16. elaborata, koji je sastavni dio zapisnika o očevidu, fotografije dostavljene po tuženiku /list 109. - 110./);

- da razdjelna metalna odbojna ograda nije imala polukružni završni element;

- da do prolaska dijela razdjelne metalne odbojne ograde kroz prednji lijevi dio tužiteljevog vozila ne bi došlo da je ista bila opremljena polukružnim završetkom (završnim elementom), kojeg je prema pravilima H2 (nivo zadržavanja) morala imati, a time niti do ozljede lijeve noge tužitelja zbog koje je tužitelju nakon prometne nezgode amputirana lijeva noga (kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje dr. D. M., spec. sudske medicine /list 85. - 86. spisa/, I. B., dipl. ing., vještak za cestovni promet /list 77. - 83. spisa/);

- da je dionica autoceste na kojem se dogodila prometna nezgoda bila opremljena prometnim znakovima i signalizacijom za privremeno prometovanje u skladu sa pravilima struke (dopuna nalaza i mišljenja prometnog vještaka /list 97. - 98. spisa/);

- da se radovi nisu izvodili na kolnicima autoceste niti zaštitnim ogradama, već na prijelaznoj napravi i pješačkoj ogradi na mostu HŽ A. (list 40. - 55. spisa - materijalni dokazi koje je dostavio tuženik);

- da je brzina kretanja privremenim prometovanjem bila ograničena na 40 km/sat, da se tužitelj u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom oko 91 km/sat, da bi tužitelj izbjegao nalet na zaštitnu ogradu, na način kako je reagirao kočenjem, kočenjem pri svim brzinama do 86 km/sat i da se u trenutku naleta na razdjelnu odbojnu ogradu, tužitelja kretao brzinom od 40 km/sat (nalaz i mišljenje I. B., dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila /list 79. spisa/),

7. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporna je uzročno posljedična veza između stanja razdjelne odbojne metalne ograde (nedostatka polukružnog završetka) i štete koju tužitelj trpi zbog gubitka (amputacije) lijeve noge, odnosno je li ista prekinuta samom činjenicom što tužitelj brzinu kretanja svojim vozilom nije prilagodio privremenoj regulaciji prometa, koja regulacija je bila postavljena u skladu sa pravilima struke, a zbog radova koji su se izvodili na sanacije prijelazne naprave i pješačke ograde na mostu HŽ A.

8. Prvostupanjski je sud na temelju u bitnome navedenih činjenica zaključio da je prekinuta uzročno posljedična veza između "… šiljastog kraja ograde (kao štetne radnje) i štete nastale tužitelju, … tužiteljevim ignoriranjem privremene signalizacije koju je tuženik postavio kako bi spriječio da se vozila sa autoceste uopće nađu u zoni radova …", da do predmetne prometne nesreće nije došlo zato što je tuženik na cesti ostavio šiljasti dio ograde, već zato što tužitelj nije poštovao pravila kretanja u prometu …", da tužitelj … nije dokazao tuženikov propust pri održavanju predmetne autoceste, jer bi, da se pridržavao postavljene privremene regulacije, predmetnu dionicu svladao bez destabilizacije svog vozila … da ne postoje propisi koji bi tuženika obvezivali na zaštitu zaštitne ograde, koja se nalazi u ograđenoj zoni radova, u vidu stavljanja polukružnog branika …".

9. Osporavajući zaključke prvostupanjskog suda tužitelj tvrdi da je:

- predmet spora odgovornost tuženika u omjeru od 30% (nije sporno njegova sudjelovanje u šteti, u omjeru od 70%);

- dopunskim vještačenjem potvrđeno da zaštitna odbojna ograda, iako je morala, nije imala zaštitni polukružni završetak prema pravilu H2;

- tijekom postupka dokazao uzročno posljedičnu vezu između nedostatka polukružnog završetka ograde i gubitka lijeve noge amputacijom nakon prometne nezgode;

- zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao nikakav propust tuženika pri održavanju predmetnog dijela autoceste protivan izvedenim dokazima iz kojih proizlazi da je polukružni završni završetak obvezatni sastavni dio zaštitne odbojne ograde (isto potvrdio prometni vještak na ročištu 2. listopada 2020.) i upravo u propustu što tog polukružnog završetka nije bilo da leži djelomična odgovornost tuženika (svi pravilnici i standardi za zaštitne ograde predviđaju polukružni završetak kao sastavni dio ograde);

- navod vještaka iskazan na sugestiju suca "… da se radilo o ogradi koja se nalazila u zoni radova, pa nije bila u funkciji prometne opreme ceste … iz skice u spisu se ne vidi da li je predmet radova na cesti bila i sam ograda", nestručan i nerazuman s obzirom da iz fotografija koje je dostavio tuženik proizlazi da se radovi nisu izvodili na dionici autoceste na kojem se dogodila prometna nezgoda, nego nekoliko stotina metara dalje i to na nadvožnjaku (u konkretnoj situaciji se radilo o preusmjeravanju toka prometa, a ne o radovima na samoj cesti) i da je iz navedenih razloga potpuno promašen zaključak da bi se u konkretnom slučaju radilo o ogradi koja se nalazila u zoni radova pa da zato nije bila u funkciji prometne ceste.

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a).

11. Međutim, tužitelj je u pravu kad tvrdi da je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim činjenicama utemeljio odluku o prekidu uzročno posljedične veze između stanja razdjelne odbojne metalne ograde (propusta tuženika) i posljedice amputacije lijeve noge tužitelju.

12. Naime, Zakonom o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011., u daljnjem tekstu: ZC-a) je propisano da je autocesta javna cesta s tehničkim karakteristikama određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama (članak 2. stavak 1. točka 2. ZC-a), da javnu cestu osim donjeg stroja, kolničke konstrukcije mosta … (članak 4/1. ZC-a) čini među ostalim i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (članak 4/10), da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima (članak 16. ZC-a) i da H. a. d.o.o. upravljaju autocestama, rekonstruiraju ih i održavaju (članak 81. stavak 1. ZC-a).

13. Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine, broj: 25/1998., 162/1998.) koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode (22. prosinca 2012. /članak 139. stavak 3/5. ZC-a) je propisano da redovno održavanje ceste obuhvaća među ostalim popravak i zamjenu opreme (članak 24/6.), a izvanredno održavanje ceste i objekata da posebno obuhvaća zamjenu, ugrađivanje nove opreme ceste, među kojima su i zaštitne ograde na većim dijelovima ceste (članak 80/5.).

14. Odredbom članka 89. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, broj: 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011.) koji je donesen na temelju Zakona o sigurnosti prometa na cestama i bio je na snazi u vrijeme prometne nezgode (22. prosinca 2012.) je propisano da je zaštitna ograda tehnička sigurnosna konstrukcija kojoj je osnovna svrha spriječiti klizanje vozila s (planuma) ceste, odnosno zadržati vozila skrenuta s kolnika (stavak 1.), da se mora postaviti u razdjelnom pojasu, ovisno o veličini prometa i da se na autocestu u razdjelni pojas postavlja zaštitna ograda prema pravilima H2 (stavak 4.).

15. Pravila H2 podrazumijevaju razdjelnu ogradu kao što je predmetna i prema prihvaćenim standardima je čine čelični stup, čelični plašt – branik, traka, kosi završetak i polukružni završetak (završni elementi), koja ograda je predviđena za zadržavanje vozila s obje strane ceste, a koja se slučaju potrebe preusmjeravanja prometa na mjestima prekida zamjenjuje postavljanjem demontažnih prijelaza s diletacijskim branicima, u pravilu na svaka 3 km.

16. Dovođenjem u vezu nespornih činjenica sa materijalnim dokazima (fotografije dostavljene po tuženiku, fotoelaborat sa očevida, skica mjesta prometne nezgode) i kombiniranim sudsko medicinskim i prometnim vještačenjem (ing. I. B. i dr. D. M. /list 77. - 83., 85. - 86., 97. - 98., 106. - 107., 225. - 226., 236.- 237. spisa), kao jedini objektivni zaključak ostaje:

- da su se radovi prema planu tuženika izvodili na sanacije prijelazne naprave i pješačke ograde na mostu HŽ A. i da je zbog izvođenja tih radova na dijelu dionice autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda bila uspostavljenja privremena regulacija prometa (preusmjeren promet suprotnim kolnim trakom autoceste);

- da se na kolnom traku autoceste na koji je preusmjeren promet, niti drugom traku i opremi autoceste u tom dijelu, među kojom je i razdjelna odbojna metalna ograda, radovi nisu izvodili;

- da razdjelna metalna odbojna ograda na dionici privremene regulacije prometa (mjestu prometne nezgode), a niti dalje, nije bila u prekidu;

- da je dio opreme dijela autoceste na kojem se dogodila prometna nezgoda činila i razdjelna metalna odbojna ograda (list 109. - 110. spisa), koja iako propisano zakonom i podzakonskim aktima (pravilo H2) nije imala polukružni završetak (završni element);

- da se tužitelj u trenutku naleta vozilom kojim je upravljao na razdjelnu odbojnu metalnu ogradu kretao brzinom od oko 40 km/sat,

- i da do proboja slobodnog kraja razdjelne odbojne metalne ograde u prednji lijevi dio tužiteljevog vozila i prolaženja kroz prostor motora u prednji lijevi dio kabine vozila u visini armature sve do ispred sjedne plohe sjedala vozača, ne bi došlo da je razdjelna metalna odbojna ograda bila opremljena sa polukružnim završetkom (završni element), a nastavno niti do ozljede tužiteljeve lijeve noge (da nije bilo prodora metalne ograde u kabinu vozila bilo bi izbjegnuto ozljeđivanje tužiteljeve lijeve noge koje je dovelo do njezina gubitka, predvidivo bi nastale površinske ozljede u vidu oguljotine kože).

17. Odredbom članka 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano: "Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje", odredbom članka 1046. ZOO-a "Šteta je umanjenje nečije imovine /obična šteta/, sprječavanje njezina povećanja /izmakla korist/ i povreda prava osobnosti /neimovinska šteta/", a odredbom članka 1049. ZOO-a da "Krivnje postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom", koja podrazumijeva i običnu nepažnju (štetnik ne želi štetnu posljedicu niti na nju pristaje, međutim u svom postupanju nije uporabio pažnju koja se u pravnom prometu zahtijeva u određenoj struci - pažnju dobrog gospodarstvenika).

18. Odredbom članka 1092. stavkom 1. ZOO-a (doprinos oštećenika vlastitoj šteti) je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu

.

19. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja (tužiteljevo kretanje istočnim kolničkim trakom uz koji se na razdjelnom pojasu nalazila zaštitna ograda sa dva spojena branika, koja nije bila u prekidu, a namjena koje je bila zadržavanje vozila s obje strane autoceste, neizmijenjeno stanje razdjelne odbojne metalne ograde u odnosu na stanje prije uspostavljanja privremene regulacije prometa i to ne zbog radova na kolnicima autoceste i razdjelnoj odbojnoj ogradi, već na sanaciji prijelazne naprave i pješačke ograde na mostu HŽ A., nedostatak polukružnog završetka na razdjelnoj odbojnog ogradi ograde), po ocijeni drugostupanjskog suda:

- razdjelna metalna odbojna ograda nije izgubila funkciju opreme autoceste (tehničke sigurnosne konstrukcije kojoj je među ostalom osnovna svrha zadržati vozila skrenuta s kolnika) samo zato što je tuženik na dijelu dionice autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda uspostavljanjem privremene regulacije prometa preusmjerio prometa na suprotni (istočni) kolni trak radi izvođenja rada na sanaciji prijelazne naprave i pješačke ograde na mostu HŽ A.,

- niti je došlo do prekida uzročno posljedične veze između nedostatka polukružnog završetka /završnog elementa/ na razdjelnoj metalnoj odbojnoj ogradi i štete koju tužitelj trpi zbog gubitka (amputacije) lijeve noge, samo zato što tužitelj brzinu kretanja svojim vozilom nije prilagodio uvjetima i stanju na autocesti, poglavito ako se ima u vidu osnovna svrha razdjelne odbojne ograde i da do proboja slobodnog kraja razdjelne metalne odbojne ograde u prednji lijevi dio tužiteljevog vozila i prolaženja kroz prostor motora u prednji lijevi dio kabine vozila u visini armature sve do ispred sjedne plohe sjedala vozača, ne bi došlo da je razdjelna odbojna ograda bila opremljena sa polukružnim završetkom (završnim elementom), kako je to propisano zakonom i pravilima H2, a nastavno niti do ozljede tužiteljeve lijeve noge (da nije bilo prodora metalne ograde u kabinu vozila bilo bi izbjegnuto ozljeđivanje tužiteljeve lijeve noge koje je dovelo do njezina gubitka, predvidivo bi nastale površinske ozljede u vidu oguljotine kože).

20. U prilog navedenom treba imati u vidu da iz dostavljenih fotografija po tuženiku proizlazi da razdjelna metalna odbojna ograda nije bila u prekidu, da tuženik nije kompromitirao činjenicu da se tužitelj u trenutku naleta na razdjelnu odbojnu metalnu ogradu kretao brzinom od oko 40 km/sat, da se radovi nisu izvodili na kolnicima autoceste i razdjelnoj odbojnoj ogradi, a niti tvrdi da bi do ozljede lijeve noge tužitelja sa posljedicom amputacije došlo i da je razdjelna metalna odbojna ograda imala polukružni završetak (završni element), koji je prema zakonu i podzakonskim aktima morala imati.

21. Stoga se, drugostupanjski sud ne može složiti sa zaključcima prvostupanjskog suda da do predmetne prometne nezgode nije došlo zato što je tuženik na cesti "ostavio šiljasti dio ograde", da tuženik nije dokazao "tuženikov propust pri održavanju predmetne autoceste…" i da "… ne postoje propisi koji bi tuženika obvezivali na zaštitu zaštitne ograde, koja se nalazi u ograđenoj zoni radova, u vidu stavljanja polukružnog branika …" jer takav zaključak ne proizlazi iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom, a niti navodima tuženika da se "… završetak metalne zaštitne ograde na kojoj se dogodio nalet nalazio u zoni izvođenja radova …" i da "… ne postoji propisana obveza za drugačijim izgledom metalne odbojne ograde …".

21.1. Naime, tuženik ne može u cijelosti otkloniti svoju odgovornost za štetu, iako je dionicu autoceste na kojem se dogodila prometna nezgoda opremio prometnim znakovima i signalizacijom za privremeno prometovanje, budući da je uz to prema navedenoj zakonskoj i podzakonskoj regulativi, te važećim normativima u vrijeme štetnog događaja, kao dobar gospodarstvenik, bio dužan ugrađivati i redovito održavati razdjelnu odbojnu ogradu, koja nije bila u prekidu i kojoj je osnovna svrha bila zadržati motorno vozilo (s obje strane autoceste) koje je skrenulo s kolnika autoceste i spriječiti njegovu nekontroliranu putanju i na taj način bitno umanjiti rizik teških posljedica prometne nezgode, kao što je i predmetna nezgoda, odnosno svesti ga na prihvatljiv rizik.

22. Nadalje, tužitelj je većim dijelom (70%) pridonio nastanku štete kad se svojim vozilom kretao brzinom većom od dopuštene (dopuštena brzina je bila 40 km/sat, tužitelj se kretao brzinom od 91 km/sat, na način kako je tužitelj reagirao kočenjem izbjegao bi nalet na razdjelnu odbojnu metalnu ogradu, kočenjem pri svim brzinama do 86 km/sat, brzina vozila u trenutku naleta za razdjelnu odbojnu ogradu iznosila oko 40 km/sat), a tuženikova odgovornost je 30% s obzirom da do ozljede lijeve noge tužitelja i njezine amputacije ne bi došlo da je razdjelna odbojna ograda bila opremljena sa polukružnim završetkom (završni element), kako je to propisano zakonom i podzakonskim aktima.

23. Tužitelj, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, na ime naknade štete potražuje razmjeran dio štete (30%), koji prema njemu iznosi 24.040,52 eura / 181.133,33 kn (neimovinska - 26.668,90 eura / 178.333,33 kn, tuđa pomoć i njega do 31. travnja 2013. - 371,62 eura / 2.800,00 kn, od 1. svibnja 2013. rentu za tuđu pomoć u iznosu od 92,90 eura / 700,00 kn), odnosno 30% od 72.121,57 eura / 543.400,00 kn za koji iznos smatra da bi mu pripadao da nije pridonio šteti i 30% od 278,71 eura / 2.100,00 kn po osnovi rente za tuđu pomoć, sve sa zateznim kamatama (na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe, imovinsku nerepariranu /tuđu pomoć i njegu/ od 30. travnja 2013., na neplaćene iznose rente za tuđu pomoć od dospjelosti do isplate /list 234. – 235. spisa/).

24. Mjerodavni pravilima za popravljanje neimovinske štete je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100. stavak 1. ZOO-a), da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a).

25. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka (Prim. Dr. T. T. - specijalist kirurg /list 147. - 148. spisa/, Dr. A. H. - specijalist psihijatar /list 151. - 154., 170. - 171. spisa/) utemeljenih na medicinskoj dokumentaciji i neposrednom pregledu tužitelja po liječnicima vještacima, proizlazi da je:

- tužitelj (rođen 28. kolovoza 1976.) u prometnoj nezgodi (22. prosinca 2012.) zadobio po život opasne tjelesne ozljede (traumatski i hemoragični šok, traumatska amputacija lijeve noge, takozvani civilni posttraumatski stresni poremećaj /F43.2/);

- zdravstveno stanje tužitelja zbog amputacije lijeve noge stabilizirano krajem siječnja 2013.;

- tužitelj trpio fizičke boli (jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 14 dana, slabijeg 10 tjedana) i strah (vrlo kratak primarni jakog intenziteta, sekundarni jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 10 dana);

- životna aktivnost tužitelja trajno smanjene 70% (bolovi u bataljku lijeve noge, hod uz pomoć jedne štake, bolovi u leđima, strah vezano za sudjelovanje u prometu, anksioznost, poremećaj sna u fazama usnivanja, depresivna raspoloženja, podražljivost, impulzivnost, niži prag tolerancije),

- zaostalo nagrđenost teškog stupnja (zbog gubitka lijeve noge hoda uz pomoć štake, stalno je vidljivo šepanje).

26. Budući da je na ročištu održanom 11. rujna 2017., saslušani vještak A. H. (psihijatar) argumentirano otklonio prigovore tuženika i umješača na njegov nalaz i mišljenje (list 170. - 171. spisa), tako što je objasnio da je dijagnoza tužitelju postavljena na temelju medicinske dokumentacije u spisu, drugih materijalnih dokaza, pregleda tužitelja, medicinske literature i iskustva vezano područje psihijatrije, i kriterija za postavljanje dijagnoze prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, to su po prvostupanjskom sudu pravilno odbijeni prijedlozi tuženika i umješača za izvođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenje (list 172. spisa).

27. Navedena mjerila težini povrijeđenog prava osobnosti uz dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (36 godina) po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju kao realno i pravično novčano zadovoljenje tužitelju u iznosu od 65.034,17 eura / 490.000,00 kn. 27.1. Zahtjev tužitelja za daljnji iznos od 5.972,52 eura / 45.000,00 kn (preko iznosa od 65.034,17 eura / 490.000,00 kn do iznosa od 71.006,70 eura / 535.000,00 kn), za koji smatra da bi mu pripadao bez njegovog doprinosa šteti nije u skladu s naravi novčane satisfakcije jer ista prema odredbi članka 1100. stavku 2. ZOO-a nije naknada ni kazna za štetnika, već je činidba zadovoljenja ozlijeđenom.

28. Prema tome, kako je tužitelj sudjelovao u vlastitoj šteti 70%, to je tuženik dužan po osnovi pravične novčane naknade isplatiti tužitelju iznos od 19.510,25 eura / 147.000,00 kn (30% od 65.034,17 eura / 490.000,00 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (28. ožujka 2013.) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a) s obzirom da je neimovinska šteta tužitelju nastala prije podnošenja tužbe (zdravstveno stanje vezano za tešku tjelesnu ozljedu lijeve noge prema liječniku kirurgu stabilizirano krajem siječnja 2013.).

29. Nadalje, odredbom članka 1095. stavkom 1. ZOO-a je oštećenom priznato pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, odredbom članka 1095. stavkom 2. ZOO-a pravo na rentu među ostalim i zbog trajno povećanih potreba, dok je odredbom članka 1088. stavkom 2. ZOO-a propisano da se novčana renta plaća mjesečno unaprijed.

30. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka (Prim. Dr. T. T. - specijalist kirurg) proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega po 5 sati dnevno kroz 16 tjedana (4 mjeseca), nakon toga da mu je trajno potrebna tuđa pomoć od po 3 sata dnevno za poslove u i oko kuće, nabavku namirnica, teže fizičke poslove, dulje vožnje automobilom, pomicanje i nošenje težih tereta, a iz iskaza tužitelja da mu je u svemu pomagala i pomaže supruga s kojom živi u zajedničkom kućanstvu (list 70. spisa).

31. Tužitelju za razdoblje do 31. travnja 2013. (4 mjeseca x 5 sati dnevno = 560 sati) pripada pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege u zahtijevanom iznosu 1.114,87 eura / 8.400,00 kn (1,99 eura / 15,00 kn po satu), a od 1. svibnja 2013. po osnovi rente za tuđu pomoć 278,71 eura / 2.100,00 kn mjesečno (3,05 eura / 23,00 kn po satu), a što znači da je tuženik dužan isplati tužitelju po osnovi;

- tuđe pomoći i njege za razdoblje do 31. travnja 2013. iznos od 371,62 eura / 2.800,00 kn (30% od 1.114,87 eura / 8.400,00 kn) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /16. studenog 2020./, koja je preinakom nadomještena predmetnom presudom, budući da tuđa pomoć i njega predstavlja imovinsku štetu koja se utvrđuje u nominalnom iznosu u vrijeme njihova nastanka (članak 1089. stavak 1. ZOO-a), da tužitelj u postupku nije dokazivao visinu naknade prema cijenama te vrste usluge na području svog prebivališta, niti je u tom pravcu predlagao dokaze i da je o visini odlučeno slobodnom ocjenom (članak 223. ZPP-a) prema cijenama koje su bile na snazi 16. studeni 2020., a u granicama postavljenog zahtjeva,

- i na ime rente po osnovi tuđe pomoći za razdoblje od 1. svibnja 2013. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati 92,90 eura / 700,00 kn (30% od 278,71 eura / 2.100,00 kn) do svakog petog dana u mjesecu sa zateznim kamatama i platiti zatezne kamate na svaki dospjeli a neplaćeni mjesečni iznos, tekućim od dospijeća do isplate.

32. U prilog odluke o stopi zatezne kamate treba imati u vidu da je od 1. siječnja 2023. na snazi izmijenjena odredba članka 29. stavka 2/2. ZOO-a prema kojoj se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska stopa

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena.

33. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u parnici odlučeno je i o troškovima iste.

34. Mjerodavnim pravilima o parničnim troškovima je propisano:

- da o zahtjevu za naknadu troškova odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. i 4. ZPP-a);

- da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. stavak 2. ZPP-a);

- da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka i da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke (članak 151. stavak 3. ZPP-a /članak 27. i članak 127. stavak 2. ZID ZPP-a/2022 - Narodne novine, broj: 80/2022.);

- da će sud, ako stranka djelomično uspije u parnici, najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će se toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a - članak 28. i članak 117. stavak 3. ZID ZPP-a - Narodne novine, broj: 80/2022);

- da će sud stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a troškove propisane tarifom, prema tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a);

- i da će sud kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti o troškovima cijelog postupka jednom odlukom (članak 166. stavak 2. ZPP-a)

35. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014.,107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT) je propisano da sud ili drugo tijelo kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 48/3. OT).

36. Tužitelj je određeno postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova (list 242. spisa).

37. Djelomično je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

38. Naime, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, potrebni su bili troškovi tužitelja u iznosu od 8.398,86 eura / 63.281,25 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 233.133,33 kn /181.133,33 kn + 42.000,00 kn / petogodišnja renta – članak 37. stavak 1. ZPP-a/ - za sastava tužbe /list 1. - 3. spisa/ - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podnesaka od 23. svibnja 2013. /list 60. spisa/, 7. svibnja 2014. /list 88. spisa/, 8. ožujka 2017. /list 157. spisa/, 17. lipnja 2020. /list 234. spisa/ od po 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, za zastupanje na ročištima 13. studenog 2013. /list 69. - 70. spisa/, 7. rujan 2015. /list 106. spisa/, 12. travnja 2016. /list 129. - 130. spisa/ - 250 bodova, 12. rujna 2016. /list 139. - 140. spisa/, 11. rujna 2017. /list 170. - 172. spisa/ i 2. listopada 2020. /list 236. - 237. spisa/, sastav žalbi od 30. listopada 2017. /list 185. - 188. spisa/ - 312,50 bodova /Tbr. 10/1. OT/ ili ukupno 3375 bodova x 15,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 50.625,00 kn + 12.656,25 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 8.398,86 eura / 63.281,25 kn).

38.1. Podnesi tužitelja od 24. prosinca 2014. (list 94. spisa), 2. travnja 2015. (list 105. spisa), 11. svibnja 2015. (list 136. spisa), 4. svibnja 2017. (list 168. spisa), 25. listopada 2019. (list 202. spisa), 15. lipnja 2020. (list 229. - 230. spisa) i 1. listopada 2020. (list 239. - 240. spisa) nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice jer po svojoj svrsi nisu pripremni, a niti dispozitivni. Osim toga, odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a ne podrazumijeva podneske kojim se dopunjuju činjenični navodi, a niti podneske kojim se ponavljaju već i izneseni navodi.

39. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 273,40 eura / 2.060,00 kn (poleđina lista 1. spisa). Druge uplati po osnovi sudskih pristojbi nisu dokazane.

40. Tužitelj je sa osnovom uspio 100% i sa visinom 85,95 %, odnosno 92,97% (100% + 85,95% = 185,95% : 2 = 92,97 %), a tuženik 7,03%, što znači da je tuženik dužan naknaditi tužitelju 85,94% (92,97% - 7,03 % = 85,94 %) troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i sudske pristojbe na tužbu, odnosno iznos od 7.452,95 eura / 56.154,27 kn (85,94% od 8.672,27 eura / 65.341,25 kn).

41. Na ime troškova vještačenja tužitelj je platio ukupan iznos od 985,46 eura / 7.425,00 kn (list 75., 114., 144., 146., 223., 245. spisa).

42. Neovisno o uspjehu u parnici tužitelju u cijelosti pripada pravo naknade troškova od tuženika, koje je isti platio za izvođenje dokaza vještačenjima, u ukupnom iznosu od 985,46 eura / 7.425,00 kn, budući da se bez činjenica utvrđenih tim dokaznim sredstvom nije mogla donijeti meritorna odluka.

43. Za sastav predmetne žalbe po punomoćniku odvjetniku potreban je bio trošak u iznosu 777,67 eura / 5.859,37 kn (Tbr. 10/1., 42. i 50. OT), a što znači da razmjerno ostvarenom uspjehu u žalbenom postupku (85,95%) tužitelju pripada iznos od 668,40 eura 5.036,12 kn (85,95% od 777,67 eura / 5.856,37 kn), koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

43.1. Preko iznosa od 668,40 eura / 5.036,12 kn do iznosa od 1.182,06 eura / 8.906,25 kn, za iznos od 513,65 eura / 3.870,13 kn, zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa ostvarenim uspjehom. Osim toga, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj platio sudsku pristojbu na žalbu.

44. Sve navedeno vezano za parnične troškove osnova su za zaključak da je tuženik dužan (članak 154. stavak 2. ZPP-a) naknaditi tužitelju troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 9.106,82 eura / 68.615,39 kn (prvostupanjski postupak - 63.579,27 kn /56.154,26 kn + 985,46 eura / 7.425,00 kn/, žalbeni - 668,40 eura / 5.036,12 kn) sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske presude /24. siječnja 2023./ do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a) i sam snositi svoje troškove.

45. Kako dužnost naknade troškova postupka ovisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu to je preinačen i dio prvostupanjske presude kojim je tužitelju naloženo tuženiku i umješaču naknaditi parnične troškove, odnosno odbiti zahtjeve tuženika i umješača za naknadu troška predmetne parnice.

46. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju:

- iznos od 19.881,87 eura / 149.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 19.510,25 eura / 147.000,00 kn (neimovinska šteta) od podnošenja tužbe /28. ožujka 2013./ do isplate i na iznos od 371,62 eura / 2.800,00 kn (ne reparirana imovinska šteta - tuđa pomoć i njega do 31. travnja 2013.) od 16. studenog 2020. do isplate,

- rentu po osnovi tuđe pomoći od 1. svibnja 2013. ubuduće doka za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu 92,90 eura / 700,00 kn, koja dospijeva svakog petog dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama na svaki dospjeli a neplaćeni mjesečni iznos, tekućim od dospijeća do isplate,

- i naknaditi troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 9.106,82 eura / 68.615,38 kn sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. do isplate,

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak I., 368. stavak 2. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III. i IV.).

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.