Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž Ob-721/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednika vijeća, Suzane Radaković, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sandre Artuković Kunšt univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika Ž. R. iz S., B., OIB: …, radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-49/2021-8 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob- 49/2021-8 od 15. travnja 2022. u stavku IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-49/2021-8 od 15. travnja 2022. u stavku I., II., III. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka tužiteljice i tuženika nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. D., OIB …, iz S., P., vlasnica nekretnine kčbr.1457, … površine 745 m2, zgrada površine 39 m2,kuća br.2 površine 145 m2, dvorište površine 561 m2, upisana u zk.ul. 1237, k.o. B., u 1/3 djela.

II. U preostalom dijelu tužiteljica se odbija s tužbenim zahtjevom.

III. Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine u zemljišnim knjigama na način kako je i označeno u točki I. ove presude.

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica M. D., OIB …, iz S., P., vlasnica u ½ dijela Kamp prikolice – priključno vozila, marke Tabbert, tip 510, broj šasije … pa je stoga tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva predmetnog vozila u evidenciji MUP-a u korist tužiteljice u ½ dijela.

V. Nalaže se tuženiku Ž. R., OIB …, iz S., B., da tužiteljici M. D., OIB …, iz S., P., naknadi trošak ovog postupka u iznosu 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela presude, sadržajno u stavku II. izreke žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv dijela presude u stavku I., III., IV. i V. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica u 1/2 dijela nekretnine kčbr. 1457, …, površine 745 m[2] , zgrada površine 39 m , kuća br. 2 površine 145 m[2] , dvorište površine 561 m , upisana u zk.ul. 1237 k.o. B., kao i zahtjev na utvrđenje da je vlasnica u 1/2 dijela kamp prikolice –priključno vozilo, marke Tabbert, tip 510, broj šasije …, uz zahtjev na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama te upis vlasništva predmetnog vozila u evidencije MUP-a, a koji zahtjev temelji na činjenici da je brak s tuženikom sklopljen 22. kolovoza 1992. i da je bračna zajednica prestala 17. rujna 2010. te da je navedena imovina stečena za vrijeme trajanja braka i predstavlja zajedničku imovinu istih na jednake dijelove.

9. U žalbenom postupku sporno je da li je navedena imovina stranaka zajednička imovina stečena za vrijeme trajanja braka ili je dio imovine posebna imovina tuženika kao i suvlasnički omjeri.

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st 2. ZPP-a.

11. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zahtjev koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. 1237 k.o. B. su osnovani, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na utvrđenje vlasništva odnosno suvlasništva na priključnom vozilu prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje time da u je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom na vrijeme stjecanja iste, ali pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u binome utvrdio:

- da su stranke sklopile brak 22. kolovoza 1992., a koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P2-38/2010 od 17. rujna 2010. i da je u braku rođeno četvero djece (list 9-12 spisa);

- da prema Kupoprodajnom ugovoru od 30. listopada 1997., a koji je sklopljen između Č. I. kao prodavatelja i R. Ž., dakle tuženika kao kupaca proizlazi da tuženik kupuje nekretninu upisanu u zk.ul. 1457 k.o. P. koja se sastoji od kčbr. 675/2 u naravi kuća i zgrada u izgradnji i dvorište od 561 m[2] i kčbr. 675/3 potok od 180 m time da kupoprodajna cijena iznos 497.000,00 kuna (list 17-19 spisa);

- da je tuženik upisan kao zk. vlasnik navedene nekretnine (list 15 spisa);

- da prije kupnje navedene nekretnine stranke nisu imale svoju posebnu imovinu;

- da je tužiteljica u početku sklapanja bračne zajednice radila u konfekciji i da je tijekom braka rodila četvero djece i to prvo dijete K. 1992., drugo dijete I. 1994., treće dijete J. 1994. i četvrto dijeta K. 2002. te primala dječji doplatak kao i od Centra za socijalnu skrb naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna;

- da je tuženik prilikom sklapanja braka radio u ministarstvu sve do 2007. i da je njegova plaća iznosila 5.500,00 kuna, a mirovina oko 6.000,00 kuna obzirom da je hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma stalno;

- da je imovina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednička imovina stranaka;

- da imajući u vidu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženiku pripadaju 2/3, a tužiteljici 1/3 suvlasništva na nekretninama kčbr. 1457, …, površine 745 m[2] , zgrada površine 39 m , kuća br. 2 površine 145 m , dvorište površine 561 m[2] , dok u pogledu kamp prikolice navedena pokretnina predstavlja suvlasništvo stranaka svake u 1/2 dijela.

13. Pošavši od navedenih utvrđenja, te primjenom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/1978, 45/1989 i 59/1990- dalje u tekstu: ZBPO) prvostupanjski sud je odlučio na navedeni način.

14. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan te stranke osnovano osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke u odnosu na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, dok u odnosu na pokretninu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o imovini koju su stranke stekle radom za vrijeme trajanja braka na jednake dijelove time da pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu jednako je odlučeno kako je to već navedeno.

15. U odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja reći da je Kupoprodajni ugovor koji se odnosi na predmetnu nekretninu sklopljen 30. listopada 1997., to je prvostupanjski sud u odnosu na navedenu nekretninu pravilno postupio kada je zaključio da se primjenjuju odredbe ZBPO.

Međutim, kako je Ugovor o kupoprodaji vozila odnosno priključnog vozila sklopljen 15. prosinca 2008., to se s obzirom na vrijeme stjecanja primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011 i 25/2013- dalje u tekstu: ObZ/03) koji je u primjeni od 22. srpnja 2003.

Dakle, u pogledu stjecanja imovine s obzirom na naprijed navedeno ukazuje se da se u pravnom kontekstu na stjecanje prava vlasništva s osnova zajedničke imovine odnosno bračne stečevine primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine.

16. Naime, prema čl. 271. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, dok je prema čl. 272. st. 1. ZBPO-a imovina koju jedan bračni drug imao u času zaključenja braka njegova posebna imovina, a st. 2. propisano da je imovina koju u je u tijeku bračne zajednice jedan drug stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanje, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 271. ZBPO-a je njegova posebna imovina.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 281. st. 1. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok je st. 2. propisano da kod utvrđivanja doprinosa u stjecanju zajedničke imovine ne vodi se računa samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugom, o radu u domaćinstvu i porodici, te brizi oko odgoja i podizanja djece.

18. Iz obrazloženja pobijane odluke u odnosu na stjecanje predmetne nekretnine prvostupanjski sud je zaključio da stranke do stjecanja iste nisu imale posebnu imovinu, dakle da se radi o zajedničkoj imovini stranka budući je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a obzirom da je tuženik invalid Domovinskog rata X skupine s 20 % trajno kao i polazeći od pravnog stanovišta Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem popust koji je hrvatski ratni vojni invalid ostvario u nekom omjeru pri kupnji predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo i u tom dijelu predstavlja njegovu osobnu imovinu, prvostupanjski sud je slijedom navedenog utvrdio da tuženiku pripadaju 2/3 dijela, a tužiteljici 1/3 dijela.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik dostavio Rješenje o dodjeli stambenog kredita od 25. rujna 1997. kojim je tuženiku dodijeljen kredit za kupnju stana ili kuće u iznosu od 522.560,00 kuna s rokom otplate kredita 35 godina time da je rok za zaključenje ugovora o kreditu sa Z. b. je 30 dana (list 38 spisa).

Međutim, ovdje valja reći da je tuženik do zaključenja prethodnog postupka kao dokaz dostavio samo prvu stranicu navedenog Rješenja, dakle navedeno Rješenje nije dostavljeno u cijelosti.

Pored navedenog, za ukazati je da tuženik nije niti dostavio Ugovor o kreditu koji je zaključio sa Z. b.

20. Naime, imajući u vidu navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda kao i okolnost da prvostupanjski sud nije niti razmatrao navedeni dio Rješenja od 25. rujna 1997., a niti je utvrdio uvjete kredita, za sada se ne može prihvatiti navedeni zaključak prvostupanjskog suda o suvlasničkim omjerima.

21. Stroga, kako prvostupanjski sud nije na pravno relevantan način razmotrio Rješenje o dodjeli stambenog kredita od 25. rujna 1997., a niti je raspravio i utvrdio uvjete kredita koji je kako to proizlazi iz stanja spisa tuženik i zaključio sa Z. b., a samim time nije niti utvrđeno koliki popust odnosno umanjenje je tuženik kao invalid Domovinskog rata i ostvario na cijenu stana odnosno kuće, a koji postotak predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo, koje ne ide u korist obje stranke te u tom dijelu predstavlja posebnu imovinu tuženika, te s time u vezi koliki iznos kredita je tuženik bio u obvezi vratiti odnosno koji iznos kredita tuženik nije bio u obvezi vratiti, to je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a posljedično navedenom je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa su žalbeni navodi osnovani te je na temelju čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u stavku I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. U odnosnu na stjecanje predmetne pokretnine odnosno kamp kućice-priključnog vozila na temelju Ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 2008. (list 20 spisa) ukazuje se na pravno relevantne odredbe ObZ/03 koji je bio snazi u vrijeme stjecanja.

23. Prema odredbi čl. 247. ObZ/03 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, a odredbom čl. 249. navedenog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Nadalje, sukladno čl. 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

Također, čl. 252. st. 1. ObZ/03 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a st. 2. vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ovog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

24. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotno tvrdnji tuženika pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je zaključio da je predmetna pokretnina bračna stečevina odnosno imovina koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i da su bračni drugovi, dakle tužiteljica i tuženik suvlasnici iste u jednakim dijelovima.

25. Žalbene tvrdnje tuženika da predmetno priključno vozilo ne postoji i da ne može bit bračna stečevina su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takve ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje te su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. Kako tuženik u žalbi u odnosu na navedeni zahtjev ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

27. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi koji se odnose na stjecanja prava vlasništva tužiteljice u odnosu na priključno vozilo, nisu relevantni te su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

28. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu u navedenom dijelu, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da su stranke suvlasnici predmetne pokretnine na jednake dijelove time da pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno odredbi ObZ/03 jednako je odlučeno.

29. Obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tuženika u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske presude.

30. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te odlučiti kao u stavku I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice prihvatiti i na temelju čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP i čl. 370. ZPP-a odlučiti u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja.

32. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva tužiteljice predmetne nekretnine pozvati tuženika na dostavu cjelovitog Rješenja o dodjeli stambenog kredita od 25. rujna 1997. te raspraviti i utvrditi uvjete Ugovora o kreditu koji je tuženik zaključio sa Z. b. i radi navedenog izvesti dokaz dopunskim saslušanjem stranaka te utvrditi koliki je popust tuženik ostvario obzirom na svoj status hrvatskog vojnog invalida i koliko taj popust predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo odnosno njegovu posebnu imovinu te utvrditi koji iznos kredita tuženik je bio u obvezi vratiti odnosno koliki dio iznosa kredita nije bio u obvezi vratiti i raspraviti sve žalbene navode te će tek tada biti u mogućnosti na temelju odredbi članka ZBPO i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njegovih obitelji („Narodne novine“ broj: 174/2004, 92/2005, 107/2004, 65/v09, 137/2009 i 55/2011) donijeti pravilnu i zakonitu odluku o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev, v.r.