REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 75 Pž-793/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 36.154,00 EUR / 272.402,24 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2578/2019 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2578/2019 od 13. siječnja 2022. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke za parnični trošak u iznosu od 2.853,50 EUR / 21.500,00 kn. II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2578/2019 od 13. siječnja 2022. u dijelu točke II. izreke i sudi:
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 597,20 EUR / 4.500,00 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2578/2019 od 13. siječnja 2022. u točki I. izreke presude u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-3393/2019 od 16. srpnja 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelj iznos od 36.154,00 EUR / 272.402,24 kn sa zateznom kamatom na pojedinačni iznos glavnice od dospijeća do isplate, kao i u dijelu naknade ovršnog troška u iznosu od 517,50 EUR / 3.899,16 kn sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2019. do isplate, kao i naknaditi predvidivi trošak u iznosu od 10,00 EUR / 75,26 kn sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.450,80 EUR / 26.000,00 kn. Točkom III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 597,20 EUR / 4.500,00 kn.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se tuženik nalazio u posjedu poslovnog prostora u Zagrebu, Petrova 116 i da u tom prostoru djeluje Porezna uprava Ministarstva financija te da su tužitelj i Ministarstvo financija, Porezna uprava sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora 1991. godine koji je raskinut 5. studenog 1998. Sud je zaključio da u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06 i 146/08; dalje: ZV) pravo korištenja te nekretnine nije imao tužitelj već Ministarstvo financija, Porezna uprava na temelju odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“ broj 75/93; dalje: ZPU) pa je stoga tuženik u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na temelju odredbe članka 362. stavka 2. ZV-a stekao pravo vlasništva sporne nekretnine na temelju zakona. Stoga je sud ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, već tuženik, slijedom čega nema uvjeta za primjenu odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/01, 125/11, 78/15 i 114/22; dalje: ZOO).
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude u točkama I. i II. njezine izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju iako je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Smatra da prvostupanjski sud nekritički prihvaća tuženikove tvrdnje da pravnu osnovu korištenja predstavlja odredba članka 25. stavka 1. ZPU-a te daje svoje tumačenje navedene odredbe. Posebno ističe da je sud zaveden presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1023/2021 od 22. rujna 2021. koju je paušalno i nekritički prepisao. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.036,9 EUR / 7.812,50 kn.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovna, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.
7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade za korištenje poslovnog prostora u Zagrebu, Petrova 116, koji tuženik koristi bez pravne osnove od listopada 2016. do svibnja 2019.
9. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni one na koje ukazuje žalitelj. U obrazloženju donesene odluke postoje razlozi o odlučnim činjenicama. Donesenu odluku prvostupanjski sud je valjano obrazložio. Navedeni razlozi su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju postoji nedostatak aktivne legitimacije, jer je izvanknjižni vlasnik predmetnog polovnog prostora tuženik na temelju odredbe članka 25. stavka 1. ZPU-a u vezi s odredbom članka 362. ZV-a te se osnovano pozvao na presudu poslovni broj Rev-1023/2021 od 22. rujna 2021.
11. U identičnoj činjeničnoj stvari glede spornog pitanja prava vlasništva na prostorima koje je koristila Uprava društvenih prihoda bivših općina, Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo je da odredba članka 87. stavka 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93 i 117/93) koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992. nije mogla biti temelj za stjecanje vlasništva sporne nekretnine od strane tuženika, jer je tom odredbom propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju između ostalog nekretnine dotadašnjih općina čiji su slijednik, u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica, ali ne i da stječu pravo vlasništva nekretnina.
12. Uprave društvenih prihoda, koje su ranije koristile spornu nekretninu, bile su prema Zakonu o upravama društvenih prihoda („Narodne novine“ broj: 10/82, 17/86 i 27/88) organizacione jedinice u sastavu bivših općina kao društveno političkih zajednica
13. Poslove uprava društvenih prihoda preuzela je Republika Hrvatska stupanjem na snagu Zakona o poreznoj upravi, koji je bio jedan u nizu zakona kojim je Republika Hrvatska preuzimala poslove državne uprave. Stupanjem na snagu Zakona o poreznoj upravi (21. kolovoza 1993.) utemeljena je Porezna uprava, uređeno je njezino je ustrojstvo, poslovi i način rada, određeno je da će ona preuzeti i nastaviti koristiti prostorije koje su koristile uprave prihoda dosadašnjih općina (članak 25.) te je prestao važiti Zakon o upravama društvenih prihoda (članak 26.).
14. Odredbom članka 360. stavka 2. ZV-a propisano je da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
15. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.
16. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podnesak od 3. prosinca 2019. u iznosu od 633,61 EUR / 5.000,00 kn jer se radi o ostalom podnesku prema Tbr. 8. točka 3. Tarife pa je prvostupanjsku presudu u točki II. njezine izreke valjalo djelomično preinačiti prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: eb318-558f8
Kontrolni broj: 08923-96c22-02dad
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
