REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2999/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki, Željka Glušića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u B., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 699/2018-2 od 4. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-206/2015 od 20. veljače 2015., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022).
4. U pogledu prvog pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je ovaj sud izrazio u odlukama pa tako i u odlukama poslovnih brojeva Revr 753/09 od 17. studenog 2009., Revr 811/13 od 1. lipnja 2016., Revr 379/17 od 26. rujna 2017., Revr-51/17 od 17. listopada 2017., Revr 344/17 od 24. listopada 2017. i dr.
5. Drugo i četvrto pravno pitanje polaze od pretpostavke razlike između (kako tužitelj navodi) „formalnog“ i „stvarnog rada“, no sud u pobijanoj odluci ne utvrđuje razliku između toga, niti činjenično utvrđuje da bi postojao samo formalan rad, nego se utvrđuje vrijeme u kojem je tužitelj radio i u kojem je odmarao. Tako se tim pitanjem ne može problematizirati pravno shvaćanje drugostupanjskog suda (koje je dakle neizraženo u pogledu činjenične situacije kakvu impliciraju ta pitanja) pa ta pitanja nisu bitna za odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. Treće pravno pitanje je toliko činjenično usko postavljeno i konkretizirano, da se odnosi samo na ovopredmetnu činjeničnu situaciju te ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a. Čak i ako bi se ocijenio da se to pitanje može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu navedene odredbe, moralo bi se dalje utvrditi da u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva tužitelj, sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje o tako izraženom pravnom pitanju, nego su o trošku parničnog postupka odlučivali uz bitno drugačije obrazloženje; dakle, ne bi bila dokazana niti važnost tog pravnog pitanja u smislu navedene zakonske odredbe.
7. U pogledu petog pravnog pitanja je za navesti da se u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva tužitelj, nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu toga pitanja sagledavajući ga onako kakvo je koncipirano.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
