Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-451/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj: Kov- 22/2022-28 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog A. K. za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. sc. I. P. (list 132-141 spisa).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. K. po branitelju, odvjetniku H. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu te prvostupanjsko rješenje preinači na način da se izdvoji kao nazakonit dokaz pod točkom 4. optužnice".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., jer da branitelj okrivljenika, odvjetnik H. G. nije bio prisutan prilikom psihijatrijskog intervuja sa okrivljenikom pa da mu je na taj način povrijeđeno pravo na obranu, te smatra da je nezakoniti dokaz nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, iz razloga što vještak u nalaz unosi okolnosti koje čine inkriminaciju, odnosno obranu ispitanika.
5.1. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno u izreci odbio kao neosnovan prijedlog da se izdvoji nazakoniti dokaz, što je iscrpno i obrazložio, a zbog čega smatra da se ne radi o nezakonitom dokazu.
6. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 468. stavka 3. ZKP/08. Naime, okrivljenik je prije vještačenja višekratno poučen o pravima (uz nalog za pretragu doma i drugih prostorija (list 67-71 spisa), prije prvog ispitivanja u policiji (list 31-35 spisa) i prije prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom (list 43- 44 spisa) te uz rješenje o provođenju istrage (list 78-80 spisa)), primio je i nalog za psihijatrijsko vještačenje (list 119-120 spisa), dakle bio je upoznat sa svojim pravima obrane u postupku koji je u tijeku i zadatkom postavljenim vještaku te nema govora da je nalaz i mišljenje vještaka pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane.
7. Nadalje, valja istaknuti da se obranom okrivljenika ima smatrati samo i isključivo ono što je okrivljenik iskazao pred sudom, odnosno pod posebnim procesnim uvjetima, i ono što je iskazao pred državnim odvjetnikom. Stoga je jasno da forenzični psihijatrijski intervju – izjava okrivljenika za potrebe vještačenja, nije samo za sebe dokaz, odnosno iskaz okrivljenika koji bi kao takav trebao biti pribavljen uz zakonom predviđene uvjete. Drugim riječima, pri izradi nalaza i mišljenja vještak se koristio svojim stručnim znanjem, metodama i tehnikama koje uključuju i razgovor sa okrivljenikom. Prema tome sadržaj tog razgovora nikako ne može biti razmatran kao iskaz odnosno obrana okrivljenika i ne može se ni koristiti kao dokaz odnosno saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno kazneno djelo, neovisno o načinu na koji se okrivljenik brani u postupku, time da izmjena obrane može biti osnova za dopunsko ispitivanje vještaka i eventualnu korekciju nalaza i mišljenja što ne kompromitira zakonitost ovog dokaza (stanovište izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske; I Kž-467/09., I Kž-109/14., I Kž-1039/09., Kžzd-8/2017.).
8. Time je osnovan i pravilan zaključak suda prvog stupnja da nalaz i mišljenje vještaka psihijatra nije nezakonit dokaz zato što je psihijatar pitao okrivljenika o okolnostima u vezi kaznenog djela, a kako je ispravno i cjelovito obrazložio prvostupanjski sud na stranici 2. pobijanog rješenja, na što se upućuje žalitelj.
9. Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, drugostupanjski sud nije našao povrede, na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
