REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pr-459/2020-36

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B., O.: …, iz

P., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u

S., protiv tuženice R. H., MUP, O.:

…, zastupane po O. u S., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenog 2022., u prisutnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika tužitelja T. J., odvjetnika u S. i zakonske zastupnice tuženice V. G., zamjenice O. S., objavljene 24. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, na ime razlike bruto plaće za razdoblje počevši od 04.02.2013.g. pa sve do 31.12.2014. ukupan iznos od 5.631,84 EUR / 42.433,13 kn, zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% koje na pojedine mjesečne iznose teku od 31.07.2015.g., a od 01.08.2015. g. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% kako slijedi:

- na iznos od 629,91 € počevši od 04.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 458,46 € počevši od 01.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 275,58 € počevši od 01.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 528,81 € počevši od 01.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 854,80 € počevši od 01.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 303,56 € počevši od 01.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 359,06 € počevši od 01.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 243,77 € počevši od 01.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 243,80 € počevši od 01.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 331,86 € počevši od 01.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 147,07 € počevši od 01.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 202,18 € počevši od 01.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 144,09 € počevši od 01.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 150,87 € počevši od 01.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 244,81 € počevši od 01.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 138,92 € počevši od 01.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 172,23 € počevši od 01.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 202,06 € počevši od 01.12.2014.g. do isplate",

kao i u dijelu koji glasi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke II izreke ove presude i u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće od prvog ili petog dana u tekućem mjesecu do petnaestog dana u idućem mjesecu.

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 15 dana, na ime razlike bruto plaće za razdoblje počevši od 01.01.2015.g. pa sve do 05.03.2018.g. ukupan iznos od 22.457,25 EUR / 169.204,18 kn, zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% koje na pojedine mjesečne iznose teku od 31.07.2015.g., a od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1.1.2021. do isplate po stopi određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje

glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- na iznos od 192,97 € počevši od 15.2.2015.g. do isplate,

- na iznos od 211,24 € počevši od 15.3.2015.g. do isplate,

- na iznos od 64,44 € počevši od 15.4.2015.g. do isplate,

- na iznos od 478,22 € počevši od 15.5.2015.g. do isplate,

- na iznos od 721,46 € počevši od 15.6.2015.g. do isplate,

- na iznos od 589,45 € počevši od 15.7.2015.g. do isplate,

- na iznos od 623,15 € počevši od 15.8.2015.g. do isplate,

- na iznos od 802,66 € počevši od 15.9.2015.g. do isplate,

- na iznos od 627,46 € počevši od 15.10.2015.g. do

isplate,

- na iznos od 494,21 € počevši od 15.11.2015.g. do

isplate,

- na iznos od 934,41 € počevši od 15.12.2015.g. do

isplate,

- na iznos od 857,29 € počevši od 15.1.2016.g. do isplate,

- na iznos od 840,04 € počevši od 15.2.2016.g. do isplate,

- na iznos od 558,92 € počevši od 15.3.2016.g. do isplate,

- na iznos od 601,82 € počevši od 15.4.2016.g. do isplate,

- na iznos od 671,49 € počevši od 15.5.2016.g. do isplate,

- na iznos od 695,50 € počevši od 15.6.2016.g. do isplate,

- na iznos od 590,26 € počevši od 15.7.2016.g. do isplate,

- na iznos od 1.016,33 € počevši od 15.8.2016.g. do isplate,

- na iznos od 137,25 € počevši od 15.9.2016.g. do isplate,

- na iznos od 119,92 € počevši od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 683,53 € počevši od 15.1.2017.g. do isplate,

- na iznos od 1.035,21 € počevši od 15.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 733,14 € počevši od 15.3.2017.g. do isplate,

- na iznos od 467,49 € počevši od 15.4.2017.g. do isplate,

- na iznos od 792,25 € počevši od 15.5.2017.g. do isplate,

- na iznos od 549,63 € počevši od 15.6.2017.g. do isplate,

- na iznos od 647,75 € počevši od 15.7.2017.g. do isplate,

- na iznos od 905,88 € počevši od 15.8.2017.g. do isplate,

- na iznos od 597,11 € počevši od 15.9.2017.g. do isplate,

- na iznos od 622,31 € počevši od 15.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 709,27 € počevši od 15.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 761,34 € počevši od 15.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 817,21 € počevši od 15.1.2018.g. do isplate,

- na iznos od 723,95 € počevši od 15.2.2018.g. do isplate,

- na iznos od 560,01 € počevši od 15.3.2018.g. do isplate,

- na iznos od 22,68 € počevši od 15.4.2018.g. do isplate."

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 27.453,13 kn / 3.643,66 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 16.4.2020. tužitelj navodi da je rješenjem tuženika od 28.1.2013. broj 511-01-157-41560/1910/2012 kao viši policijski narednik raspoređen s danom 4.2.2013. u PU SD PP O. na radno mjesto policijski

službenik za maloljetničku delikvenciju, za koje radno mjesto je kao uvjet utvrđen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od tri godine ili viša stručna sprema s najmanje četiri godine radnog iskustva i u zvanje policijski narednik. Protiv navedenog rješenja isti je izjavio žalbu O. za državnu službu koji je usvojio žalbu i svojim rješenjem od 7.1.2015. poništio citirano rješenje MUP-a od 28.1.2013. i predmet dostavio tijelu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

1.1. Nakon toga tuženik je donio rješenje od 16.3.2015. broj 511-01-157-25628/1- 2015 kojim je riješeno da se tužitelj raspoređuje s danom 1.4.2015. u ravnateljstvo policije, zapovjedništvo specijalne policije, specijalne jedinice policije S., na radno mjesto policijski službenik specijalne policije za koje je kao uvjet utvrđeno SSS, policijska škola, gimnazija ili srednja strukovna škola. Protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu, ali je žalba odbijena kao neosnovana pa je tužitelj tužbom pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koju je presudom broj UsIrs- 125/17-11 od 21.2.2018. poništio drugostupanjsko rješenje Odbora za državnu službu od 19.5.2017. i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

1.2. Konačno, tužitelj ističe, da je 7.3.2018. tuženik donio rješenje klasa OGR-UP/I- 120-01/18-01/9, ur. broj 511-01-157-18-10 kojim je tužitelj raspoređen u ravnateljstvo policije, zapovjedništvo specijalne policije, specijalnu jedinicu policije S. u osobnom zvanju policijski inspektor, na radno mjesto instruktor za policijsku taktiku specijalne policije za koje je kao uvjet propisan završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički stručni studij ili visoka stručna sprema ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od tri godine ili viša stručna sprema s najmanje osam godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova i zvanju policijski inspektor, počevši s danom 5.3.2018.

1.3. U skladu s navedenim, tužitelj smatra da je od 4.2.2013. pa do 5.3.2018. nezakonito raspoređen i da je primao umanjenju plaću prema koeficijentu za SSS, a temeljem citirane odluke Upravnog suda u Splitu od 21.2.2011., iako je očito da je isti još od 4.2.2013. u skladu sa svojom visokom stručnom spremom morao biti raspoređen na radno mjesto zvanja policijski inspektor, slijedom čega proizlazi da je isti svaki mjesec oštećen za neisplaćenu razliku plaće u iznosu od 3.000,00 kn pa stoga tužitelj traži da mu tuženik za razdoblje od 4.2.2013. do 4.3.2018. isplati ukupno 183.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U podnesenom odgovoru na tužbu od 15. lipnja 2020. tuženik navodi da je tužitelj rješenjem MUP-a od 28.1.2013., s danom 4.2.2013., uz pisani pristanak tužitelja raspoređen na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju u PP O., PU SD za koje radno mjesto je propisana

viša stručna sprema. Tuženik navodi da je točan navod tužitelja da je rješenjem O. za državnu službu od 7.1.2015. poništeno rješenje MUP-a od 28.1.2013. kojim je tužitelj s danom 4.2.2013., uz pisani pristanak bio raspoređen na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju u PP O. P. SD na radno mjesto za koje je propisana viša stručna sprema te je predmet

vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje jer je raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja i niža stručna sprema.

2.1. Tuženik navodi, da se imenovani ne žali da ga se rasporedi na ponuđeno radno mjesto više spreme u PU SD već traži raspored sukladno svojoj

visokoj spremi i zvanju ili u specijalnoj policiji pa čak i sa nižom spremom i zvanjem. Tuženik napominje da tužitelj u izjavi na zapisnik od 5.3.2015. daje pristanak da ga se rasporedi na radno mjesto policijski službenik specijalne policije, SJP S., za koje je utvrđena SSS i zvanje policajac. Stoga je rješenjem MUP-a od 16.3.2015. imenovani s danom 1.4.2015. raspoređen na radno mjesto policijski službenik S. policije, S. jedinica policije S., Z. specijalne

policije, na kojem je ranije bio raspoređen temeljem ranije važećeg Pravilnika o unutarnjem redu MUP-a.

2.2. Ističe tuženik, da je tužitelju 13.6.2017. isplaćena razlika plaće za razdoblje od 4.2.2013. do 31.3.2015. između radnog mjesta policijski službenik za maloljetničku delikvenciju i policijski službenik S. policije. Nadalje, tužitelj da je od zasnivanja radnog odnosa u MUP-u od 2005. radio na više radnih mjesta više stručne spreme te da je 2010. sam zatražio premještaj u S. jedinicu policije na radno mjesto za koje je propisana srednja stručna sprema iako je i tada imao završenu visoku stručnu spremu. U međuvremenu rješenjem MUP-a od 2.3.2018. tužitelj da je s danom 5.3.2018. premješten na radno mjesto instruktor za policijsku praktiku S. policije, S. jedinice policije S., Z.

specijalne policije, R. policije te mu je rješenjem MUP-a od 7.3.2018.

priznao pravo na plaću navedenog radnog mjesta. Dakle, tuženik je mišljenja da tužitelj pravo na plaću radnog mjesta instruktora za policijsku taktiku specijalne policije ostvaruje od dana premještaja na to radno mjesto, odnosno od 5.3.2018. pa da ne bi mogao ostvarivati pravo na plaću tog radnog mjesta u zatraženom razdoblju s obzirom se na istom formalno nije ni nalazio, a premještaj na radno mjesto u Jedinicu specijalne policije sam je zatražio čemu je i udovoljeno.

3. Tuženik u podnesku od 7.5.2021. ističe da je člankom 63. stavak 1. Zakona o državnim službenicima propisano da je odlučeno o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i o prestanku državne službe, upravna stvar. Stoga da je i rješenje o plaći kao jedno od temeljnih prava službenika upravni akt pa se službeniku samo na temelju rješenja koje donese čelnik tijela ili osoba kojoj je to u opisu poslova može isplaćivati plaća. Slijedom toga, kako tužitelj u upravnom postupku nije ishodio rješenje kojim je raspoređen u utuženom razdoblju na radno mjesto za koje isti potražuje razliku plaće te kako mu nije donijeto rješenje kojim mu se priznaje pravo na plaću tog radnog mjesta, isti da nema pravo potraživati razliku plaće u parničnom postupku.

3.1. Nadalje, tuženik ističe, da su za tužitelja nakon rasporeda donijeta rješenja o plaći temeljem kojim mu je u utuženom razdoblju isplaćivana plaća i to rješenje broj: 511-01-157-15477/1855-2013 od 19. ožujka 2013., rješenje broj: 511-12-14- 00222/734-2013 od 23. rujna 2013. i rješenje broj: 511-01-157-25628/0002-2015 od 3. travnja 2015., a na ta rješenja tužitelj da nije izjavio žalbe i da su pravomoćna i ovršna. Stoga da nema pravnu osnovu temeljem koje bi u parničnom postupku mogao potraživati razliku plaće prema drugom radnom mjestu odnosno za koje radno mjesto mu nije donijeto važeće rješenje o plaći.

3.2. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja i to za sva potraživanja nastala prije 5. rujna 2015. Naime, tužba da je u ovom predmetu podnesena dana 5. lipnja 2020. Tome treba pridodati još tri mjeseca budući kod podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora tri mjeseca predstavlja zastoj zastarijevanja iz čega proizlazi da je istekao zastarni rok od pet godina za sva potraživanja nastala prije 5. rujna 2015.

4. Tužitelj u podnesku od 12.7.2021. ističe da se ovaj spor vodi zato što tuženik nije želio i ne želi donijeti rješenje, odnosno postupiti po pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu od 21.02.2018. kojom je poništeno sporno rješenje O. za državnu službu od 19.05.2017. Nadalje, na rješenja o plaći od 19.03.2013., od 23.09.2013. i od 03.04.2015. tužitelj nije izjavio žalbu jer su na tužitelja od strane tuženika vršeni verbalni pritisci da ne smije uložiti žalbe protiv navedenih rješenja o plaći jer će u suprotnom biti opet premješten u P.P. O. ili druge udaljene ustrojbene cjeline, odnosno da će mu se čak otkazati radni odnos. Nadalje, prilikom potpisivanja spornih zapisnika od 16.02.2015. i od 05.03.2015., na tužitelja također da su vršeni pritisci da iste mora potpisati.

5. Tuženik u podnesku od 17.11.2021. ističe da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Pr-291/17 tražio isplatu razlike plaće između radnog mjesta policijskog službenika za maloljetničku delikvenciju i policijskog službenika specijalne policije u kojem predmetu je vještakinja utvrdila te sud pravomoćno dosudio presudom od 23. listopada 2020. na ime razlike plaće još i iznos od 851,37 kn pored već isplaćenog te zakonske kamate na isplaćeni iznos od 14.234,46 kn. U podnesku od 18.1.2022. tuženik ističe prigovor presuđene stvari po presudi Općinskog suda u Splitu broj Pr-291/17 od 23. listopada 2020. Naime, za razdoblje od 4. veljače do 31. ožujka 2015. navedenom presudom da je pravomoćno dosuđen iznos na ime razlike plaće uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

5.1.Tužitelj je na ročištu od 29.11.2022. osporio osnovanost prigovora presuđene stvari navodeći da je tužitelj u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Pr-291/17 tražio isplatu na ime dnevnica, prehrane i razlike plaće u odnosu na SSS, dok da se ovaj postupak vodi zbog isplate razlike plaće za VSS/VŠS.

6. Podneskom od 15.2.2022. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 8.12.2021. za razdoblje od 4.2.2013. do 5.3.2018. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 318,973,38 kn, da bi podneskom od 24.6.2022. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 211.637,31 kn za isto utuženo razdoblje i u skladu s Dopunom izvješća o vještačenju od 24.5.2022.

7. U postupku su izvedeni dokazni čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu broj Pr- 291/2017., zahtjeva za mirno rješenje spora od 18.9.2019., rješenja RH Odbora za državnu službu klasa UP/II-112/07/13-01/845, ur. broj: 566-01/3-15/10 od 7.1.2015., rješenja MUP-a broj 511-01-157-25628/1-2015 od 16.3.2015., presude Upravnog suda u Splitu broj 3UsIrs-125/17-11 od 21.2.2018., rješenja MUP-a, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, S. za upravljanje ljudskim potencijalima, S. za statusna pitanja i radno-pravne odnose klasa: OGR-U/I-120-01/18-01/6 ur. broj 511-01-157-18-10 od 7.3.2018., zapisnika o usmenoj izjavi stranke sastavljenog kod MUP-a PU SD, S. pravnih, financijskih i tehničkih poslova broj 511-12-14-4936/5-2015 od 16.2.2015., e-mail korenspondencija, rješenja RH O. za državnu službu klasa: U./I.-112-07/15-01/5002 ur. broj 566-01/1-18-15 od 24.4.2018., rješenja MUP-a od 2.3.2018., 7.3.2018., 3.4.2015., 23.9.2013., 19.3.2013. (list 36-42), rješenja MUP-a broj 511-01-157-65534/0001-2010 od 14.10.2010., rješenja O. za državnu službu od 19.5.2017., rješenja MUP-a od 16.3.2015. (list 51-52 spisa), rješenja MUP-a od 16.3.2015. (list 54-55 spisa), zapisnika o usmenoj izjavi stranke broj 511-12-14-4936/5-2015 sastavljen 5.3.2015. kod MUP PU SD, S. pravnih, financijskih i tehničkih poslova (56 i 57 spisa) i Izjave o pristanku na raspored od 5.3.2015. (list 58), rješenja MUP-a broj 511-01-157-15477/1855-2013 od 19.3.2013. (list 110), rješenja MUP od 3.4.2015. (list 114), obračunskih lista (115-240 spisa), pročitan je spis Upravnog suda u Splitu broj UsIrs-125/17, te je pročitana spisu druga priložena dokazna dokumentacija, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, saslušani su svjedoci D. P. i

S. K. te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji D. C. (za F. R. d.o.o.).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi za razdoblje od 4.2.2013. do 5.3.2018. u bruto iznosu od 211.637,31 kn jer da je nezakonitim rasporedom na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju istom isplaćivana manja plaća prema koeficijentu srednje stručne spreme od one koja bi mu pripadala za radno mjesto njegovog zvanja policijski inspektor s visokom stručnom spremom.

10. Prigovor presuđene stvari nije osnovan.

10.1. Članak 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91.,

91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) propisuje, da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbaciti će tužbu.

10.2. Pregledom pribavljenog spisa ovog suda br. Pr-291/17 utvrđeno je da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari između tužitelja T. B. i tuženika RH

MUP, u kojoj je zahtjev tužitelja glasio na isplatu razlike neto plaće koju bi tužitelj primio na radnom mjestu VSS u zvanju viši policijski narednik i plaće koju je primio kao službenik za maloljetničku delikvenciju za razdoblje u 4.2.2013. do 31.3.2015. te zahtjev za isplatu dodatak za rad na terenu, naknade za prehranu i naknade putnih troškova.

10.3. U ovom postupku zahtjev tužitelja glasi na isplatu razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio s visokom stručnom spremom na radnom mjestu policijski inspektor i plaće koju je primio sa srednjom stručnom spremom na radnom mjestu policijski službenik za maloljetničku delikvenciju za razdoblje od 4.2.2013. do 5.3.2018.

10.4. Tužitelju je u postupku br. Pr-291/17 pravomoćno dosuđena razlika plaće za razdoblje 4.2.2013. do 31.3.2015., ali u neto iznosu, a zahtjev tužitelja u ovom postupku za to razdoblje glasi na isplatu razlike plaće u bruto iznosu pri čemu je iz zahtjeva izuzeta pravomoćno dosuđena i isplaćena razlika neto plaće u iznosu od 14.234,46 kn. Stoga ovaj sud smatra da se ne radi o istom zahtjevu među istim strankama i da prigovor presuđene stvari nije osnovan. Neto razlika plaće koja je bila predmet zahtjeva za isplatu u postupku br. Pr-291/17, nije predmet zahtjeva za isplatu u ovom postupku za razdoblje 4.2.2013. do 31.3.2015., a što jasno proizlazi iz naloga sudskom vještaku za obračun potraživanja tužitelja (zapisnik od 20.10.2021.) i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 8.12.2021. (list 2 i 9 nalaza i mišljenja) kada se navodi da je uzeta u obzir razlika neto plaće u iznosu od 14.234,46 kn koja je isplaćena tužitelju za navedeno razdoblje. Naime, prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu („NN“ br.149/09, 61/11., dalje ZR/09) plaća i naknada plaće su u

bruto iznosu pa plaća, osim neto iznosa isplaćena na račun radnika, obuhvaća i sva druga davanja bilo koje vrste koja poslodavac ima po osnovi plaće (mirovinsko, zdravstveno, porez, prirez).

11. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za sva potraživanja nastala prije 5.9.2015. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16.4.2020. i da je tužitelj uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora 18.9.2019. (list 9 spisa) na koji zahtjev tuženik u roku od tri mjeseca nije odgovorio. 11.1. Odredbom čl. 139. Zakona o radu („NN“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok je odredbom čl. 232. st. 2. ZR-a propisano da se odredbe toga Zakona o zastari potraživanja, neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ovoga Zakona. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe citiranog ZR-a o zastari potraživanja, budući da u odnosu na utužena potraživanja tužitelja rok zatare od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu toga Zakona (stupio na snagu 7. kolovoza 2014.).

11.2. Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP-a propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavaka 1. toga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje. Prema stavku 5. citiranog članka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

11.3. Prema odredbi čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kada prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

11.4. Stoga, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe iz čl. 186.a ZPP-a ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a u ovom slučaju taj zastoj iznosi tri mjeseca, budući da se unutar roka od tri mjeseca tuženica nije očitovala na zahtjev tužitelja za mirno rješenje ovog spora.

11.5. S obzirom na navedeno, a da je u konkretnom slučaju do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 16.4.2020., to bi u zastari bile sve tražbine starije od pet godina, odnosno prije 16.4.2015., a kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a koji zastoj je trajao tri mjeseca, to rok od tri mjeseca dana treba pribrojiti navedenom roku od pet godina, te su prema tome, u zastari sva potraživanja tužitelja prije 16.1.2015., a to su potraživanja od veljače 2013. do zaključno sa prosincem 2014. u ukupnom iznosu od 42.433,13 kn / 5.631,84 EUR u pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. U nastavku odluke za odlučiti je o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi za razdoblje od 1.1.2015. do 5.3.2018. u bruto iznosu od 169.204,18 kn (211.637,31 kn - 42.433,13 kn = 169.204,18 kn).

13. Odredbom čl. 111. ZR-a (čl. 103. ZR/09) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (stavak 1.), s time da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. tog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2.).

13.1. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, da je dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.2. Člankom 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

14. U provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio sljedeće činjenice, koje među strankama nisu sporne:

- da je tužitelj rješenjem tuženika od 28.1.2013. broj 511-01-157-41560/1910/2012 kao viši policijski narednik raspoređen s danom 4.2.2013. u PU SD

PP O., na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju, za koje radno mjesto je kao uvjet utvrđen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od tri godine ili viša stručna sprema s najmanje četiri godine radnog iskustva i u zvanje policijski narednik,

- da je tužitelj protiv navedenog rješenja izjavio žalbu O. za državnu službu koji je usvojio žalbu i svojim rješenjem od 7.1.2015. poništio citirano rješenje MUP-a od 28.1.2013. i predmet dostavio tijelu prvog stupnja na ponovno odlučivanje,

- da je tuženik donio rješenje od 16.3.2015. broj 511-01-157-25628/1-2015 kojim je riješeno da se tužitelj raspoređuje s danom 1.4.2015. u ravnateljstvo policije, zapovjedništvo specijalne policije, specijalne jedinice policije S., na radno mjesto policijski službenik specijalne policije za koje je kao uvjet utvrđeno srednja stručna sprema, policijska škola, gimnazija ili srednja strukovna škola,

- da je protiv navedenog rješenja tuženika od 16.3.2015. tužitelj uložio žalbu, ali je žalba odbijena kao neosnovana pa je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu, koji je presudom broj UsIrs-125/17-11 od 21.2.2018. poništio drugostupanjsko rješenje O. za državnu službu od 19.5.2017. i predmet vratio na ponovno odlučivanje,

-da je tuženik 7.3.2018. donio rješenje klasa OGR-UP/I-120-01/18-01/9, ur. broj 511- 01-157-18-10 kojim je tužitelj raspoređen u ravnateljstvo policije, zapovjedništvo specijalne policije, specijalnu jedinicu policije S. u osobnom zvanju policijski inspektor, na radno mjesto instruktor za policijsku taktiku specijalne policije za koje je kao uvjet propisan završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički stručni studij ili visoka stručna sprema ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od tri godine ili viša stručna sprema s najmanje osam godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova i zvanju policijski inspektor, počevši s danom 5.3.2018.,

- da je tužitelj u razdoblju od 4.2.2013. pa do 5.3.2018. primao umanjenju plaću prema koeficijentu za srednju stručnu spremu, iako je imao visoku stručnu spremu,

- da tužitelj nije izjavio žalbu na rješenja tuženika od 19.3.2013. (list 42), 23.9.2013. (list 41) i 3.4.2015. (list 40) po kojima mu je u utuženom razdoblju isplaćivana plaća za radno mjesto niže stručne spreme i policijskog zvanja od onih koje ima tužitelj,

- da se u zapisniku MUP-a od 16.2.2015. (list 30A-C) navodi da je tužitelj potpisao izjavu o pristanku na raspored na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju, budući nije bilo odgovarajućeg radnog mjesta na koje bi se isti rasporedio,

- da je tužitelj potpisao Izjavu o pristanku na raspored od 5.3.2015. (list 58 spisa) u kojoj se navodi da daje pristanak da ga se rasporedi na radno mjesto policijski službenik specijalne jedinice policije u S. jedinici policije S., za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog policijskog zvanja te da je sa istim utvrđenjima tužitelj potpisao zapisnik MUP-a od 5.3.2015. (list 56-57 spisa).

- da su tužitelj i svjedoci D. P. i S. K. iskazali da se nitko od policijskih službenika nakon rasporeda na drugo radno mjesto nije žalio na rješenje o plaći već da su se žalili na rješenje o rasporedu; da su izjave i zapisnike o pristanku rasporeda na drugo radno mjesto potpisali iz straha da ne budu raspoređeni u neku drugu policijsku postaju koja nije u S. ili iz straha da ne budu uopće raspoređeni pa bi im time prijetila opasnost od ostanka bez posla (D. P.) ili bi potpisali unaprijed pripremljen sadržaj zapisnika i izjave koji se nije slagao s onim što su prethodno usmeno dogovorili s osobom koja je bila zadužena za raspored policijskih službenika (tužitelj), a neki policijski službenici da ne bi htjeli potpisati izjavu ili zapisnik (S. K.) jer bi policijski službenik "jedno izjavio njima, a oni bi nešto drugo pisali u zapisnik".

15. Odredbom čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("NN" br. 34/11., 130/12.,

89/14.., 151/14., 33/15., 121/16.; dalje: ZP) propisano je da se na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

15.1. Odredbom čl. 63. st. 1. ZP-a raspored na radno mjesto službenika provodi se prilikom prijama u policiju, ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, te ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen. 15.2. Prema odredbi čl. 64. st. 1. ZP-a policijski službenik iz članka 63. st. 1. t. 2. i 3. tog Zakona raspoređuje se na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, dok prema st. 2. tog članka policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. st. 1. t. 2. i 3. toga Zakona, uz pisani pristanak, rasporediti na rado mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog, sukladno čl. 64. st.

2. Zakona o policiji.

15.3. Prema odredbi čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima („NN“ br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08.., 34/11., 49/11, 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15.,138/15., dalje: ZDS), a koji Zakon uređuje radno pravni status državnih službenika, odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe upravna je stvar, dok prema st. 2. tog članka u upravnom postupku u kojem se odlučuje o upravnoj stvari iz stavka 1. ovoga članka postupa čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela.

15.4. Odredbom čl. 64. ZDS-a propisano je da protiv rješenja iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona može se izjaviti žalba O. za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

16. Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da rješenje o rasporedu na radno mjesto predstavlja upravni akt, protiv kojeg je tužitelj bio ovlašten podnijeti pravni lijek - žalbu O. za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, što je tužitelj u konkretnom slučaju i učinio.

17. Budući su u konkretnom slučaju poništena rješenje o rasporedu tužitelja na radna mjesta niže stručne spreme i policijskog zvanja od onog koje ima tužitelj, to je, po ocjeni ovog suda, osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene zarade, a koja se očituje u razlici plaće između radnih mjesta policijski službenik za maloljetničku delikvenciju s višom stručnom spremom, policijski službenik specijalne jedinice policije sa srednjom stručnom spremom (na koja radna mjesta je tužitelj bio nezakonito raspoređen) i radnog mjesta policijski inspektor, visoka stručna sprema, za utuženo razdoblje.

18. S obzirom na to da je tuženik donio nezakonita rješenja o rasporedu, koja su poništena odlukom drugostupanjskog tijela, tužitelju su povrijeđena prava iz radnog odnosa, koja su rezultirala štetom u vidu izgubljene zarade, odnosno razlike u plaći između radnog mjesta koje je obavljao i radnog mjesta na koje je nezakonito raspoređen, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik (čl. 111. ZR / čl.103. ZR/09, u s vezi s čl. 1045. ZOO) kojom je određeno tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako se dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st.1.) i čl. 1046. ZOO kojom je određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta),sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Glede navoda tuženika, da tužitelj nije pobijao rješenja o plaći i da je dao pristanak da ga se rasporedi na radna mjesta s nižim policijskim zvanjem od njegovog pa da stoga nema pravo na naknadu izmakle koristi, za navesti je kako radnik ima pravo na naknadu štete iz radnog odnosa koja se u konkretnom slučaju očituje u izgubljenoj zaradi i koja je za radnika (tužitelja) nastala nezakonitim postupanjem poslodavca, odnosno donošenjem nezakonitih rješenja o rasporedu. Tužitelj je neovisno o tome što je potpisao izjavu i zapisnik u kojem se navodi da je dao pristanak da ga se rasporedi na rado mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog, uspješno pobio nezakonita rješenja kojim ga se raspoređuje na radna mjesta s nižim policijskim zvanjem i to, na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju (viša stručna sprema) i na radno mjesto policijski službenik specijalne policije (srednja stručna sprema), a na temelju kojih rješenja su tužitelju bile isplaćivane manje plaće od onih koje bi mu pripadale da nezakonitih rješenja o rasporedu nije bilo. Navedena rješenja o rasporedu imaju karakter protupravnog postupanja poslodavca, odnosno štetne radnje pa tužitelj, prema mišljenu suda, ima pravo na naknadu izmakle koristi koja se očituje u razlici plaće koja je tužitelju isplaćena prema rješenjima o plaći donesenim na temelju nezakonitih rješenja o rasporedu i plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena prema njegovom stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju.

20. Glede visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji D. C. (za F.R. d.o.o.) na čije Očitovanje i Dopunu

izvješća o vještačenju od 24.5.2022. stranke nisu imale primjedbi pa ga sud kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, u cijelosti prihvaća.

20.1. Sudska vještakinja D. C. je na osnovi analize podataka i izračuna prikazanog u Tablici 2. utvrdila da je u razdoblju od 4.2.2013. do 5.3.2018. nastala razlika plaće između one koje je tužitelj primio i plaće koju je primio usporedni radnik s visokom stručnom spremom u ukupnom bruto iznosu od 211.637,31 kn.

21. Tužitelj je u skladu izračuna vještaka postavio tužbeni zahtjev pa kako je zbog nastupa zastare tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za razdoblje od 4.2.2013. do 31.12.2014. u iznosu od 42.433,13 kn / 5.631,84 EUR, za preostali iznos od 169.204,18 kn / 22.457,25 EUR (211.637,31 - 42.433,13 = 169.204,18) i za razdoblje od 1.1.2015. do 5.3.2018. tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan iz svih gore navedenih razloga.

22. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedine mjesečne iznose u eurima, kao službenoj valuti RH od 1.1.2023., a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene

valute u R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije

kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

23. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a tekuća od 15-og dana u narednom mjesecu (čl. 84. st. 3. ZR/09 i čl. 92. st. 3. ZR) do isplate, a ne kako je to tužitelj zatražio, od prvog dana u tekućem mjesecu za razdoblje od siječnja 2015. do veljače 2018. i od petog dana u tekućem mjesecu za ožujak 2018. Stoga je za više zatraženu zateznu kamatu, tekuću na pojedine mjesečne iznose od prvog ili petog dana u tekućem mjesecu do petnaestog dana u idućem mjesecu, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

23.1. Nadalje, zatezna kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("NN" br. 187/04)

i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan. Konkretno, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("NN" br. 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" br. 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

24. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka.

24.1. Potrebno je utvrditi u kojem postotku je svaka od stranaka uspjela, a zatim će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u ovom postupku, računajući od podnošenja tužbe uspio za 72,5% (65% osnov + 80% visina = 145 : 2 = 72,5%), a tuženik za 27,5% pa kada se 27,25 oduzme od 72,5 dobije se 45,25% pa će se tužitelju odmjeriti naknada ukupnih troškova u tom postotku.

24.2. Tužitelju je prema popisanom trošku, vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje (VPS u tužbi 183.000,00 kn, VPS u podnesku od 15.2.2022. je 318,973,38 kn, a VPS u podnesku od 24.6.2022. iznos od 211.637,31 kn), primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje na roč od 17.2.21.-250 bodova, podnesak od 12.3.21.-62,5 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), podnesak od 13.7.21.- 62,5 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), ročišta od 13.7.21. i 20.10.21.- svako 250 bodova, roč. od 27.10.21.- 62,50 b0d0va, podnesak od 16.2.21.- 500 bodova, ročište od 4.5.22.- 500 bodova, podnesak od 24.6.22.- 250 bodova, roč. od 29.6.22.- 62,5 bodova (tbr. 9. t. 5. Tarife), ročišta od 25.8.22. i 29.11.22. za svako 250 bodova, što zbrojeno daje 3000 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 56.250,00 kn od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknadu u postotku od 45,25% pa se dobije iznos od 25.453,13 kn, a na koji iznos je valjalo pridodati 2.000,00 kn na ime troška vještačenja pa se dobije 27.453,13 kn / 3.643,66 EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

24.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 24. siječnja 2023.

Sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.