Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ob-60/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Miloša Lojena kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. Š. iz J., OIB..., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz J., protiv tuženika I. Š. iz G., OIB..., zastupanog po punomoćnici J. L.-F., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-112/2022-91 od 27. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-112/2022-91 od 27. listopada 2022.:

- ukida u dijelu pod točkom IV. alineja 1. u odbijajućem dijelu kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je suvlasnica u 46/100 dijela nekretnina kč. br. 408/4 kuća i dvorište sa 507 m2, k.č. br. 407/4 livada sa 1813 m2, te k.č. br. 407/5 livada sa 2593 m2, sve upisane u zk. ul. br. 428 k.o. H., kao i u dijelu u kojem se traži da tuženik I. Š. to prizna, te se ukida i odluka o parničnim troškovima pod točkom V. izreke i u tim dijelovima se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu

- potvrđuje se prvostupanjska presuda u dosuđujućim dijelovima pod točkama I., II. i III. izreke te u odbijajućim dijelovima pod točkom IV. alineja 1. u kojem zahtijeva da se utvrdi da su ona i tuženik I. Š. suvlasnici svaki u iznosu od 9.240,00 EUR-a (slovima: devet tisuća dvjesto četrdeset eura)[1] novčanih sredstava koja su na tuženikovo ime bila položena na račun banke, broj..., suvlasnici svaki u iznosu 4.150,59 EUR/31.272,65 kn (slovima: četiri tisuće sto pedeset eura i pedeset devet centi/trideset jedna tisuća dvjesto sedamdeset dvije kune i šezdeset pet lipa)[1] novčanih sredstava koji su bili položeni kod banke na računu broj..., suvlasnici svaki u iznosu od 1.592,66 EUR/11.999,94 kn (slovima: tisuću petsto devedeset dva eura i šezdeset šest centi/jedanaest tisuća devetsto devedeset devet eura i devedeset četiri centa)[1] novčanih sredstava koji su bili položeni kod banke na računu broj..., te suvlasnici svaki u iznosu od 8.871,18 EUR/66.839,97 kn (slovima: osam tisuća osamsto sedamdeset jedan euro i osamnaest centi/šezdeset šest tisuća osamsto trideset devet kuna i devedeset sedam lipa)[1] novčanih sredstava koji su bili položeni na računu Karlovačke banke d.d. broj 3020138,

- u kojem zahtijeva da se naloži Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Zagreb, Heinzelova 6 A, da izvrši upis prava njenog suvlasništva kao imateljice ½ dionica navedenih u točki II. izreke ove presude, te

- u kojem zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 10.286,01 EUR/77.500,00 kn (slovima: deset tisuća dvjesto osamdeset šest eura i jedan cent/sedamdeset sedam tisuća petsto kuna)[1] sa zateznom kamatom od 29. rujna 2016. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku I. Š. isplatiti tužiteljici S. Š. iznos od 9.240,00 € u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te iznos od 32.612,56 kn (4.328,43 €) sve sa zateznom kamatom počevši od 29. rujna 2016. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Utvrđuje se da je tužiteljica S. Š. suvlasnica ½ dijela 69 dionica H. - I. H. d.d. Z., kojih je kao imatelj upisan tuženik I. Š., kao i da je suvlasnica u ½ dijela 3 dionice A. - I. A. g. d.d. kojih je kao imatelj upisan tuženik I. Š..

III/ Utvrđuje se da je tužiteljica S. Š. suvlasnica u ½ dijela vozila Opel Astra 1.4 iz 2008., srebrne boje, registarskih oznaka SK....

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. Š. u dijelu:

- u kojem zahtijeva da se utvrdi da je suvlasnica u 46/100 dijela nekretnina kč. br. 408/4 kuća i dvorište sa 507 m2, k.č. br. 407/4 livada sa 1813 m2, te k.č. br. 407/5 livada sa 2593 m2, sve upisane u zk. ul. br. 428 k.o. H., kao i u dijelu u kojem se traži da tuženik I. Š. to prizna,

- u kojem zahtijeva da se utvrdi da su ona i tuženik I. Š. suvlasnici svaki u iznosu od 9.240,00 € novčanih sredstava koja su na tuženikovo ime bila položena na račun banke broj ..., suvlasnici svaki u iznosu 31.272,65 kn (4.150,59 €) novčanih sredstava koji su bili položeni kod banke na računu broj ..., suvlasnici svaki u iznosu od 11.999,94 kn (1.592,66 €) novčanih sredstava koji su bili položeni kod banke na računu broj..., te suvlasnici svaki u iznosu od 66.839,97 kn (8.871,18 €) novčanih sredstava koji su bili položeni na računu banke broj ...,

- u kojem zahtijeva da se naloži Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Zagreb, Heinzelova 6 A, da izvrši upis prava njenog suvlasništva kao imateljice ½ dionica navedenih u točki II. izreke ove presude, te

- u kojem zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 77.500,00 kn (10.286,01 €) sa zateznom kamatom 29. rujna 2016. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V/ Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupak."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica i to protiv točke IV. izreke presude u cijelosti te protiv odluke o parničnim troškovima zbog svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud ukine u pobijanom dijelu tu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da istu preinači uz naknadu troškova a sve kako je to navedeno u žalbi i žalbenom prijedlogu.

3. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik po opunomoćenici odvjetnici zbog svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. – 3. ZPP-a i to protiv točaka I. i V. izreke presude i predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova, a podredno da u pobijanim dijelovima prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sve kako je to pobliže navedeno u žalbi i žalbenom prijedlogu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. U ovom postupku prvostupanjski sud je odlučivao o tužbi tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine koja je podnesena 29. rujna 2016., te je svoj konačni tužbeni zahtjev tužiteljica postavila u ovom postupku podneskom od 4. svibnja 2022. (list 480

– 482 spisa predmeta) o kojem zahtjevu je odlučio sud prvostupanjskom presudom. Prema tom postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je zatražila utvrđenje suvlasništva na nekretninama u zk.ul.br. 428. k.o. H., utvrđenje suvlasništva na novčanim sredstvima, na osobnom automobilu, isplatu novčanih sredstava i utvrđenje suvlasništva na dionicama trgovačkih društava navedenih u točci II. prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene provedenih dokaza koji su navedeni u točci 4. obrazloženja prvostupanjske presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je utvrđeno slijedeće:

- da su stranke bile u braku od 21. kolovoza 1971. do 2018., da je vozilo Opel Astra 1,4 iz 2008. SK... suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela po osnovi bračne stečevine, da je tuženik imao položena sredstva na svojim računima stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a isto da vrijedi i za dionice H.t. d.d. i A. g. d.d., a također da je tuženik u spornom razdoblju stjecanja predmetnih stvari dulji period bio zaposlen od tužiteljice, te je ostvarivao veće prihode, a kako je to obrazloženo u prvostupanjskoj presudi,

- da je sporno između stranaka da li su nekretnine koje su predmet spora bračna stečevina, te da li je tuženik imao položena novčana sredstva stečena radom u iznosima kako to tvrdi tužiteljica, a također je sporno i koliki je bio doprinos tužiteljice kod stjecanja zajedničke imovine.

8. Sud je utvrdio da su parnične stranke stjecale imovinu i u režimu važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98.; dalje: ZBPO), i u režimu Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 89/19.; dalje: OBZ). Pri tome prvostupanjski sud navodi da je sukladno odredbi članka 281. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova u slučaju spora valjalo utvrđivati koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, dok je za razliku od ove odredbe člankom 36. stavak 3. OBZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ukoliko nisu drugačije ugovorili, a da u konkretnom slučaju, u ovom sporu nije utvrđeno da postoji ugovor koji bi drugačije regulirao pitanje bračne stečevine. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je udio parničnih stranaka u stjecanju imovine obuhvaćene tužbenim zahtjevom podjednak u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva.

8.1. Obrazlažući odbijajući dio presude u odnosu na zahtjev za utvrđenje suvlasništva na nekretninama pod točkom IV. alineja 1. prvostupanjski sud utvrđuje da nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva ne predstavljaju zajedničku imovinu u smislu odredbe članka 271. ZBPO-a, jer da su stečene po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi i da su posebna imovina tuženika i da to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Glini broj O-482/1985 i Općinskog suda u Jastrebarskom O-201/1996 (list 16 – 19 spisa predmeta) koje nekretnine je tuženik naslijedio od svojih roditelja. Preciznije, po utvrđenjima i pravnom stavu prvostupanjskog suda u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva nije od utjecaja činjenica što je predmetna kuća ležeća u k.o. H. na području G., razrušena u Domovinskom ratu i kasnije obnovljena u cijelosti, jer da to može tužiteljicu legitimirati eventualno samo na obvezno pravni zahtjev, a ne na stvarno pravni zahtjev, a obnova predmetne kuće koja je bila razrušena sufinancirana je od strane Republike Hrvatske, a što proizlazi iz samog zahtjeva tuženika od 30. siječnja 2001. Konačno, da je prema članku 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. (pročišćeni tekst); dalje: ZVDSP) nekretnina zemljišna čestica i sve ono što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini i ispod nje.

8.2. U odnosu na račune tuženika kod banke i banke prvostupanjski sud uzima utvrđenim, a prema podacima tih banaka, da je na tim računima banaka bio raspoloživi iznos od barem 18.480,00 EUR-a (banka) odnosno 220.225,12 kn (banka), a tužiteljica svojim zahtjevom traži polovicu navedenih iznosa. No međutim, kako je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda s jednog od tih računa isplaćeno 154.500,00 kn za kupnju stana u J. kojeg je vlasnik sin stranaka M. Š. to je tužiteljici valjalo umanjiti njezin zahtjev za isplatu kunskih sredstava za iznos od 77.500,00 kn i konačno naložiti isplatu 9.240,00 EUR-a te iznosa od 32.612,56 kn (1/2 iznosa od 220.225,12 kn je 110.112,56 kn minus 77.500,00 kn = 32.612,56 kn). Prvostupanjski sud je također prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za suvlasništvo na dionicama kako je to navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, jer je vlasništvo tih dionica stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka u režimu važenja OBZ- a, i navedene kondemnatorne zahtjeve tužiteljice sud je prihvatio upravo na temelju presumpcije suvlasništva imovine stečene u braku iz odredbe članka 36. stavak 1. OBZ-a.

9. U odnosu na dosuđujući dio presude kojim je određena isplata novčanih iznosa te utvrđeno suvlasništvo dionica navedenih društava i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava iz prvostupanjske presude i to svojom žalbom tuženik nije doveo u sumnju, a također nije sporno niti suvlasništvo navedenog automobila, no međutim, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu za suvlasništvo na nekretninama upisanih u zk.ul.br. 428. k.o. H. (kuća i dvorište te livade – kčbr. 408/4, 407/4 i 407/5).

10. U odnosu na žalbu tužiteljice:

Tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da bi imovina koja se sastoji od kuće i ostalih nekretnina u k.o. H. bila isključivo imovina tuženika stečena po drugoj pravnoj osnovi a na temelju važeće odredbe 272. stavak 2. ZBPO-a, pa da stoga tužiteljica nema legitimaciju za stvarno pravni zahtjev i stjecanje suvlasništva na tim nekretninama. U žalbi (a i u samom postupku) iznose se činjenice da su na navedenim nekretninama uz kuću sagrađeni i drugi objekti i to garaža 1982., nadstrešnica 1996., pčelinjak 2014. te staja 1986., i o tim činjenicama određeno iskazuje i sam sin stranaka M. Š.. Obnova kuće koja je bila razrušena tijekom Domovinskog rata počela je 2001. na mjestu stare razrušene kuće i sagrađena je nova kuća i ostali objekti (koje vrijeme izgradnje između stranaka nije sporno) i te su nekretnine stranke sagradile u braku i to su temeljni razlozi u okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega tužiteljica pravilno pobija prvostupanjsku presudu glede odluke o stvarno pravnom zahtjevu za utvrđenje prava suvlasništva nekretnina na temelju bračne stečevine.

10.1. Doista, prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za ovaj dio svoje odluke i time je posljedično izostalo pravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Prema recentnoj praksi na koju se poziva tužiteljica bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga (što je ovdje slučaj) može s uspjehom ostvariti stvarno pravni zahtjev po osnovi tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova (nekretnina je promijenila svoj identitet kvalitativno i kvantitativno). Zbog toga s pravom tužiteljica ukazuje na razliku između same vrijednosti zemljišta kčbr. 407/4, 407/5 i zgrada sagrađenih na tim nekretninama, jer vrijednost zemljišta na dan izrade nalaza građevinskog vještaka iznosi 78.517,00 kn odnosno 9/100 ukupne vrijednosti nekretnine, a vrijednost zgrada 787.232,00 kn odnosno 91/100 ukupne vrijednosti nekretnine, u sveukupnoj procijenjenoj vrijednosti nekretnina. U nalazu građevinskog vještaka koji se nalaz ne osporava po strankama, vidi se da se radi o novom stambenom objektu i novim gospodarskim objektima koji su nesporno izgrađeni, prema dostupnim i izvedenim dokazima, u vrijeme trajanja braka stranaka (nalaz i mišljenje vještaka list 304 – 379 spisa predmeta) pa sve to ukazuje na osnovane žalbene razloge tužiteljice u ovom dijelu presude.

10.2. Slijedom toga, je presuda u ovom dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje budući tužiteljica po pravnom stavu ovog suda očito ima pravo na suvlasništvo nekretnina koje su stečene tijekom bračne zajednice i taj njezin doprinos opredmećen je upravo u bitnom povećanju vrijednosti nekretnina koje su sasvim izmijenjene u odnosu na njihov prvotni identitet.

11. U odnosu na žalbu tuženika:

Tuženik tvrdi u žalbi da je u svom dosuđujućem dijelu prvostupanjska presuda nerazumljiva a glede određene isplate novčanih sredstava.

11.1. Temeljno, da je presuda u svom obrazloženju nejasna i ne može se ispitati, jer sud ne navodi koji su to bili računi tuženika i u kojem razdoblju sa sredstvima od 18.480,00 EUR-a, odnosno 220.225,12 kn pa da je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tuženik nadalje navodi da je isplatom iznosa od 129.250,00 kn on isplatio tužiteljicu na ime bračne stečevine, pa da ista nema pravo potraživati nikakove daljnje iznose koji su joj presuđeni. Osim toga, da je tuženik bio u radnom odnosu 40 godina i imao znatno veću plaću, da su na imanju tuženika boravili i zajednički sa strankama radili i roditelji tuženika, a da je tužiteljica bila u radnom odnosu samo 8 godina, a da je tuženik podmirivao apsolutno sve troškove zajedničkog života, čime tuženik u bitnom osporava bilo kakav doprinos tužiteljice u stjecanju imovine stečene u braku u razdoblju od 1971. do 2018.

11.2. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda glede pravne naravi i porijekla zajedničkih novčanih sredstava koje je tuženik stjecao za vrijeme trajanja braka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovan zahtjev za isplatu ½ iznosa od 18.480,00 EUR-a (9.240,00 EUR-a) koliko je tuženik imao na računu, odnosno da je u kunskom dijelu osnovan zahtjev za isplatu od 32.612,56 kn upravo zbog toga što je iz iznosa bračne stečevine (220.225,12 kn) kupljen stan sinu stranaka za 154.500,00 kn pa od ostatka tužiteljicu može pripadati isplata samo navedenog iznosa od 32.612,56 kn a ne više. U tom dijelu presude prvostupanjski sud je dao dostatne razloge koje prihvaća i ovaj sud i nije počinjena bitna povreda u vidu nerazumljivosti presude iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Slijedom toga tuženik po ocjeni ovog suda neosnovano pobija dosuđujući dio presude u pravcu da je tužiteljica isplaćena u potpunosti u svojem udjelu bračne stečevine iznosom od 13.500,00 EUR-a, jer je 29. rujna 2017. povukla taj dio tužbenog zahtjeva, pa da prema tome nema pravo na utvrđenje suvlasništva na ostalom dijelu novčanih sredstava, odnosno udjela u dionicama. Prema stanju spisa predmeta i dispozicijama stranaka na ročištu 29. rujna 2017. (list 123 spisa predmeta) tužiteljica je doista povukla dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva na jednake dijelove novčanih sredstava kod banke koji se vodi na računu tuženika u iznosu od 27.000,00 EUR-a, odnosno da bi svaka od stranaka bila suvlasnikom iznosa od 13.500,00 EUR-a iz razloga što je realizirala isplatu tog iznosa koji je bio uplaćen na stambene štednje stranaka, a ti su iznosi bili uplaćivani na imena obiju stranaka, a ne samo na svoje ime. No ova činjenica ne dovodi u pitanje samo stvarno pravo tužiteljice na isplatu preostalog dijela novčanih sredstava koje je tuženik stjecao u vrijeme trajanja bračne zajednice.

12. Nije u pravu tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu. Po ocjeni ovog suda prema podacima banaka (list 58, 70, 71, 72, 218, 220, 224 – 297 spisa predmeta) tuženik je imao na svojim računima iznose koji su stjecani u razdoblju trajanja braka radom, i tužiteljica je dokazala porijeklo tih iznosa novčanih sredstava te da su isti stečeni u braku u razdoblju do 2018. Tuženik osporava kako je to vidljivo u cijelom postupku, a i u žalbi, bilo kakav značajniji doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine. No, tuženik je zanemario da je u braku stranaka rođeno dvoje djece N. i M., da je tužiteljica kao majka brinula o domaćinstvu i svemu ostalome glede odgoja i podizanja djece za vrijeme dok je tuženik radio (bez obzira na kratki radni odnos tužiteljice), pa su doprinosi stranaka u režimu ZBPO-a bili podjednaki u stjecanju zajedničke imovine, a kasnije stupanjem na snagu OBZ-a važila je presumpcija suvlasništva bračnih drugova u jednakim dijelovima glede bračne stečevine nakon stupanja na snagu 1. siječnja 1999. ("Narodne novine" broj 162/98.). Slijedom toga, prvostupanjska presuda je u dijelu određene isplate novčanih sredstava, a na temelju utvrđenog suvlasništva tužiteljice na tim novčanim sredstvima donesena temeljem pravilno utvrđenih činjenica i pravilnom primjenom materijalnog prava (kako onoga navedenog u ZBPO i OBZ-u). U odnosu na stjecanje suvlasništva dionica pod točkom II. odnosno osobnog automobila tuženik određeno niti ne osporava prvostupanjsku presudu. Na temelju svih navedenih razloga prvostupanjska presuda je u povodu žalbe tužiteljice djelomično ukinuta glede utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama iz zk.ul.br. 428 k.o. H. te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud na temelju raspoloživih i provedenih dokaza ocijeniti u kojem omjeru je tužiteljica suvlasnik tih nekretnina obzirom na njezin dokazani doprinos, te ponovno zakonito odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva u skladu s uputama iz ove odluke. U odnosu na preostale žalbene tvrdnje kako tužiteljice tako i tuženika iz prije iznesenih razloga žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane te se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste razloge.

13. U ponovljenom postupku biti će donesena i nova odluka o parničnim troškovima slijedom članka 164. stavak 4. ZPP-a.

14. Ova odluka donesena je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odnosno članka 370. ZPP-a.

Koprivnica, 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep v.r.