Posl.br.: 81. Pp-88/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U R.

Stalna služba u O.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u R., Stalna služba u O., po sucu V. K., uz sudjelovanje K. J. kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice M. C., zbog prekršaja iz odredbe članka 229. stavka 2. vezano uz stavak 1. podstavak 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), članka 172. stavak 2. podstavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15), članka 150. stavak 3. u svezi sa stavkom 1., istog članka Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13), članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. podstavka 16., podstavka 1., članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. podstavka 14. i podstavka 15. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), povodom optužnog prijedloga Inspektorata R., klasa:116-02/20-01/468, ur.broj: 443-02-02-12/3-20-11

od dana 28. prosinca 2020., nakon provedene glavne rasprave, na temelju odredbe članka 181.stavak 1. točka 5., članka 182. stavka 1. točke 3. i članka 183. Prekršajnog zakona, dana 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/

Okrivljenica M. C., kći M. i M. rođ. V., rođena…u R. OIB…, s prebivalištem u R., VSS, dipl. ekonomist i profesor, oko 4.200,00 kn mjesečnih primanja, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak

protiv nje,

k r i v a  j e

1/ što je, u svojstvu poslodavca, u O. I., radila radnica S. B., OIB…, rođena … godine u R., s prebivalištem u R., na poslovima

njegovateljice i spremačice, kako slijedi:

- u tjednu od 03.08.2020. godine do 09.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 10.08.2020. godine do 16.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 17.08.2020. godine do 23.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 24.08.2020. godine do 30.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 31.08.2020. godine do 06.09.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 07.09.2020. godine do 13.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 14.09.2020. godine do 19.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

dakle, imenovana radnica je u razdoblju od 17.08.2020. do 06.09.2020. godine radila 60 sati tjedno, dakle 10 sati duže od zakonom određenog najdužeg trajanja prekovremenog rada,

čime je počinila djelo prekršaja iz članka 229. stavka 1. u svezi stavka 1. podstavka 16. Zakona o radu,

2/ što, u svojstvu poslodavca, za radnicu koja je radila u O. I., S. B., OIB…, rođena … godine u R., s prebivalištem u R., na poslovima

njegovateljice i spremačice, propustila voditi evidencije o radnom vremenu na propisani način, odnosno nije ih vodila uredno i razumljivo po razdoblju odnosno mjesecu za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, kako je propisano člankom 9. Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, budući evidencije radnog vremena za mjesec kolovoz i rujan 2020. godine koje je dostavio poslodavac, ne sadrže podatak o prekovremenom radu kako je imenovana radnica izjavila da je radila, odnosno nije sukladno evidencijama koje je za rečene mjesece vodio poslodavac, kako slijedi:

- u tjednu od 03.08.2020. godine do 09.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 10.08.2020. godine do 16.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 17.08.2020. godine do 23.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 24.08.2020. godine do 30.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 31.08.2020. godine do 06.09.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 07.09.2020. godine do 13.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 14.09.2020. godine do 19.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

dakle, imenovana radnica je u razdoblju od 03.08.2020. do 16.08.2020. godine, te u razdoblju od 07.09. 2020. godine do 19.09.2020. godine radila 48 sati tjedno, dakle 8 sati prekovremeno, a u razdoblju od 17.08.2020. godine do 19.09.2020 godine radila je 60 sati tjedno, dakle 10 sati duže od zakonom određenog najdužeg trajanja rada, a da radnici nije uvećana plaća za prekovremeni rad,

dakle, nije vodi evidencije o radnom vremenu na propisani način, odnosno, ne vodi ih uredno i razumljivo kako je propisano člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima,

čime je počinila djelo prekršaja iz članka 229. stavka 2. vezano uz stavak 1. podstavak 1. Zakona o radu,

3/ što je, u svojstvu poslodavca, radnici S. B., OIB…,rođena. godine u R., s prebivalištem u R., koja je radilan a poslovima njegovateljice i spremačice, u O.I., propustila omogućiti korištenje godišnjeg odmora za 2019.godinu u neprekidnom trajanju od najmanje dva tjedna,

čime je počinila djelo prekršaja iz članka 228. stavka 2. vezano uz stavak 1. podstavak 15., istog članka, Zakona o radu,

pa joj se na temelju cit. propisa uz primjenu članka 37. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona

utvrđuje

za djelo prekršaja iz točke I.1.) novčana kazna u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura)/ 1.506,90 kuna (tisuću petsto šest kuna devedeset lipa)

za djelo prekršaja iz točke I.2.) novčana kazna u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura)/ 1.506,90 kuna (tisuću petsto šest kuna devedeset lipa)

za djelo prekršaja iz točke I.3.) novčana kazna u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura)/1.130,18 kuna (tisuću sto trideset kuna osamnaest lipa)

Na temelju odredbe članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 550,00 eura (petsto pedeset eura)/ 4.143,98 kuna (četiri tisuće sto četrdeset tri kune devedeset osam lipa)

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Na temelju članka 34. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ako okrivljenica novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilno.

Sukladno odredbi članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenica se upozorava da ukoliko u roku određenom joj za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna uplaćena u cijelosti.

Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadeset šest eura pedeset četiri centa)/ 199,97 (sto devedeset devet kuna devedeset sedam lipa) kuna, u roku određenom za plaćanje novčane kazne, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i 11. Prekršajnog zakona.

II/

Na temelju članka 181.stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona,

protiv okrivljenice M. C., kći M. i M. rođ. V., rođene…

godine u R., OIB… RH, s prebivalištem u R., VSS, dipl. ekonomist i profesor, , oko 4.200,00 kn mjesečnih primanja, neudana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak protiv nje,

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

1/ da bi, u O.I., radila radnica S. B., OIB…, rođena… godine u R., s prebivalištem u R., na poslovima njegovateljice i spremačice, u razdoblju

od 14. veljače 2018. godine do 28. veljače 2018. godine, bez zaključenog ugovora o radu, već je poslodavac s radnicom zaključio ugovor o radu s danom 01. ožujka 2018. godine,

dakle, imenovana radnica je radila u radnom vremenu poslodavca, na sredstvima rada poslodavca, pod nadzorom i uputama poslodavca, poslove iz registrirane djelatnosti poslodavca, u ime i za račun poslodavca, a koje poslove je imenovana radnica mogla zakonito obavljati samo temeljem sklopljenog ugovora o radu, budući je navedena radnica obavljala poslove koji obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a predmetni poslodavac s imenovanom ranicom nije sklopio ugovor o radu prije početka rada u pisanom obliku niti joj je prije početka rada uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu s prvim danom početka rada i to s danom 14. veljače 2020. godine za razdoblje od 14. veljače 2020. do 28. veljače 2020. godine, nego je to učinio tek dana 01. ožujka 2020. godine, kada je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s imenovanom radnicom,

čime da bi počinila prekršaj iz člana 229. stavka 2. u svezi stavka 1. podstavka 3. Zakona o radu,

2/ da bi u O.I. radila radnica S. B., OIB…, rođena… godine u R., s prebivalištem u R. na poslovima njegovateljice i spremačice, u razdoblju

od 14. veljače 2018. godine do 28. veljače 2018. godine, bez prijave nadležnim tijelima mirovinskog osiguranja,

dakle, imenovana radnica je radila u radnom vremenu poslodavca, na sredstvima rada poslodavca, pod nadzorom i uputama poslodavca, poslove iz registrirane djelatnosti poslodavca, u ime i za račun poslodavca, a koje poslove je imenovana radnica mogla zakonito obavljati samo uz prijavu nadležnim tijelima mirovinskog osiguranja, budući je navedena radnica obavljala poslove koji obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje poslova za koji se zasniva radni odnos, a predmetni poslodavac imenovanu radnicu nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka rada i to s danom 14. veljače 2020. godine za razdoblje od 14. veljače 2020. do 28. veljače 2020. godine, nego je to učinio tek dana 01. ožujka 2020. godine,

čime da bi počinila prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. Zakona o mirovinskom osiguranju,

3/ da bi, u O.I., radila radnica S. B., OIB…, rođena... godine u R., s prebivalištem u R., na poslovima njegovateljice i spremačice, u razdoblju od 14. veljače 2018. godine do 28. veljače 2018. godine, bez prijave nadležnim tijelima obaveznoga zdravstvenog osiguranja,

dakle, imenovana radnica je radila u radnom vremenu poslodavca, na sredstvima rada poslodavca, pod nadzorom i uputama poslodavca, poslove iz registrirane djelatnosti poslodavca, u ime i za račun poslodavca, a koje poslove je imenovana radnica mogla zakonito obavljati samo uz prijavu nadležnim tijelima zdravstvenog osiguranja, budući je navedena radnica obavljala poslove koji obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje poslova za koji se zasniva radni odnos, a predmetni poslodavac imenovanu radnicu nije prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje s prvim danom početka rada i to s danom 14. veljače 2020. godine za razdoblje od 14. veljače 2020. do 28. veljače 2020. godine, nego je to učinio tek dana 01. ožujka 2020. godine,

čime da bi počinila prekršaj iz članka 150. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

III/

Na temelju članka 182. stavak 1. točke 3. Prekršajnog zakona,

Okrivljenica M. C., kći M. i M. rođ. V., rođena … godine u R., OIB… , s prebivalištem u R. VSS, dipl. ekonomist i profesor, oko 4.200,00 kn mjesečnih primanja, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak

protiv nje,

o s o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi, u O.I., radila radnica S. B., OIB…, rođena… godine u R., s prebivalištem u R., na poslovima njegovateljice i spremačice, kako slijedi:

- u tjednu od 03.08.2020. godine do 09.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 10.08.2020. godine do 16.08.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 17.08.2020. godine do 23.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 24.08.2020. godine do 30.08.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 31.08.2020. godine do 06.09.2020. godine je radila 60 sati tjedno,

- u tjednu od 07.09.2020. godine do 13.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

- u tjednu od 14.09.2020. godine do 19.09.2020. godine je radila 48 sati tjedno,

a da joj u svojstvu poslodavca nije omogućila korištenje jednog dana tjednog odmora u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, u navedenom razdoblju,

čime da bi počinila djelo prekršaja iz članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. podstavka 14., istog članka, Zakona o radu.

O b r a z l o ž e n j e

1. Inspektorat podnio je optužni prijedlog klasa:116-02/20-01/468, ur.broj: 443-02-02-12/3-20-11 od dana 28. prosinca 2020., protiv okrivljenice, zbog prekršajnog djela činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenica je iskazala vezano za S. B. da je ista imala sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama br. 87 sa Đ.P. koja je bila

korisnica njezinog D., te se radilo iznimno zahtjevnoj gospođi, pa je vjerojatno obitelj koja je inače u Njemačkoj plaćala gospođu B. da joj dolazi na dnevnoj bazi pomagati, praviti joj društvo, ispunjavati njezine želje i narudžbe kako bi ista bila zadovoljna, pa je u spis predala taj Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji je i potpisan od strane korisnice P. Đ. i obveznika plaćanja S. B..

Prema tom Ugovoru ona je za gospođu P. obavljala neke poslove i kako je gore navela preuzela neke dodatne usluge koje D. ne može izvršavati i nije dužan izvršavati. Kako je već navela taj Ugovor je sklopljen 30. 09. 2017. te nema roka koliko ugovor traje. Dodala je da je gospođa B. dolazila i u vrijeme posjeta u D. kod P. Đ., a i izvan toga. Kako je djelatnica njihovog D.od 01. 03. 2018. išla na porodiljni dopust zbog komplikacija u trudnoći oglasili su natječaj za radno mjesto njegovateljice na koji se javila i S. B.n a obzirom da su je poznavali zbog njezinih dolazaka u D. kod gospođe P., odlučila ju je primiti, a posebno iz razloga što ju je to i molila, a i poznavala ju je. Stoga nije točno da bi ona započela s radom već 14. veljače, već je 14. veljače došla u 18,00 sati na razgovor za posao, pa je nejasno kako bi ona sa tim danom i počela raditi. U prilog toga prilaže korespondenciju između nje i gospođe B. iz koje je razvidno da je u srijedu 14. veljače dogovoren sastanak za posao u 18,00 sati, što znači da je taj navod neistinit. Tog dana kad su se našle 14. veljače on joj je dala popis dokumentacije koju je potrebno prikupiti, a da bi je mogla prijaviti za rad, a dogovorile su se da to bude 01.

03. 2018. Dodala je da je ugovor o radu gospođi B. dat na ruke 20. veljače 2018. i unutra je bio naveden datum početka rada 01. 03.2018. U spis je predala Ugovor o radu koji je sklopljen kako sam navela 20. veljače 2018. potpisan od gospođe B. i u njemu u 1. članku piše da je sklopljen na određeno vrijeme s početkom rada od 01. 03. 2018.

Kako je ista započela s radom 01. ožujka 2018. tako ju je i prijavila na mirovinsko osiguranje sa 01. ožujkom 2018., a isto tako je prijavljena i kod tijela zdravstvenog osiguranja 01. ožujka 2018. kao što čini sa svim ostalim radnicima odnosno prijavljenih u skladu zakona i propisa. Dodala je vezano za prve tri točke kako je u njezinom D. bila inspekcija Inspektorata rada 30. srpnja 2018. u kojem je Zapisniku o izvršenom nadzoru upisano, a što je i potpisano od strane radnice B. da je ugovor o radu sklopljen sa početkom rada od 01. 03. 2018. i u tom nadzoru ništa nije bilo sporno, niti je radnica davala bilo kakve prigovore, te je dodala i da je tri godine od početka njezinog rada bilo sve u redu i nije imala primjedbe na rad u D..

Vezano za točku 4/ porekla je da bi podaci navedeni o trajanju radnog vremena bili istiniti osim u tjednu od 17. 08. do 23. 08. što je navela da je u tom tjednu radnica B. radila 60 sati tjedno, dok ostale tjedne nije radila više od propisanog, pa može točno navesti da je u tjednu od 03. 08. do 09. 08. radila 36 sati, od 10. 08. do 16. 08. 36 sati, od 24. 08. do 30. 08. 32 sata, od 31. 08. do 06. 09. 48 sati, od 07.09. do 13.

09. 48 sati, od 14. 09. do 19. 09. 36 sati.

Dodala je da je radnica u tjednu od 17. 08. do 23. 08. 2020. radila 60 sati tjedno samo iz razloga što je dana 13. 08. 2020. donesena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu S.i B. u D. od 17. 02. 2020. zbog osobito teške povrede

iz radnog odnosa, a 14. 08. 2020. istekao i nije produžen ugovor o radu na mjestu pomoćne njegovateljice D. B.-G., zbog toga, odnosno manjka radne

snage nisu imali drugih mogućnosti i dogodilo se da je S. B. u tjednu od

17. do 23. 08. radila 60 sati tjedno. Zamolila je da kod procjene stupnja krivnje Sud uzme kao olakotno okolnost da je radnica i tjedan prije i tjedan kasnije radila 36 i 32 sati, odnosno manje od propisanog radnog vremena te da je odmah raspisala natječaj i zaposlila drugu njegovateljicu 19. 08.

Poriče prekršaj za koji ju se tereti, odnosno da ne bi Evidencije o radnom vremenu vodila na propisani način i razumljivo, jer se samo u tjednu od 17. do 23. 08. 2020. potkrala greška u vođenju evidencije a dodala je i da Evidencije vodi njezin poslovni partner koji omaškom nije znao da je gospođa B. radila duže od propisanog pa joj je zbog te greške sigurno žao te će nastojati da se takve greške ne ponove.

Dodala je dalje da je gospođa B. za mjesec kolovoz dobila plaću 15. 09. 2020. u ukupnom iznosu od 7.929,14 kuna, od čega iznos od 4.050,12 kuna a samo stimulaciju za taj mjesec dobila je 3.700,00 kuna, pa je u tom iznosu i dio za taj prekovremeni rad koji je radila u samo jednom tjednu. Dodala je da je S. B. bila koordinator u D. između svih djelatnika te je često dobila stimulacije za obavljanje posla.

Isto tako poriče prekršaj opisan pod točkom 6/ optužnog prijedloga te nije točno da radnica nije imala jedan dan tjednog odmora u neprekidnom trajanju od 24 sata u navedenim spornim tjednima, jer radila je samo jedan tjedan 60 sati tjedno, kako je već navela od 17. do 23. 08. 2020. jer je radnica uvijek imala jedan dan sigurno barem jedan dan slobodan, a u tjednu kada je radila 60 sati navela je da je i tada imala jedan dan tjednog odmora.

Vezano za stavak 7. da joj nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora za 2019. u neprekidnom trajanju od najmanje dva tjedna, isto također osporava, da je koristila samo 4 dana umjesto dva tjedna, jer je plan godišnjeg odmora od 2019. izvješen na oglasnu ploču gdje je svaka djelatnica mogla napisati svoju želju kada će koristiti godišnji odmor, pa su tako sve djelatnice to napisale osim gospođe B. koja je rekla odnosno zamolila ju je kako bi se ona usmeno sa njom dogovarala oko godišnjeg odmora i kako bi išla po potrebi kada to njoj treba. Tako je iskoristila četiri dana godišnjeg odmora za 2019. dok ostali dio godišnjeg odmora nije zbog svoje volje iskoristila te joj je isti isplaćen 15. listopada 2020. godine.

Za godišnji koji joj je pripadao 2020. gospođi B. je cijeli iznos za godišnji odmor isplaćen za 16 dana 15. 10. 2020, a za preostalih 8 dana 23. 12. 2020.

3. Svjedokinja S. B. iskazala je da gospođu C. poznaje duže

vrijeme, odnosno i prije nego što je započela sa radom u njezinom D., jer je još u toku 2017. i do početka rada dolazila kod gospođe Đ. koja je bila smještena u D., a to iz razloga što je sa njezinom obitelji dogovorila da ju posjećuje, da joj pomaže, na način da joj donosi namirnice i što joj je potrebno od odjeće ili nešto drugo i da li su joj nešto kao punomoć da može nešto potpisivati za gospođu Đ., te je tako i platila prvi iznos za smještaj u D. od oko 5.000,00 kuna. Kako je više puta dolazila iz navedenog razloga u D. tamo je upoznala gđu C. te ju je jednom srela i u gradu, bila je sa svojim sinom, razgovarale su i ona je rekla kako je u potrazi za poslom, a ona joj je rekla kako joj fali djelatnik, odnosno djelatnica, pa su se dogovorile da će joj se ona obratiti e-mailom što je i učinila tokom veljače 2018. U njihovoj korespondenciji dogovorile su se da počne sa radom i ona misli da je 14. veljače došla na razgovor te je 15. veljače i započela s radom i to na način kako joj je preporučila gđa C. da počne noćnom smjenom kada je manje posla, pa je tako i došla na posao u 18,00 sati i započela s radom. Radila je posao njegovateljice a to znači da je presvlačila korisnike, odvodila ih na toalet, odnosno isključivo spremanje korisnika na počinak uz prethodnu higijenu, a isto tako u noći je stavljala robu od korisnika u perilice, peglala je, redovito je morala obilaziti korisnike, te briga oko korisnika ako je potrebno na neki drugi način. Tako je radila dva tjedna i to svaku drugu noć. Koliko se sjeća u to vrijeme je sa njom radila kao medicinska sestra gđa s imenom M., kuharica imenom G. i još medicinska sestra I., ali je radila kao njegovateljica, a kako ne zna prezimena tih osoba, misli da se to može vidjeti iz prijave na HZZO. Da je radila 14. veljače, odnosno 15., može biti vidljivo iz kartona svakog korisnika, odnosno fascikla, jer se je morala nakon odrađene smjene u sve kartone korisnika D. upisati, odnosno upisala bi noćni rad i ako je potrebno i ako je bilo neke intervencije napisala bi šta se događalo sa korisnikom i da li je možda bila potrebna nekakva pomoć ili nešto drugo, a isto tako bi se upisivalo i upotreba higijenskih pomagala npr. ako se morala korisniku promijeniti pelena koliko puta u toku noći ili dana, isto tako kao i davanje lijekova tokom dana i noći.

Na poseban upit Suda da li se ta evidencija mora čuvati, svjedokinja je iskazala da se takva evidencija za svakog korisnika mora čuvati a misli da najmanje pet do deset godina.

Može navesti da je u to vrijeme za tih 15 dana dok nije bila prijavljena brinula o jednoj od korisnica M.K. za koju se je ona upisivala za noćni rad.

Ona nije posebno inzistirala na ugovoru o radu sa 14. ili 15. veljače 2018. Navela je da je ona kod gđe C. u njezinom D. radila do 19. 09. 2020. Sa 01.

ožujkom 2018. ona je dobila Ugovor o radu i prijavljena je sa tim datumom na mirovinsko i zdravstveno.

Od 03. 08. 2020. pa sve do 19. 09. 2020. ona je radila u smjenama dan 12 sati od 07,00 do 19,00 sati, idućeg dana noć od 19,00 do 07,00 sati ujutro i u tom periodu ona nije imala, kao što je inače imala dva dana slobodna u tjednu, već je radila kako je prethodno navela svakog dana ili danju ili noćnu smjenu bez odmora od tih dva dana, a to samo iz razloga što je bilo manjak djelatnika, odnosno njegovatelja u D.. U D. nije bilo evidencije, osim evidencije korisnika u koje bi se evidencije ili na liste ona ili bilo koji drugi djelatnik upisivao koliko je tko koji dan radio. Na koji način će raditi određivano je mjesec dana unaprijed, te je određeno tko će koji dan na koji način i u kojem vremenu raditi, pa ja tako za period od 03. 08. do 19.09. ima liste koje su napravljene, a što Sudu daje u spis.

Dodala je da su rasporedi određivani, međutim često se znalo desiti da netko od djelatnika ne dođe, pa bi ona ili netko drugi morao uskočiti u tu njegovu smjenu, a što nije zabilježeno, dok se posebna evidencija koju bi oni djelatnici vodili, nije vodila, osim one kroz fascikle korisnika.

Dodala je da je obračunske liste za sve vrijeme rada dobivala a isto je prestalo početkom 2020., dok je prije toga bio običaj da primi obračunsku listu u zatvorenoj kuverti i na listu potpišu da su obračunsku listu primili, dok je to u 2020. prestalo te je ona nakon 8. mjeseca 2020. zatražila obračunsku listu za 8. mjesec, a prije toga je zatražila i usmeno listu, te je iz te liste vidjela da je na njoj navedeno da je radila 172 sata dok prema rasporedu njezinog rada u 8. mjesecu vidljivo je da je ona radila 240 sati, a ne 172 sata kako joj je pisalo u obračunskoj listi, pa je onda zatražila i sve ostale obračunske liste, a što joj nije dostavljeno, a obračunsku listu za 8. mjesec dala je u spis.

Na poseban upit Suda na koji način je prilikom razgovora sa inspektoricom izračunala i navela koliko sati je radila u toku tjedna, navela je da je to bilo iz lista koje je predala Sudu.

Dodala je da za 2019. godinu je imala određeno prema listi koju je napravila gđa C. 24 radna dana godišnjeg odmora međutim ona je iskoristila samo tri ili četiri dana a što je vidljivo iz obračunskih lista za 2019. godinu, odnosno u 5. mj. 2019. je iskoristila 4 dana, a ostali godišnji odmor nije iskoristila.

Na poseban upit Suda zašto nije tražila godišnji odmor, navela je kako je isti tražila, međutim joj to poslodavac nije omogućio prije svega iz razloga što je nedostajalo radne snage, odnosno njegovatelja.

Ona je u D. bila voditelj ili koordinator ostalim djelatnicima, te je imala obzira jer se radi o jako teško i delikatnom poslu kada je nedostajalo djelatnika, pa je znala i zbog tog razloga raditi i duže i prekovremeno i imala je razumijevanja za poslodavca, no nakon nekog vremena više ni ona nije mogla toliko raditi, pa je tražila godišnji. Ona je doista dugo radila na način kako je gore opisala, međutim kada je zatražila od poslodavca da od 21. 09. 2020. ode na godišnji tjedan dana donijeli su joj sporazumni raskid radnog odnosa, nakon čega su razgovarali i ona je taj sporazumni otkaz potpisala, a poslodavac zna razlog ona doista ne zna zašto su joj tada ponudili sporazumi otkaz.

Na poseban upit branitelja da li je znala za inspekciju u toku 2018. g. u 7. mjesecu, svjedokinja je navela kako je o inspekcijskom nadzoru obaviještena tek kada je došla u noćnu smjenu, a koliko zna inspekcija je došla zbog prijave rada na crno. Na poseban upit Suda zašto nije odmah prijavila da nije prijavljena i nema ugovor o radu kada je i započela s radom, svjedokinja je navela da joj je bilo čudno da radi samo noćnu smjenu, ali istina je da nije tada to prijavila.

Na poseban upit branitelja svjedokinji da li joj je poznato da je poslodavac vodio evidencije o radnom vremenu, navela je da joj isto nije poznato.

Na poseban upit branitelja kada su dobivani mjesečni rasporedi rada koje je danas predala u spis, navela je da su oni dobivani krajem mjeseca za naredni mjesec. Na poseban upit branitelja da li su joj prekovremeni sati bili plaćeni, navela je da je to vidjela na Izvodu iz banke da joj piše paušalne nagrade za podmirivanje troškova.

Na poseban upit Suda da li piše da se to radi o prekovremenim satima, navela je da to ne piše, ali da je ona to zaključila.

Na poseban upit branitelja da li su drugi radnici koristili godišnji odmor, svjedokinja je navela kako su neki radnici bili uporniji pa su koristili nešto od godišnjeg odmora, ali misli da u cijelosti nisu.

Na poseban upit branitelja nakon što je svjedokinji pokazao prilog broj 13, odnosno listu sa godišnjim odmorima koji su upisivali sa željama radnici, svjedokinja je iskazala da ne zna za tu listu, odnosno takvu listu nije vidjela da bi negdje bila izložena, a i na listu njenog imena i prezimena nema.

Na poseban upit branitelja da li joj je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2020., navela je da ne zna da li joj je isplaćena naknada jer nije ni dobila platnu listu da bi to vidjela.

Na poseban upit branitelja da li je 15. 10. 2020. dobila 7.662,67 kn na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, navela je da ne zna.

Na poseban upit branitelja vezano za odnos svjedokinje sa gđom C. da li je vrijeđala putem društvenih mreža gđu C., navela je da nije vrijeđala, već je samo komentirala na grupi C. lista poslodavca i djelatnika.

5. Branitelj okrivljenice je naveo kako ostaje kod obrane kod navoda koje je okrivljenica iznijela, te u spis prilaže Uvjerenje, kao i rješenje o prestanku pružanja socijalnih usluga, odnosno da je D. zatvoren, kao i Potvrdu H.

z. z.z. da je okrivljenica nezaposlena, da okrivljenica ima obvezu

uzdržavanja svoje majke koja se nalazi u D. na K., te prilaže Ugovor

o pružanju usluga smještaja za C. M., te je naveo da je uzdržava vanbračni suprug, a dodao je i da je okrivljenica narušenog zdravlja od povratno depresivnog poremećaja, te vezano za to prilaže medicinsku dokumentaciju.

6. Sudac je izvršio uvid u svu dokumentaciju vezanu uz optužni prijedlog, iskaz svjedokinje S. B. od 04. 11. 2021., punomoć za zastupanje uz dokumentaciju koju je punomoćnik priložio na raspravi.

7. Branitelj je završno prije svega istaknuo da su djela prekršaja iz toč. 1., 2., 3. u zastari. U odnosu na djelo prekršaja iz toč. 4., 5. i 6. okrivljena iznijela obranu i dostavila dokaze, te navela određene okolnosti objektivnog karaktera koje su dovele do toga da je radnica u jednom tjednu radila 60 sati tjedno zbog otkaza drugom radniku kada nije bilo moguće osigurati zamjenu, kada se potkrala greška u vođenju evidencije o radnom vremenu za taj tjedan. Okrivljena je dostavila dokaze da je oštećenoj S. B. plaćen iznos za prekovremeni rad, a što je potvrdila i oštećena u svom iskazu. U odnosu na toč. 6. optužnog prijedloga okrivljena ustraje kod svoje obrane da je oštećena radnica imala jedan dan tjednog odmora u svim navedenim spornim tjednima, a što proizlazi iz evidencije rada te je također isti zaključak se može izvesti iz iskaza oštećene. Konačno, u odnosu na prekršaj pod toč. 7. optužnog akta ističe se da je okrivljena omogućila svim radnicima da se upišu u raspored godišnjeg odmora prema svojim željama, a isključivo na zahtjev radnice B.ista nije koristila godišnji odmor jer je zbog privatnih razloga je kasnije željela isti koristiti, pa naknada za godišnji odmor joj je u cijelosti plaćena 15. 10. 2020. Obzirom na sve okolnosti posebno na činjenicu da okrivljena nije kažnjavana, kako vezano za obavljanje predmetne djelatnosti, tako i za druge prekršaje, iako su i ranije bile inspekcije u predmetnom D. koje nisu utvrdile nikakve nepravilnosti. Okrivljena također moli da Sud uzme u obzir okolnosti koje su se izmijenile za vrijeme trajanja ovog postupka, posebno njeno imovno stanje i zdravstveno stanje prilikom donošenja odluke te predlaže da Sud ne izrekne sankciju svojom odlukom.

8. Na temelju obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica djelom pod toč. 1/ izreke postupila protivno odredbi čl. 65. st. 3. Zakona o radu jer joj je kao poslodavcu fizičkoj osobi rad radnika koji je radio prekovremeno trajao duže od 50 sati tjedno, dok je djelom pod toč. 2/ izreke postupila protivno čl. 5. cit. Zakona jer kao poslodavac fizička osoba evidenciju o radnom vremenu nije vodila na propisani način odnosno uredno i razumljivo u smislu čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno i da je okrivljenica djelom pod točkom 3/ izreke postupila protivno odredbi čl. 83. Zakona o radu jer kao poslodavac fizička osoba radniku nije omogućila korištenje godišnjeg odmora na način propisan tim člankom odnosno tijekom kalendarske godine najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju. Odgovornost okrivljenice za ova djela prekršaja proizlazi kako iz obrane okrivljenice jer ona u stvari priznaje sve činjenice relevantne za počinjenje ovih djela prekršaja, tako i iz svih u dokaznom postupku provedenih dokaza koji u svojoj ukupnosti i u odnosu na obranu okrivljenice ne ostavljaju nikakvu sumnju da su u njenom ponašanju ispunjena sva bitna obilježja djela prekršaja za koja ju se tereti. Naime, u postupku je nesporno da je radnica S.

B. bila zaposlena u O.I. tijekom

2018., 2019. i sve do dana 19. rujna 2020. godine kada je radnici sporazumom prestao Ugovor o radu. Nadalje, u postupku je postalo očito da su odnosi između okrivljenice i ove radnice narušeni do te mjere međusobne netrpeljivosti i međusobnog optuživanja da su ovaj Sud zatrpale podacima i vrijednosnim sudovima koji su za konkretni postupak potpuno irelevantni. Okrivljenica u svojoj obrani u bitnom priznaje da je radnica S. B. u tjednu od 17. kolovoza do 23. kolovoza 2020. godine radila 60 sati u tjednu, da takav rad radnice nije evidentiran u Evidenciji o radnom vremenu i priznaje da radnica nije koristila najmanje dva tjedna godišnjeg odmora za 2019. godinu. Nadalje, i u dokaznom postupku ispitana S. B., propisno

upozorena, potvrđuje sve navedeno a navodi i razdoblja opisana u izreci ove presude u kojima je isto tako radila prekovremeno, na koji način je iskazivala i tijekom inspekcijskog nadzora. Zbog navedenog a naročito imajući u vidu općepoznatu deficitarnost kadrova za domove starijih, Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio dostatno vjerodostojnim, i povjerovao joj da je doista radila na način opisan u izreci, naročito stoga što je u bitnom suglasan dijelu obrane okrivljenice. Obranu okrivljenice da je do prekovremenog rada radnice došlo zbog izvanrednih okolnosti nedostatka radne snage, da prekovremeni rad nije evidentiran u Evidenciji o radnom vremenu omaškom i da radnica po svojoj želji nije koristila godišnji odmor Sud nije prihvatio, cijeneći da nije od utjecaja na postojanje djela prekršaja za koje se okrivljenicu tereti niti je od utjecaja na postojanje njezine prekršajne odgovornosti. Naime, Zakon o radu propisuje najdulje trajanje prekovremenog rada radnika pa za postupanje okrivljenice koja je koristila redovan rad radnice a zatim i prekovremeni rad radnice preko dopuštenog trajanja nema i ne može biti opravdanja, kao što nema opravdanja i za propust evidentiranja takvog rada u Evidenciji o radnom vremenu. Nadalje, vezano uz korištenje godišnjeg odmora radnice, iako sama radnica u svom svjedočkom iskazu osporava da nije željela koristiti godišnji odmor navodeći da joj nije dopušten, Sud smatra da iz nesporne činjenice da radnica nije iskoristila godišnji odmor u trajanju od dva tjedna u godini u kojoj je ostvarila pravo na isti, proizlaze i bitna obilježja djela prekršaja za koje se okrivljenicu tereti. Naime, Zakon o radu u gore cit. Odredbi propisuje obveze poslodavca vezano uz pravo radnika na godišnji odmor pa obrana okrivljenice da je tako radnica htjela, kad bi i bila istinita u što Sud sumnja, ne bi okrivljenicu oslobodila od prekršajne odgovornosti.

9.Prilikom odmjere novčane kazne okrivljenici za navedene prekršaje pod I. sudac je vodio računa o stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, te je olakotnim cijenio njezinu nekažnjavanost, da je bez prihoda, loših je materijalnih prilika te narušenog zdravlja, dok otegotnih okolnosti okrivljenici nije nađeno. Zbog navedenog su izrečene novčane kazne u iznosu manjem od propisanog za počinjene prekršaje, za koje se smatra da su primjerene za počinjene prekršaje, te da će se njihovim izricanjem postići svrha kažnjavanja i da će one dovoljno utjecati na okrivljenicu da se ubuduće kloni ovakvih i sličnih djela, kao i na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10. U odnosu na djela prekršaja opisana pod točkom II ove presude, sud je utvrdio da je u međuvremenu je nastupila zastara prekršajnog postupka, jer je od dana kada je prekršaj počinjen, tj. od dana 28. veljače 2018. proteklo više od četiri godine, predviđeno u članku 13. stavak 1. Prekršajnog zakona, za zastaru prava na daljnje vođenje prekršajnog postupka.

11.Stoga je na temelju odredbe članka 181. stavka 1. točke 5. Prekršajnog zakona, budući je nastupila apsolutna zastara koja predstavlja procesnu smetnju za daljnje vođenje prekršajnog postupka, optužba protiv okrivljenice u odnosu za ta djela prekršaja, odbijena.

12. Na temelju odredbe čl. 182. st. 3 Prekršajnog zakona, Sud je okrivljenicu oslobodio od optužbe da bi počinila djelo prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 14. i st. 2. Zakona o radu, jer nije dokazano da bi počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. Naime, okrivljenicu se optužnim prijedlogom tereti da bi postupila protivno odredbi čl. 75. Zakona o radu jer kao poslodavac fizička osoba radniku nije omogućila tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata što je bila dužna. Okrivljenica dosljedno poriče ovo djelo prekršaja za koje ju se tereti pozivajući se na Evidencije o radnom vremenu za koje je u ovom postupku dokazano da nisu istinito vođene. Međutim, u dokaznom postupku ispitana radnica S. B. iskazivala

je kao i tijekom inspekcijskog nadzora pa je tako i navedeno u optužnom prijedlogu, paušalno, navodeći radne sate koje je radila u pojedinom tjednu ali ne navodeći rad po danima, iz kojih podataka bi Sud mogao bez ikakve sumnje utvrditi da joj je uskraćeno pravo na tjedni odmor. Nadalje, u postupku je izvršen uvid u Evidenciju o radnom vremenu koju je vodila okrivljenica kao poslodavac, kao i u evidenciju koju je dostavila radnica prema kojoj je radila, no Sud smatra da samo na temelju neslužbene evidencije radnice ne može donijeti nedvojbenu odluku o krivnji okrivljenice. Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.

13.Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.

U O., 24. siječnja 2023. godine

Sudac

V. K.,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

K. J.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka putem ovog suda na adresu Općinski sud u R., S.s. u O., pozivom na gornji broj.

Dostaviti:

1. Okrivljenici

2. Branitelju

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. za spis.