Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 8 Kž-950/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. M. zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. M. podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2212/2021.-29 od 4. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog P. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2212/2021.- 29 od 4. srpnja 2022., optuženi P. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom, iz članka 228. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude pa je na temelju tog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.
2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom P. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a izvršava se u okviru zatvorskog sustava.
3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenik B. d.o.o. je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadom iznosa od 5.299,10 kuna upućen u parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi P. M. je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio osobno optuženi P. M., sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da nije počinio inkriminirano kazneno djelo, s prijedlogom da sud uvaži njegovu žalbu te putem branitelja M. S., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da istu preinači i izrekne optuženiku blažu kaznenopravnu sankciju. Kako se žalbe optuženika sadržajno poklapaju i dopunjuju, razmatrat će se kao jedna žalba.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Optuženik u žalbi navodi da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da izreka presude proturječi razlozima presude jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo krađe, a ne pokušaj tog djela, s obzirom da su se predmetni proizvodi nalazili u torbi za kupovinu, a optuženik držeći istu nije prošao liniju blagajne, već se nalazio u prostoru prodavaonice.
9. Istaknuti navodi predstavljaju pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa će u smislu tog žalbenog razloga biti i razmatrani.
10. Nadalje, optuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog povreda kaznenog zakona koju povredu posebno ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u smislu odredba članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje povreda odredaba kaznenog postupka niti postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
11. Optuženik u svojoj žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da iz provedenih dokaza proizlazi da optuženik „otuđene predmete nije iznio iz prostora trgovine, već je zaustavljen na izlasku iz iste“, ukazujući da se radi o pokušaju teške krađe, pri tom zanemarujući odredbu članka 464. stavak 7. ZKP/08. Naime, budući da je priznao počinjenje kaznenog odjela, što sada pokušava žalbom osporiti, žalbu ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, u kom smislu nije pridonio nikakve dokaze. Time da treba naglasiti da je optuženik okolnosno i detaljno priznao počinjenje inkriminiranog djela navodeći da je stvari naznačene u činjeničnom opisu stavio u vrećicu, a na izlasku iz trgovine B. je zatečen od strane trgovkinje te je sve otuđene stvari predao.
12. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne propustio cijeniti odlučne činjenice koje je optuženik iznio u svojoj obrani i to da je otac dvoje malodobne djece, da mu je tijekom boravka u istražnom zatvoru ukinuta supstitucijska terapija S…, da je izgubio želju za uzimanjem opojnih sredstava i u potpunosti se želi posvetiti djeci, da nije u dovoljnoj mjeri cijenio ni činjenice da je uz priznanje djela izrazio i kajanje te spremnost da promijeni stil života, a nisu niti cijenjene teške životne okolnosti iz njegovog djetinjstva kada je u ranoj mladosti izgubio majku te je odrastao uz baku, a u konkretnom slučaju nije nastupila materijalna šteta jer su predmeti odmah vraćeni vlasniku te je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv.
13. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom P. M. kao olakotno cijenio priznanje učina kaznenog djela čime je doprinio efikasnom okončanju kaznenog postupka, izraženu želju da nastavi sa psihijatrijskim liječenjem kako bi riješio problem svoje ovisnosti, dok je kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju osuđivanost odnosno činjenicu da je prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik neprekidno kazneno osuđivan od 2009. godine i to pretežno za kaznena djela protiv imovine, iz čega proizlazi da se radi o višestrukom i upornom povratniku u činjenju te vrste kaznenih djela, da se u više navrata nalazio na izdržavanju zatvorskih kazni koje očito nisu polučile odgovarajući učinak na polju specijalne prevencije.
14. Okolnosti koje optuženik navodi u žalbi, a odnose se na obiteljski status i činjenicu da je optuženik otac dvoje malodobne djece su doista okolnosti koje mogu utjecati na to da kazna po mjeri i vrsti bude blaža, međutim, svijest da je otac dvoje malodobne djece kojima je u odrastanju potrebna prisutnost oca, optuženika nije spriječila da uskladi svoje ponašanje sa propisima i shvati da činjenje kaznenih djela ne može biti način stjecanja sredstava za život, da mora na legalan način stjecati sredstva za uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Smanjenu ubrojivost i spremnost da promijeni stil života kao olakotne okolnosti sud je cijenio kroz činjenicu da izraženom željom da nastavi sa psihijatrijskim liječenjem jer, očito, ovisnost o opojnim drogama poticajno djeluje na optuženika u stvaranju odluke o počinjenju kaznenih djela. Optuženik je u dobi od 43 godine, što se može smatrati zrelom životnom dobi, intelektualno najplodonosnijom i do te je životne dobi trebao stvoriti objektivnu sliku o svojem djetinjstvu i uvjetima odrastanja, zasnovao je vlastitu obitelj stoga rani gubitak majke ne može predstavljati okolnost koja njegovom djelu daje olakšavajući karakter. Činjenicu što počinjenjem djela nije nastupila šteta treba povezati s činjenicom otkrivanja počinjenja djela i zaticanjem optuženika s otuđenim stvarima neposredno nakon otuđenja i to samo zahvaljujući pažnji zaposlenika trgovine, stoga ta činjenica optuženikovom djelu sama po sebi ne daje olakšavajući karakter.
15. Slijedom navedenog, suprotno žalbi optuženika, uzimajući u obzir utvrđene i vrednovane olakotne okolnosti i otegotne okolnosti, a imajući u vidu da je propisana kazna za kazneno djelo krađe do tri godine, da je prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik od ranih početaka svoje punoljetnosti evidentiran kao počinitelj kaznenih djela isključivo imovinske prirode, da dosadašnje iskustvo s kaznenim postupcima, blaže sankcije pa niti boravak u zatvorskim ustanovama optuženika nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, osnovano ga je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci koja je zajedno sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti adekvatna svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima i podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok nekom blažom kaznom za koju se zalaže žalitelj ne bi bila ostvarena svrha kažnjavanja.
16. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. siječnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
