REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 43 Pž-3094/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PULJANKA-BRIONKA d.o.o. u stečaju, Pula, Tršćanska 35, OIB 54957281859, kojeg zastupa stečajni upravitelj Sanjin Dinko Dorčić iz Rijeke, Mosorska 9, a njega zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika VALAMAR RIVIERA d.d. iz Poreča, Stancija Kaligari 1, OIB 36201212847, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Ivošević, odvjetnik u Rovinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-583/2020-28 od 7. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-583/2020-28 od 7. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-583/2020-28 od 7. travnja 2022. odbijen je tužiteljev zahtjev koji glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli, Stalna služba Rovinj br. Ovr-210/19 te se ukida rješenje o ovrsi istog suda br. Ovr-405/13 od 20. kolovoza 2013.
II. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 362012847 da izvrši povrat odnosno isplati tužitelju PULJANKA BRIONKA d.o.o. u stečaju, Tršćanska 35, Pula, OIB: 54957281859 iznos od 3.016.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja kamata teče od 16. rujna 2021. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena“ te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 200.000,00 kuna, u roku od 15 dana“ (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200.000,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude u bitnom se navodi da je tuženik, na temelju upisanog založnog prava na tužiteljevoj nekretnini k.č. broj 276/Z kuća, suvlasnički dio 1/5-etažno vlasništvo (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva na tri prostorije u prizemlju sl. „A“ sada „G“ s pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade „2R“ tipa 76 kuće upisane u zk. ul. 78 k.o. Rovinj, razlučni vjerovnik u stečajnom postupku otvorenom nad tužiteljem, što je među strankama nesporno.
Utvrdivši da je u stečajnom postupku koji je nad društvom Puljanka-Brionka d.o.o. iz Pule otvoren 7. lipnja 2016. tuženikov pravni prednik obavijestio stečajnog upravitelja o postojanju njegovih razlučnih prava na predmetnoj nekretnini koja je predmet ovršnog postupka poslovni broj Ovr-89/22 te da tražbina osigurana založnim pravom iznosi 4.448.824,80 kn, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije izgubio pravo odvojenog namirenja iz predmeta razlučnog prava, odnosno da tuženikova ovršna isprava nije izgubila svoje svojstvo, niti je uslijed neprijavljivanja tražbine u stečajnom postupku mogla biti stavljena izvan snage.
Prvostupanjski sud obrazlaže da prijavom tražbine razlučni vjerovnici stječu isti položaj kao i svi ostali vjerovnici te mogu svoju tražbinu namirivati kao svi ostali vjerovnici u stečajnom postupku, ako se ne namire iz stvari na kojoj imaju razlučno pravo. U slučaju da vjerovnik ima razlučno pravo na imovini stečajnog dužnika, a da mu pritom stečajni dužnik nije i osobno odgovoran, on može, ali ne mora, stečajnog upravitelja obavijestiti o svom razlučnom pravu, a ako ga ne obavijesti, ne gubi pravo odvojenog namirenja iz predmeta razlučnog prava.
S obzirom na to da razlučni vjerovnici imaju pravo na namirenje iz određenih stvari i prava koji su dijelovi stečajne mase i pravo pokrenuti ovršni postupak radi prodaje tih stvari ili unovčenja prava, pozivom na odredbu članka 149. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), prvostupanjski sud je tužiteljev zahtjev odbio u cijelosti.
3. Protiv ove presude žali se tužitelj (očitom pogreškom je u uvodu žalbe sebe označio kao tuženika) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i to povrede članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalitelj navodi da je pravilnom primjenom materijalnog prava sud trebao utvrditi da je otvaranjem stečaja ovršna isprava, konkretno solemnizirani ugovor kojim raspolaže tuženik, stavljena izvan snage, slijedom čega tužitelj svoje pravo prema tuženiku može ostvarivati isključivo po pravilima stečajnog postupka, prijavom potraživanja u stečaju. Kako to nije učinio tužiteljeva tražbina je prestala. Budući da je založno pravo koje je tuženik (kao založni vjerovnik) imao na tuženikovoj nekretnini akcesorne naravi, ono dijeli sudbinu osigurane tražbine pa je u trenutku prestanka tražbine i ono prestalo. Odluku o parničnom trošku žalitelj osporava iz razloga što smatra da za pripremno ročište 29. lipnja 2021. tuženiku u slučaju eventualnog uspjeha u sporu, s obzirom na to da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, treba priznati nagradu u visini od 50% Odvjetničke tarife. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno preinačiti je i tužbeni zahtjev prihvatiti.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. U pobijanoj presudi su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj Ovr-210/19 od 7. srpnja 2020. te isplate iznosa od 3.016.000,00 kn s kamatama (s obzirom na to da je ovršni postupak poslovni broj Ovr-210/19 u kojem je ovrhovoditelj Valamar Riviera d.d., ovdje tuženik, prvoovršenik je Puljanka d.d., a drugoovršenik je Puljanka-Brionka d.o.o., u ovom sporu tužitelj, pravomoćno dovršen unovčenjem imovine u iznosu od 3.016.000,00 kn).
9. Neosnovano žalitelj navodi da je obrazloženje u cijelosti manjkavo i da se ne može ispitati jer sud ne navodi koje odredbe materijalnog prava je donoseći ovu odluku primijenio, što je prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a bio dužan navesti.
Sud je naime u obrazloženju, pozivajući se na odredbu članka 149. SZ-a, jasno naveo da razlučna prava nisu predmet ispitivanja na ispitnom ročištu i da se ne utvrđuju po pravilima koja vrijede za utvrđivanje tražbina stečajnih vjerovnika, naglasivši da će se, ako je razlučni vjerovnik pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini radi prisilnog namirenja svoje tražbine prije nego što je stečajni upravitelj predložio njenu prodaju, nekretnina prodati u ovršnom postupku kojeg je pokrenuo razlučni vjerovnik.
10. Neosnovano se žalitelj poziva na odredbu članka 169. stavka 5. SZ-a kojom je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja, budući da je u predmetnom ovršnom postupku rješenje o ovrsi doneseno 20. kolovoza 2013., dok je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 7. lipnja 2016.
11. Što se tiče primjene odredbe članka 169. stavka 6. SZ-a (prema kojoj odredbi se postupci ovrhe ili osiguranja iz stavka 5. tog članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju), ukazuje se žalitelju da je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj Ovr-210/2019-59 od 7. srpnja 2020. u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Valamar Riviera d.d. iz Poreča protiv prvoovršenika Puljanka d.d. iz Pule i drugoovršenika Puljanka-Brionka d.d. iz Pule, drugoovršenik upućen na parnicu zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i 25/13; dalje: OZ), kako bi dokazao da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Konkretno, iz obrazloženja rješenja kojim je upućen u parnicu proizlazi da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi drugoovršenik (ovdje tužitelj), ustvrdio da je 22. ožujka 2018. nad prvoovršenikom otvoren stečajni postupak u kojem ovrhovoditelj u tom postupku nije prijavio svoju tražbinu prema prvoovršeniku, čime da je ta tražbina prestala, a samim tim žalitelj smatra da je prestala i tražbina prema njemu.
Stoga, s obzirom na to da je odredbom članka 55. stavak 3. OZ-a propisano da se parnica na koju je stranka upućena može pokrenuti samo zbog razloga zbog kojeg je izjavljena žalba protiv rješenja o ovrsi, neovisno o odredbi članka 169. stavka 6.OZ-a, da bi uspio u sporu, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a i s rješenjem o upućivanju u parnicu od 7. srpnja 2020., u ovom predmetu tužitelj je ovlašten dokazivati samo da je tražbina društva Valamar Riviera d.d., ovdje tuženika, prema tužitelju Puljanki-Brionki d.o.o. u stečaju, koja je predmet ovršnog postupka koji je proveo Općinski sud u Puli, Stalna služba u Rovinju pod poslovnim brojem Ovr-210/19, prestala tako što u stečajnom postupku koji je otvoren 22. ožujka 2018. nad prvoovršenikom ovrhovoditelj nije prijavio svoju tražbinu prema prvoovršeniku, pa je prestala i njegova tražbina prema tužitelju kao založnom dužniku, koja je po karakteru akcesorna.
Budući da tužitelj nije dokazao da je tražbina društva Valamar Riviera d.d. protiv njega prestala, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 149. SZ-a tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbio kao neosnovan.
12. Pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev za isplatu 3.016.000,00 kn s kamatama, kojeg je tuženik dobio u postupku ovrhe koja je u međuvremenu dovršena, a nije proglašena nedopuštenom.
13. U odnosu na odluku o parničnom trošku, neosnovano tužitelj smatra da se na pripremnom ročištu 29. lipnja 2021. raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa da tuženiku u slučaju eventualnog uspjeha u sporu, treba priznati nagradu u visini od 50% Odvjetničke tarife.
Iz zapisnika s tog ročišta vidljivo je da su stranke raspravljale o glavnoj stvari, da je prethodni postupak zaključen i da je rješenjem postupak prešao u stadij glavne rasprave (list 31. i 32. spisa).
14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda je u cijelosti potvrđena.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
