REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 342/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijska uprava za ceste Varaždinske Županije, OIB 74640705361, iz Varaždina, Gajeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Dragoslav Zuber, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Rashladna tehnika d.o.o., OIB: 88081560717, iz Lepoglave, Žarovnica 23, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7205/2016-4 od 5. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-374/13-17 od 11. veljače 2016., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.826,67 kuna sa zatraženim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.925,00 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijane odluke, podredno iste ukine i vrati predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka uključujući i revizije.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Ovaj sud je rješenjem broj Revd -1129/2020 od 16. lipnja 2020. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije radi slijedećeg pravnog pitanja:
"Da li je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu cestu posebna naknada i da li se razlikuje od naknade radi obavljanja "pratećih djelatnosti", kao i da li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)".
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu u svrhu poslovanja tuženika koji se bavi komercijalnom djelatnošću (montaža, servisiranje i popravak elektroničkih proizvoda) za razdoblje od siječnja 2010. do srpnja 2014.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužiteljev zahtjev na ime naknade za korištenje cestovnog zemljišta za priključak odnosno prilaz na javnu cestu neosnovanim jer da tuženik koristi priključak/prilaz na javnu cestu u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta te da ne pruža usluge korisnicima javnih cesta.
9. Drugostupanjski sud prihvaća taj zaključak jer da kraj činjeničnog utvrđenja da tuženik koristi priključak/ prilaz na javnu cestu u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta, on nije u obvezi platiti utuženo. To imajući u vidu odredbu čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 119/07., 91/08. i 39/11.) te sadržaj odredbe čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 153/09.) kojim je dopunjena odredba čl. 46. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 38/09. i 124.09.), te naknadno donesen Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 54/13. i 148/13., dalje: ZC) i odredbu čl. 73. tog Zakona, kojima je reguliran pojam korištenja cestovnog zemljišta. Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta vezuje uz obavljanje prateće uslužne djelatnosti radi pružanja usluga korisnicima javne ceste, a o čemu da se ovdje ne radi.
10. Tužitelj u reviziji, a u odnosu na postavljeno pravno pitanje za koje je dopušteno njeno izjavljivanje, smatra da sudovi pogrešno tumače odredbe Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama te da ispuštaju iz vida razliku između Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (dalje: Pravilnik) te Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, kao i da je sud trebao primijeniti čl. 2. st. 2. Pravilnika. Poziva se i na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.) prema kojem da on ima pravo tražiti naknadu koristi koju ima tuženik koristeći prilaz izgrađen na cestovnom zemljištu i to u visini koja odgovara neplaćenoj naknadi. Tumači da naknada za korištenje cestovnog zemljišta obuhvaća naknadu za korištenje cestovnog zemljišta na kojem su izgrađeni prilaz/priključak i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti te da takvu razliku rade citirani propisi.
11. Takvo shvaćanje tužitelja nije prihvatljivo. Odredba čl. 2. st.1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj: 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10., dalje: ZJC) propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te (st. 4.) da se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i drugo) na način propisan tim Zakonom (st. 4.). Identične odredbe sadrži i čl. 3. st. 1. i 4. ZC.
12.1. Javnim cestama kao javnim dobrom u općoj uporabi se slobodno koristiti, pa tako i njihovim dijelom, priključkom na javnu cestu. Dijelove javne ceste čine, između ostalog, cestovno zemljište te priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu (čl. 4. st.1. ZC, čl. 3. st. 1. ZJC u svezi čl. 73.) Cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, može se povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (arg. iz čl. 73. st. 4. ZC, te arg iz čl. 62. st. 1. t. 6. ZJC u svezi čl. 46.), korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti - ugostiteljstva, trgovine, benzinske postaje, servisi i dr.
12.2. Kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu, izgrađenom na cestovnom zemljištu, koristeći se javnim dobrom u općoj uporabi.
13. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana, što u vezi predmetne tražbine nije riječ. S obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka/prilaza na javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To jer pravilnik kao podzakonski pravni akt ne može stvarati prava i obveze ako to nije propisano zakonom. Pored toga Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, ("Narodne novine" broj: 119/07. i 39/11.) donijet je u svrhu reguliranja uvjeta i načina korištenja cestovnog zemljišta, uvjeta i postupka povjeravanja, te prava i obveza u vezi obavljanja pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.), a Pravilnik (o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj: 119/07., 91/08. i 39/11.) donijet je u svrhu propisivanja mjerila za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.). Analizom odredaba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama i pratećih Pravilnika zaključuje se da su regulirane dvije vrste naknada: naknada za korištenje cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.
14.1. U konkretnom slučaju predmet spora je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza/priključka na javnu cestu. Za obvezu plaćanja navedene naknade tužitelj nalazi uporište u odredbi čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta, koji glasi: „Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta“.
14.2. Zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.
14.3. Odredba čl.73. st.1. glasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta, u smislu ovoga Zakona, podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, kao i korištenje samih površina cestovnog zemljišta za gospodarske djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.“
14.4. Odredba čl. 46. st. 1. glasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se građenje na javnoj cesti pratećih uslužnih objekata i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično ili u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti obavljanje navedene djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javnih cesta.“
14.5. U sustavu pravnih normi gdje je zakon primarni izvor prava svi ostali propisi moraju biti usklađeni sa zakonom, što u konkretnom slučaju znači da Pravilnik mora biti u suglasju s odredbama citiranih Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama. Stoga za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama koje reguliraju korištenje cestovnog zemljišta i plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta, a ne Pravilnik.
14.6. U pojmu „korištenje cestovnog zemljišta“ iz odredbe čl. 46. st. 1. ZJC i čl. 73. st. 1. ZC nije sadržano da bi se pod tim pojmom podrazumijevalo korištenje prilaza i priključka, kao što je u čl. 2. st. 2. Pravilnika, i to kao obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta za sve pravne i fizičke osobe koje koriste priključak odnosno prilaz na javnu cestu, a koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. Citirani zakoni, kao što je rečeno rade razliku između cestovnog zemljište i priključaka na javnu cestu izgrađenim na cestovnom zemljištu, kao dijelova javne ceste. Pravilnik kao podzakonski akt je provedbeni akt, kojemu je svrha razrađivati pojedine odredbe Zakona, čiji je temelj za donošenje u ovom slučaju čl. 46. st. 2. ZJC, odnosno čl. 73. st. 2. ZC.
15. Dakle, obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta mora proizlaziti iz Zakona, a pratećim Pravilnicima razrađuje se način obračuna, način naplate, te visina naknade, pa čl. 2. st. 2. Pravilnika nije samostalno primjenjiva pravna osnova za obvezu plaćanja sporne naknade.
16. Nije osnovan ni zahtjev tužitelja s pozicije instituta stjecanja bez osnove iz razloga jer nema prijelaza imovine, uporabe tuđe stvari u svoju korist i sl. i ne postoji obveza tuženika naknaditi sporni iznos jer korištenje cestovnog zemljišta u smislu Zakona o javnim cestama odnosno Zakona o cestama ne predstavlja korištenje prilaza na javnu cestu.
17. Pored toga, takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta, odnosno osoba koja obavljaju poduzetničku djelatnost neposredno uz javnu cestu u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost a čije nekretnine nisu neposredno uz nju.
18. Tako i Rev-831/2022-2 od 27. srpnja 2022. te Rev-2308/18-2 od 22. veljače 2022.
19. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
20. S obzirom na navedeno, jer razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP odbijena je revizija tuženika kao neosnovana.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb318-6e552
Kontrolni broj: 03c0c-64645-d1836
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
