REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4555/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIAB d.o.o., Šibenik, Velimira Škorpika 13b, OIB 66932913230, kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika OBŠIVAČ d.o.o., Metković, Dubrovačka 100, OIB 23196214755, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate iznosa od 679.289,41 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3077/19-2 od 22. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku broj Povrv- 159/2011 od 11. srpnja 2013. u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, posl. br. Ovrv- 588/11 od 21. ožujka 2011. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati:

- iznos od 417.203,80 kuna koji je dospio na naplatu dana 27.12.2009. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dugovani iznos koje teku od dana 27.12.2009. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena,

-

iznos od 164.278,79 kuna koji je dospio na naplatu dana 17.07.2009. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dugovani iznos koje teku od dana 17.07.2009. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena,

- iznos od 87.854,60 kuna koji je dospio na naplatu dana 14.08.2010. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dugovani iznos koje teku od dana 14.08.2010. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena,

- troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.712,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iste po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena od dana 21. ožujka 2011.godine pa do namirenja tužitelja, sve u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, posl. br. Ovrv-588/11 od 21. ožujka 2011. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.952,22 kuna koji je dospio na naplatu dana 14.12.2009. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dugovani iznos koje teku od dana 14.12.2009. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena, troškove ovršnog postupka u iznosu od 307,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iste po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena od dana 21. ožujka 2011.godine pa do namirenja tužitelja, sve u roku 8 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, posl. br. Ovrv-588/11 od 21. ožujka 2011. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 417.203,80 kuna od 14.12.2009. godine do 27.12.2009. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena,

IV. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, posl. br. Ovrv- 588/11 od 21. ožujka 2011. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju razliku između dodijeljene stope zatezne kamate na trošak ovrhe koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče na iznos od 11.712,00 kuna i zatražene stope zatezne kamate koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

V. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.122,00 kuna.“

2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:

„Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-159/2011 od 11. srpnja 2013. u točki I. stavak prvi njene izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 417.203,80 kn, u stavku drugom u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 94.292,31 kn, u stavku trećem u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87.854,60 kn, u stavku četvrtom u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove u iznosu od 11.712,00 kn, sve s određenim zateznim kamatama, kao i u točki V. njene izreke.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu koji tužitelj potražuje za obavljene radove prema privremenim situacijama broj 1 od 30. listopada 2009. u iznosu od 977.156,02 kn, broj 2. od 1. travnja 2010. u iznosu od 164.278,79 kn i broj 3 od 1. svibnja 2010. u iznosu od 87.854,60 kn u neplaćenom iznosu od 679.289,41 kn s tim da je tužitelj, nakon donošenja pobijane presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 669.337,15 kn, povukao tužbeni zahtjev za iznos od 69.986,48 kn, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da je tužitelj za tuženika obavio radove na građevini kanalizacijski sustav Lumbada, po ugovoru broj 40-6/08,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio privremene situacije broj 1 od 30. listopada 2009. na iznos od 977.156,02 kn, broj 2 od 1. travnja 2010. na iznos od 164.278,79 kn i broj 3 od 1. svibnja 2010. na iznos od 87.854,60 kn,

- da su iste svojim potpisom i pečatom ovjerili kako tužitelj tako i nadzorno tijelo tuženika i sam tuženik,

-da je na temelju 1. privremene situacije tuženik izvršio isplate i to iznos od 550.000,00 kn cesijom, te iznos od 9.952,22 kn kompenzacijom te da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 69.986,48 kn koji je obuhvaćen predstečajnom nagodbom poslovni broj Stpn 47/2014 od 7. srpnja 2014.,

- da izjava o prijeboju iz koje proizlazi da su parnične stranke kompenzirale svoja međusobna potraživanja i to tužitelj tražbinu u iznos 615.000,00 kuna „po spec.“, a tuženik tražbinu u iznosu od 615.000,00 kuna po osnovi računa broj 2093 nije ovjerena od strane obiju parničnih stranaka već samo od stane tuženika,

- da je nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku 7. srpnja 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe pod poslovnim brojem Stpn-47/2014, te je utvrđeno da je tuženik po tada nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi prijavio tražbinu tužitelja u iznosu od 69.986,48 kuna koja je i obuhvaćena pravomoćnom predstečajnom nagodbom,

- da preostali iznos utvrđen prvostupanjskom presudom nije bio predmet postupka predstečajne nagodbe.

11. Sukladno navedenom, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tužitelju, te da izjava o prijeboju koju je tuženik dostavio u spis predstavlja jednostranu ispravu tuženika.

12. Odredba čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje ZOO), propisuje da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

12.1. Odredba čl. 196. ZOO glasi:

„(1) Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.

(2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.“

13. Prema navedenom dužnik odnosno tuženik bio je dužan dokazati osnovu i visinu svoje tražbine za koju tvrdi da je stavio u prijeboj odnosno za koju je tužitelju dao izjavu o prijeboju.

14. Tuženik međutim nije ničim dokazao postojanje svoje tražbine prema tužitelju s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tuženik dostavio samo Izjavu o prijeboju u kojoj je navedeno da su stranke kompenzirale svoja međusobna potraživanja i to tužitelj tražbinu u iznosu od 615.000,00 kuna (nije navedeno koja je osnova ovog potraživanja), a tuženik svoju tražbinu u iznosu od 615.000,00 kuna po osnovi računa 2093, te je navedena Izjava potpisana samo od tuženika.

14.1. Pravilno stoga nižestupanjski sudovi smatraju da navedena Izjava o prijeboju predstavlja jednostranu ispravu tuženika koju se ne može uzeti u obzir kao vjerodostojnu izjavu o prijeboju.

15. U odnosu pak na revizijski prigovor tuženika da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, te da je stoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, ističe se da je rješenjem FINA-e od 14. kolovoza 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom te je točkom VIII. rješenja dužniku, ovdje tuženiku naloženo sukladno čl. 41. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13) u roku od 15 dana od dana objave tog rješenja dostaviti Nagodbenom vijeću popis obveza sa stanjem na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

16. Sukladno odredbi članka 41. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe dužnik je dužan predati nagodbenom vijeću popis obveza sa stanjem na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe, najkasnije u roku od 15 dana od otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

17. S obzirom da je predmetnom prvostupanjskom presudom koja je donesena 11. srpnja 2013. tuženiku naloženu tužitelju isplatiti iznos od ukupno 669.337,15 kuna sa zateznim kamatama, tuženik je sukladno navedenoj odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi bio dužan navedenu obvezu utvrđenu nepravomoćnom prvostupanjskom presudom prijaviti nagodbenom vijeću u cjelokupno utvrđenom iznosu, a ne samo djelomično odnosno u iznosu 69.986,48 kuna, koliko je prijavio i za koji iznos je tužitelj i povukao tužbu.

18. Stoga su pravilno sudovi nastavili postupak za preostalo potraživanje tužitelja nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

19. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb318-611e5

Kontrolni broj: 0c8e5-aa8dc-437dd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.