REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Stečajna masa iza DRVNA INDUSTRIJA PISAROVINA d.o.o. u stečaju iz Zagreba, Hribarov prilaz 10, OIB 03798222627, odlučujući o žalbi stečajnog upravitelja TIBORA TOTHA iz Zagreba, Hribarov prilaz 10, OIB 65132060598, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1006/2017-72 od 7. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba stečajnog upravitelja Tibora Totha i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1006/2017-72 od 7. listopada 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika kat. čestica 1901/4, Karlovačka ulica, oranica, površine 10 518 m², upisana u zk. ul. 2206 k.o. Pisarovina II, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iz Zagreba, Fallerovo šetalište 16, OIB 76781421374, iznosom od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo računovodstvu suda da se iz iznosa položenog na depozitnom računu prvostupanjskog suda za spis broj St-106/17 izvrši namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to uplatom iznosa od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn na žiro račun punomoćnika razlučnog vjerovnika Frane Dobrovića, odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, OIB: 93520121237, broj IBAN:
HR5625030071100057190 uz opis plaćanja „u ime i korist Soltech d.o.o., Zagreb; St-1006/2017”.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1006/2017-72 od 7. listopada 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika kat. čestica 1901/4, Karlovačka ulica, oranica, površine 10 518 m², upisana u zk. ul. 2206 k.o. Pisarovina II, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iz Zagreba, Fallerovo šetalište 16, OIB 76781421374, iznosom od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo računovodstvu suda da se iz iznosa položenog na depozitnom računu prvostupanjskog suda za spis poslovni broj St-1006/2017 izvrši namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to uplatom iznosa od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn na žiro račun punomoćnika razlučnog vjerovnika Frane Dobrovića, odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, OIB: 93520121237, broj IBAN: HR5625030071100057190 uz opis plaćanja „u ime i korist Soltech d.o.o., Zagreb; St-1006/2017” i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odlučio da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika pobliže označene u izreci tog rješenja namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iz Zagreba, Fallerovo šetalište 16, OIB 76781421374 iznosom od 378,582,80 kn / 50.246,57 EUR (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem prvostupanjski je sud naložio računovodstvu suda da iz položenog iznosa na depozitnom računu suda izvrši namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to uplatom iznosa od 378,582,80 kn / 50.246,57 EUR na račun punomoćnika razlučnog vjerovnika Frane Dobrovića, odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II pobliže navedenog u izreci tog rješenja (točka II. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio jer je u ovršnom postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-4386/15 nekretnina stečajnog dužnika pravomoćnim rješenjem o dosudi od 15. rujna 2021. dosuđena nositelju prava prvokupa Općini Pisarovina za iznos od 380.000,00 kn, a nakon što je kupac uplatio dužnu kupovninu, Općinski sud u Novom Zagrebu je rješenjem poslovni broj Ovr-4386/15 od 19. siječnja 2022. odredio da se iz ostvarenog iznosa namiruje potraživanje I. ovrhovoditelja Eurogrupa d.o.o. na ime plaćene sudske pristojbe u iznosu od 1.200,00 kn i II. ovrhovoditelja Soltech d.o.o. na ime predujma za dostavu po sudskom dostavljaču u iznosu od 217,20 kn, a preostali iznos od 378.582,80 kn je prenesen na depozitni račun prvostupanjskog suda za ovaj stečajni spis. Nakon toga sud prvog stupnja je sazvao ročište za diobu kupovnine te je prije održavanja tog ročišta stečajni upravitelj podnio obračun troškova unovčenja predmeta razlučnog prava u ukupnom iznosu od 133.917,70 kn čemu se razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. usprotivio smatrajući da, s obzirom na to da je nekretnina dužnika unovčena u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, nikakvi troškovi unovčenja nisu nastali. Na ročištu za diobu kupovnine 6. travnja 2022. nisu pristupili ni stečajni upravitelj ni razlučni vjerovnici pa je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje kojim je odredio da se iz iznosa cijene dobivenog prodajom nekretnine stečajnog dužnika u cijelosti namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o.; pri tome, sud prvog stupnja se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-895/20 od 8. rujna 2020. prema kojem u situaciji kada je ovršni sud donio rješenje o ovrsi, proveo zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, odredio vrijednost nekretnine, donio zaključak o prodaji te odredio uvjete prodaje, proveo javnu dražbu i donio rješenje o dosudi te odredio brisanje tereta i prava na prodanoj nekretnini i zaključak o predaji nekretnine kupcu, u stečajnom postupku nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da, premda se prema članku 113. stavku 1. točka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 93/14, 73/17 i 121/20) iz iznosa dobivenog prodajom namiruju prvenstveno porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, a te se tražbine (stavak 2. tog članka) namiruju ako su prijavljene najkasnije na ročištu za diobu i dokazuju se ovršnom ispravom, ovlaštenik tražbine poreza na dodanu vrijednost je Republika Hrvatska koja je tu tražbinu mogla zatražiti najkasnije na ročištu za diobu (što nije učinila), a ne stečajni upravitelj. Osim toga, budući da je tražbina osigurana razlučnim pravom društva Soltech d.o.o. premašuje iznos kupovnine, te da je navedeni razlučni vjerovnik ovlastio svog punomoćnika specijalnom punomoći da zaprimi uplatu na svoj račun, to je sud naložio računovodstvu prvostupanjskog suda da na račun punomoćnika društva Soltech d.o.o. isplati iznos od 378.582,80 kn / 50.246,57 EUR.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio stečajni upravitelj Tibor Toth stečajnog dužnika pobijajući to rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba Stečajnog zakona; osim što je podnio žalbu, stečajni upravitelj je podnio i prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja smatrajući da sud nije odlučio o zahtjevu stečajnog upravitelja za utvrđenjem predmeta razlučnog prava i troškova njegova unovčenja. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi kronologiju i radnje na prvostupanjskom sudu (u ovom stečajnom postupku) i na Općinskom sudu u Novom Zagrebu (u ovršnom postupku), te ističe da u ovom predmetu na dan 31. ožujka 2022. nije bilo doneseno rješenje o namirenju pa da je iz tog razloga trebalo primijeniti odredbu članka 169. stavka 6. Stečajnog zakona (koja je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona; „Narodne novine” broj 34/22) te da je sud bio dužan primijeniti odredbu članka 254. Stečajnog zakona što je bez obrazloženja propustio učiniti čime je implicitno odbio zahtjev stečajnog upravitelja za namirenje troškova unovčenja iz te zakonske odredbe. Time je stečajni dužnik doveden u položaj da ne može podmiriti ni troškove stečajnog upravitelja ni ostale obveze stečajne mase. Žalitelj se u nastavku žalbe osvrće na rješenje o nastavku stečajnog postupka od 3. travnja 2017. te smatra da se pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-895/20 od 8. rujna 2020. (na kojeg se pozvao prvostupanjski sud) pogrešno primijenjeno na konkretan spor jer je ta odluka donesena po drugom zakonu od onog koji vrijedi i koji se na konkretan slučaj mora primijeniti; ovo stoga jer su ovršne radnje (dio njih uključujući namirenje) provedene pred stečajnim sudom. Žalitelj posebno ističe da je doista ovlaštenik poreza na dodanu vrijednost Republike Hrvatska, no obveznik plaćanja je stečajna masa koja taj porez mora platiti te da je stečajni upravitelj osoba koja ga pri namirenju mora zatražiti. Žalitelj stoga predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba stečajnog upravitelja je djelomično osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u vezi članka 10. Stečajnog zakona u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u dijelu u kojem je odredio da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iznosom od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn, no u preostalom dijelu prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
4. Prvostupanjski je sud pravilno pobijanim rješenjem odredio da se od ostvarenog iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to u iznosu od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn (iznos cijene dobivene prodajom nekretnine umanjen za iznos troškova ovršnog postupka nastalih u postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu i za iznos poreza na dodanu vrijednost). Ovo iz razloga jer u ovom stečajnom postupku nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja prodane nekretnine stečajnog dužnika; pri tome nije odlučno to što je u ovom stečajnom postupku doneseno (pobijano) rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika.
U odnosu na žaliteljevo isticanje činjenice da je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud trebao primijeniti (izmijenjenu) odredbu članka 169. stavka 6. Stečajnog zakona prema kojoj postupci ovrhe i osiguranja koji je prije otvaranja stečaja pokrenuli razlučni vjerovnici i koji su bili u tijeku u vrijeme otvaranja stečaja se prekidaju bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika, ovaj sud napominje da to nema nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, premda u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 36/22) 31. ožujka 2022. nije bilo doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o., Općinski sud u Novom Zagrebu je nesporno prije 31. ožujka 2022. poduzeo sve preostale ovršne radnje; štoviše, upravo prema izvješću stečajnog upravitelja od 11. siječnja 2022. sa str. 205. spisa Općinski sud u Novom Zagrebu je 28. prosinca 2021. održao ročište za diobu kupovnine radi namirenje troškova ovršnog postupka iz članka 113. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona. Nadalje, nesporno je da je nakon toga Općinski sud u Novom Zagrebu preostali iznos novčanih sredstava dobivenih prodajom nekretnine stečajnog dužnika prenio na račun sudskog depozita prvostupanjskog suda. Nakon toga, sud prvog stupnja je zaključkom poslovni broj St-1006/21 od 11. ožujka 2022. sa str. 274-275. spisa odredio ročište za diobu kupovnine za dan 6. travnja 2022. Slijedom navedenog, premda je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona iz 2022. godine održano (ranije sazvano) ročište za diobu kupovnine i, nakon tog ročišta kojem nije pristupio ni stečajni upravitelj ni razlučni vjerovnici, pobijano rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika sukladno članku 125. stavku 1. Ovršnog zakona, nikakvi troškovi unovčenja nekretnine stečajnog dužnika koja je prodana u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu nisu nastali u ovom stečajnom postupku.
Naime, neovisno od toga što odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-895/20 od 8. rujna 2020., na koju se odluku u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao prvostupanjski sud (str. 4. pobijanog rješenja odnosno str. 324. spisa), odnosila na stečajni postupak koji se vodio prema ranijem Stečajnom zakonu („Narodne novine” broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 110/12 i 133/12), ovaj sud kao i u odluci poslovni broj Pž-368/22 od 16. ožujka 2022. smatra da se to pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuje i u slučaju kada se stečajni postupak provodi prema (sada važećem) Stečajnom zakonu; sukladno tom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u situaciji kada je ovršni sud donio rješenje o ovrsi, proveo zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, odredio vrijednost nekretnine koja se prodaje, donio zaključak o prodaji, odredio uvjete prodaje, odredio visinu jamčevine, proveo javnu dražbu ili neposredno prodao nekretninu, donio rješenje o dosudi, odredio brisanje tereta i prava na nekretnini koja je bila prodana u ovršnom postupku, donio zaključak o predaji nekretnine, nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine u stečajnom postupku. Podredno, ovaj sud napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci izrazio (i) pravno shvaćanje da bi do primjene članka 170. (ranijeg) Stečajnog zakona (koja je sadržajno slična članku 254. sada važećeg Stečajnog zakona) došlo u situaciji kada bi ovršni sud prodajom ostvario novčana sredstva koja su veća od tražbine osoba koja imaju pravo prvenstvenog namirenja, a (ni) što u ovršnom predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4386/15 nije bio slučaj.
Osim toga, iz obračuna troškova unovčenja predmeta razlučnog prava kojeg je 7. ožujka 2022. dostavio sudu stečajni upravitelj ne proizlazi da su se ti troškovi odnosili upravo na unovčenje predmeta razlučnog prava, a to ne proizlazi ni iz kronologije radnji na prvostupanjskom sudu u ovom stečajnom postupku koje žalitelj navodi u žalbi. Nadalje, iz kronologije radnji na Općinskom sudu u Novom Zagrebu koje je žalitelj naveo u svojoj žalbi, a koje su se samo djelomično odnosile na radnje koje je poduzeo stečajni upravitelj (preostale radnje je poduzeo ovršni sud), ne proizlazi da su radnje koje je stečajni upravitelj poduzeo u ovršnom postupku bile potrebne za vođenjem tog ovršnog postupka pa da bi mu zato stečajni sud priznao te troškove unovčenja.
Stoga je žalbu stečajnog upravitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno da će se iz iznosa od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn namiriti razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. Jednako tako, budući da je razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. dostavio sudu specijalnu punomoć prema kojoj je odvjetnik Frane Dobrović ovlašten zaprimiti uplatu u ime i za račun razlučnog vjerovnika, to je sud prvog stupnja točkom II. izreke pobijanog rješenja naložio računovodstvu suda da za iznos od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn izvrši namirenje tog razlučnog vjerovnika isplatom tog iznosa na račun njegova punomoćnika. Stoga je u tom dijelu točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo potvrditi, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona.
5. Međutim, u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o namirenju potraživanja razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. u iznosu od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn, ovaj sud nalazi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime, odredbom članka 40. stavka 1. točke k) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine” broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22) je propisano da je poreza na dodanu vrijednost oslobođena isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta, dok se prema članku 40. stavku 6. istog Zakona građevinskim zemljištem smatra zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.
U konkretnom predmetu, stečajni upravitelj je dostavio sudu upravni akt Klasa: 361-03/11-03/13, Urbroj: 238/1-18-05/4-11-8 od 10. lipnja 2011. iz kojeg proizlazi da je na predmetnom zemljištu stečajnog dužnika prodanom u ovršnom postupku odobreno građenje. Međutim, premda je navedeni upravni akt izdan još tijekom 2011. godine, iz istog nije vidljivo je li isti izvršan u smislu članka 40. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost slijedom čega ovaj sud na temelju stanja spisa nije mogao utvrditi je li stečajni dužnik doista obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost što stečajni upravitelj ističe u žalbi ili je stečajni dužnik oslobođen plaćanja tog poreza. Upravo zbog navedenog, činjenično stanje je djelomično nepotpuno utvrđeno.
U odnosu na pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je Republika Hrvatska ovlaštenik poreza na dodanu vrijednost, ovaj sud napominje da se u potpunosti slaže s tim mišljenjem prvostupanjskog suda. Međutim, to ne znači da je Republika Hrvatska morala prijaviti tu tražbinu poreza u iznosu od 76.000,00 kn i to najkasnije na ročištu za diobu. Naime, pogrešno prvostupanjski sud smatra, pozivajući se pri tome na odredbu članka 113. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Ovršnog zakona da se (i) predmetni trošak poreza na dodanu vrijednost treba prijaviti najkasnije na ročištu za diobu. Naprotiv, budući da tek pravomoćnošću rješenja o dosudi nastaje (ovdje, eventualna) obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, to ta obveza ne dospijeva u razdoblju posljednje godine prije donošenja rješenja o dosudi nekretnine u smislu članka 113. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. Ovršnog zakona; upravo zbog navedenog, ta tražbina se prije donošenja rješenja o dosudi nekretnine ni ne može dokazivati ovršnom ispravom iz članka 113. stavku 2. Ovršnog zakona.
Slijedom navedenog, budući da se u konkretnom predmetu ne može ispitati je li zemljište prodano u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4386/15 građevinsko zemljište u smislu članka 40. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i, povezano s time, je li stečajni dužnik obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, to je činjenično stanje djelomično nepotpuno utvrđeno. Stoga je točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je odlučeno da se (i) iz iznosa od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn namiruje razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. te da će taj iznos računovodstvo prvostupanjskog suda isplatiti punomoćniku razlučnog vjerovnika valjalo ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a sukladno odredbi članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona.
U nastavku postupka prvostupanjski će sud, ovisno o tome je li prodano zemljište u ovršnog postupku građevinsko zemljište u smislu članka 40. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ispitati je li stečajni dužnik obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost te će ovisno o navedenome donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
