Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1134/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca, Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., OIB …, iz Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-483/2019-12 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-483/2019-12 od 25. listopada 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku - Stalna služba u Metkoviću od dana 25. 04. 2018., poslovni broj Ovr- 100/18, po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: … protiv ovršenika - tužitelja A. M., Z., OIB: …, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja - tuženika u iznosu od EUR 142.611,36 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje teku na iznos od EUR 72.177,01 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan plaćanja teku od 28. 09. 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i troška ovršnog postupka u iznosu od kn 5.000,00, zajedno sam zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troška teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 KN (dvijetisućepetstokuna) / 331,81 EUR (tristotriedesejedaneurosamde setjedancent) u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnih troškova tužitelju, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom građanskopravnom aspektu zajamčeno odredbom čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, tijekom postupka tužitelj je istaknuo brojne tvrdnje usmjerene dokazivanju osnovanosti tužbe, a o kojim tvrdnjama se u obrazloženju pobijane presude ne pronalazi niti riječi, već se sud prvog stupnja priklanja navodima tuženika, apstrahirajući sve okolnosti konkretnog slučaja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ističe kako prvostupanjski sud propušta prilikom obrazloženja pobijane presude cijeniti odredbu čl. 222. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kojom je decidirano određeno da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari, što znači da okolnost što ovrhovoditelj ima upisano založno pravo na nekretninama ovdje tužitelja ne znači da iz založene stvari može potraživati kamate, već eventualno samo glavnicu. U pogledu tih pravnih pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske u više navrata potvrdio je stajalište koje iznosi tužitelj tijekom postupka i u žalbi. Tužitelj je u tužbi jasno istaknuo prigovor zastare, ali osobito i činjenicu da tuženik kao ovrhovoditelj nema pravo od tužitelja zahtijevati kamate koje predstavljaju povremenu tražbinu, sve da se i uzme u obzir da je predmetna tražbina dospjela 26. kolovoza 2010., a takve navode tužitelja sud prvog stupnja uopće nije razmatrao. Ističe i kako je, između ostalog, predložio izvođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja kako bi se utvrdila visina navodnog potraživanja tuženika, njeno dospijeće, ali i pravilnost obračuna kamate, koji dokaz je predložen i na okolnost prigovora zastare kamate. Sud prvog stupnja nije izveo dokaze na kojima stranka dokazuje činjenice relevantne za osnovanost zahtijeva, čime je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku kao i onu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. istoga Zakona. Navodi i kako se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se u predmetnoj parnici može raspravljati isključivo o tome je li nastupila zastara potraživanja, kada je tužitelj, kao ovršenik u cijelosti osporio potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja još u žalbi koju je izjavio protiv rješenja o ovrsi od 20. ožujka 2018. Prvostupanjski sud je zauzimanjem stajališta da se u predmetnom postupku može raspravljati o razlozima zbog kojih je došlo do upućivanja u parnicu pogrešno primijenio materijalno pravo, iz razloga što je propustio smisleno i kritički cijeniti navode tužitelja, kao i odredbe Ovršnog zakona (čl. 55. st. 3. istoga).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, pod poslovnim brojem Ovr-100/18 od 25. travnja 2018., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u iznosu od 142.611,36 EUR uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje teku na iznos od 72.177,01 EUR, kao i troška ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama, zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), te razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. istoga Zakona, kako to sadržajno proizlazi iz tužbe i navoda tužitelja tijekom postupka.

6. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je tužitelj, kao ovršenik, rješenjem (pravilno zaključkom) Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću donesenim pod poslovnim brojem Ovr-100/18 od 25. travnja 2018. upućen na pokretanje parnice radi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, protiv kojeg je ovršenik podnio žalbu ističući kako je pored prigovora zastare predmetnu tražbinu osporavao i u pogledu osnova, visine i isticao prigovor promašene aktivne legitimacije ovrhovoditelja, ovdje tuženika, za vođenje ovršnog postupka, koju žalbu je Županijski sud u Puli pod poslovnim brojem Gž Ovr-105/19 od 18. ožujka 2019. rješenjem odbacio kao nedopuštenu, slijedom čega je u predmetnom postupku ispitivao isključivo ispunjenje pretpostavki iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, odnosno je li nastupila zastara u odnosu na predmetno potraživanje.

7. S obzirom da je ovrha u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću poslovni broj Ovr-100/2018 određena temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 9. ožujka 2005., na temelju kojeg Sporazuma je dozvoljena uknjižba založnog prava u korist kreditora na teret nekretnine označene kao čest. zem. 6068/2 k.o. M. u svrhu osiguranja tražbine u iznosu od 110.000,00 EUR te da je upisom u zemljišne knjige tuženik stekao založno pravo, to sud prvog stupnja smatra da se po odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), unatoč zastari njegovog potraživanja koje je osigurano zalogom, tuženik može namiriti iz opterećene stvari.

8. Odredbom čl. 233. st. 1. i 2. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta, i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige moguće je utvrditi da je pod brojem Z-389/05 uknjiženo ovršno pravo zaloga na nekretnini tužitelja označnoj kao čest. zem. 6068/2 k.o. M. u svrhu osiguranja tražbine u iznosu od 110.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna, uvećano za pripadajuće kamate, naknade, eventualne zatezne kamate, troškove i ostale nuzgredice (anuitetna-mjesečna otplata).

10. Budući da je predmetna tražbina, dug s kamatama i troškovima naplate duga osigurana zalogom, neosnovano je upućivanje tužitelja na odredbu čl. 222. st. 2. ZOO, s time da u pogledu namirenja sporednih tražbina valja ukazati na odredbu čl. 301. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ('Narodne novine' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06 - dalje: ZVDSP) prema kojoj se pored glavne tražbine iz čl. 301. st. 1. ZVDSP, založnim pravom ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina kamata i troškova naplate tražbine, a upravo je takvo osiguranje upisano u zemljišnoj knjizi.

11. Stoga za ovaj parnični postupak potpuno je neodlučno kada je podnesen prijedlog za ovrhu, jer bez obzira na protek zastarnog roka založni vjerovnik ima pravo namirenja osigurane tražbine iz založene nekretnine u smislu čl. 222. st. 1. ZOO.

12. Osnovano tužitelj u žalbi ističe kako se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se u predmetnoj parnici može raspravljati isključivo o tome je li nastupila zastara potraživanja, pored činjenice da je tužitelj u svojstvu ovršenika u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-100/2018 od 20. ožujka 2018. isticao prigovor promašene aktivne legitimacije ovrhovoditelja, ovdje tuženika, za vođenje predmetnog ovršnog postupka, te je osporavao postojanje bilo kakvog duga prema ovrhovoditelju, čime je sadržajno isticao i žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, iz kojih žalbenih razloga ga sud prvog stupnja donesenim rješenjem (pravilno zaključkom) od 25. travnja 2018. nije uputio na pokretanje parnice, a bio je dužan to učiniti, na koji način je ovdje tužitelj, koji nije ovlašten podnijeti žalbu protiv zaključka o upućivanju u parnicu, onemogućen u raspravljanju.

13. Odredbom čl. 55. st. 3. OZ propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

14. Tužitelj tužbu koju je podnio radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom utemeljuje na razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, u odnosu na koji je upućen u parnicu, ali i na razlozima koje je isticao u žalbi podnesenoj na doneseno rješenje o ovrsi, koji se odnose na žalbene prigovore iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, slijedom čega je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja bio dužan raspraviti žalbene prigovore promašene aktivne legitimacije ovdje tuženika kao ovrhovoditelja i prestanak tražbine ovrhovoditelja propisan toč. 9. st. 1. navedenog članka, budući da se propust suda prvog stupnja u ovršnom postupku da uputi ovršenika na pokretanje parnice iz navedenih razloga ne može tumačiti na štetu ovdje tužitelja.

15. Stoga je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi određeno ukazuje tužitelj, budući je postupanjem sud prvog stupnja povrijeđeno pravo tužitelja na raspravljanje.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će raspraviti prigovore tužitelja iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč.

7., i 9. OZ, a posljedično i iz toč. 11. istoga članka, te provesti dokaze koje predlaže tužitelj na te okolnosti, a nakon čega će donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja, kao i odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Zadar, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin