Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-1177/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i suca Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB: ... iz G. zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri d.o.o., iz Z., protiv tuženika K. N., OIB: ... iz P., zastupanog po punomoćniku H. A., odvjetniku iz P., radi poništenja i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-457/2021-29 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja B. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-457/2021-29 od 27. listopada 2022. u toč. I i II izreke, te u dosuđujućem dijelu u toč. III izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 597,25 EUR-a (4.500,00 kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Odbija se osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 19. veljače 2020. godine između tužitelja S. B., OIB: ..., s jedne strane kao prodavatelja i tuženika N. K., OIB: ..., kao kupca, koji je ovjeren kod javne bilježnice S. G. pod brojem ovjere OV-1891/2020, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi na nekretnini i to: suvlasnički udio 546/596 dijela na čest. 127/2 k.o. P., upisana u zk. ul. 5905 k.o. P. izvrši uknjižbu brisanja prava vlasništva u korist tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 19. veljače 2020. godine, te izvrši uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sve u roku 15 dana."

II Odbija se eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 19. veljače 2020. godine između tužitelja S. B., OIB: ..., s jedne strane kao prodavatelja i tuženika N. K., OIB: ..., kao kupca, koji je ovjeren kod javne bilježnice S. G. pod brojem ovjere OV-1891/2020, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi na nekretnini i to: suvlasnički udio 546/596 dijela na čest. 127/2 k.o. P., upisana u zk. ul. 5905 k.o. P. izvrši uknjižba brisanja prava vlasništva u korist tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 19. veljače 2020. godine, te izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja."

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak iznosu od 4.500,00 kn/ 597,25 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 13.250,00 kn / 1758,58 EUR odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.''

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika na VPS te isti ostaje na iznos od 10.001,00 kuna / 1.327,36 EUR.''

3. Protiv citirane presude u toč. I, II i u dosuđujućem dijelu u toč. III izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbi, odnosno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz činjenice da je stvarna vrijednost nekretnine dvostruko veća od navedene u Ugovoru, ukazuje da (tužitelj) nije imao namjeru tuženiku prodati predmetnu nekretninu, već da iza Ugovora stoji drugačija namjera. U toč. II. tužbe navedeno je da je predmetni Ugovor prividni pravni posao koji je rezultat prijevare kojoj je bio izvrgnut od strane tuženika i njegovog oca. Tuženik je sudjelovao u prijevari, jer je on ugovorna strana spornog Ugovora o kupoprodaji nekretnina. Isto potvrđuje činjenica da se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine. Provedeno vještačenje prvostupanjski sud nije obrazložio. Sam je prvostupanjski sud naveo da je uobičajeno nakon potpisivanja ugovora ostaviti određeni rok za ispunjenje preuzetih obveza. Dan saznanja za prijevaru nije dan sklapanja ugovora, jer je tek kasnije saznao za prijevaru, nakon što je vidio da tuženik preko oca hitno prodaje navedeni teren za 100,00 EUR/m², jer su već tada bili svjesni stvarne vrijednosti nekretnine. S obzirom na više spornih pitanja u predmetnom postupku, stava je da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 89 st. 1. Zakona o parničnom postupku i pozvati tuženika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, što nije učinjeno. Nije primjereno ocijenjen utjecaj provedenog vještačenja kao dokaza u predmetnom postupku, te je pogrešno utvrđeno da je došlo do prekluzije rokova za isticanje tužbenih zahtjeva, pa je posljedično tome donesena pogrešna odluka o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. veljače 2020. kojeg su stranke zaključile i predmetom kojeg je dio čest.zem. 127/2 upisane u zk.ul. 5905 k.o. P., te eventualni tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim isti Ugovor, te izvrši brisanje prava vlasništva tuženika i naloži upis prava vlasništva predmetnog zemljišta u korist tužitelja.

8. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. veljače 2020., ovjerenog pred Javnim bilježnikom S. G. iz Z., broj: OV-1891/2020 od 19. veljače 2020. prodao tuženiku svoj suvlasnički dio od 546/596 čest.zem. 127/2 O. u. B., upisane u zk.ul. 5905 k.o. P., za iznos od 15.000,00 EUR, koju je kupoprodajnu cijenu, sukladno čl. 2. Ugovora kupac platio prilikom sklapanja ugovora, "što stranke potvrđuju potpisom ovog Ugovora" (l.s. 4),

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je riječ o čest.zem. 127/2 k.o. P. u naravi oranici prekrivenoj niskom travom do koje se dolazi neuređenim putem (l.s. 30),

- da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina D. S., dipl. ing. utvrđeno da je vrijednost zemljišta na dan 19. veljače 2020. iznosila 36.896,94 EUR odnosno 278.000,00 kuna, a na dan procjene 17. siječnja 2022. iznosila 40.745,90 EUR ili 307.000,00 kuna, a koja razlika u cijeni nastala "zbog generalnog rasta cijena nekretnina na predmetnom području" odnosno na dan 19. veljače 2020. tržišna vrijednost m² iznosila je 68,00 EUR/m² (l.s. 43-72),

- da je tuženik stupio u posjed prijepora i u zemljišnim se knjigama upisao kao (su)vlasnik.

9. U tužbi i tijekom postupka tužitelj je isticao da je predmetni Ugovor prividan pravni posao i da je njegovo zaključenje rezultat prijevare od strane tuženika, kao razlog njegove ništetnosti, odnosno, poništenja spornog Ugovora o kupoprodaji.

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio zahtjev tužitelja za poništenjem Ugovora o kupoprodaji od 19. veljače 2020., kao i eventualni tužbeni zahtjev radi utvrđenja njegove ništetnosti, s obrazloženjem da je tužitelj tužbu radi poništenja podnio godinu i mjesec i pol dana nakon sklapanja Ugovora, protekom prekluzivnog roka od godine dana računajući od dana saznanja za razlog pobojnosti, odnosno prijevaru, slijedom čega je izgubio pravo na sudsku zaštitu.

11. Isto tako smatra da tužitelj u postupku nije dokazao da se radi o prividnom ugovoru čija je posljedica ništetnost i za koju je potrebno postojanje svjesnog nesklada između volje i očitovanja, što u konkretnome, prema ocjeni suda prvog stupnja ne bi bio slučaj, jer iz dokaznog postupka ne bi proizlazilo da su ugovorne strane sklopile predmetni Ugovor kako bi prikrile postojanje nekog drugog ugovora.

12. Prema odredbi čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) ugovor je pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovom sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisima određeno. Pobojni (relativno ništavi) ugovori su oni koji proizvode pravne učinke kao i valjani ugovori, ali se iz određenih razloga predviđenih zakonom u određenom roku mogu poništiti. Razlozi pobojnosti zbog kojih se ugovor može poništiti su: ograničena poslovna sposobnost, postojanje nedostataka prave volje ugovaratelja pri sklapanju ugovora (mane volje), te kada je to Zakonom predviđeno.

13. Sud prvog stupnja je osnovano zaključio da tužitelj u postupku nije dokazao tuženikovo prijevarno postupanje u smislu odredbe čl. 330. ZOO kao razlog poništenja ugovora. I po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno je zaključio da je tužitelj prekludiran u svom pravu zahtijevati poništenje predmetnog Ugovora zbog mana volje.

13.1. Naime, zbog prijetnje, prisile, zablude i prijevare poništenje ugovora može tražiti osoba koja je pod prijetnjom, prisilom, u zabludi ili zbog prijevare zaključila ugovor.

13.2. Odredbom čl. 284. st. 1. ZOO propisano je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanja ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

13.3. Prijevara postoji kad jedna strana svjesno poduzima određene radnje u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora.

14. Pobojnost ugovora može se zahtijevati u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude, ako je ugovor sklopljen pod prijetnjom ili prisilom (čl. 335. st. 1. ZOO).

15. Krajnji pak rok za poništenje ugovora je tri godine, računajući od dana sklapanja ugovora (čl. 335. st. 2. ZOO).

15.1. Kad proteknu rokovi u kojima se može tražiti njihovo poništenje oni postaju valjani.

16. Svi su ovi rokovi prekluzivne naravi, pa se nakon njihova proteka gasi pravo na poništenje ugovora. Kraj činjenice da je sporni Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. veljače 2020., te da je tužba radi poništenja navedenog ugovora podnesena 8. ožujka 2021., dakle, nakon proteka subjektivnog roka od godine dana, od saznanja za prijevaru, tužitelj je izgubio pravo zahtijevati poništenje pobijanog ugovora zbog prijevare, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 335. st. 1. ZOO kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev radi njegovog poništenja ugovora.

17. Naime, u svom stranačkom iskazu glede prijevarnog postupanja tuženika, okolnosti i razloga prodaje i prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine na tuženika, tužitelj je naveo da je u to vrijeme vodio više sudskih sporova, imao je troškove, a nije bio pri novcu, te da nije htio "…da jedan određeni čovjek bude u sukobu interesa…", a kojem je "čovjeku trebao dati zemlju odnosno platiti" svoj dug (l.s. 105), što se i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne može ocijeniti kao prijevarno postupanje tuženika.

17.1. Pogotovo stoga jer ga je, kako je to tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo, prevario otac tuženik B. N., a ne tuženik, jer su bili dugogodišnji prijatelji.

18. Isto je tako prvostupanjski sud osnovano zaključio da sporni Kupoprodajni ugovor nije prividan, niti da se radi o fiktivnom pravnom poslu.

19. Kraj činjenice da su parnične stranke zaključile pisani Ugovor o kupoprodaji, da je potpise na tom Ugovoru ovjerio javni bilježnik u Z., da je tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora bio potpuno poslovno sposoban i Ugovor vlastoručno potpisao, te da u svom stranačkom iskazu i ne navodi u čemu bi se sastojao nesklad između volje i očitovanja ugovornih strana kod njegovog zaključenja i koji bi to drugi pravni posao umjesto kupoprodaje zaključile ugovorne strane, to je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno zaključio da su parnične stranke kao ugovaratelji htjeli i ugovorili upravo kupoprodaju predmetnog zemljišta i unatoč razlici stvarne tržišne cijene zemljišta i one ugovorene, pa je prvostupanjski sud osnovano odbio i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora, kao neosnovan.

20. Osim toga, i prema pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, posljedica prividnog ugovora, u smislu odredbe čl. 285. ZOO nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema pravnog učinka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i kao takav ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa slijedom toga nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti.

21. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3586/2018-4 od 21. siječnja 2020.

22. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 285. st. 1. ZOO kada je u toč. II odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 19. veljače 2020.

23. Glede žalbenih navoda tužitelja da sud prvog stupnja nije ocijenio utjecaj predmetnog vještačenja kao dokaza i da je realna kupoprodajna cijena u trenutku sklapanja Ugovora bila više nego dvostruko veća, za kazati je da je odredbom čl. 375. st. 1. ZOO propisano da ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme u sklapanja Ugovora postojao očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

23.1. Međutim, pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja (st. 2. istog članka ZOO).

24. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st.

1. u svezi čl. 155. ZPP kada je tužitelja obvezao da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

25. Stoga žalba tužitelja nije osnovana.

26. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I i II izreke, te u dosuđujućem dijelu u toč III izreke.

27. Nepobijani dio presude u odbijajućem dijelu u toč. III izreke, kao i rješenje prvostupanjskog suda ostaju neizmijenjeni.

U Zadru 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.