Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-768/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja V. M., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. S. M., odvjetnici iz S., protiv tuženika Zavod, Z., OIB: ...., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 5218/2021-7 od 7. travnja 2022., 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5218/2021-7 od 7. travnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 659,86 eura/4.971,68 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.971,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Točkom II. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke te za isplatu iznosa od 152,24 kn (preko iznosa od 4.971,68 kn do iznosa od 5.123,92 kn) sa zateznim kamatama od 3. veljače 2017. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.000,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.546,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu za iznos od 203,75 kn odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv točke I. izreke i odluke o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu točke III. izreke navedene presude, žalbu je podnio tuženik, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1 i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda „ukine i odbaci tužba i tužbeni zahtjev“, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovorna žabu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., u ukupnom bruto iznosu od 5.123,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011..

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza te u skladu s rezultatima cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao jasne, razumljive i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu i da mu je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn odnosno za siječanj 2017. u iznosu od 5.211,02 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su Vlada RH i Sindikati i to: Sindikat 1, sindikat2, sindikat3, Sindikat4, sindikat5, sindikat 6, sindikat 7 , sindikat8 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i Sindikati 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto , s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH i Sindikati 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje:Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po sindikatu iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

-da su Vlada RH te Sindikati koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz čl.1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu

- da je Vlada RH dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

- da su Vlada RH i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

- da je slično ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

- da je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima stav da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma pravno valjane i da predstavljaju valjani kolektivni ugovor, pa da su odredbe istog u smislu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09, dalje:ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju, tim više s obzirom da je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikada nije dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je u sudskom postupku tražila utvrđenje ništetnosti.

10.1. U odnosu na odgodu primjene čl. III. Izmjena i dopuna, prvostupanjski sud zauzima stav da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma kojim je uređen način povrata osnovice jer iz teksta i smisla odredbe čl.

VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V..

11. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, prvostupanjski sud, imajući u vidu da su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku,prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., zaključuje da su se uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017..

12. Stoga, prvostupanjski sud, pri nespornom izračunu razlike plaće za razdoblje do prosinca 2017. sačinjenom od strane tužitelja te prihvaćajući obračun tuženika za siječanj 2017., dosuđuje tužitelju razliku plaće za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 4.971,68 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku od 16. tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.2..ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

15. Suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. ZOPJS, na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim

TKU/10.

dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i

16. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada R. H., s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

17. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud, pri nespornom izračunu sporne razlike plaće, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos 4.971,68 kn na ime razlike plaće za utuženo razdoblje.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava da bi visina tužbenog zahtjeva bila nesporna, u suprotnosti su sa stanjem spisa predmeta, prema kojem je tuženik tijekom postupka izričito učinio nespornim visinu utužene razlike plaće, osim za siječanj 2017., za koji mjesec je dostavio vlastiti izračun, a u kojoj visini je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tog dijela utužene tražbine.

19. Odluka o troškovima postupka, suprotno žalbenim navodima, donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, pri čemu je trošak tužitelja ispravno odmjeren u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom i u odnosu na podnesak od 1. veljače 2022. budući da se radi o podnesku kojim se tužitelj obrazloženo očitovao na navode odgovora na tužbu, pa kao takav predstavlja trošak koji je u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a bio potreban za vođenje spora, s time da je sudu dostavljen u roku propisanom čl. 299.a. st. 2. ZPP-a.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točki I. izreke ove presude.

21. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke, kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. siječnja 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković