Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-2375/2020-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženice R. Z. iz Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3613/18-10 od 28. veljače 2020., 23. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja, kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3613/18-10 od 28. veljače 2020., u točki II. izreke te u točki III. izreke u dijelu kojim je očito odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se tuženici R. Z. da isplati tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 301,46 eura/2.271,33 kuna[1] (slovima:tristojedaneuročetrdesetšestcenti/dvije tisućedvijestosedamdesetjednakunatridesettrilipe), u roku od osam dana.

Nalaže se tuženici R. Z. da isplati tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 20,97 eura/158,00 kuna[1] (slovima:dvadeseteuradevedesetsedamcenti/sto

pedesetkuna), sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2018. do isplate i to na iznos od 158,00 kn do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, te na iznos od 20,97 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 186,22 eura/1.404,13 kuna[1] (slovima:stoosamdesetšesteuradvadesetdvacentai tisućučetiristočetirikunetrinaestlipa), sa zateznim kamatama od 28. veljače 2020. do isplate i to na iznos od 1.404,13 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, te na iznos od 186,23 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

„I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-532/18 izdanom od javnog bilježnika B. J. iz Z. od dana 28. ožujka 2018. u dijelu u kojem je tuženici R. Z. naloženo platiti tužitelju H.-T. d.o.o. zatezne kamate na iznos od 2.625,53 kn tekuće na iznose od:

- 376,48 kn od 27. travnja 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 254,98 kn od 27. svibnja 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 156,35 kn od 24. lipnja 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 123,73 kn od 22. srpnja 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 123,73 kn od 25. kolovoza 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 123,73 kn od 27. rujna 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 151,85 kn od 27. listopada 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 232,48 kn od 29. studenog 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 458,60 kn od 28. prosinca 2017. do 03. svibnja 2018.,

- 623,60 kn od 27. siječnja 2018. do 03. svibnja 2018.

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka1, a sve u roku 8 dana.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom po javnom bilježniku B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-532/18 od dana 28. ožujka 2018. u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos iz točke I. izreke ove presude.

III.Nalaže se tuženici R. Z. naknaditi tužitelju H.-T. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 160,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka1 u roku 8 dana.„

2.Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, sadržajno pobijajući odbijajući do presude iz točke II. izreke, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.271,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na ime neplaćene naknade za isporučenu toplinsku energiju po računima za razdoblje od ožujka 2017. do prosinca 2017., te iznosa od 158,00 kn na ime obračunate zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju računa za siječanj i veljaču 2017. i dijela računa za ožujak 2017..

6. Prema stanju spisa predmeta, ovaj postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 4.176,86 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, po računima za razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2017.. Tuženica je u progovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodstojne isprave od 3. svibnja 2018. istaknula prigovor zastare u odnosu na dio utužene tražbine i to po računu za siječanj 2017. u iznosu od 939,35 kn i po računu za veljaču 2017. u iznosu od 611,98 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od ukupno 2.625,53 kn učinila nespornim tražbinu tužitelja te je istoga dana uplatila navedeni iznos tužitelju. Tužitelj je primjenom čl. 171. st. 2. i čl. 172. ZOO-a uračunao izvršenu uplatu na način da je istom zatvorio dugovanje tuženice u iznosu od 690,00 kn s osnove ovršnog troška i u iznosu od 1.935,53 kn s osnove neplaćene glavnice po računima za siječanj i veljaču 2017. te dijela glavnice po računu za ožujak 2017. te je u tom dijelu povukao tužbu, dok je ustrajao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 2.271,33 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po računima za razdoblje od ožujka 2017. (u visini neplaćenog dijela) do prosinca 2017.sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i kod zahtjeva za isplatu iznosa od 158,00 kn na ime obračunatih neplaćenih zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju računa za siječanj i veljaču 2017. i dijela računa za ožujak 2017., sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je tuženica 3. svibnja 2018. platila iznos od 2.625,53 kn na ime utužene tražbine, s time da je istovremeno istaknula prigovor zastare za dio utužene tražbine po računima za siječanj i veljaču 2017..

8. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je račun za siječanj 2017. u iznosu od 939,35 kn dospio 28. veljače 2017., a račun za veljaču 2017. u iznosu od 611,98 kn 27. ožujka 2017., pa cijeneći da je prijedlog za ovrhu podnesen 28. ožujka 2018., dakle nakon proteka jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), zauzima stav da je nastupila zastara tražbine tužitelja po navedneim računima.

8.1. Pri tome, imajući u vidu da je tuženica u prigovoru od 03. svibnja 2018. precizno navela u odnosu na koji dio utužene tražbine ističe prigovor zastare i da se uplata iznosa od 2.625,53 kn odnosi na preostali dio tražbine, to je prema stavu prvostupanjskog suda tuženica sukladno čl. 171. st. 1. ZOO-a istog dana prilikom ispunjenja odredila red uračunavanja, pa otklanja kao neosnovane tvrdnje tužitelja o zatvaranju obveza tuženice izvršenom uplatom prema njihovom dospjeću sukladno čl. 171. st. 2. i čl. 172. ZOO-a.

9. Stoga, cijeneći da je tražbina tužitelja prema računima za siječanj i veljaču 2017. u zastari, a da je tuženica platila preostali dio utužene tražbine, ali sa zakašnjenjem, pozivom na čl. 29. i 183. ZOO-a zauzima stav da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos po računima za razdoblje od ožujka 2017. do prosinca 2017., od dospijeća svakog računa do isplate, dok u preostalom dijelu s obzirom na prihvaćeni prigovor zastare, tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je tuženica odredila red uračunavanja prilikom ispunjenja u skladu s čl. 171. st. 1. ZOO-a pa da je tužitelj protivno čl. 171. st. 2. i čl. 172. ZOO-a izvršio uračunavanje uplaćenog iznosa.

12. Prema čl. 171. st. ZOO-a kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela na ispunjenje (st. 2.). Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije (st.3.). Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima (st.4.).

12.1.Prema čl. 172. ZOO-a, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

13. Dakle, tuženica je sukladno čl. 171. st.1. ZOO-a bila dužna najkasnije prilikom djelomičnog ispunjenja utužene tražbine odnosno uplate iznosa od 2.625,53 kn odrediti koju obvezu točno ispunjava, odnosno u samoj ispravi o plaćanju određeno navesti koje utužene račune odnosno koji dio utužene tražbine plaća, dok takvo specificiranje u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, suprotno stavu prvostupanjskog suda nije učinjeno u skladu s čl. 171. st. 1. ZOO-a, to tim više što tužitelj u vrijeme izvršenog uračunavanja nije imao saznanja o sadržaju prigovora.

14. Kako izvedenim dokazima nije utvrđeno da bi tuženica u ispravi o plaćanju određeno navela koje utužene račune plaća, to je tužitelj sukladno čl. 171. st. 2. i 172. ZOO-a pravilno izvršio uračunavanje plaćenog iznosa od 2.625,53 kn na način da je namirio troškove ovršnog postupka u iznosu od 690,00 kn i utužene računa prema redoslijedu njihova dospijeća (račune za siječanj i veljaču 2017. i dio računa za ožujak 2017.) u ukupnom iznosu od 1.935,53 kn.

15. S obzirom da je u preostalom dijelu visina utužene tražbine među strankama nesporna, zahtjev za isplatu iznosa od 2.271,33 kn ukazuje se osnovanim, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti.

16. Tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovano potražuje zatezne kamate na neplaćeni iznos od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom i prihvaćen (točka I. izreke).

17. Također, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 29. st.1. ZOO-a osnovanim se ukazuje i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 158,00 kn s osnove obračunatih zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju utuženih računa za siječanj i veljaču 2017. i dio računa za ožujak 2017., pravilnost i visinu kojeg obračuna tuženica nije osporila. Tužitelju na taj iznos na temelju čl. 31. st.2. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu 24. kolovoza 2018. do isplate.

18. Stoga je primjenom čl. 373. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom djelu, kao u točki I. izreke ove presude.

19. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužitelju sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti i to sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 66,36 eura/500,00 kn[1] (Tbr.11. toč.1.), sastav podneska od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 33,18 eura/ 250,00 kn[1] (Tbr.8.toč.1.), zastupanje na ročištima 3. prosinca 2019. i 11. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 66,36 eura/500,00 kn[1] (Tbr.9.toč.1.), sastav žalbe u iznosu od 41,48 eura/312,50 kn[1] (Tbr.10.toč.1.) sa PDV-om u iznosu od 51,85 eura/390,63 kn[1] (Tbr.42.), te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn[1] i za žalbu u iznosu od 26,54 eura/200,00 kn[1] , odnosno u sveukupnom iznosu od 299,04 eura/2.253,12 kn . Budući da je tužitelj izvršenom uplatom namirio troškove postupka u iznosu od 91,58 eura /690,00 kn[1] , a prvostupanjskom presudom dosuđeni su mu troškovi postupka u iznosu od 21,24 eura/160,00 kn[1] , to je valjalo dosuditi mu daljnje troškove u iznosu od 186,22 eura/1.404,13 kn[1] , slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u preostalom dijelu točke II. izreke (za iznos glavnice od 1.953,53 kn i troškova postupka u iznosu od 690,00 kn), kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. siječnja 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković