REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 900/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., OIB …, iz P., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice T. z. O. P., OIB …, koju zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Š., radi poništenja odluke, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-15/2018-25 od 25. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-150/2016 od 18. listopada 2017., kao i protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž R-150/2016 od 29. siječnja 2019., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-15/2018-25 od 25. siječnja 2018. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-150/16 od 18. listopada 2017., i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-150/16 od 18. listopada 2017. u dijelu koji glasi: Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženice T. zajednice Općine P., OIB …, iz P., o otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2016. tužiteljici M. D., OIB …, iz P.

2. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 17. svibnja 2016. između tužiteljice M. D., OIB …, iz P., i tuženice T. z. O. P., OIB …, iz P., s danom 17. kolovoza 2016.

3. Nalaže se tuženici T. z. O. P., OIB …, iz P., isplatiti tužiteljici M. D., OIB …, iz P., iznos od 3.924,11 € (29.566,23 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 17. kolovoza 2016. do isplate, osim poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u tom bruto dosuđenom iznosu naknade štete.

4. Nalaže se tuženici T. z. O. P., OIB …, iz P., naknaditi tužiteljici M. D., OIB …, iz P., parnični trošak u iznosu od 331,80 € (2.500,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 18. listopada 2017. do isplate.''.

II. Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice.

III. Nalaže se tužiteljici M. D., OIB …, iz P., u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženici T. z. O. P., OIB …, iz P., parnični trošak u iznosu od 1.260,86 € (9.500,00 kuna).

r i j e š i o  j e:

Revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-15/2018 od 29. siječnja 2019. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrditi nedopuštenom Odluku tuženice o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 17. kolovoza 2016., zatim raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen 16. svibnja 2016. između tužiteljice M. D. i tuženice T. z. O. P. s danom 17. kolovoza 2016. Tužbeni je zahtjev odbijen i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.924,11 € (29.566,23 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 17. kolovoza 2016. do isplate. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke obvezana tužiteljica naknaditi tuženici trošak u iznosu od 1.061,78 € (8.000,00 kuna).

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično uvažena žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda tako da je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženice o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 17. kolovoza 2016., raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 16. svibnja 2016. između tužiteljice i tuženice s početkom rada 17. kolovoza 2016., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.924,17 € (29.566,23 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od 17. kolovoza 2016. do isplate, osim poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u tom bruto dosuđenom iznosu naknade štete. Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženici isplatiti tužiteljici po osnovi parničnog troška iznos od 331,80 € (2.500,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 18. listopada 2017. do isplate. Nadalje je u točki II. izreke djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u bruto iznosu dosuđenog iznosa od 3.924,11 € (29.566,23 kuna). Također je u točki III. izreke djelomično uvažena žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.061,78 € (8.000,00 kuna), a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu. Točkom IV. Izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 99,54 € (750,00 kuna).

3. Drugostupanjskim je rješenjem poslovni broj Gž R-15/2018 od 29. siječnja 2019. u točki I. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice za ispravljanje presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-15/2018-25 od 25. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I.2. izreke, kojim je odlučeno da se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 17. svibnja 2016. između tužiteljice i tuženice s danom 17. kolovoza 2016., na način da se utvrdi da se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme raskida danom donošenja prvostupanjske presude. Nadalje je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan i prijedlog tužiteljice za dopunu presude drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-15/2018-25 od 25. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I.2. izreke kojim je presuđeno da se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 17. svibnja 2016. između tužiteljice i tuženice, s danom 17. kolovoza 2016. na način da se utvrdi da se Ugovor o radu raskida danom donošenja prvostupanjske presude.

4. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući ih u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude u spornom dijelu.

5. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi i tuženica pobijajući je u dijelu u kojem nije uspjela također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem žalbe tužiteljice i potvrđivanjem prvostupanjske presude, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužiteljice.

7. Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude nije osnovana. Revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja nije osnovana.

8. Revizija tuženice je osnovana.

9. Pravilno je drugostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za ispravak drugostupanjske presude. Tužiteljica je ovim prijedlogom zatražila da se drugostupanjska presuda ispravi u dijelu u kojem je navedeno da se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka 16. svibnja 2016. raskida danom donošenja prvostupanjske presude, a ne danom 17. kolovoza 2016. zato što smatra da je tako pravilno. Međutim, kako ispravak nije zatražen zbog pogreške u imenima, brojevima niti zbog druge očite pogreške u pisanju ili računanju, kao ni zbog nedostataka u obliku i nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom, pravilno je drugostupanjski sud odbio prijedlog za ispravak presude u smislu odredbe članka 342. stavka 1. ZPP zato što ispravku ima mjesta samo u navedenim slučajevima. Zbog toga je reviziju izjavljenu protiv ovog dijela rješenja valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP.

10. Isto se odnosi i na rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za dopunu drugostupanjske presude. Naime, tužiteljica je prijedlog za dopunu presude utemeljila na tvrdnji da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. svibnja 2017. konačno uredila tužbeni zahtjev tražeći sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude umjesto s danom 17. kolovoza 2016. kao što je bila zatražila prvotno kod podnošenja tužbe.

10.1. No presudom je suda prvog stupnja broj Pr-150/2016 od 18. listopada 2017. sud raskinuo ugovor o radu s danom 17. kolovoza 2016. ne uzimajući u obzir kasnije (podneskom od 29. svibnja 2017.) postavljeni zahtjev za raskid s danom donošenja prvostupanjske presude iz čega proizlazi da je sud odlučio o nečemu drugom, a ne o onom što je tužiteljica zatražila. Međutim, tužiteljica u žalbi nije isticala bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP, a na tu bitnu povredu žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). U takvim okolnostima sud drugog stupnja pravilno ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za dopunu drugostupanjske presude te je pravilno primijenio mjerodavno pravo kada je taj prijedlog tužiteljice odbio kao neosnovan.

11. U odnosu na reviziju protiv drugostupanjske presude uvodno valja kazati da odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

12. Neutemeljeno stranke ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na reviziju tužiteljice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno da se raskida ugovor o radu s danom 17. kolovoza 2016., a ne s danom donošenja prvostupanjske presude, valja odgovoriti da ta okolnost nema obilježje bitne povrede iz točke 11. stavka 2. članka 354. ZPP zato što tužiteljica nije tražila dopunu prvostupanjske presude, već je žalbu ponijela pobijajući tu presudu u sadržaju kakav je ona imala, a ne u nekom drugom sadržaju.

13. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 16. svibnja 2016. (s početkom rada 17. svibnja 2016.), zatim zahtjev da se sudski raskine ugovor o radu s danom 17. kolovoza 2016., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa.

14. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužiteljica s tuženicom 16. svibnja 2016. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom rada od 17. svibnja 2016., kao i probnim rokom od tri mjeseca radi obavljanja poslova direktorice tuženice, a za njezino uvođenje u rad na tom radnom mjestu bio je zadužen dotadašnji direktor tuženice J. B. time da su joj pomagali i ostali djelatnici tuženice. Također je utvrđeno da je tužiteljica tijekom radnog odnosa kod tuženika za svoj rad primala plaću direktorice, ali nije poštivala sve obveze iz ugovora o radu, posebno one koje se odnose na način obavljanja poslova direktora u turističkoj sezoni u smislu članka 5. i 6. Ugovora o radu, zbog čega je Vijeće tuženice na izvanrednoj sjednici od 12. kolovoza 2016. dalo negativno mišljenje u odnosu na rad tužiteljice tijekom probnog rada uz navođenje konkretnih razloga u vidu nedolaženja na posao i izvan redovnog radnog vremena tijekom turističke sezone, vikendom i praznikom, izostanka komunikacije s članovima vijeća, iznajmljivačima i ugostiteljima, nedolaska na ranije organizirane kulturne i slične priredbe tijekom turističke sezone. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Ministarstva t. Klasa: UP/I-034-05/16-01/38 od Ur.broj 529- 05-16-3 od 9. lipnja 2016. odbijen zahtjev tuženice za upis tužiteljice kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženice u Upisnik turističkih zajednica Ministarstva t. zbog nepravilnosti u provođenju natječajnog postupka za izbor i imenovanje direktorice tuženice zbog čega je ponovno proveden javni natječaj te je ponovno izabrana tužiteljica koja je rješenjem Ministarstva t. Klasa: UP/I-031-05/16-01/48, Ur. broj: 529- 05-16-2 od 26. srpnja 2016., a na zahtjev tuženice, upisana u Upisnik turističkih zajednica Ministarstva t. kao ovlaštena osoba za zastupanje tuženice s danom 25. srpnja 2016., dok je dotadašnji direktor s istim danom izbrisan iz Upisnika. Ujedno je utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bila trudnica, ali da o tome tuženica nije imala saznanja pri čemu je tužiteljica navela da je u vrijeme probnog roka bilo preuranjeno izvijestiti nadređene osobe tuženice o trudnoći i uopće govoriti o trudnoći.

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev imajući na umu sadržaj ugovora o radu i ocjenjujući da je u okolnostima konkretnog slučaja između stranaka ugovoreno diskrecijsko pravo poslodavca ocijeniti je li tužiteljica zadovoljila kriterije zbog provjere kojih je i ugovoren probni rad, kao i da je to svoje diskrecijsko pravo tuženica koristila na primjeren način. Ujedno je ocijenjeno da nezadovoljstvo tužiteljice nepovoljnom ocjenom njezina rada ne može biti opravdan razlog za utvrđenje nedopuštenosti otkaza zasnovane na toj ocjeni. Osim toga, sud je prvog stupnja ocijenio i da samom činjenicom otkazivanja ugovora o radu u okolnostima u kojima je tuženica imala razloga zaključiti da nije zadovoljna radom tužiteljice u ugovorenom probnom roku te u okolnostima u kojima nije imala saznanja o trudnoći tužiteljice, tužiteljica nije bila šikanirana niti diskriminirana od strane tuženice slijedom čega nije utvrđeno postojanje ni izravne ni neizravne diskriminacije u smislu odredbi članka 2. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR). Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je otkazivanje ugovora o radu tužiteljici utemeljeno na pravilnoj primjeni odredbe članka 53. stavka 3. ZR, pa je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenom pobijane odluke o otkazu, a posljedično je ocijenjeno i da nije osnovan niti sudski raskid ugovora o radu, kao ni zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

16. Sud je drugog stupnja, međutim, iz činjenice da je tužiteljica tek 26. srpnja 2016. upisana u upisnik turističkih zajednica Ministarstva t. kao ovlaštena osoba za zastupanje tuženice s danom 25. srpnja 2016., a da je tek tada dotadašnji direktor J. B. brisan iz tog Upisnika, zaključio da tužiteljici nije bilo omogućeno da u probnom roku obavlja poslove direktorice za obavljanje kojih je i sklopljen ugovor o radu s probnim rokom od tri mjeseca koji joj je otkazan. Osim toga, drugostupanjski je sud prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nije imala saznanja o trudnoći tužiteljice, a s tim je u vezu izrazio i pravno shvaćanje da slučaju otkazivanja ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, nije propisana primjena odredaba kojima se štiti roditeljstvo, pa tako ni zabrana otkaza za vrijeme trudnoće u smislu odredbe članka 34. ZR.

17. Usprkos tome, drugostupanjski je sud ocijenio da, uz zaključak da tužiteljici nije omogućeno da u probnom roku obavlja poslove direktorice za obavljanje kojih je i sklopila ugovor o radu, i kada joj je otkaz tuženica dala kao trudnici za čiju trudnoću i prema tvrdnji tužiteljice tuženica kao poslodavac nije znala, pritom "ne navodeći da razlog za otkaz nije stanje njezine trudnoće, već navodeći te razloge uopćeno", ocijenio da "to sve predstavlja zloupotrebu prava, odnosno postupanje suprotno odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD"), pa je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu, kao i sudski raskid ugovora o radu kao posljedicu nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu te naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

18. Pogrešno je sud drugog stupnja iz utvrđene činjenice što je tužiteljica tek od 26. srpnja 2016. ovlaštena za zastupanje tuženice izveo nepravilan o zaključak o tome da tužiteljici tijekom probnog roka nije bilo omogućeno da obavlja poslove direktorice zato što zastupanje tuženice nije bilo jedino, a ni dominantno ovlaštenje tužiteljice u izvršavanju radnih obveza direktorice tuženice. To tim više što je tuženica znatno prije 26. srpnja 2016. pokrenula odgovarajući postupak pred nadležnim tijelom koji je imao za cilj ishođenje ovog ovlaštenja te je poduzimao radnje i postupke kojima su se otklanjale pogreške u postupanju, a čije je otklanjanje vodilo ishođenju spomenutog ovlaštenja tužiteljici. Pritom je sud drugog stupnja u ovom zaključku posve izgubio iz vida i sasvim podcijenio i druge utvrđene činjenice u vezi sa svim radnim zadacima tužiteljice i nije imao na umu koje sve obveze iz radnog odnosa, a navedene u ugovoru u radu, posebno u specifičnim okolnostima vezanim uz izvršavanje radne obveze direktorice turističke zajednice tijekom turističke sezone tužiteljica propustila obaviti ili neuredno obavila (konkretno, nedolaženje na posao i izvan redovnog radnog vremena tijekom turističke sezone, vikendom i praznikom, izostanak komunikacije s članovima vijeća, iznajmljivačima i ugostiteljima, nedolazak na ranije organizirane kulturne i slične priredbe tijekom turističke sezone).

19. Osim toga, zaključak suda drugog stupnja prema kojem otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja tužiteljice kao radnice na probnom radu predstavlja zloupotrebu prava, odnosno postupanje suprotno odredbi članka 9. stavka 1. ZSD, rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava. To najprije stoga što su sudovi utvrdili da tuženica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nije imala saznanja o trudnoći tužiteljice, kao i zbog toga što se odredbe o zabrani otkaza za vrijeme trudnoće ne primjenjuju na otkaz zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu jer to priječi odredba članka 53. stavka 4. ZR koja propisuje da se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona, dakle ne i odredba članka 34. ZR. S druge strane, sud je drugog stupnja pogriješio u primjeni materijalnog prava, konkretno odredbe članka 53. stavka 3. ZR (prema kojoj je nezadovoljavanje radnika na probnom radu poseban razlog za otkazivanje ugovora o radu) u primjeni koje poslodavac na temelju slobodne ocjene donosi odluku o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu. Razlozi koje sud drugog stupnja navodi u smislu zlouporabe prava sasvim su neuvjerljivi i nedostatni za zaključak o zlouporabi prava upravo zbog toga što sud drugog stupnja pri ovakvom zaključku nije vodio računa o tome da je tuženica prilično detaljno obrazložila razloge nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu imajući na umu smisao i svrhu probnog rada konkretnog radnog mjesta, kao ni činjenicu da tuženica nije imala saznanja o trudnoći tužiteljice.

20. Prema praksi ovog suda (primjerice, Revr-663/2017-3 od 2. listopada 2018. i Revr-1541/2013-2 od 19. svibnja 2015.), radnik može pobijati otkaz ugorova o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u slučaju kada bi otkazivanje bilo rezultat ne samo diskriminacije, nego i zlouporabe prava (šikane). Naprijed navedene okolnosti koje sud drugog stupnja nalazi odlučnim za zaključak o zloupotrebi prava, odnosno postupanje suprotno odredbi članka 9. stavka 1. ZSD, nikako ne ukazuju na dokazanu vjerojatnost postojanje diskriminacije, kao ni na šikanozno postupanje poslodavca. Naime, kod činjenice da tuženica kao poslodavac u trenutku otkazivanja ugovora o radu nije imala saznanja o trudnoći tužiteljice, odlukom o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u to vrijeme, tužiteljica nije mogla biti diskriminirana s obzirom na spol (a s tim povezano i trudnoćom) jer zbog razloga za kojeg nije znala, tuženica nije ni mogla postupati prema tužiteljici nepovoljno u odnosu na druge osobe.

21. U odnosu na šikanu koja se sastoji u zlouporabi prava u postupku otkazivanja, odnosno korištenju prava suprotno svrsi zbog koje je ono propisano, valja kazati da se u pogledu utvrđivanja postojanja zlouporabe tog prava primjenjuju odredbe općeg propisa koji uređuje matično područje obveznog prava, a ne odredbe ZDS. Ali to ne zamjenjuje činjenicu da je tuženica tijekom postupka dokazala da se bez zlouporabe koristila svojim pravom na ocjenu znanja, sposobnosti, htijenja i osobina tužiteljice tijekom probnog rada na kojem je utemeljeno negativno ocjenjivanje tužiteljice i posljedično otkaz ugovora o radu kao objektivnih poslovnih razloga koje je tuženica navela, posebno s obzirom na smisao i svrhu probnog rada.

22. Kako je drugostupanjski sud odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, to je žalbu tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev, i to odbijanjem žalbe tužiteljice i potvrđivanjem prvostupanjske presude u tom dijelu temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP.

23. U isto je vrijeme valjalo odbiti reviziju tužiteljice u dijelu kojim se osporava pravilnost drugostupanjske presude u pogledu datuma utvrđivanja sudskog raskida ugovora o radu jer sud drugog stupnja nije ni mogao utvrditi kao datum raskida ugovora o radu datum drugačiji od datuma 17. kolovoza 2016. budući da je odlučivao o žalbi protiv presude suda prvog stupnja u kojoj je bio naveden taj datum, a tužiteljica nije zatražila dopunu prvostupanjske presude u vezi s odlučivanjem o drugom datumu. U takvim je okolnostima je reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. stavka 1. ZPP.

24. Odluka je o parničnom trošku donesena temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1 ZPP. Tuženici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa). Budući da je prvostupanjski sud pravilno obračunao trošak tuženice za zastupanje u postupku pred sudom prvog stupnja u iznosu od 1.061,78 € (8.000,00 kuna), taj joj trošak priznaje i revizijski sud. Pored toga, tuženici je priznat i trošak sastava revizije u iznos u od 199,08 € (1.500,00 kuna), što znači ukupno 1.260,86 € (9.500,00 kuna). Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer, po ocjeni revizijskog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP. Isto tako, tuženici nije priznat ni trošak sudske pristojbe jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tuženica platila pristojbu koju potražuje, pa joj taj trošak nije ni nastao. Stoga je o parničnom trošku odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.