REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 43/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-243/21-2 od 20. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr- 32/2019-16 od 16. veljače 2021., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-243/21-2 od 20. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-32/2019-16 od 16. veljače 2021., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge države temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?
2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13 ) i 101. (112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?
3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br.
1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?
4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je u nizu presuda ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revr-1716/16 od 15. studenog 2017. i dr.), kao i županijskih sudova (presuda Županjskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-167/21, od 8. veljače 2021. i dr.) zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iz pobijane presude.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U konkretnom slučaju odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 30. studenoga 2013. do 30. studenoga 2018., a budući da ga je tuženica, kao policijskog službenika, uputila na rad na granične prijelaze L.-D., H. n. S.-R. i M. T.-R., radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Slovenije, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 1. srpnja 2013., uz obrazloženje da predmetni zahtjev tužitelja za isplatu nije osnovan, jer tuženica nije pogrešno primijenila čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/2012, 104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012. te Dodaci I. i II. KU/12, odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., kada je odbila tužitelju isplatiti zatražene dodatke za terenski rad.
7. Prema shvaćanju ovoga revizijskoga suda izraženoga u odluci poslovni broj Rev- 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). Shvaćanje iz pobijane odluke ne odudara od citiranog shvaćanja ovoga revizijskoga suda.
8. U skladu s iznesenim, postavljena pravna pitanja nisu pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP te stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.
9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
