Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-1579/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. R. A., O.:…, zastupane po punomoćniku

A. K., odvjetniku u S., protiv tužene J. D. iz S., O.:…, zastupane po punomoćniku K. B., odvjetniku u

S., zbog utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 4. srpnja 2017. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D. – kao

daroprimateljice, ovjerovljen u potpisu darovateljice od JB B. K. – S.,

broj OV-2536/2017 od 4. srpnja 2017.

II. Utvrđuje se ništetnim Aneks ugovora o darovanju zaključen dana 7. studenog 2018. između L. A., kao darovateljice i tuženice J. D. – kao daroprimateljice, ovjerovljen u potpisu ugovornih strana od J. H. D. – S., broj OV-5288/2018 od 7. studenog 2018.

III. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu stana povezanog s 63/4477 dijela čest.zem. 7198/3, zgrada, Z.U. 15365,

K.O. S., koji stan je upisan kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-62), stan na I. (prvom) katu, označen br. 3, površine 62,76 m2 i koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, s pripadajućom drvarnicom, na način da za ovaj stan u listu B (Vlastovnica) bude brisan upis prava vlasništva s imena tuženice J. D. te bude upisano: „L. A., O.: …, S., H.“ uz istovremeno brisanje u listu C (Teretovnica) upisa osobne služnosti - prava stanovanja s imena L. A..

IV. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.600,97 € (ranije 49.735,00 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice da se u ovom postupku donese privremena mjera slijedećeg sadržaja:

"Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine kojom se zabranjuje tuženici J. D. iznošenje i premještanje svih pokretnih stvari zatečenih dana 17. travnja 2021.g. u stanu u S., označenom kao 63/4477 dijela čest.zem. 7198/3, zgrada, Z.U.

15365, K.O. S., koji stan je upisan kao E. VLASNIŠTVO (E-62), stan na I. (prvom) katu, označen br. 3, površine 62,76 m2 i koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, s pripadajućom drvarnicom, te joj se zabranjuje unošenje svojih stvari i svaka promjena unutrašnjeg izgleda navedenog stana, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 25.000 kuna.

Ovo rješenje stupa na snagu odmah i traje do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se pred ovim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom ovog suda vodi iza smrti majke stranaka L. A., ud. B., a žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovu ovrhu."

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena ovom sudu dana 26. travnja 2021. tužiteljica je navela da je njezina pokojna majka, L. A., s tuženom sklopila Ugovor o darovanju, koji je ovjeren u potpisu po JB u S., B. K..

T. U. L. A. darovala je tuženoj stan u S. anagrafske oznake

koji se nalazi na I. katu, označen brojem 3 i površine 62,76 m2, a

za sebe osniva pravo doživotnog stanovanja na predmetnom stanu. Dozvoljena je uknjižba tako stečenog prava, međutim, tužiteljica smatra da to darovanje nije zakonito, odnosno da je protivno prisilnom propisu jer nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta, a riječ je o darovanju bez prave predaje stvari. Zato je tužiteljica predložila da sud provede raspravu, izvede predložene dokaze i potom donese presudu kojom će se utvrditi ništetnim sklopljeni Ugovor o darovanju od 4. srpnja 2017. kao i Aneks istom Ugovoru od 7. studenog 2018. te naložiti uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja. Tužiteljica je zatražila da joj tužena naknadi i troškove ovog postupka.

1.1. Dana 11. svibnja 2021. tužiteljica je sudu uputila podnesak u kojem je predložila donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim rješenjem bi se tuženoj zabranilo iznošenje i premještanje pokretnih stvari iz stana u S., odnosno kojom bi se zabranilo istoj da unosi svoje stvari i vrši promjene

unutrašnjeg izgleda stana.

2. Odgovarajući na tužbu, tužena je navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Istakla je da je navedenim Ugovorom o darovanju jasno utanačeno da je ona već u posjedu stana, a da je posjed po definiciji, faktična vlast na stvari koju tužena i ima. Predaja stana je izvršena i prije zaključenja samog Ugovora pa nije bilo potrebe da Ugovor bude zaključen u formi javnobilježničkog akta. Tvrdnje tužiteljice iz tužbe smatra rezultatima ishitrene reakcije tužiteljice na darovanje predmetne nekretnine od strane zajedničke majke parničnih stranaka, baš tuženoj.

2.1. Tužena se usprotivila prijedlogu tužiteljice za izdavanje privremene mjere, navodeći da taj prijedlog nije osnovan, da nema nikakvog akta nasilja među strankama, da je predmetni stan vlasništvo tužene, da nije jasno postojanje i koje tražbine, a posebice da tužiteljica nije učinila vjerojatnim opasnost da bi bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-1494/1999, potvrde o smrti L. A., pravne prednice stranaka, Ugovora o darovanju od 4. srpnja 2017. zajedno s ovjerom potpisa, Aneksa Ugovora o darovanju od 7. studenog 2018. sa ovjerama potpisa, neslužbenog izvatka iz zemljišnih knjiga, Rješenja Općinskog suda u Splitu Z-16283/2021 o zabilježbi spora, sms poruke, izviješća I. PP S. od 7. svibnja 2021.,

fotografije predmeta, recentne sudske prakse te su saslušani svjedoci A. M., D. B., V. Č., Z. K. i A. D..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Prijedlog za izdavanje privremene mjere nije osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi njeno pravo suvlasništva stečenog na čest.zgr.132 K.O. K. S. obzirom da nema ispravu podobnu za upis toga prava u zemljišnim knjigama.

8. Ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.

8.1. Kad je riječ o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, da bi bio pravno valjan, takav ugovor mora obavezno biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

8.2. Odredbe vezane uz ugovor o darovanju uređene su člancima 479. - 498. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, nadalje u tekstu: ZOO/05). Ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao u kojem jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (daroprimcu/obdareniku) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća.

8.3. Kad je riječ o ugovoru o darovanju nekretnine, u članku 482. ZOO/05 izričito je navedeno da se taj ugovor mora sklopiti u pisanom obliku. Ugovori o darovanju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca navedena je i u članku 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("NN" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji

se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla. To znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno, postupat će se kao da pravni poslovni nisu ni zaključeni. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi, odnosno protivno članku 322. stavak 1. ZOO/05., bit će ništetan. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora propisane su člankom 290. stavak 1. ZOO/05 prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

8.4. U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari koji, iako je sklopljen u pisanoj formi i potpis je ovjeren kod javnog bilježnika, i dalje povlači učinke ništetnosti. Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor. Takvo stajalište izrazio je Ustavni sud R. H. u odluci

U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. i ono glasi: „… ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, već je na njemu podnositeljica, kao darovateljica, ovjerila samo svoj potpis kod javnog bilježnika. Taj je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i daroprimatelj je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, s tim da nikada nije izvršena predaja nekretnina u posjed daroprimatelju. U takvom slučaju, dakle, kada sklopljeni darovni ugovor nije udovoljavao formi propisanoj zakonom, a pored toga je izostala i predaja nekretnine u neposredan posjed daroprimatelju, čini sklopljeni pravni posao ništavim…“ Dakle, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed daroprimca, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige.

8.5. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka ugovorna strana, svaka zainteresirana strana, kao i državni odvjetnik. Bitno je naglasiti da mogućnost isticanja ništetnosti ne zastarijeva.

9. Pregledom Ugovora o darovanju od 4. srpnja 2017. te pregledom Aneksa Ugovora o darovanju od 7. studenog 2018. utvrđeno je da oba pravna posla nisu sklopljena u formi JB akta. Doista u Ugovoru o darovanju od 4. srpnja 2017. u čl. 6 stoji da stranke suglasno utvrđuju da je daroprimateljica već u posjedu predmetnog stana. Člankom 2. Ugovora o darovanju stranke su ugovorile da L. A. daruje J. D. predmetni stan s tim da za sebe zadržava, odnosno osniva pravo doživotnog stanovanja na predmetnom stanu. Kasnijim Aneksom Ugovora o darovanju od 7. studenog 2018., stranke su tek dopunile odredbu ranijeg Ugovora o darovanju kojom u naravi daju izjavu odnosno odobrenje podesno za upis utvrđenih prava tj. prava vlasništva o darovanju i prava doživotnog stanovanja. Ostale odredbe Ugovora o darovanju ostale su na snazi.

10. Na okolnost da je u konkretnom slučaju pravnim poslom tuženoj darovana nekretnina, a bez prave predaje sud je saslušao čitav niz svjedoka pa je iz njihovih izjava izveo zaključak da se u konkretnom slučaju doista dogodilo darovanje stvari- stana, a bez prave predaje i bez obzira što je u samom Ugovoru bilo naznačeno da je obdarena već u posjedu stana. Tako je npr. svjedokinja A. M., koja je odmah na početku svog kazivanja naglasila da je u prijateljskim odnosima već dugi niz godina s tuženom i njezinim suprugom jer je isti rođak njezinog muža, kazala da je znala za ovo darovanje te da misli kako je pok. L., na ovaj način htjela pokazati zahvalnost J.-tuženoj, zato što joj je bila uvijek pri ruci, brinula se za nju, posjećivala je zajedno s djecom i suprugom te je ponekad znala i prespavati u stanu. Svjedokinja je također navela da je L. po izlasku iz bolnice do smrti, došla živjeti kod J. u S., gdje je i inače J. sa suprugom i djecom stanovala.

Svjedok D. B. naglasio je da je živio vrata do vrata s pok. L. te je dodao da je L. živjela sama, ali je imala dvije kćeri koje su je dosta često posjećivale. Ovome svjedoku B. bilo je nepoznato bilo što o Ugovoru o darovanju. Svjedok nije mogao potvrditi da bi tužena znala prespavati u stanu kod majke ili tu boraviti određeno vrijeme jer na to nije obraćao pozornost. Svjedokinja V. Č. potvrdila je u svome iskazu da jako dobro poznaje parnične stranke.

Naglasila je da se Jadranka, odnosno tužena, jako brinula o svojoj majci i da je znala vikendima prespavati kod majke, a po potrebi je ostajala i običnim danima. O pok. L. da se brinula J., ali i njezina djeca i suprug. Ova svjedokinja bila je upoznata s činjenicom da je pok. L. predmetni stan darovala J. te je kazala

da joj je J. – tužena, rekla da je to pok. L. učinila, zbog zahvalnosti što se ona brine o njoj. Svjedokinja Z. K. u svome je iskazu navela da je bila susjeda pok. L. A. i da joj je poznato da su stranke sada u imovinsko-pravnom sporu. Pok. L. inače da je živjela sama, da je dosta dugo bila bolesna i J.

da bi je posjećivala najčešće nedjeljom. Što se pak tiče tužiteljice, svjedokinja je potvrdila da joj je poznato da kada bi ista bila u S., da bi tada boravila kod majke u stanu, odnosno u predmetnom stanu. Konačno je saslušan i svjedok A. D., suprug tužene, koji je potvrdio da mu je poznato sve o sklapanju Darovnog ugovora, s naglaskom da je sama L. predložila sklapanje ovog Ugovora iz zahvalnosti što su se svi oni brinuli o njoj. Odveli su L. kod odvjetnice I. J. kojoj je sada pok. L., artikulirala svoju želju. Odvjetnica joj je predlagala sklapanje ugovora o doživotnom ili dosmrtom uzdržavanju, ali je L. htjela baš darovni ugovor. Nakon sklopljenog Ugovora oni su nastavili živjeti u S., a L. u svome, predmetnom stanu. Oni da su vrlo često boravili u stanu, a znali su tamo i prespavati. Pred samu smrt pok. L. je došla kod njih u S., gdje je konačno i umrla, sve zato što joj je bilo dosta teško, tužena je u međuvremenu dobila recidiv karcinoma, njegovi roditelji su bili loše te je bilo optimalno da se o pok. L. brinu baš u S..

11. Analizom ovako provedenog dokaznog postupka i u svijetlu činjenice da napadnuti pravni poslovi nisu sklopljeni u formi JB akta, za zaključiti je bilo da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Naime, u konkretnoj situaciji doista nije došlo do prave predaje darovanje nekretnine i zbog nedostatka propisane forme, takav je ugovor ništav. Sve da su stranke i bile suposjednice predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja Ugovora, u konkretnoj situaciji kada nakon sklapanja Ugovora o darovanju darovatelj zadržava suposjed darovane stvari (osnivanjem prava habitatio), poglavito kada u Ugovoru nije ugovoreno da darovatelj stan predaje u samostalan posjed daroprimateljice, već se ugovornom odredbom utvrđuje da je ona već u posjedu stana, može se reći da Ugovor o darovanju nije realiziran jer nije izvršena prava predaja darovane stvari niti je na ikakav način manifestirana promjena posjedovnog stanja. U tom smislu potrebno je kazati da su svi saslušani svjedoci odreda potvrdili činjenicu da predmetna darovana nekretnina nije predana tuženoj u samostalni posjed iako su naglasili, barem A. M., V. Č. i A.

D., da je tužena znala više dana, poglavito vikendom ostati na spavanju kod majke. Povremeno posjedovanje predmetnog stana također ukazuje na činjenicu da se u konkretnom slučaju doista radi o tome da među strankama ugovornog odnosa nije izvršena prava predaje darovane nekretnine. Zaključak suda potvrđuje i dio izjave supruga tužene koji je izjavio da su nakon što su sklopili, pok. L. i tužena, darovni ugovor, oni nastavili živjeti u S., a L. u svome stanu.

12. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno donijeti odluku kao pod točkama I. i II. izreke ove presude. Sud je odustao od izvođenja bilo kojih drugih dokaza obzirom da se već izvođenjem naprijed navedenih dokaza jasno moglo utvrditi da su pravni poslovi ništetni odnosno pravna stvar je bila dovoljno raspravljena da bi se o njoj mogla donijeti meritorna odluka.

13. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se u konkretnom slučaju donese privremena mjera nad tuženom i to iz razloga što nije dokazala da bi prijetila bilo kakva opasnost od nasilja kao ni činjenicu da bi se tužena ponašala tako da će otežati ostvarenje tražbine tužiteljice. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP- a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,

37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 251.000,00 kn. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak: sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 19. listopada 2022. te pristupa i zastupanja na ročištima od 21. listopada i 2. prosinca 2022. te 12. siječnja 2023. – svaka radnja po 500 bodova. Ukupan zbir od 2500 bodova pomnožen je sa iznosom od 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 37.500,00 kn. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos 25 % PDV-a ili iznos od 9.375,00 kuna kao i iznosi od po 1.430,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na odluku, što ukupno zbrojeno daje iznos od 49.735,00 kn, koliko će tužena, konačno, na ime naknade parničnog troška, morati isplatiti tužiteljici. Kako je u međuvremenu službena valuta u R. H. postala valuta EUR to je ovaj

iznos prouzročenog parničnog troška tužiteljici, a priznatog pozivom na Tarifu preračunat u valutu EUR prema fiksnom tečaju od 7,53450 te je tako dobiven iznos od 6.600,97 €.

15. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Splitu, 24. siječnja 2023.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tužene

-u spis