Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 68 Gž-53/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marini Kunić Stipčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja klub „C.“ V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. I., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice i protivnice osiguranja A. G. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice i protivnice osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Psp-9/22-2 od 28. studenoga 2022., 23. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - protivnice osiguranja A. G. i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Psp- 9/22-2 od 28. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem (o osiguranju) označenim u izreci riješeno je:
„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja, prema tuženoj kao protivnika osiguranja, a koja novčana tražbina je usmjerena na zaštitu posljednjeg mirnog posjeda dijela nekretnine koja se nalazi u V., u ulici …,
privremena mjera
na način da se nalaže protivniku osiguranja A. G. iz V., vratiti bravu na ulaznim vratima u prostorije predlagatelja osiguranja kluba "C. " V., V. OIB …, kao i primjerak ključa, vratiti pečat predlagatelja osiguranja, te izmijeniti zaporku na adresi elektroničke pošte predlagatelja osiguranja e-mail:… na onu koju je predlagatelj osiguranja koristio ranije, u roku od 8 dana.
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu, ili do drugačije odluka suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena kasnije promjene tako da mjera više nije potrebna.“
2. Protiv navedenog rješenja tuženica i protivnica osiguranja podnijela je pravovremeno žalbu ne određujući iz kojih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine. U žalbi navodi da je punomoć za zastupanje tužitelja i predlagatelja osiguranja odvjetnici izdana od neovlaštenih osoba (K. K., K. P. i B. V.) koji nedostatak u zastupanju tužitelja i predlagatelja osiguranja je prvostupanjski sud propustio otkloniti. Dalje navodi da tužitelj i predlagatelj osiguranja nije dokazao posljednji mirni posjed nekretnine i zaporke mail adrese i da nije vjerojatno postojanje nenovčane tražbine tužitelja i predlagatelja osiguranja te da je određenom privremenom mjerom iscrpljeno ostvarivanje tražbine tužitelja i predlagatelja osiguranja.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj i predlagatelj osiguranja osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Žalba tuženice i protivnice osiguranja nije osnovana.
5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) u svezi čl. 381. ZPP te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Pobijano rješenje doneseno je u parnici pokrenutoj radi smetanja posjeda, a radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja.
7. Sukladno čl. 442. ZPP u tijeku postupka radi smetanja posjeda sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.
8. Donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud obrazlaže time da je tužitelj i predlagatelj osiguranja u stupnju vjerojatnosti dokazao postojanje nenovčane tražbine, posljednji posjed oduzet mu po tuženici kao protivnici osiguranja, te vjerojatnost da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a koja se ogleda u činjenici da tuženica i protivnica osiguranja onemogućavanjem pristupa predmetnim prostorijama sprječava tužitelja i predlagatelja osiguranja u održavanju redovitih treninga, odnosno sportskih aktivnosti koje su u interesu članova kluba kojeg čine djeca-atletičari, budući je bavljenje sportom u kontinuitetu važan čimbenik koji utječe na psihički, socijalni, fizički i motorički razvoj djece kao i uredno izvršavanje administrativnih poslova koje zahtijeva uporabu službenog pečata i pristup elektroničkoj pošti te pri tome cijeneći prirodu predložene privremene mjere kao i zbog pravne sigurnosti i osiguranja pravnog reda, a pozivom na odredbe čl. 442. ZPP te čl. 346. st. 1. i 2. i čl. 347. st. 1. toč. 7. i st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20- dalje: OZ).
9. Na žalbene navode da je punomoć za zastupanje tužitelja i predlagatelja osiguranja punomoćnici odvjetnici izdana od neovlaštenih osoba valja odgovoriti da prema odredbi čl. 354. st. 2. ZPP zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.
10. Neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje privremene mjere jer da tužitelj i predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine radi osiguranja koje je predložena predmetna privremena mjera. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je to tužitelj i predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim i to temeljem pravilne ocjene izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, a imajući u vidu i činjenicu da je tužitelj i predlagatelj osiguranja protiv tuženice i protivnice osiguranja podnio tužbu radi smetanja posjeda te činjenične navode o posjedu tužitelja i predlagatelja osiguranja, a iz čega proizlazi vjerojatnost postojanja predmetne nenovčane tražbine tužitelja i predlagatelja osiguranja.
11. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj i predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, zbog gore navedenih razloga, žaliteljica određenim žalbenim navodima niti ne osporava.
12. Na žalbene navode valja i odgovoriti da je privremena mjera donesena u korist tužitelja i predlagatelja osiguranja, a ne nekih „neovlaštenih osoba“ i da se zahtjev sadržan u prijedlogu za privremenu mjeru dokazuje u stupnju vjerojatnosti, a u postupku osiguranja ne vodi se niti kontradiktorni postupak već je sud ovlašten upravo za predmete smetanja posjeda u smislu naprijed navedene odredbe čl. 442. ZPP, po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Osiguranje u smetanju posjeda predstavlja pridruženi izvanparnični (adhezioni) postupak, u kojem se hitnim postupanjem odlučuje o takvom prijedlogu, a time i zaštiti predlagatelja osiguranja, ukoliko budu ispunjene propisane pretpostavke iz navedene odredbe čl. 442. ZPP. Parnični zahtjev dokazuje se u kontradiktornom postupku u stupnju izvjesnosti.
13. Žalbene navode tuženice i protivnice osiguranja kojima ukazuje da bi određivanjem predmetne privremene mjere bio konzumiran tužbeni zahtjev za smetanje posjeda ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanim.
14. Cilj privremenih mjera ne može biti ostvarenje tražbine o čemu sud treba voditi računa kod donošenja privremene mjere, no to će prvenstveno ovisiti od prirode odnosa, odnosno konkretne situacije.
15. Međutim, konkretnom privremenom mjerom se sporni odnos između stranaka uređuje privremeno, a posjed koji bi tužitelj i predlagatelj osiguranja stekao provedbom privremene mjere bio bi privremen. Upravo ta privremenost predmetne privremene mjere i odsutnost njezine meritorne pravomoćnosti u pogledu samog prava koje se njome štiti predstavljaju elemente koji ukazuju na odsutnost potpune identifikacije s ostvarenjem same tražbine, a o tzv. konzumiranju tužbenog zahtjeva može se govoriti samo u onim slučajevima kada nakon provedbe privremene mjere nije, po prirodi stvari, moguće uspostavljanje prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe privremene mjere, a što konkretno nije slučaj.
16. Uostalom, a u smislu čl. 354. st. 1. OZ protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana.
17. Stoga je pobijano rješenja doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 442. ZPP u svezi čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 1. toč. 7. i st. 2. OZ, a suprotni žalbeni navodi žaliteljice nisu osnovani.
18. Radi navedenog je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 23. siječnja 2023.
Sudac
Marina Kunić Stipčić, v.r.
