Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž-4032/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja D. V. /OIB:…/ iz S. K., kojeg zastupa J. P., odvjetnik u Č., protiv tuženika R. A. d.d. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-187/2021-17 od 13. rujna 2022., nadnevka 23. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-187/2021-17 od 13. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.
2. Protiv rješenja žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda.
2.1. Tuženik zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 kn.
3. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi:
- da su tužitelj /korisnik kredita/ i tuženik /kreditor/ 16. kolovoza 2007. u Podružnici tuženika u Č. sklopili i realizirali Ugovor o kreditu, namjena kojeg je bila kupnja novog vozila H.;
- da je tužba podnesena 30. travnja 2021., a predmet spora da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, i isplata iznosa od 61.293,04 kn sa zateznim kamatama;
- da je u članku 12. Ugovora o kreditu navedeno "U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora.";
- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu pozivom na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu, te pravila o mjesnoj nadležnosti iz odredbi članka 46., članka 48. i članka 70. ZPP-a,
- i da se tužitelj očitovao na tuženikov prigovor, apostrofirajući da je Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač i da je za suđenje mjesno nadležan sud njegova prebivališta.
6. Na temelju u bitnome navedenih okolnosti vezano za ocjenu prigovora mjesne nenadležnosti, prvostupanjski je sud zaključio da prigovor nije osnovan jer:
- da je odredba članaka 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena mjesna nadležnosti suda u sjedištu tuženika ništetna u smislu odredbe članka 81. Zakona o potrošačima (Narodne novine, broj 96/2003.), u kontinuitetu i odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019.), koji Zakon da je usklađen sa Direktivom Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima;
- da se prema članku 3. Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlim iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadrža, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), odnosno uspostavljena tri glavna kriterija za ocjenu nepoštenosti opće klauzule (ugovorna odredba je takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, postoji znatna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, protivi se načelu savjesnosti i poštenju);
- da su se navedeni kriteriji u okolnostima konkretnog slučaj ispunila s obzirom da je odredba članka 12. Ugovora o kreditu unaprijed formulirana, da se o njoj nije posebno pregovaralo i da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, te da kao takva, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača (tužitelja se izlaže dodatnim troškovima i ulaganju dodatnog vremena, dok se isto ne odnosi na tuženika s obzirom da njegovo sjedište);
- apostrofirajući da je prema odredbi članka 59. ZPP-a nadležan Općinski sud u Čakovcu s obzirom da na području tog suda djeluje tuženikova Podružnica u Čakovcu, u kojoj je sklopljen i realiziran Ugovor o kreditu.
7. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda. Naime, nije u pravu tuženik kad tvrdi da se u pobijanom rješenju "ne navodi u čemu bi se sastojalo postupanje tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja ni u čemu se sastoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača", "… da je tužitelj zastupan po odvjetniku zbog čega njegova osobna prisutnost na ročištima ne bi bila potreba …. da tužitelja ništa ne priječi da angažira odvjetnika u Zagrebu…", niti je od utjecaja na pravilnost prvostupanjskog rješenja tuženikovo pozivanje na odluke županijskih sudova (ŽS Varaždin poslovni broj Gž- 1091/2020., Gž-1482/2021, ŽS Split poslovni broj Gž-1092/2021., Gž-643/2022., Gž- 1810/2021 i druge) za koje smatra da podupiru njegovo pravno shvaćanje vezano za mjesnu nadležnost u konkretnoj parnici.
7.1. To iz razloga, što su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni kriteriji kojim se prvostupanjski sud rukovodio i koje sve okolnosti je imao u vidu, što prema odredbi članka 89. stavku 1. i 2. ZPP-a, neovisno o izboru kvalificiranog punomoćnika, stranka ima pravo pristupa sudu i da sud stranku koja ima punomoćnika može pozvati da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, odnosno što stranaka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, što je sud dužan zanemariti praksu sudova koja nije u skladu sa Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ i što je u praksi sudova općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u prvostupanjskoj odluci, a ne shvaćanje na koje se poziva tuženik i koje podupire njegovo shvaćanje, izneseno u predmetnoj žalbi.
8. Nadalje, točno jest da je odredbom članka 48. stavkom 1. ZPP-a (a ne člankom 46. ZPP-a na koji se poziva tuženik) propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
8.1. Međutim, isto tako točno jest da je odredbom članka 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo (forum electivum) ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice i da za primjenu tog pravila nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 185/2020 od 21. svibnja 2020.), već da je obavljala djelatnost plasmana kredita, a što u okolnostima konkretnog slučaja podružnica u Č. jest s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen i realiziran u toj podružnici.
9. Kako je predmetni spor nastao u povodu tuženikove djelatnosti plasmana kredita po poslovnoj jedinici tuženika u Č. (Ugovor o kreditu sklopljen i realiziran u Č.), to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da bi "sve i da je klauzula o mjesnoj nadležnosti nepoštena, a što tuženik osporava, sukladno odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a Općinski građanski sud u Zagrebu bio opće mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari." i da bi za ocjenu djelatnosti poslovne jedinice u Č. bilo odlučno to što tužitelj osporava "promjenu tečaja CHF".
10. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio pravila o mjesnoj nadležnosti kad je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
11. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
12. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 187/2021-17 od 13. rujna 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 23. siječnja 2023.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.
