P-451/22.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

J. R., OIB: …, koju zastupa

punomoćnica A. A., odvjetnica iz M., protiv

tuženika: 1. I. L. pok. A., OIB: …, 2. M.

L. pok. A., OIB: …, 3. M.

J., OIB: …, 4. A. Š., OIB: …, 5. Z. B., OIB: …,

6. J. L., rođena M., OIB: …,

7. B. L., sina B., OIB: …,

8. S. N., rođena L., OIB: …,

9. T. L., sina B., OIB: …,

10. S. Č., OIB: …,

11. A. Č., OIB: …, 12. M. Č., OIB: …, i pod 13. M. L., OIB: …,

tuženike od 1. do 5. zastupa punomoćnica V.

V., odvjetnica iz S., radi utvrđenja prava vlasništva,

nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja V. M. G., odvjetnice iz S., tuženika pod 1. i 2. te punomoćnice tuženika od 1. do 5. V. V., odvjetnice iz S.,

23. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se u odnosu na tuženike i njihove uknjižene pravne prednike, da je tužiteljica jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. 802/1, z.u. 3646, k.o. O. i to dijela u površini od 410 m2, i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na pravnoj karti od srpnja 2022 i označen slovima A-B-C-D-E-F-A, a koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude, a izradio ju je G. d.o.o po ovlaštenom inženjeru geodezije Z. B., dipl. ing. geod. pa je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi za k.o. O. uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. 802/1, z.u. 3646, površine 410 m2, k.o. O., odnosno na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati od naprijed navedenog dijela čest. zem. 802/1, k.o. O., na svoje ime za cijelo uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika i njihovih uknjiženih pravnih prednika, što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.391,07 eura/25.550,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od preuđenja, dakle od 23. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 298,63 eura/2.250,00 kuna.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 17. studenog 2014., se navodi kako su u zemljišnim knjigama Stalne službe za k.o. O. tuženici, odnosno njihovi pravni prednici upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 802/1 z.u. 582. Međutim, bez obzira na takav upis i zemljišnoknjižno stanje, tužiteljica je jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća i dvorište tužiteljice. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla od svog pok. oca A. L. na temelju ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog sekretarijata za društvene djelatnosti od 1. veljače 1993., a koji joj je ujedno i na terenu pokazao međe darovne nekretnine koje odgovaraju dijelu čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O. u gore navedenoj pravnoj karti označenoj slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A te obojana zelenom bojom, a unutar kojih je ona sagradila obiteljsku kuću te ogradila dvorište iste. Prednik tužiteljice, otac nje i tuženika, je bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo budući je istu stekao u vlasništvu usmenom diobom unutar obitelji, a istu bi i unatoč tome dobio u vlasništvo za cijelo budući su njegov brat L. B. pok. M. i njegova sestra L. M. pok. M., preminuli ostavivši iza sebe svog brata A.

L. pok. M. kao jedinog nasljednika, iako se iza istih nije nikada sproveo ostavinski postupak. Za predmetnu je nekretninu sukladno gore iznesenom prednik tužiteljice A. L. pok. M. u katastarskom operatu Državne geodetske uprave,

Područnog ureda za katastar i upisan kao posjednik iste. Ističe

se da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristi dugi niz godina, stoga se ista, računajući i vrijeme posjedovanja njezinog pravnog prednika, nalazi u mirnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine preko 40 – tak godina, ujedno se ističe kako tužiteljicu niti njenog pravnog prednika nitko u tome nije ometao pa je istu nekretninu stekla makar i dosjelošću. Obzirom na naprijed navedeno tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa faktičnim, a u odnosu na svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine, a kako tužiteljica nema ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime u zemljišnim knjigama za cijelo, radi čega ustaje s tužbom te predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi vlasnicom dijela čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O. u površini od 517 m2.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. rujna 2015., tužena pod 5. A. Š. je navela kako je tužiteljica na temelju ugovora o darovanju doista stekla dio čest. zem. 802/1, ali u površini od 300 m2. Tuženoj pod 5. nije poznato da bi njihov otac pokazao darovanu površinu, niti je tužiteljica ušla u posjed utužene površine. Točno je da je sagradila obiteljsku kuću, ali nije točno da bi tada ogradila dvorište. Inače pok. otac A. L. je rekao da na navedenim nekretninama treba svaka kćerka imati gradilište pa tako i tužena pod 5. Točno je da je cijelu nekretninu dobio usmenom diobom otac stranaka. Tužiteljica se poziva da predmetnu nekretninu po prednicima uživa preko 40 godina, no taj prednik po kojem tužiteljica uživa nekretninu je ujedno i prednik tužene pod 5. kojemu je i kćerka pa tužiteljica ne može utvrditi u odnosu na tuženu pod 5. da bi bilo koji dio nekretnine stekla dosjelošću, jer je u posjedu bio njihov otac. Stoga se tužena pod 5. protivi ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu budući tužiteljica ovom tužbom traži da joj pripadne dio čest. zem. 802/1 u ukupnoj površini od 517 m2, a ne dio od 300 m2, koliko je u naravi i na temelju ugovora dobila. Podredno prigovara da je postavljeni tužbeni zahtjev nerazumljiv, no smatra da to nije odlučno jer se tako navedenoj tužbi protivi obzirom na površinu. Ukoliko tužiteljica smanji svoj tužbeni zahtjev tužena će joj priznati u površini od 300 m2, za što je potrebno napraviti novi prijedlog parcelacije, odnosno stanja na licu mjesta.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. rujna 2015., tuženik B. L. pok. A. je potvrdio istinitost navoda tužbe te je u cijelosti priznao tužbu i tužbeni zahtjev (preminuo, njegovi nasljednici tuženici od 6. do 9.).

4. Tuženici I. L. pok. A., M. L. pok. A., M. J. i Z. B. su na ročištu održanom 30. rujna 2015. u cijelosti osporili tužbeni zahtjev.

4.1. Tuženici I. L. pok. A., M. L. pok. A., M. J. i Z.

B. su u pisanom odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. listopada 2015., naveli kako je iz predmetnog darovnog ugovora razvidno kako je otac darovao dio parcele sada čest. zem. 1356/1 (ex. čest. zem. 802/1) u površini od 300 m2. Dakle, tužba nije u skladu s tim ugovorom. Naveli su kako se slažu sa darovanjem pok. oca A. na predmetnoj nekretnini u iznosu od 300 m2. Ne slažu se sa pravnom kartom obojenom zelenom bojom od točke A-B-C-H-I-J, kao i dijelom E-F-G koja pripada još nepodijeljenoj ostavštini pok. oca. Iskaz tužiteljice da je u mirnom posjedu preko 40 godina nije ni približno točan, ona nekretninu koristi tek od kada je izgradila kuću, a nekretnina joj je darovana 1993. Da je tužena željela uskladiti zemljišnoknjižno stanje ne bi se svaki put kada su se tuženici sastajali radi podjele ostavštine pok. oca A. oglušivala na pozive sa izlikom da joj je dovoljno ono što joj je već otac darovao. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Podnescima od 25. travnja 2016. i 14. ožujka 2022. tužiteljica je uređivala tužbeni zahtjev, a isti je konačno postavila podneskom od 26. rujna 2022.

6. Rješenjem od 22. kolovoza 2017. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika L. B. pok. A..

6.1. Rješenjem od 28. rujna 2021. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. određen je nastavak postupka prekinut rješenjem od 22. kolovoza 2017. te su pozvani nasljednici pok. B. L. pok. A. i to J. L. rođ. M., B. L.

sin B., S. N. rođ. L. i T. L. sin B. da preuzmu postupak

u ovoj pravnoj stvari.

7. Rješenjem od 28. rujna 2021. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene pod 5. N. Č..

7.1. Rješenjem ovog suda od 11. listopada 2021. pod poslovnim brojem Pst- 1243/14. određen je nastavak postupka prekinut rješenjem od 28. rujna 2021. te su pozvani nasljednici pok. N. Č. i to S. Č., A. Č. i M. Č.

da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda pod poslovnim brojem O-205/95. od 28. studenog 1995.,

ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog sekretarijata za društvene djelatnosti od 1. veljače 1993., zk izvatka za z.u. 582 k.o. O., posjedovnog lista broj 316 za k.o. O., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela, Klasa: UP/I 361-02/13-

05/3812, Ur. broj: 2181/1-11-00/30-16-0012 od 29. kolovoza 2016., prijepisa posjedovnog lista broj 316 k.o. O.,saslušanjem tužiteljice J. R., tuženika

I. L., tuženika pod 2. M. L., tužene pod 5. Z. B. u

svojstvu parničnih stranki, svjedoka A. V. i L. R., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 30. ožujka 2016., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 13. srpnja 2016.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Punomoćnici stranaka su popisali trošak.

11. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

12. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda pod poslovnim brojem O-205/95. od 28. studenog 1995. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. A. L. pok. M. te da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u z.u. 243, 247, 251, 202, 74, 505, 499, 589, 621, 852, 582 i 29, odnosno u PL broj 316, 765 i 1039, sve k.o. O. te neisplaćena mirovina i druga potraživanja spram Fonda. Na temelju zakona proglašeni su nasljednici i to B. L.

pok. A., I. L. pok. A., M. L. pok. A., N. Č. ž. S.,

Z. B. ž. S., M. L. ž. A., M. J. ž. A. (s time da

se M. J. ž. A. ima uračunati vrijedno darovane zemlje zv. "P.

), J. R. ž. Ž. (s time da joj se ima uračunati vrijednost

darovane zemlje zv. "P) i A. Š. ž. Z. (s tim da joj se

ima uračunati vrijednost darovane zemlje zv. N. svaki za po 1/9 dijela.

13. Čitanjem ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog sekretarijata za društvene djelatnosti od 1. veljače 1993. utvrđeno je da istim A. L. pok. M. daruje svojoj kćeri J. R. rođ. L., a koja prima darovanje nekretnine označene kao dio čest. zem. 1356/1 (novi broj), čest. zem. 802/1 (stari broj), k.o. O., u površini od 300 m2 (2/5 dijela od ukupne površine koja iznosi 746 m2), a koje se nalazi sjeverno od kuće vlasnika I. S., prema potoku.

Darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da bez svakog daljjeg pitanja i odobrenja može u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva, odnosno prava korištenja na darovanim nekretnina na svoje ime i kao vlasništvo, odnosno pravo korištenja daroprimatelja. U posjed nekretninama daroprimateljica stupa danom potpisivanja ugovora.

14. Čitanjem zk izvatka za z.u. 582 k.o. O. utvrđeno je da su na nekretninama označenim kao čest. zem. 802/1, 802/2 i 803 kao suvlasnici upisani L. B. pok. M. za 1/6 dijela, L. M. pok. M. za 1/6 dijela, L. A. pok. M. za 1/6

dijela + 1/6 dijela + 2/6 dijela.

15. Čitanjem posjedovnog lista broj 316 za k.o. O. utvrđeno je da je kao posjednik na kat. čest. zem. 1353 ,1355, 1356, 1356, 1356, 1356, 1360, 1363, 1364, 1365, 1379, 1379, 1383, 1391, 1645, 1650, 2089, 2939, 2944, 2944, 2945, 2976 i 2976 upisan L. A. sin M. za cijelo.

16. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela,

Klasa: UP/I 361-02/13-05/3812, Ur. broj:

2181/1-11-00/30-16-0012 od 29. kolovoza 2016. utvrđeno je da se istim ozakonjuje:

- završena slobodno stojeća manje zahtjevna zgrada, dvostrešnog krovišta, katnosti Su+Pr+K (suteren, prizemlje i kat) u kojoj je u suterenu smještena ostava, a u prizemlju i katu po jedna stambena jedinica, ukupne građevinske bruto površine 189,80 m2, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 10,50 m x 12,07 m, maksimalne visine 9,40 m mjereno od najniže kote uređenog terena

- završena slobodnostojeća pomoćna zgrada koja se koristi kao komin, dvostrešnog krovišta katnosti Pr (prizemlje), tlocrtne površine 12,30 m2, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 4,08 m x 3,01 m, smješten sjeveroistočno od stambene zgrade izgrađene na kat. čest. zem. 1356 k.o. O..

17. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 316 k.o. O. utvrđeno je da je kao posjednik za cijelo na kat. čest. 1356 zvana B. površine 1.083 m2, kuća 145 m2, dvorište 500 m2, vinograd 425 m2 i zgrada 13 m2 upisan L. A..

18. Tužiteljica J. R. je u svom iskazu navela kako je predmetu nekretninu dobila darovanjem od svog pok. oca 1993. obzirom da nije imala riješeno stambeno pitanje te ga je molila da joj da jednu parcelu za izgradnju obiteljske kuće. Upravo je ona angažirala pravnika te inzistirala na zaključenju darovnog ugovora. Točno je kako joj je otac darovao 300 m2. Nikada nije bila pohlepna, niti je smatrala da joj treba više od toga s tim da je otac darovao i još dvije sestre sa nekretninama gdje ne stoje označeni kvadrati. Naime, do ove tužbe je došlo nakon što je dobila prijedlog diobe braće i sestre u kojoj nje nema nigdje osim njenih 300 m2 koje joj se zaračunava i osporava joj se 217 m2 vrtla kojeg koristi jer je to jednostavno nužno obzirom na konfiguraciju terena u položaju njene izgrađene kuće. Naime, zbog poremećenosti odnosa bila je prisiljena ustati tužbom s obzirom da joj je tih 217 m2 neophodno za normalno korištenje kuće, a s tuženicima ne može postići nikakav dogovor, s nekima niti ne razgovara. Napominje kako je od 1993. kontinuirano u posjedu upravo tih 217 m2. Nikada nije tuženicima predlagala da se na ime njenog nasljedničkog dijela prizna spornih 217 m2 iz razloga što je smatrala kako oni njoj to neće osporavati. Nije vodila geometra na teren, znala je gdje je predmetna nekretnina te je bespravni objekt počela graditi 1993. Tuženici su poslije izgradnje kuće dolazili, ali joj nisu osporavali korištenje nekretnine više od darovanog. Gradnju obiteljske kuće je započela 1993., a završila 1999. Otac je umro 1995. Potporni zid, terasu i konobu s južne strane je izgradila prije 13 ili 15 godina, a sve kao pomoćni objekti u sklopu kuće.

19. Tuženik I. L. je naveo kako je od smrti njihovog oca prošlo 22 godine i od tada pa do danas nisu uspjeli izvršiti diobu njegove cjelokupne imovine. Tužiteljicu su puno puta zvali da dođe razgovarati o diobi. Međutim, ona se nikada nije htjela odazvati pozivu, niti razgovarati, već je cijelo vrijeme ponavljala kako je ona podmirena s onim što joj je otac dao. Nisu tužiteljici nikada ništa posebno osporavali, ali su smatrali da će svoje odnose konačno riješiti diobom upravo iz razloga što je tužiteljica sagradila kuću na dijelu koji joj je darova otac. Nije ispoštovala očevu želju da sa sjeverne strane granice između tužiteljice i sestre M. po sredini se ostavi put u širini od 6 metara obzirom da je parcela velika i ide put mora, tako da bi i ostali koji dobiju donji dio nekretnine imali put do iste. Naime, tužiteljica je na sjevernoj strani posadila masline i po njegovoj procjeni nije ispoštovala želju oca da se taj dio ostavi za pristupni put.

20. Tuženik pod 2. M. L. pok. A. je naveo kako je tužiteljica njegova sestra i da nije sporno da joj je pok. otac A. darovao 300 m2 na području B.. Nakon što je sestra od oca dobila 300 m2 počela je sa izgradnjom kuće u kojoj izgradnji joj je i osobno pomagao jer su tada još uvijek bili u dobrim odnosima. Međutim, sestra se malo po malo širila i proširila za još kvadrata na površinu od oko 500 i nešto m2. Uvijek joj se bilo pri ruci i na terenu i osobno te mu nije jasno radi čega je ustala predmetnom tužbom, a s obzirom da su postojali usmeni pokušaji dogovora između braće i sestara na koje dogovore je tužiteljica uredno bila pozivana, a nije se odazivala. Tužiteljica se širila mimo 300 m2 koji su joj darovani bez pitanja, a što joj nisu zabranili. Na pitanje uredujuće sutkinje koji je razlog tomu što joj nisu zabranili da se širi mimo onoga što joj je otac darovao, odgovorio je da je znao da će doći do ovog postupka, odnosno da se neće dogovoriti kako su prvotno i namjeravali, to bi se zasigurno i usprotivili. Kada mu je predočena skicu vještva koja prileži listu 58 spisa potvrdio je da je dio koji danas koristi tužiteljica označen slovima A-B-C-D-E-F- G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A. S time da je sestra, odnosno tužiteljica sagradila obiteljsku kuću u okviru 300 m2 koje joj je otac dodijelio. Naime, otac je darovao 300 m2, a u kojem dijelu je ona odlučila graditi sama je odlučila. Dio zapadnije od kuće iza suhozida, a koji suhozid se nalazi odmah iza stabala maslina je dio koji je uredno pokošen, ali se na njemu ništa ne obrađuje. Dogovor među njima je bio taj da tužiteljica između svoje kuće i kuće sestre M., a koja je položena jugoistočno u odnosu na objekt tužiteljice ostavi put širine 6 metara što nije napravila. Na poseban upit uredujućeg suca kako tumači činjenicu da je pok. brat B. L.

tužiteljici priznao tužbeni zahtjev, tuženik je odgovorio kako je jedino s njim bila u dobrim odnosima. Postavljao je struju u konobi i u kući tužiteljice, prije nekih 10-15 godina. Ne zna koliko predmetna čestica cijela ima kvadrata. Nije mu poznato koji je suvlasnički udio tužiteljici darovan. Površina od 300 m2 darovani tužiteljici se nalazi sjeverno od kuće vlasnika I. S. prema potoku kako je to navedeno u

ugovoru o darovanju, radi o objektu vlasništva druge sestre, a I. S. je njen zet. Nitko ne koristi drugi dio zapadnije od objekta sestre M. jer nisu podijeljeni.

21. Tužena pod 5. Z. B. je navela kako se u cijelosti slaže sa iskazom tuženika pod 2. M. L. uz nadopunu da je točno da tužiteljici nisu zabranili da koristi sve što koristi jer je s njima u dobrim odnosima, zajedno su doslovno jeli i pili, danas je bila kod nje, a nakon 2 dana je tuži. Dakle, loši odnosi počinju nakon što je tužiteljica ustala predmetnom tužbom. Otac je darovao tužiteljici 300 m2 te je trebala početi graditi od puta, međutim spustila se 2 meje niže kako bi joj bilo lakše te nije ostavila put koji je trebala, a koji je trebao biti između objekta tužiteljice i sestre M.. Na potoku je napravila stepenice do svoje kuće tako da tuda i pristupa do svoje kuće, umjesto da je ostavila put sa strane. Druga sestra je ostavila 3 metra svoja za put. Ne zna godinu kada su prestali komunicirati, ali ima sigurno 15 godina, zasigurno prije podnošenja tužbe. S tužiteljicom su se nastojali dogovoriti vezano za ostavinu, ali tužiteljica nije htjela komunicirat s njom.

22. Svjedokinja A. V. je navela kako je tužiteljica njena majka te da joj je otac još davne 1993. darovao nekretninu površine 500-tinjak m2. Odmah nakon darovanja pristupilo se izgradnji obiteljske kuće u kojoj danas žive otac i majka. Nitko od tuženika, odnosno njene braće i sestara nije joj osporavao posjed koji koristi, a koji se svjedokinji predočuje na skici koja prileži listu 58 spisa označen slovima A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A. Ne samo da nitko nije osporavao nego je i njen ujac M. pomagao ugradnjom struje. Dio iza maslina, a koje masline su pored suhozida se ne obrađuje u smislu da se nešto sadi, ali se kosi trava, sve to od strane uglavnom oca. Nitko treći također nije nikada osporavao pravo vlasništva ni posjeda. Poznato joj je i to da je pok. ujac B. majci priznao ono što traži tužbom. Nije joj poznato da su postojali dogovori nakon što je pok. djed darovao majci nekretninu da bi majka bila u obvezi ostaviti dio za put. U kući koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini je živjela od 1996. pa do prije 7 godina kada se vjenčala. Nikada im nitko nije osporavao pravo vlasništva pa niti u razdoblju dok je ona živjela u kući. Za tuženika M. L. je već kazala da je pomagao prilikom izgradnje kuće i dovođenja struje, a tuženik I. L. je dolazio dok su imali samo prizemlje, a kada je krenula izgradnja kata prestao je dolaziti. Položaj površine koja je darovana predstavlja ono što je na terenu. Nije joj poznato da u ugovoru stoji 300 m2 koji predstavlja 2/5 od 746 m2, jer kao što je već kazala ugovor nije čitala. Majka je kada je bila ostavinska rasprava i to odmah na početku izjavila da se odriče svoje 1/9 dijela u korist brata M., a je li isto navedeno u rješenju o nasljeđivanju nije joj poznato. Sve navedeno majka joj je kazala. Koliko joj je poznato braća i sestre bi se sastali i poslali bi majci napismeno u smislu prijedloga ono što njima odgovara te da je to zapravo bio razlog zbog kojeg nije došlo do dogovora. Majka brata i nju nije zamarala sa svim tim detaljima i pokušajima dogovora. Ono što zna i što je iskazivala je ono što je na terenu.

23. Svjedok L. R. je naveo kako je njegov brat Ž. suprug tužiteljice te da su dugo godina bili podstanari. Negdje 1992., 1993. jedne prilike bio je u B. kada je J. otac bio s J. na terenu i rukom joj pokazao s ceste: "Evo tu ćeš raditi kuću i više nećeš biti podstanar". Nakon nekih pola godine do godinu dana brat je došao kod njega s namjerom da mu daruje dio kuće, naše očevine u Š. s čime se složio, ali su negdje 1997. odnosi između njega i brata se narušili. Tako da par godina, negdje do 2000. nije dolazio na lice mjesta, a nakon 2000. je. Bio je i par puta dok se gradio objekt. Kada mu je predočena skicu lica mjesta na listu 58 spisa označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A potvrdio je da se radi o dijelu koji je u posjedu tužiteljice. Dok su bili u dobrim odnosima do 1997. nije čuo da bi netko osporavao tužiteljici dio koji koristi, a isto se odnosi i na razdoblje nakon 2000. Tužiteljica okopava vrtlić do suhozida i maslina, a dio zapadnije od suhozida se uredno kosi, ali se tu ništa ne sadi.

24. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 30. ožujka 2016. proizlazi kako se predmet spora nalazi u naselju B. te da se radi o zemljištu na kojem se nalaze pomoćni objekt (A) i stambeni objekt (B) s pripadajućom uređenom okućnicom. Pomoćni objekt je visine prizemlja, dimenzija 4 m x 3 m, dok je stambeni objekt B visine podrum, prizemlje i visoko potkrovlje, dimenzija 8,70 m x 10,50 m. Sporna nekretnina je u skici lista mjesta označena plavom zatvorenom linijom i točkama od A do Z.

Snimljeno stanje terena je prikazano tankim crvenim linijama, dok je stanje službenog katastarskog plana prikazano debljim crvenim linijama i brojevima katastarskih čestica, a brojevi zemljišnoknjižnih čestica i stanje zemljišnoknjižne mape cian bojom. Teren je izmjeren uz pomoć GPS uređaja Stonex S9 i mjerne stanice Leica TCR 803 koji zadovoljavaju potrebnu točnost terenske izmjere. Pri izradi samog vještva uz snimak postojećeg stanja terena korišten je službeni katastarski plan, sudska mapa i arhivska građa Ispostave za katastar. Katastarski plan je preko identičnih točaka uklopljen u izmjereno stanje terena. Na temelju izmjerenog terena i uklopom katastarskog plana i sudske mape u stanje terena vještak navodi kako sporna nekretnina predstavlja dio k.č. 1356, odnosno dio zk čest. zem. 802/1 u k.o. O., površine 514 m2. Objekt A zauzima 12 m2 površine, objekt B 91 m2 površine, dok je ostatak zemljišta uređena okućnica. Za predmetnu lokaciju je neusklađeno stanje katastarskog operata i zemljišne knjige.

24.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 13.

srpnja 2016. proizlazi kako je prilikom očevida punomoćnica tužiteljice na terenu jasno pokazala spornu nekretninu koja je kao takva opisana i identificirana unutar pisanog nalaza i mišljenja. Skica mjesta spora gledano od istočne granice predmetne nekretnine 1356 k.o. O. označena je linijama A1 – A2, a radi se o zapadnoj površini koja zatvara površinu od 300 m2.

25. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O..

26. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

27. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelji opravdavaju istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćenih nekretnina ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

27.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

27.2. S obzirom na to da je tužiteljica stupila u posjed odmah nakon darovanja, dakle 1993. to je vrijeme dosjelosti tužiteljice protjecalo u pravnom režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" broj 6/80. – dalje: ZOVO) koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. – kao zakon Republike Hrvatske) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV),

27.3. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom propisu. No, odredba iz članka 8. stavak 2. ZOVO-a traži za stjecanje prava vlasništva nekretnine 10 godina za savjesnog i zakonitog posjednika.

27.4. Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda, a to je pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili i opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten je posjednik onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Također, u smislu članka 159. stavak 3. ZV-a traži se pošten posjed, a u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje posjeda se ne presumira.

27.5. Prema članku 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (1.).

Zakoniti, istiniti i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina, a pošteni posjednik protekom 20 godina (2. i 3.).

28. Tužiteljica tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla od svog pokojnog oca A. L. na temelju ugovora o darovanju iz 1993., kao i to da joj je otac pokazao na terenu međe darovane nekretnine koje odgovaraju dijelu čest. zem. 802/1 k.o. O..

29. Među strankama nije sporno da je pok. A. L. bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo jer je istu stekao usmenom diobom unutar obitelji te da su tuženici jedini sljednici upisanih zk suvlasnika L. A., B. i Marije. Nije sporno niti to da je tužiteljica u posjedu utuženog dijela nekretnine od 1993. do danas, ali je sporno je li joj pripada pravo na posjed utuženih 410 m2, kako je to prikazano na pravnoj karti iz srpnja 2022. izrađene od G. d.o.o., a koji je dio označen slovima A-B-C-D-E-F-A ili 300 m2 kako je prikazano na skici mjesta spora sudskog vještaka P. G. iz srpnja 2016. i označen slovima A-Z-V-U-T-S-R-Q-P-O-A1-

A2-C-B-A.

30. Saslušana kao stranka tužiteljica je izjavila da je u posjedu utuženog dijela od 1993., da nije sporan posjed 300 m2, nego dodatnih 217 m2 koja predstavljaju okućnicu. Problemi između nje i braće i sestara su nastali nakon očeve smrti, a sve radi diobe njegove imovine. 1993. je počela graditi obiteljsku kuću u kojoj živi i danas. Tuženici joj nisu osporavali niti jedan dio posjeda koji koristi.

Tuženik L. I. je potvrdio da tužiteljici nikada ništa nisu osporavali, ali su problemi nastali zbog diobe imovine.

Tuženik M. L. je izjavio da se tužena proširila mimo 300 m2 koje joj je darovao otac, a što joj oni nisu zabranili. Osobno joj je pomogao u gradnji kuće, postavljao je struju i u kući i u konobi, a utuženi dio je baš onaj koji koristi tužiteljica. Tuženik je decidiran o tome koliko je kvadrata otac darovao tužiteljici, ali ne na koliko kvadrata ima cijela parcela, niti koliki je suvlasnički udio darovan tužiteljici. Brat B. se ne protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice jer je s tužiteljicom u dobrim odnosima, a on nije.

Z. B. iskazuje suglasno kao i njena braća M. i I. pa tako tvrdi

da je otac tužiteljici darovao 300 m2, ali da joj oni nisu zabranili da koristi sve što koristi (ona i braća). Problemi su nastali zbog diobe ostavine iza pokojnog oca. Nekad su bili u dobrim odnosima, danas više ne.

Svjedokinja A. V. je potvrdila da nitko nikada tužiteljici (majci) nije osporavao posjed, da je tuženik M. L. pomagao prilikom gradnje, ugradio je

struju, da je djed darovao majci oko 500 m2 1993. predmetne nekretnine. Nekretnina se uredno obrađuje. Isto je potvrdio i svjedok L. R..

31. Dakle, iz iskaza i tužiteljice, tuženika i saslušanih svjedoka te očevida na licu mjesta proizlazi:

- da tuženici tužiteljici nisu osporavali posjed kojeg koristi, dakle ne samo 300 m2, nego svih 417 m2

- da je tužiteljica na utuženom dijelu izgradila kuću i pomoćni objekt (konobu), a u kojoj izgradnji joj je pomogao i brat M.

- da su odnosi između stranaka bili uredni

- da su se strane posjećivale, odlazile jedna kod druge

- da je predmet spora sa istočne strane omeđen starim kamenim podzidom, sa sjeverne strane betonskim zidom i stepeništem, sa zapadne strane pokošenom linijom na ledini, dok južnu granicu predmetne nekretnine predstavlja kanalić i betonirani put uz stambeni objekt katnosti prizemlja sa kosim dvostrešnim krovom te stambeni objekt katnosti podrum, prizemlje i visoko potkrovlje, a ostatak nekretnine kao okućnica (navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G., koji nalaz je vještak napravio nakon što je obišao lice mjesta, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto, svaka tražeći da vještak prikaže ono što je po njima nesporno. Vještak je prikazao nesporan posjed tužiteljice u svom prvom nalazu i mišljenju, a u nalazu i mišljenju iz srpnja 2016. zapadnu granicu koja zatvara površinu od 300 m2, a označena je linijama A1 – A2)

- da su problemi nastali jer se stranke nisu mogle dogovoriti oko diobe ostavinske imovine iza smrti A. L. pok. M.

- da nitko nikada tužiteljici nije osporava pravo vlasništva niti posjeda tih 300 m2 omeđenim linijama A1 – A2 vještaka P. G. iz srpnja 2016., niti 410 m2 koje se protežu zapadnije od linije A1 – A2 do linije A-F iza stabla maslina, kako je to prikazano na pravnoj karti G. d.o.o. iz srpnja 2022.

32. Slijedom iznesenog razvidno je da je tužiteljica svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirala na očigled tuženika koji joj nisu osporavali posjed, iako su znali, kako tvrde, da posjeduje više od 300 m2 koliko joj je darovao otac. Iz ponašanja tuženika proizlazi (ne svih, samo tuženika od 1. do 5.) da se protive uknjižbi prava vlasništva tužiteljice jer se s istom nisu uspjeli dogovoriti oko diobe ostale ostavinske imovine iza smrti svog oca. Neprihvatljivo. Sud navedeno ponašanje ne može tolerirati, niti prihvatiti, kod nespornih utvrđenja i činjenica da je tužiteljica u mirnom posjedu predmeta spora preko 20 godina. Kako će se stranke podijeliti ili neće podijeliti pa će to umjesto njih morati učiniti sud, nije i ne može biti od utjecaja na ovaj postupak.

33. Da je u predmetnom ugovoru o darovanju površina nekretnine samo paušalno određena proizlazi i iz vještva stalnog sudskog vještva za geodeziju P. G.,

broj V-14/2016. od ožujka 2016., proizlazi kako predmetna nekretnina ima dvojnu numeraciju, dakle jednu zemljišnoknjižnu oznaku i posve drugu katastarsku pa je ista ta predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda, Stalne

službe, označena kao čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O., dok je u Uredu

državne geodetske uprave,

upisana kao kat. čest. zem. 1356 k.o. O.. Iz priloženog

zemljišnoknjižnog verificiranog izvatka za predmetnu nekretninu u listu A, proizlazi kako za predmetnu nekretninu nije upisana površina. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 316 proizlazi kako ukupna upisana površina nekretnine označene kao kat. čest. zem. 1356 k.o. O., iznosi 1082 m2. Iz predmetnog darovnog ugovora proizlazi kako je predmet darovanja dio čest. zem. 1356/1, dio čest. zem. 802/1 k.o. O., naznačeno u zagradama za dio čest. zem. 1356/1 k.o. novi broj, a za čest. zem. 802/1 k.o. O. kao stari broj te da je predmet darovanja 2/5 od ukupne površine pa je za ukupnu površinu naznačeno 746 m2.

Dakle, iz navedenih materijalnih dokaza proizlazi kako predmetni darovni ugovor sadrži niz paušalno određenih netočnih podataka pa je tako kao što je pogrešno naznačeno da se radi o starim i novim brojevima, a misleći na zemljišnoknjižne i katastarske oznake predmetne nekretnine, očito pogrešno naznačena i ukupna površina tako označenih čestica pa umjesto točne ukupne površine i to stvarnih i u katastarskom operatu upisanih ukupnih 1083 m2 ukupne površine navedene čestice, stoji pogrešna ukupna površina od 746 m2.

34. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o tužiteljičinom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar, a za koju je prilikom očevida i utvrđeno da predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu.

35. Za istaknuti je kako se rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O- 205/95. iza smrti pok. A. L. pok. M. tužiteljici, a imajući u vidu sporazum svih nasljednika, u njen nasljedni dio uračunala vrijednost darovane zemlje zvane "P." – dakle vrijednost darovane predmetne nekretnine, nekretnine

koja je od dana predmetnog darovanja pa sve do danas identično fizički materijalno odijeljen dio nekretnine, pojedinačno određena stvar koja predstavlja predmet uračunatog i konzumiranog darovnog ugovora.

36. Naposljetku, sami tuženici i to I. i M. L. te Z. B., koji i osporavaju tužbu, su izjavili da je tužiteljica od početka, od 1993. u posjedu utuženog dijela, da joj isto nisu osporavali što govori u prilog zaključku da je tužiteljici doista darovano više od 300 m2, jer sporna nekretnina ima ukupno 1083 m2, a ne 746 m2, kako se navodi u ugovoru (darovano je 2/5 dijela cijele nekretnine). U protivnom bi isto bilo sporno puno prije nego su nastali problemi oko diobe očeve imovine, ostavine.

37. Kad se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dolazi se do zaključka da je tužiteljica u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1993. i to na temelju ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim ocem A. L. pok. M.. Tužiteljica je izgradila obiteljsku kuću, nekretnina je sa istočne strane omeđena starim kamenim podzidom, sa sjeverne strane ograđena betonskim zidom stepeništa, sa zapadne strane pokošena linija na ledini, dok je južna granica sporne nekretnine predstavljena kanalićem i betoniranim putem uz stambeni objekt katnosti prizemlja, sa kosim dvostrešnim krovom te stambeni objekt katnosti podrum, prizemlje i visoko potkrovlje, sa kosim dvostrešnim krovom te ostatak nekretnine kao uređena okućnica. Tuženici tužiteljici nisu ništa osporavali, uredno su se posjećivali i družili. S obzirom na to da tužiteljici rok dosjelosti nije protekao do stupanja na snagu ZV-a (1. listopada 1996.), a rokovi dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu koji do tog trenutka nisu istekli, se uračunavaju (članak 166. ZV- a), to je tužiteljici dosjelost protjecala kroz dva pravna režima, u pravnom režimu ZOVO-a i ZV-a. Posjed se smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene pa su tužiteljici ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Čitavo to vrijeme tužiteljica se ponašala kao vlasnica, tuženici, a ni treće osobe, nisu osporili pravo vlasništva, iako je svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirala njima na očigled. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog pravnog osnova, a što je slučaj.

37.1. Dakle, posjed tužiteljice je savjestan i zakonit.

37.2. Sve kada bi se uzelo da je posjed tužiteljice samo savjestan od 1993. do 2014. (podnošenje tužbe), a u kojem slučaju se primjenjuje rok od 20 godina i navedeni rok je protekao.

38. Zaključno, tužiteljica se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe, kako je vrijeme od 10 godina, pa čak i 20 godina proteklo do podnošenja ove tužbe, dolazi se do zaključka da je tužiteljica u posjedu do danas.

39. Prema utvrđenjima radi se o geometrijski odijeljenom dijelu čest. zem. 802/1 k.o. O. koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo te je prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (članak 9. stavak 1. ZV-a, članak 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. stavak 4. ZZK-a treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145.-162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

40. Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenih tužbenih zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13.) te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).

41. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 26. rujna 2022. nije smanjila tužbeni zahtjev, nego je isti precizirala sukladno Pravnoj karti G. d.o.o., a s korištenjem koje karte se tuženici nisu usprotivili.

42. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanja na ročištima od 30. rujna 2015.,11. ožujka 2016., 17. svibnja 2016., 13. srpnja 2016., 10. listopada 2016., 27. veljače 2017., 20. ožujka 2017., 11. svibnja 2017., 26. svibnja 2022., 26. rujna 2022. i 7. prosinca 2022. po 100 bodova,za sastav podnesaka od 14. ožujka 2017. i 14. ožujka 2022. po 100 bodova, za sastav podneska od 24. siječnja 2018. 50 bodova, odnosno ukupno 1.450 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 21.750,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kuna, trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 400,00 kuna te trošak očevida u iznosu od 3.000,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 25.550,00 kuna (nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2016. jer isto nije niti održano).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.250,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

43. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

44. Tužiteljica je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje M. M., dok je svjedokinja S. L. navela da nema nikakvih saznanja o

predmetu spora, da nije susjed međaš, da se njeno zemljište tu ne nalazi radi čega se i nije ustrajalo u njenom saslušanju pa je sud odustao od istog.

45. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

46. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 23. siječnja 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika od 1. do 5.

- tuženicima od 6. do 13.

- u spis