REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

16. P-1829/2022 -3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja H. D. S., Z., OIB:......, kojeg zastupa punomoćnik P. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.-P. d.o.o., S. I. Z., B., B. 95, OIB:....., radi zabrane i isplate, dana 23. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženom Z.-P. d.o.o., S. I. Z. da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „R.“, S. I. Z.

priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženom Z.-P. d.o.o., OIB.........,

platiti tužitelju H. D. S. iz Z. iznos od 506,91

EUR[1] (petstošest eura i devedesetjedan cent) / 3.819,30 kn (tritisućeosamsto devetnaest kuna i trideset lipa) s zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče: na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. ožujka 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. travnja 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. lipnja 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. srpnja 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. kolovoza 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. rujna 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. listopada 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. studenoga 2020. pa do naplate, na iznos od 35,06 EUR / 264,16 kn od dana 1. prosinca 2020. pa do naplate,

16. P-1829/2022 -3

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. kolovoza 2021. pa do naplate,

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. rujna 2021. pa do naplate,

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. listopada 2021. pa do naplate,

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. studenog 2021. pa do naplate, na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. prosinca 2021. pa do naplate,

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 1. siječnja 2022. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 102,86 EUR (stodvaeura i osamdesetšest centa) / 775,00 kn (sedamstosedamdesetpet kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 23. siječnja 2023. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je, sukladno odredbi čl. 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br. 167/03. – dalje u tekstu: ZAP), ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela u ime Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) te ističe da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Ističe da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu caffe baru R. I. Z., iskorištavao autorska glazbena djela,

snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za to nije ishodio odobrenje niti je u pogledu toga sklopio s tužiteljem sporazum, a što je utvrđeno kontinuiranim terenskim kontrolama u ugostiteljskom objektu tuženika. Tvrdi da je odmah nakon što je utvrđeno neovlašteno korištenje od strane tuženika istome poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju temeljem priopćavanja javnosti predmeta zaštite s tužiteljem, a navedeno je i na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela, međutim, da tuženik nije reagirao na navedeni dopis. Stoga tužitelj traži od tuženika da mu plati naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2020., od 1. svibnja 2020. do 30. studenog 2020. i od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., za svaki mjesec iznos od 264,16 kn do 30. studenog 2020., a od 1. srpnja 2021. za svaki mjesec iznos od 240,31 kn, odnosno sveukupno 3.819,30 kn. Visina naknade je određena sukladno Pravilniku o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (Narodne novine, broj: 80/1992., 1/1997.), Pravilniku o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (Narodne novine, broj: 1/1997.), Pravilniku o naknadama za iskorištavanje fonograma (Narodne novine, broj: 116/2000.) i njihovim izmjenama i dopunama objavljenim u Službenom glasniku Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, broj 1/2007., sukladno kojima je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika, kategorije B, a da se na tuženika primjenjuje Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. c) Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. c) Pravilnika o

16. P-1829/2022 -3

naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. c) Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 20. listopada 2022., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz povratnice (poleđina lista 131 spisa) proizlazi da je tuženik primio predmetnu tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu 20. listopada 2022., a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imala opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

5. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava na činjenično stanje iz tužbe sud je zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da ne postoji protivnost tih činjenica s općepoznatim činjenicama niti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

6. Ostvarivanje autorskog prava, odnosno srodnih prava obuhvaća osobito davanje odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava (predmeti zaštite), kada je to odobrenje po ZAP-u potrebno, naplatu naknada za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz naknadu, raspodjelu naplaćenih naknada nositeljima prava, kontrolu nad korištenjem predmeta zaštite te pokretanje i vođenje postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju (čl. 154. st. 1. ZAP-a). Ostvarivanje prava u odnosu na korištenje predmeta zaštite može se ostvarivati individualno (čl. 155. ZAP-a) ili kolektivno (čl. 156. ZAP-a). Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (čl. 157. st. 1. ZAP-a).

7. Iz rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 29. rujna 2004., 27. ožujka 2007. i 1. lipnja 2018. proizlazi da tužitelj ima odobrenje za takvo kolektivno ostvarivanje autorskih prava glazbenika i književnika, iz rješenja iste institucije od 28. rujna 2004. proizlazi da Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) ima takvo odobrenje za kolektivno ostvarivanje prava umjetnika izvođača, a iz rješenja navedene institucije od 30. siječnja 2006. proizlazi da Udruga za zaštitu, prikupljanje i

16. P-1829/2022 -3 raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) ima odobrenje za kolektivno ostvarivanje prava proizvođača fonograma.

8. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji, koji je sklopljen 6. prosinca 2016. između tužitelja, Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava - HUZIP i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF, proizlazi da su se navedene udruge za kolektivnu zaštitu prava autora, izvođača i proizvođača fonograma međusobno dogovorile oko podjele prikupljene naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela od pojedinih vrsta korisnika, među kojima razlikuju i tzv. generalne korisnike, kojima se smatraju i korisnici ugostiteljskih objekata i hotela, te su međusobno dogovorile da će tužitelj biti zadužen za pronalaženje i evidentiranje korisnika, obradu podataka vezano za iste, naplatu naknade za iskorištavanje, isplatu prikupljene naknade u pripadajućem dijelu HUZIP- u i ZAPRAF-u te za davanje odobrenja za korištenje autorskih glazbenih djela, putem svoje stručne službe ZAMP, za svoj račun i za račun navedenih udruga te da se njega ovlašćuje na pokretanje postupaka pred nadležnim upravnim i sudskim tijelima radi naplate naknada za korištenje glazbe i općenito zaštite nositelja autorskih prava (čl. 1., 2. i 11. Ugovora o poslovnoj suradnji).

9. Iz odredbe čl. 15. Ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi da je isti sklopljen za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017., ali da će se isti automatski nastaviti primjenjivati na svaku sljedeću kalendarsku godinu ako ga niti jedna strana ne raskine najkasnije tri mjeseca prije isteka tekuće godine, dakle, da se isti odnosi na utuženo razdoblje.

10. Iz zapisnika o izvršenim kontrolama 4. rujna 2019., 25. rujna 2020.i 8. srpnja 2021. (listovi 15. i 16. spisa) proizlazi da su kontrolori tužitelja utvrdili da je u caffe baru R. S. I. Z., javno korištena autorska

glazbena djela putem jukeboxa, bez da se je prethodno za isto dobilo odobrenje.

11. Naime, odredbom čl. 160. st. 1. ZAP-a određeno je da je prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava, s time da je u zahtjevu dužna navesti vrstu i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostale podatke o kojima ovisi visina naknade).

12. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 3. ZAP-a određeno je da je korisnik dužan bez odlaganja obavijestiti udrugu za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi izmjene uvjeta pod kojima je odobreno dano, odnosno radi povlačenja odobrenja.

13. Iz navedenog proizlazi da se nakon što je kontrolom utvrđeno da tuženik javno koristi glazbu u svojem ugostiteljskom objektu, da se postojanje takvog stanja pretpostavlja sve dok tuženik ne obavijesti tužitelja o promjenama okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, dakle, pretpostavlja se da je korištenje predmeta zaštite trajalo cijeli utuženi period, što tuženik, nedavanjem odgovora na tužbu, posredno priznaje.

16. P-1829/2022 -3

14. Pored toga, iz navoda tužitelja proizlazi, a što tuženik posredno, nepodnošenjem odgovora na tužbu, priznaje, da tuženik za takvo korištenje glazbenih autorskih djela nije platio niti dužnu naknadu.

15. Naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje se prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove komore, a ako naknada nije na taj način određena, tada se ista plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava (čl. 162. st. 1. i 2. ZAP-a).

16. Za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela koja štiti H. d. s., osim izvedbi i priopćavanja glazbenih djela od strane korisnika s kojima HDS ima sklopljen poseban ugovor koji regulira dozvolu za izvedbu, tj. plaćanje naknada, plaća se naknada po Tarifi naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela koja je sastavnim dijelom Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala (/Narodne novine, broj: 80/1992., 72/1993., 29/1995., 50/1995., 1/1997., 75/1997., s izmjenama i dopunama objavljenim u Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva, broj: 1/2007., 11/2007., dalje u tekstu: Pravilnik/, čl. 1. Pravilnika). Naknadu naplaćuje Hrvatsko društvo skladatelja (čl. 1. st. 2. Pravilnika).

17. Za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača plaća se naknada sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, kojim je izmijenjena i dopunjena Tarifa naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, a za iskorištavanje fonograma plaća se naknada prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma, kojim je izmijenjena i dopunjena Tarifa naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma.

18. Visina naknade koju potražuje tužitelj određena je sukladno mjerodavnim podzakonskim propisima, a tužitelju na istu pripadaju i zatezne kamate od prvog dana nakon završetka razdoblja na koje se naknada odnosi (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., dalje u tekstu: ZOO/).

19. Stoga, kako je utvrđeno da činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti u protivnosti s općepoznatim činjenicama te da iz činjenica u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je, sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a, u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

20. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.819,30 kn i sadržaju postavljenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV 25% (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., dalje u tekstu: OT/) i za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 100,00 kn te za sudsku pristojbu na presudu u

16. P-1829/2022 -3

iznosu od 50,00 kn (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019./), dakle, pripada mu naknada od ukupno 725,00 kn s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude, 23. siječnja 2023. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.) za potraživanja proizašla izvan trgovačkih ugovora.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2023.

Sutkinja:

Dina

Jellin,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

tužitelju, po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe 13,27 EUR tuženiku