REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 426/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice K. K., OIB:…, iz S., zastupane po pun.

I. S., odvj. u odvj. društvu M., S. & p. u S. protiv tužene

N. M., OIB:…, iz S., zastupane

po pun. Z. B., odvj. u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 7. rujna 2022. g. zaključene u prisutnosti tužiteljice osobno s pun. i pun. tužene, dana 23. siječnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena N. M., OIB:…, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici K. K., OIB:…, iznos od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn[1] sa

zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 311,07 EUR/2.343,75 kn.

Obrazloženje

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 8. srpnja 2019. g. u kojoj je navela da je pravomoćnom presudom ovog suda broj K 1873/11 od 12. rujna 2017. g. tužena proglašena krivom i osuđena za produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda- klevetu na štetu tužiteljice te je tužiteljica upućena sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno je da je dana 13. rujna 2011. g. tužena na svom blogu na Internetu objavila članak pod nazivom …'' u kojem je objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu

privatne tužiteljice te je napisala, između ostalog, ''…nemaju svi te sriće da jemaju poštene profešure, u s., drugom gradu po veličini, dicu letriku ''uči'' peršona čiji ''dokumenti'' imaju timbar (pečat) ča je na sliku gori i to od 2004….'', ''…ovu gospoju zovu čepuša zaradi toga ča joj timbar pari crtan čepon o' pive…'', ''…ko je pratija stare tekstove sitit će se i jednoga pijanoga, ča mu je čepuša nosila rakiju…'', ''…kad ću van reč kako se zapravo zove čepuša? čepuša jema inicijale kk…'' te da je dana 14. rujna 2011. g. tužena na svom blogu na Internetu objavila članak pod naslovom ''…'' u kojem je ponovo objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom

stručnom ispitu privatne tužiteljice te je objavila sliku svjedodžbe te je, između ostalog, napisala ''evo…da konačno i to doznate, osobu s krivotvorinama je zaposlija M. T., ona radi u T. š.s.m. u S., zove se K.

K.…'' te ''…šta se mene tiče, komodno je otprintajte i zalipite po cilome s. i svitu…'' te su navedene objave i dalje objavljene, dostupne javnosti i poveznice objave na blogu tužene se pojavljuju na Internet pretraživačima kada se upiše ime tužiteljice već osam (8) godina u trenutku podnošenja tužbe. Tužena da je nastavila i nakon donošenja presude u predmetu K 1873/11 s klevetničkim objavama koje se tiču tužiteljice pa su navedene ukratko objave tužene na njenom blogu od 27. prosinca 2017. g. pod naslovom ''…'', od 20. studenog 2018. g. pod naslovom….'', od 24. ožujka 2019. g., od 11. lipnja 2019. g. pod naslovom …'',

koje se objave nesumnjivo odnose na tužiteljicu te je jasna ustrajnost tužene u namjeri da nastavi štetiti tužiteljici unatoč činjenici da je za to osuđena i zna da su objave neistinite. Navela je da se može očekivati i daljnje ustrajanje tužene u opisanom ponašanju čime se kontinuirano i trajno nanosi šteta tužiteljici. Tužena da kontinuirano kleveta tužiteljicu što da je trajno i javno dostupno većem broju osoba, pa, imajući u vidu posao koji obavlja tužiteljica koja je nastavnica s dugogodišnjim stažem, poznata krugu svojih kolega i učenicima i njihovim obiteljima u školi, da se to negativno odražava na osobni i profesionalni život i ugled tužiteljice. Tužena da je izrazito uporna u klevetanju tužiteljice što da umanjuje profesionalni i moralni dignitet tužiteljice te je očiti cilj tužene vrijeđanje dostojanstva, časti i ugleda tužiteljice, osobno i profesionalno. Zbog objava tužene tužiteljica da je doživjela brojne neugodnosti jer su je prijatelji, poznanici, kolege, učenici i njihove obitelji kao i osobe koje ona osobno ne poznaje propitkivali pa i prozivali o sadržaju predmetnih objava. Tuženoj da je i za vrijeme trajanja kaznenog postupka ponuđeno ispričati se tužiteljici i ukloniti klevetnički sadržaj, što da je tužena izričito odbila. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti isplatiti tužiteljici iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je protiv pravomoćne presude ovog suda broj K 1973/11 od 12. rujna 2017. g. podnijela ustavnu tužbu radi nepotpuno izvedenih dokaza u tom predmetu. U obrazloženju te presude sud je utvrdio da je Ministarstvo dopisom od 4. srpnja 2011. g. izvijestilo tuženu da je

dokumentacija tužiteljice pravovaljana, što da je ili pogrešan odgovor ili se radi o tome da Ministarstvo nije nadležno za davanje odgovora. Naime, tužena da je, u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama od istog Ministarstva dobila odgovor na dan 24. lipnja 2019. g. kako je za podatak o izdavanju svjedodžbe o položenom stručnom ispitu tužiteljice nadležna Agencija, dok se odluka kaznenog

suda temelji upravo na navednom dokazu jer je vještačenje žiga u dokazne svrhe odbijeno kao suvišno. Nadalje, da je nadležna policijska uprava protiv tužiteljice podnijela kaznenu prijavu još 2007. g. o kojoj još uvijek nije odlučeno. U odnosu na svjedodžbu o položenom stručnom ispitu tužiteljice da tužena nije iznosila neistinite podatke niti je u svojim tekstovima na Internet stranici navodila osobne podatke tužiteljice.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom članaka objavljenih na Internet portalu tužene na adresi… dana 27. prosinca 2017. g., 20. studenog 2018. g., 24.

ožujka i 11. lipnja 2019. g., dopisa Ministarstva od

29. kolovoza 2006. g., 30. siječnja i 25. travnja 2007. g., objava tužene na blogu na adresi … od 27. travnja 2020. g., 11. veljače, 21. travnja, 18. lipnja, 16.

srpnja, 6. i 16. kolovoza, 5. rujna, 16. studenog i 13. i 21. prosinca 2021. g. i kaznenog predmeta ovog suda broj K 1873/11. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi povrede prava osobnosti do koje je došlo radi navoda koje je tužena iznosila na svojoj Internet stranici odnosno njenom blogu na adresi … .i to počevši od rujna 2011. g. pa sve do prosinca 2021. g.

Protiv tužene vodio se pred ovim sudom kazneni postupak broj K 1873/11 koji je pravomoćno okončan te je tužena presudom od 12. rujna 2017. g. proglašena krivom za počinjenje produljenog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetu te joj je izrečena novčana kazna.

Tužena je u svim svojim objavama stalno ponavljala da je svjedodžba koju ima tužiteljica i temeljem koje radi u RH krivotvorina.

Zahtjev za naknadu štete radi povrede prava osobnosti u odnosu na tuženu temelji se na odredbi čl. 1098. u vezi s čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, jer je tužiteljica smatrala da joj je tužena nanijela štetu svojim navodima, uvredama i vrijeđanjima iznesenima na njenoj Internet stranici.

Prema odredbi čl. 1098. st. 1. ZOO-a tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovom prošlosti, znanju, sposobnosti ili o čemu drugom, a zna ili bi morao znati da su neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu dužan je naknaditi je. Prema st. 2. ovog članka za prouzročenu štetu ne odgovara onaj tko je učinio neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je priopćenju učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

Ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju sud će u slučaju povrede prava osobnosti, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema oštećenom dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete ZOO, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. g., uveo je objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Međutim, nastanak takve štete kao objektivne činjenice i postojanje same povrede prava osobnosti ne znači da će oštećenik uvijek imati i pravo na njeno popravljanje jer je potrebno i ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 1099. i 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

Nadalje, treba ponoviti, po privatnoj tužbi tužiteljice protiv tužene pred ovim sudom se vodio kazneni postupak broj K 1873/11 koji je pravomoćno okončan donošenjem osuđujuće presude od 12. rujna 2017. g. koju je u pretežnom dijelu potvrdio drugostupanjski sud presudom broj Kž-194/18 od 14. svibnja 2019. g. te preinačio u dijelu odluke o uračunavanju vremena provedenog u istražnom zatvoru.

Ovom prvostupanjskom presudom utvrđeno da je tužena opisanim radnjama koje su detaljno navedene u tužbi, s namjerom da našteti časti i ugledu privatne tužiteljice K. K., putem računalne mreže, čime su njene objave postale pristupačne većem broju osoba, iznijela neistinite činjenične tvrdnje da je privatna tužiteljica krivotvorila ispravu (svjedodžbu o položenom stručnom ispitu) te da se zaposlila koristeći tu krivotvorenu ispravu, i da u školi radi bez potrebnog znanja i kvalifikacije, koje su radnje naštetile časti i ugledu privatne tužiteljice, a sve znajući da su neistinite,

dakle, s namjerom počinila više istih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jednu jedinstvenu cjelinu, za drugoga iznijela nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu putem računalnog sustava znajući da je neistina zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

čime je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta - opisano i kažnjivo po čl. 200. st. 2. u vezi st. 1. u vezi čl. 61. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11). Tuženoj je izrečena novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) prosječnih osobnih dnevnih dohodaka što iznosi 3.000,00 kn (tritisuće kuna) koju je dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, a ukoliko novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, odlukom suda naplatiti će je Porezna uprava Ministarstva Financija Republike Hrvatske. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na način da će se jedan osobni dnevnih dohodak u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) zamijeniti jednim danom rada za opće dobro.

Nadalje, u obrazloženju presude je navedeno:

-da je tužena na web stranici … . u više navrata pisala na temu svjedodžbe tužiteljice i objavila pečat Republike Hrvatske, Ministarstva koji je otisnut na svjedodžbi K. K., Ministarstva od 4.

studenog 2003. g.,

-da u spis nije dostavljena dokumentacija koja bi potvrdila sumnje tužene da privatna tužiteljica nije položila stručni ispit za zanimanje učitelja informatike,

-da je i sama tužena navela da joj je policija odgovorila vezano na upit od 2. ožujka 2007. g. koji joj je uručio ravnatelj M. T., a radilo se o kopiji dopisa Policijske uprave SD od 23. ožujka 2007. g. iz kojeg proizlazi da je sva dokumentacija pa tako i zapisnik o izvršenom nadzoru prosvjetne inspekcije dostavljen ODO-u Split,

-da je dopisom Ministarstva, Uprave za inspekcijske

poslove od 4. srpnja 2011. g. tužena, preko njene email adrese, obaviještena da je tužiteljica položila stručni ispit 4. studenog 2003. g., da je njezina svjedodžba pravovaljana te da nije dužna polagati novi stručni ispit,

-da je ravnatelj T. š. u S. M. T. dopisom od 6. studenog 2006.

g. pozvao tuženu izvršiti uvid u dokumentaciju K. K.: diplomu, uvjerenje o položenom dopunskom pedagoško-psihološkom obrazovanju i svjedodžbu o položenom stručnom ispitu, što je tužena potvrdila u svojoj obrani, što je, međutim nije spriječilo u objavljivanju tekstova na web stranici u razdoblju koje je promatrano u kaznenom postupku (rujan 2011. g.),

-da je tužena nesporno dana 13. rujna 2011. g. na svom blogu na Internet adresi …. objavila članak pod naslovom ''…'' u kojem je ponovno

objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu privatne tužiteljice, te je napisala između ostalog kako ''…nisu svi te sriće da jemaju poštene profešure, u s. drugom gradu po veličini, dicu letriku ''uči'' peršona čiji ''dokumenti'' jemaju timbar (pečat) ča je na sliku gori i to od 2004….'', ''…ovu gospoju zovu čepuša zaradi toga ča joj timbar pari crtan čepon o' pive…'', ''…ko je pratija stare tekstove sitit će se i jednoga pijanoga, ča mu je čepuša nosila rakiju…'', ''…kad ću van reč kako se zove čepuša? čepuša jema inicijale kk…'',

iz kojeg teksta da se na nesumnjiv način može zaključiti da tužena, kada piše ''čepuša'' pri tome misli tužiteljicu jer je navela da ''čepuša'' ima inicijale kk (K. K.), a što se potvrdilo u slijedećem tekstu,

-da je dana 14. rujna 2011. g. na svom blogu na Internet adresi….tužena

objavila članak pod naslovom "….'' u kojem je ponovno objavila sliku

pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu tužiteljice, te je objavila sliku svjedodžbe o položenom stručnom ispitu tužiteljice, te dopis MUP-a RH o obavljenim radnjama povodom kaznene prijave optuženice, te je između ostalog napisala ''evo… da konačno i to doznate: osobu s krivotvorinama je zaposlija M. T., ona radi u T. š. s. i m. u S., zove se K. K.…'' te ''…šta se mene tiče,

komodno je otprintajte i zalipite po cilome s. i svitu…'',

iz kojeg teksta se na nedvojben način može zaključiti da tužena pište o tužiteljici jer je sada navela i njezino puno ime i prezime pri tome je nazvala ''čepuša'' te navela da se zaposlila ''s krivotvorinama'',

-ocijenjeno je da to što su se tužiteljica i tužena u listopadu 2006. g. javile na isti natječaj za radno mjesto profesora elektrotehničke grupe predmeta u T. š. u

S., na koje je radno mjesto primljena tužiteljica, svjedoči da je tužena cijelo vrijeme znala da su dokumenti tužiteljice valjani jer je inspekcija dolazila u dva navrata,

-da je svjedok M. T., ravnatelj T. Š. u S., kazao da je tuženoj predočio dokumentaciju K. K. koju je priložila na natječaju,

-da je Ministarstvo, Uprava za inspekcijske poslove

dopisom od 4. srpnja 2011. g. izvijestila tuženu da je dokumentacije tužiteljice pravovaljana.

Sud je u kaznenoj presudi donio zaključak da je u člancima koji su objavljeni na web stranici te na taj način bili pristupačni većem broju osoba tužena iznijela svoje vrijednosne sudove o tužiteljici nazivajući je "falšeta" i "čepuša", a kako ti vrijednosni sudovi tj. da je ista krivotvorila svoju svjedodžbu nisu istiniti, da je tužena na taj način nesporno oklevetala privatnu tužiteljicu.

Kazneni sud bavio se i uvredljivošću izraza ''čepuša'' jer je tužena u tom postupku tvrdila da taj izraz nije uvredljiv, što taj sud nije prihvatio jer je ocijenio da je dovođenje u vezu riječi ''čep'' s pečatom na svjedodžbi tužiteljice o položenom stručnom ispitu tužiteljice dokaz da se radi o krivotvorini, iako je u trenutku pisanja navedenih tekstova tužena znala da je dokumentacija privatne tužiteljice valjana jer su je o tome izvijestili iz Ministarstva, a od nadležne Policijske uprave ili pak od ODO-a Split tužena nije dobila suprotni podatak niti je išta upućivalo na opravdanost sumnji tužene. Time što je tužiteljicu nazvala ''falšetom'' da je pri tome mislila, s tim da ovaj sud ima potrebu dodati da nije samo mislila nego i javno izrekla i objavila, da je tužiteljica krivotvorila svoju svjedodžbu, što da nije istina.

Stoga je zaključeno da tuženoj, kada je objavljivala navedene članke na Internet adresi…dana 13. i 14. rujna 2011. g., nije bila namjera zaštiti javni interes,

već naprotiv naškoditi časti i ugledu tužiteljice i to u školi, obitelji i gradu u čemu je i uspjela. Prihvaćen je navod tužiteljica da je oklevetana pred svojom užom i širom obitelji, u radnoj sredini, samom gradu, a uzimajući u obzir broj učenika kojima drži nastavu i danas u T. š. te je napomenuto da se tekstovi objavljeni 13. i 14.

rujna 2011. g. još uvijek mogu naći na navedenoj web adresi. Zaključeno je i da je tužena postupala s izravnom namjerom klevetanja tužiteljice.

Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan uz pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

Kako je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete, trebalo je odgovoriti na pitanje da li je navodima tužene tužiteljici povrijeđena čast odnosno da li su o njoj prošireni neistiniti navodi radi čega je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice u tolikoj mjeri da okolnosti slučaja i težina povrede opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

Osim što je objavila članke od 13. i 14. rujna 2011. g., sa sadržajem radi kojeg je pravomoćno proglašena krivom u kaznenom postupku, čime je ovaj sud, prema citiranoj odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, vezan, što znači da više nema mjesta raspravljanju da li je ili nije ovim objavama tužena u tolikoj mjeri namjerno naškodila tužiteljici i njenom dobrom glasu, ugledu i časti, da su se ostvarila obilježja produljenog kaznenog djela klevete, tužena je nastavila s objavljivanjem istih ili sličnih uvredljivih sadržaja na svom blogu i to 27. prosinca 2017. g., 20. studenog 2018. g., 24. ožujka i 11. lipnja 2019. g., 27. travnja 2020. g., 11. veljače, 21. travnja, 18. lipnja, 16. srpnja, 6. i 16. kolovoza, 5. rujna, 16. studenog i 13. i 21. prosinca 2021. g., dakle, i nakon što je zaprimila tužbu u ovoj pravnoj stvari.

U svim pobrojenim objavama tužena je spominjala tužiteljicu (inicijalima) nazvavši je: gospođom s krivotvorenim dokumentima, ''falšetom'' koja predaje u E.

š. u S., onom koja je krivotvorila diplomu, gospođom s pečatom koja je upala u

Hrvatsku s naškrabanim pečatom, lažnjakom u školi, šljamom koji se usudio drznuti doći s krivotvorinom učiti djecu i s kojim su pošteni profesori prisiljeni sjediti u zbornici, gospođom s pečatom koji nema kružni oblik te se opet upuštala u preispitivanje oblika i sadržaja pečata koji se nalazi na svjedodžbi tužiteljice. Pišući o tome da se u Hrvatskoj može zaposliti svaki terorist koji ima krivotvorene dokumente, po ocjeni ovog suda, nastavila je seriju članaka i objava povezanih s tužiteljicom koju kroz više od desetljeća spominje u svojim objavama i vrijeđa je i nakon osude u kaznenom postupku. Čak je predložila da se uvede novi državni praznik: Čepodan i to 13. svibnja, navela da se svaka baba koja prodaje na pazaru može zaposliti u školi i predavati samo da nacrta pečat te je neke od objava označavala s #republika_čep.

Prema mišljenju ovog suda takvim je navodima tužena nakon objava iz 2011. g. za koje je pravomoćno osuđena, nastavila na svom javnom blogu dostupnom većem broju osoba još grublje i nemilosrdnije vrijeđati tužiteljicu te iznositi neistinite navode, uvredljive usporedbe i nazive te je time, kao i ranijim objavama iz 2011. g., povrijedila pravo osobnosti tužiteljice povredom njenog ugleda i časti. Drugim riječima, tuženu treba smatrati odgovornom za iznošenje neistinitih navoda o tužiteljici te, uz primjenu odredbe čl. 1098. u vezi s čl. 1100. ZOO-a tužiteljici dosuditi naknadu nematerijalne štete koja odgovara stupnju patnje i duševnih boli koju je pretrpjela i još uvije trpi radi postupaka tužene.

Kojim je patnjama radi objava tužene bila i još uvijek je izložena tužiteljica je govorila sudu u svom iskazu. Navela je da radi u školi i da svi njeni učenici redom čim je upoznaju "uguglaju" njeno ime i svi odmah mogu doći do informacija koje je tužena o njoj plasirala i imati uvid u dokumentaciju koju je objavila. Tako da joj se zna dogoditi da joj učenik, kojem mora dati negativnu ocjenu, otvoreno kaže da mu je ne može dati jer da nema diplomu. Uspjeh u kaznenom postupku s privatnom tužbom da joj ništa ne znači jer tužena sa svog bloga nije uklonila objave iz 2011. g. te su sve informacije i dokumenti i dalje dostupni. Navela je da to ljudi čitaju i neki koji je ne poznaju u to povjeruju, osuđuju je i time da je obilježena za cijeli život. Sve da neprekidno traje od 2007. g. odnosno sve od kada se javila na natječaj za posao u školi u kojoj radi, na koji se natječaj javila i tužena koja nikako da ne može podnijeti što je na tom natječaju izabrana tužiteljica, a ne ona. Najviše da je povrijeđena stalno upotrebljavanim nazivima ''čepuša'' i ''falšeta'', a objasnila je da tužena insinuira da je pečat na tužiteljičinom dokumentu napravljen od čepa pivske boce i tako joj se smije i izruguje bez prestanka. Iako je više ne spominje punim imenom i prezimenom da se radi o prozirnim insinuacijama pa se bez sumnje može reći da pritom i dalje misli na tužiteljicu i piše o njoj. Od tužene da nikada nije dobila nikakvu ispriku. Navela je da povremeno zna pregledati blog tužene i da je shvatila da je tužena ne pušta na miru, ne prestaje s objavama, ne zaboravlja je te je usmjerena na tužiteljicu kroz sve te godine pa da bi se čak moglo reći i fiksirana. Da je tužena pusti na miru da nije uspjela postići ni pokretanjem i okončanjem kaznenog postupka s osuđujućom presudom. Susjedi da su je bili obavijestili da su na kontejneru ispred Pravnog fakulteta vidjeli zalijepljenu njenu potvrdu o stručnom ispitu s tim, za tuženu spornim pečatom, a tužena je preko svog bloga svima uputila poziv da je lijepe po gradu. Priznala je da je radi ponašanja i postupaka tužene izgubila živce, novac i svoje vrijeme bez da je uspjela postići da se tužena spriječi i da se cijela situacija riješi i okonča. Navela je da joj je potrebno puno snage da uz opisano što je proživjela i dalje normalno živi, ima normalnu obitelj, posao i normalan hobi. U početku, nakon prvih objava, da se obraćala psihijatru ali da se u novije vrijeme počela intenzivnije baviti sportom (trčanjem) da ostvaruje i neke rezultate i da je to doslovno spašava.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice smatrajući da je iskreno ispričala sudu o tome kako se osjećala nakon objava tužene, te je ocijenio da je tim objavama došlo do izrazito ozbiljnog napada na ugled, dobar glas i čast tužiteljice jer je došlo do prenošenja neistinitih navoda o tužiteljici, pogrdnih naziva i izvrgavanja ruglu tužiteljice, što je sve bilo i još uvijek je dostupno većem broju osoba, što je kod tužiteljice izazvalo osjećaj povrijeđenosti u takvom intenzitetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

Ocjenjujući stupanj duševnih boli koje je pretrpjela tužiteljica zbog članaka koje je objavila tužena sud je vodio računa o tome da se radi o osobi koja radi s djecom i ima kontakte s brojnim roditeljima za koju se u člancima i objavama ne samo insinuiralo nego tvrdilo da je riječ o prevarantici, krivotvoriteljici i nemoralnoj osobi te se tužena nije susprezala od uvredljivih komentara, usporedbi i aluzija o tužiteljici, a u objavi iz 14. rujna 2011. g. navedeno je puno ime i prezime tužiteljice. Stoga je zaključak ovog suda da je tužiteljici nanesena šteta povredom njenog prava osobnosti i to prava na ugled, ime, dostojanstvo i čast i da joj radi toga pripada naknada neimovinske štete. Pri ocjeni visine naknade sud je vodio računa i o tome da je šteta nije umanjena bilo kakvom isprikom tužene, koja bi, po riječima tužiteljice, njoj nešto značila.

Iznos od 25.000,00 kn, po mišljenju ovog suda, predstavlja adekvatnu satisfakciju za duševne bolove koje je trpjela i trpi tužiteljica radi objava i članaka tužene na njenom blogu u kojem je dijelu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 25.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od presuđenja do isplate. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, što znači da je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a u cijelosti osnovan jer bi tužiteljici kamata na dosuđeni iznos glavnice pripadala i od ranijeg datuma.

Tužiteljica je u tužbi zatražila isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, prema ovoj odredbi, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužiteljici nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u dijelu od 75%, a tužena u dijelu od 25%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužiteljici je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 50%.

Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 3. studenog 2020. g. i zastupanja na ročištu od 7. rujna 2022. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 7. studenog 2020. g. i 8. ožujka 2022. g. i trošak sastava podneska od 18. siječnja 2022. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova).

Ukupan broj bodova od 375 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (3.750,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiven iznos od 4.687,50 kn umanjiti te ocijeniti da tužiteljici, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 50% ovog iznosa odnosno 2.343,75 kn, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji je dužna podmiriti tužena, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 23. siječnja 2023. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).