Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-274/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Čengije, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. L. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem K- 166/2022-16 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u cijelosti potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću prvooptuženi H. L. i drugooptuženi I. B. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 te je prvooptuženi H. L. na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci da bi mu na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, i to na način da se od izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci izvršava 8 (osam) mjeseci zatvora, dok se preostali dio izrečene kazne od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženik H. L. u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo dok je drugooptuženi I. B. na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine mjeseci da bi mu na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, i to na način da se od izrečene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izvršava 1 (jedna) godina zatvora, dok se preostali dio izrečene kazne od 1 (jedne) mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženik H. L. u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 40. stavak 2. i 5. i članka 42. KZ/11, 1. prvooptuženom H. L. i drugooptuženom I. B. su izrečena kao sporedne novčane kazne u visini od 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini od 217,20 kn (dvjestosedamnaestkunaidvadesetlipa) što iznosi 1.327,23 eura/10.860,00 kn koje su optuženici na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, 1. dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude s tim da će im se na temelju članka 43. stavak 4. i 6. KZ/11, ukoliko ne plate novčanu kaznu u naznačenom roku, novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora tako da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

3. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to prvooptuženom H. L. od uhićenja 11. srpnja 2022. pa nadalje, a drugooptuženom I. B. od uhićenja 7. srpnja 2022. pa nadalje.

4. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. i 5. KZ/11 u svezi sa člankom 556. stavak 1. ZKP/08 od prvooptuženika se trajno oduzima jedan mobilni uređaj marke "Samsung" crne boje sa pripadajućom SIM karticom koji je privremeno oduzet predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Ravnateljstva policije, Uprava kriminalističke policije …, broj … od 10. srpnja 2022., dok se na temelju istog trajno se oduzima mobitel marke "Samsung" zakonskog osnova od drugooptuženika

crne-sive boje, IMEI br. … (IMEI br. vidljiv na poleđini mobitela oduzet predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU L.-s., PGP K. od 07. rujna 2022., broj ….

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 3., 6. i 7. ZKP-a/08, optuženici H. L. i I. B. su obvezani na snošenje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu od po 2.000,00 kn / 265,44 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude dok je drugooptuženi I. B. dužan platiti i trošak braniteljice po službenoj dužnosti o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

6. Protiv te presude žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik u Gospiću zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

8. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

9. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

9.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da optuženici H. L. i I. B. prema osobama koje su primio i prevozili nisu postupali na nečovječan i ponižavajući način.

9.2. Prije svega treba napomenuti da iz zakonskog opisa inkriminiranog kaznenog djela proizlazi da su optuženici proglašen krivim da su iz koristoljublja omogućili drugim osobama nedozvoljeno se kretati, boraviti u Republici Hrvatskoj, s tim da je prvostupanjski sud u izreci presude ispustio dio činjeničnog i zakonskog opisa da su optuženici pri počinjenju kaznenog djela s osobama kojima su omogućili nedozvoljeno se kretati, boraviti u Republici Hrvatskoj postupali na nečovječan i ponižavajući način. Sporno je, s obzirom na žalbu državnog odvjetnika, jesu li na opisani način, odnosno neprimjerenim prijevozom petnaest osoba u nehumanim uvjetima, u tovarnom dijelu vozila, gdje su bili stisnuti, bez sigurnosnih pojaseva, prozora i ventilacije, a koji prostor nije namijenjen za prijevoz putnika, ostvarena obilježja kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela, odnosno je li počinitelj postupao s prevoženim osobama na nečovječan i ponižavajući način, na što ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi.

9.3. Naime, tumačeno kroz praksu Europskog suda za ljudska prava (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000, M.I.M. protiv Hrvatske 10161/13 od 3. rujna 2015) nečovječno postupanje počinitelja je smišljeno, traje dulje vrijeme i bez pristanka žrtve te uzrokuje posljedice na fizičko ili psihičko zdravlje žrtve, a i izaziva psihičke ili fizičke patnje jačeg intenziteta, dok ponižavanje žrtve predstavlja umanjenje njezinih ljudskih vrijednosti i dostojanstva, pokazivanje manjka poštovanja za ljudsko dostojanstvo što sve izaziva kod žrtve osjećaj straha, patnje i podređenosti.

9.4. Provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da bi osobne koje su optuženici prevozili, a nakon što je kombi kojim su prevoženi zaustavljen od strane policijskih službenika, zatražili medicinsku pomoć. Također nije utvrđeno ni da su te osobe bile bez zrake ili da su bile dehidrirane. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da prevoženjem ilegalnih migranata u tovarnom prostoru teretnog vozila ove osobe nisu bile stvarno životno ugrožene kao i da njihovim prevoženjem nije stvorena konkretna opasnost za njihovo tijelo, što znači da nisu ostvareni svi bitni elementi kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. jer pored činjenice da su optuženici motivirani koristoljubljem prevozili osobe koje su nedozvoljeno ušle i kretale se po Hrvatskoj, postupanjem počinitelja nije ostvaren i kvalifikatorni element kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. jer na opisani način nije doveden u opasnost život i tijelo tih osoba, a niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način. Stoga, bez obzira što nitko od ilegalnih migranata nije ispitan, imajući u vidu fotografije dimenzija tovarnog prostora kombi vozila u koji su bili smješteni, a koji je bio takav da u njemu su mogli normalno sjediti, za zaključiti je da se radilo o prijevozu, koji nije ispod granica ljudskog dostojanstva i svakako se ne može okarakterizirati nečovječnim i ponižavajućim.

9.5. Prema tome, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženike H. L. i I. B. proglasio krivima zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

10. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, ocijenivši da je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i mjere kazne, pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11.

10.1. Naime, sud je za oba optuženika cijenio kao olakotne okolnosti njihove obiteljske prilike, priznanje i izraženo kajanje, dok je u odnosu na prvooptuženog H. L. kao olakotnu okolnost cijenio i njegovu raniju neosuđivanost dok je kao otegotne okolnosti optuženicima pravilno cijenio društvenu opasnost i učestalost ovakvih kaznenih djela, izrazitu upornost koju su iskazali oba optuženika prilikom činjena kaznenog djela dok je još u odnosu na drugooptuženog I. B. kao otegotnu okolnost cijenio njegovu raniju osuđivanost.

10.2. Po ocjeni ovog sud drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno je vrednovao istaknute olakotne i otegotne okolnosti pa je neosnovana žalba državnog odvjetnika da su olakotne okolnosti precijenjene, a da nisu u dostatnoj mjeri cijenjene otegotne Nadalje cijeneći prije svega već navedene olakotne okolnosti, vodeći okolnost.

računa o ličnosti oba optuženika, njihovom ranijem životu i obiteljskim prilikama, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se i djelomičnom uvjetnom osudom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, prije svega utjecati na optuženike da ubuduće više ne čine nova kaznena djela te da je navedena sankcija primjerena stupnju krivnje oba optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika, njihovim obiteljskim prilikama, kao i svim okolnostima počinjenja djela te će se navedenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredat utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženicima ponovno uključivanje u društvo.

11. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 23. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Zoran Čengija