Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo,

Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj 10 P-247/2021- 26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. o. d.d. Z., OIB . . . (ranije I. o. d.d. Z., OIB: . . . ), zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. V., iz Š. OIB: . . . zastupan po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., radi isplate regresnog duga, nakon provedene usmene glavne i javne rasprave, održane i zaključene 9. prosinca 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 – Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 43/13, 89/25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), dana 23. siječnja 2023. godine, objavio je i

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku S. V.,, Š., OIB: . . . da tužitelju I . o .[1] d.d. Z., OIB: . . . na ime regresa isplati iznos od 1.480,34eura/11.153,59 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena koja teče od 9. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

i isplati iznos od 592,13 eura/4.461,43 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotna poena koja teče od 27. veljače 2013. do 13. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

i isplati iznos od 510,98 eura/3.850,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 18. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

i isplati iznos od 663,61 eura/5.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 18. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

i isplati iznos od 647,02 eura/4.875,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 10. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

i isplati iznos od 401,49 eura/3.025,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 10. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamata utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima,

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.883,40 eura/21.725,00 kuna[1] , u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj I.o. d.d. u tužbi od 8.2.2016. godine navodi da je dana . . . u mjestu G. na raskrižju . . . došlo do prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tužitelja tuženik S. V., sa vozilom reg. oznaka . . . marke i tip vozila . . . upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola (1,78 g/kg). Krivnjom tuženika zbog alkoholom bitno smanjenih vozačkih sposobnosti došlo je do prometne nezgode i automobil kojim je upravljao tuženik sudario se s osobnim vozilo red oznake . . . , marke i tip vozila . . . prilikom čega je došlo do materijalne štete na navedenim vozilima. Automobilom marke upravljala je M. J. a u vozilu se nalazila Lj. J. I putnica i vozač M. J. su zadobili tjelesne ozljede. Vozilo kojom je upravljao tuženik je na dan prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom automobilske odgovornosti br. . . . Temeljem podnesenog zahtjeva automobilske štete po navedenoj polici i temeljem izvansudske nagodbe sa oštećenikom tužitelj je M. J. u na ime imovinske štete isplatio iznos od 11.153,59 kn dana 8.2.2013. i dana 26.2.2013 iznos od 4.461,43 kn, ukupno 15.615,02 kn.

Također

tužitelj

oštećenikom M. J. 22.4.2013. sklopio sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljem koje je isplaćen iznos od 3.850,00 kn dana 17.5.2013. i iznos od 3.025,00 kn dana 9.8.2013., odnosno na ime neimovinske štete tom oštećeniku je isplaćen iznos od ukupno 6.875,00 kn. Tužitelj je i s oštećenicom Lj. J 2.7.2013. sklopio sporazum temeljem kojeg joj je isplatio iznos od 5.000,00 kn dana 17.5.2013. i iznos od 4.885,00 kn dana 9.8.2013. odnosno s ovnova neimovinske štete, ukupno joj je isplatio iznos 9.875,00 kn. Tužitelj je tuženiku 23.4.2013. uputio regresni zahtjev da regresni dug na ime imovinske štete isplaćen M. J. u ukupnom iznosu od 15.615,02 kn plati u roku 15 dana na žiro račun tužitelja. Također je dana 9.1.2014. tužitelj uputio tuženiku dopunjeni regresni zahtjev za naknadu iznosa isplaćenu M. J. i Lj. J na ime neimovinske štete u ukupnom iznosu od 16.750,00 kn u roku 15 dana. Tuženik po zatraženom nije postupio pa je tužitelj 7.3.2014. tuženiku uputio opomenu pred tužbu za isplatu iznosa od 16.750,00 kn i dana 24.3.2014. opomenu za isplatu 15.615,02 kn. S obzirom da tuženik nije izvršio uplatu regresnog duga tužitelj ustaje ovom tužbom i predlaže donijeti presudu kao u odbijajućem dijelu u točki I ove presude.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je njega tužitelj pozvao da se očituje o krivnji glede prometne nezgode od . . . On im se očitovao da nije kriv i da ne isplaćuju odštetu do sudskog rješenje ali je tužitelj uprkos tome na svoju ruku u više navrata isplaćivao M. J. određene svote novca. Nakon donošenja presude Prekršajnog suda u V. poslovni broj . . . od 28.10.2013. istu presudu je dostavio tužitelju. Smatra da je tužitelj neosnovano isplaćivao naknadu te za to ne mogu njega teretiti. Podneskom od 12.9.2016. priznaje da je na dan 13.12.2012. njegovo vozilo reg. oznake ZG-3811-BL bilo osigurano kod tužitelja dok osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor isključive krivnje vozača M. J.. Navedenom u prilog govori činjenica da je M. J. u prekršajnom postupku pravomoćno proglašen krivim za nastanak utuženog štetnog događaja. Ističe i da činjenica da je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola nije bila od utjecaja na dinamiku i nastanak štetnog događaja, obzirom da je u prekršajnom postupku utvrđeno da je jedini isključivi krivac za nastanak istog M. J. Također osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda na ime kojih je isplaćena neimovinska šteta te predmetnog štetnog događaja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu naknadi trošak postupka.

3.Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj podneskom od 3.11.2016. ističe da prekršajni postupak kojim je M. J. pravomoćno oglašen krivim za nastanak štetnog događaja nije pravomoćno okončan.

4.Tuženik podneskom od 17.11.2016. ističe da je prometnim vještačenjem u prekršajnom postupku utvrđeno da je M. J. prije započinjanja radnje skretanja ulijevo u svom lijevom bočnom ogledalu mogao uočiti vozilo tuženika koje se već nalazilo u radnji pretjecanja pa da je isti odustao od radnje skretanja ulijevo i propustio vozilo tuženika do sudara ne bi došlo. Dakle ističe prigovor nedostatka uzročno- posljedične veze nastanka štetnog događaja i alkoholiziranosti tuženika.

5. Presudom Općinskog suda u S., Stalna služba u D. S. posl.broja: . . . od 22. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tužitelja navedena presuda je rješenjem Županijskog suda u Z., posl.broja: . . . od 29.4.2021. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ovaj sud temeljio svoju odluku na zaključku da je tuženi dokazao da, u konkretnom slučaju, nije postojala uzročno- posljedična veza između nastanka štetnog događaja i alkoholiziranosti tuženog, te da je neovisno o rezultatima prometnog vještačenja propustio provesti provesti toksikološko vještačenje, na okolnost mogućnosti pravovremene reakcije tuženoga na radnje M. J., koji mu je skretanjem svog vozila presjekao put, a sve imajući u vidu koncentraciju alkohola u krvi kod tuženoga od najmanje 1,86 g/kg. Stoga je dana uputa da se provede toksikološko vještačenje koje može razjasniti je li, u konkretnom slučaju, bilo eventualnog doprinosa tuženog nastanku štetnog događaja.

6.Valja napomenuti da je žalbu podnio pravni slijednik tužitelja G. o. jer je nakon zaključenja glavne rasprave dana 30. travnja 2020. rješenjem agencije Klasa : . . . od7.5.2020. utvrđeno da sa 30.4.2020. po sili zakona prestala važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva I . o . d.d. za poslove neživotnog osiguranja Z., OIB

. . . izdano rješenjima agencije Klasa: . . . od 23.9.2010. i . . . od 8.9.2011. Također da je rješenjem KL: . . . od 16.1.2020. izdano odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja društva I. o.

7. Podneskom od 31.8.2021. (l 225) tužitelj obavještava sud je sukladno čl. 86 Zakona o osiguranju došlo do preuzimanja portfelja i u dokaz pravnog sljedništva tužitelja, tužitelj dostavlja Ugovor o cesiji od 21.12.2020. između I. upravljanje d.o.o. za usluge (prije I. o. d.d.) za poslove neživotnog osiguranja i G. o. d.d. U tom podnesku ističe da je cedent I. upravljanje d.o.o. (ranije I. osiguranje d.d.) svoje dospjelo i nesporno potraživanje od cesusa/dužnika po ranije sklopljenim ugovorima o osiguranju koji je sklopilo I.o. osiguranje d.d. prema potpisu od rednog broja 1-1536 ustupilo cesionaru G.o. d.d. Prijenosom portfelja osiguranja I. osiguranja d.d. na društvo G. o. d.d. kao novog osiguratelja početkom 30.4.2020. što je konstatirano potpisom ugovora o cesiji od 31.12.2020. Sva prava i obveze kao i sporedna prava prethodnog osiguratelja/cedenta u cijelosti

prenesena

novog

osiguratelja/cesionara, te prijenos nema učinak na prava i obveze ugovaratelja osiguranja i osiguranika iz prethodno spomenutih ugovora o osiguranja koji ostaju na snazi u neizmijenjenom obliku i sadržaju. Stoga temeljem navedenog da je prvobitni tužitelj Izvor osiguranje d.d. prestao postojati kao osiguravajuća kuća, a uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra da je 4.5.2020. prestao postojati i kao pravna osoba te je odlukom skupštine od 4.5.2020. Izvor osiguranje d.d. preoblikovano u I. upravljanje d.o.o. koje društvo se ne bavi poslovima osiguranja.

8. Na ročištu 15.9.21. tuženik navodi da se između istih sudionika pred Općinskim građanskim sudu u Z., pod poslovnim brojem . . . vođen postupka naknade štete tužitelja S. V., u kojem je utvrđena 100% odgovornost drugog sudionika nezgode osiguranika

M. J.

9. Podneskom od 6.6.2022. tuženik se protivio subjektivnoj preinaci tužbe jer smatra da se ne radi o pravnom sljedništvu na strani tužitelja. Podneskom od 22.6.22. tužitelj ističe da je pravni slijednik prvobitnog tužitelja jer je sukladno čl. 86 Zakona o osiguranju došlo do preuzimanja portfelja i u dokaz pravnog sljedništva dostavlja ponovno Ugovor o cesiji od 21.12.2020.

10.Sud smatra da je G. o. pravni slijednik prvobitno tuženika te se radi o zakonskoj sukcesiji propisnoj čl. 86 Zakona o osiguranju (NN30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/20) kojim je propisan prijenos i preuzimanje portfelja između društva za osiguranje u RH. Tim člankom je propisano da društvo za osiguranje može prenijeti sve ili dio ugovora o osiguranju (portfelj osiguranja) na drugo

društvo za osiguranje sa sjedištem u RH. Društvo preuzimatelj za preuzimanje portfelja osiguranja mora imati prethodno odobrenje agencije za to preuzimanje. Za prijenos ugovora o osiguranju nije potrebna suglasnost osiguranika ali ugovaratelji osiguranja mogu otkazati ugovor u određenom roku u skladu s odredbama mjerodavnog prava koje propisuje pravo na otkaz ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Društvo za osiguranje preuzimatelj dužno je nakon preuzetog portfelja osiguranja o prijenosu obavijestiti svakog ugovaratelja osiguranja, na način kako je to ugovoreno preuzetim ugovorom o osiguranju te objavom informacijama o prijenosu portfelja u Narodnim novinama. Iz priloženih dokaza je utvrđeno da je tužitelj po istom postupao.

11. Dakle ne radi se o subjektivnoj preinaci tužbe propisanoj čl.192.st.3 ZPP-a u kojem smislu bi tuženik na takovu preinaku trebao pristati. U tom smislu postupak je nastavljen sa tužiteljem G. osiguranjem d.d. kao pravnim slijednikom Izvor osiguranja d.d..

12. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u V. G. . . . OGS u Z. . . . , zapisnik o očevidu od 30.12.2012. (list 5 spisa), presliku police osiguranja broj . . . 7 (list 10), zahtjev za naknadu štete (list 11), potvrde o plaćanju (list 13-14, 18-19, 21-22), prijedlog nagodbi (15-16), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 17 i 20), regresne zahtjeve (list 23-25), opomene pred tužbu (26-27), presliku presude prekršajnog suda u V. (list 31-40), medicinsku dokumentaciju (list 47-53, 55, 56), obračun totalne štete (list 57-63), saslušao je svjedoka M. J. i Lj. J (list 73) te tuženika (list 74), izvršio uvid u fotografije i skicu lica mjesta (list 86-87), uvid u Presudu visokog prekršajnog suda RH broj: . . . od 20.3.2017.(list 126 spisa), proveo je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. S. H. i pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 1.9.2018. (list 91-100 ) i nalaz i mišljenje istog vještaka od 22.5.2019. (list 131-140), te je saslušan vještak S. H. (list 148), Opće uvjete za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti Izvor osiguranja ( list 168), izvršen je uvid u rješenje agencije Klasa: . . . od 7.5.2020. (list 195-196), ugovor o cesiji I. upravljanja d.o.o. i G. o. d.d. (list 230-260), povijesni izvadak iz sudskog registra za I.o. d.d. (list 261-270), obavijest klijentima I. o. o prijenosu portfelja osiguranja I.o. d.d na društvo G. o. d.d. NN 54/20 (list 273), provedeno je toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za toksikologiji B.T. te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 295-297), saslušani su vještaci B.T. i prometni vještak S. H. (list 365-368).

13. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se provede medicinsko vještačenje na okolnosti osnove i visine tužbenog zahtjeva jer je sud smatrao da nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele do toga da tuženik gubi prava iz osiguranja propisana odredbom čl. 24 st. 1 toč. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu – ZOOP) i čl. 3 Uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti Izvor osiguranja, koji su se primjenjivali u vrijeme štetnog događaja.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve izvedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

15. Predmet ovog spora je regresni zahtjev osiguratelja prema svom osiguraniku, od kojega potražuje isplatu iznosa koji je isplatio M. J. i M. J.po osnovu obveznog osiguranja u prometu, na ime naknade štete, nastale u štetnom događaju 30. prosinca 2012.

16.Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, te štetni događaj, dok je sporna aktivna legitimacija tužitelja i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnova i visina zatražene štete. Nije sporno niti da je tuženik u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola 0,5 g/kg i više.

17. Tužitelj je aktivno legitimiran jer je pravni slijednik prvobitnog tužitelja I. o. d.d., kako je to obrazloženo u točci 10. i 11. ovog obrazloženja.

18.Tuženik tvrdi da činjenica da je u trenutku nesreće bio u alkoholiziranom stanju nije u uzročnoj vezi s nastankom nesreće te nema uvjeta za regres sve sukladno čl.3. st.4b Općih uvjeta za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti I. o.

19. Sud je stoga, prije svega, trebao raspraviti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

20.Prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, (dalje: ZOO 05 – NN 35/05, 41/08) koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti (jer je štetni događaj nastao 30.12.2012.) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

21. Prema odredbi čl.24.st.1.toč.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Uvjetima za obvezno osiguranja od automobilske odgovornosti Izvor osiguranja koji su se primjenjivali od 01.06.2010. dakle i u vrijem predmetne prometne nezgode, čl.3 propisani su uvjeti pod kojim osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24 st.1. točka 1. do 6. Zakona te je propisano, stavkom 1.t.1 b, da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola te ako se analizom u krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da je udio alkohola u organizmu vozača iznosi 0,5 g/kg i više, a t.4. da ne gubi prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola.. To znači da se uzročna veza između alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode pretpostavlja a teret dokaza da ta uzročna veza ne postoji leži na tuženiku.

22.Uvidom u spis Prekršajnog suda u V . g . . . . i presudu prekršajnog suda u V. . . . (list 31-40), utvrđeno je da je istom M. J. proglašen krivim za prekršajno djelo iz čl.43.st.2 Zakona

sigurnosti

prometa

na cestama (prije započinjanja radnje skretanja ulijevo nije se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i time izazvao prometnu nesreću) dok je S. V., (ovdje tuženik) za to prekršajno djelo oslobođen krivnje, dok je osuđen za vožnju u alkoholiziranom stanju s koncentracijom u krvi od najmanje1,86 g/kg. Uvidom u Presudu visokog prekršajnog suda RH broj: . . . od 20.3.2017. (list 126 spisa) utvrđeno je da je njome povodom žalbe M. J. preinačena prvostupanska presuda i optužba protiv njega odbijena jer je nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona.

23. Kako se tužitelj protivio da se koristi nalaz prometnog vještaka dipl. ing. N. E. iz prekršajnog postupka na okolnost dinamike štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing S. H. te su saslušani svjedoci i tuženik.

24. Iz iskaza svjedoka M. J. proizlazi da se kretao automobilom . . . prema V. iz smjera D. S. Kretao se lagano i dao žmigavac radi skretanja ulijevo u ulicu s lijeve strane za koju je znao da je kolnik na tom dijelu oštećen. Žmigavac na automobilu je upalio 70 m prije početka skretanja. Vozilo tuženika je uočio već ranije dok se kretao cestom i kada je on je još bio nekih 150 m iza njega. Još dok nije upalio žmigavac uočio je da vozilo tuženika krivuda po cesti. Tuženik se vozilom kretao brzo, sustigao ga, a do udarca njegova vozila u svjedokovo je došlo kada je on već bio sa 70 % svog vozila izvan ceste u skretanju, te je tuženik prednjim krajem vozila udario u dio oko zadnjeg lijevog kotača njegovog vozila. U tom trenutku on je već prednjim dijelom svog vozila bio na trotoaru. U prekršajnom postupku on je proglašen krivim za oduzimanje prednosti kretanja tuženiku ali se na to žalio. Na upit je iskazao da je provjeravao situaciju iza sebe neposredno prije nego je počeo skretati ulijevo, ali u tom trenutku iako je vidio nailazak vozila tuženika više nije stigao reagirati, međutim računao da će vozač iza njega vidjeti njegov žmigavac. Njegov iskaz je djelomično kontradiktoran jer tvrdi da je neposredno prije skretanja ulijevo provjeravao može li skrenuti a potom da je računao da je tuženik njegovo skretanje uočio i ranije jer je on već imao uključen žmigavac, iz čega proizlazi da je uočio tuženika u pretjecanju.

25.I svjedok Lj. J , suvozač u vozilu M. J. je iskazala da je njen suprug u jednom trenutku izjavio "tko je onaj luđak koji se tako brzo vozi" i odjednom je osjetila udarac. Sjeća se da je suprug upalio žmigavac prije skretanja ulijevo ali ne može iskazati kojom brzinom se on prethodno kretao. Ne zna u kojoj fazi skretanja su bili kad ih je udarilo tuženikovo vozilo. Njen iskaz samo potvrđuje da je oštećenik primijetio brzo kretanje vozila tuženika i prije skretanja ulijevo.

26.Tuženik u svom iskazu tvrdi da se kretao iz smjera D. S.u smjeru V. u mjestu G., Ispred njega se kretalo vozilo . . . jako sporo pa nije mogao zaključiti hoće li se zaustaviti ili nešto drugo, te je dao lijevi žmigavac i krenuo zaobilaziti to vozilo. Kada je već bio u radnji pretjecanja vozač vozila ispred njega dao je žmigavac i skrenuo pred njim tako da je on prednjim krajem svog vozila udario u zadnja lijeva vrata i kotač tog vozila i to dok su se nalazili u lijevom prometnom traku. Prije kontakta s vozilom marke . . . kretao se brzinom od oko 80 km/h. Ne osporava da je pio alkohol prije vožnje a zna da je brzina kretanja na tom dijelu ograničena na 60 km/h. On je svoj žmigavac upalio nekih 50 do 60 m na udaljenosti od

. . . i dok se već kretao lijevom trakom. Kad je bio u fazi pretjecanja te na udaljenosti 10 m od . . . ,

. . . , je počeo skretati pred njega. Ponovio je da je bio u potpunosti na lijevoj prometnoj traci kad je vozilo ispred njega skrenulo ispred njega, a vozilo ispred njega je počelo skretati odmah nakon što je upalio žmigavac.

27. Prometni vještak dipl. ing. S. H. u svom nalazu i mišljenju se očitovao na dinamiku nastanka nesreće i mogućnost izbjegavanja iste te je naveo u odnosu na sudarni položaj vozila i mjesto sudara te međusobne podudarnosti oštećenja vozila proizlazi da je osobno vozilo tuženika svojim prednjim desnim rubnim dijelom naletio na stražnji dio lijevog boka osobnog vozila oštećenika kod kotača, pri čemu je isto presijecalo putanju vozilu tuženika s desna ulijevo i prema naprijed pod kutom od oko 40 stupnjeva. Sudar se dogodio na sredini lijeve vozne trake

za smjer prema sjeveru kada je vozilo tuženika bilo u snažnom kočenju po lijevoj voznoj traci lijevim bokom neposredno uz lijevi rub kolnika a prednjim dijelom na početku ušća, prema kuda je s desne vozne trake preko isprekidane razdjelne linije skretalo vozilo oštećenika i koso sjeklo lijevu voznu traku tako da je prednjim lijevim kutom već izlazilo na bližu stranu ušća a stražnjim desnim rubom je bio na sredini kolnika. Brzina osobnog vozila oštećenika u trenutku sudara iznosio je oko 10 km/h dok se tuženik kod reagiranja kočenja kretao brzinom oko 92 km/h a do sudara brzina njegovog vozila smanjena je na 64 km/h. Tuženik je reagirao kočenjem na oko 42,1 m ispred mjesta sudara ili oko 1,8 s prije sudara kada se već nalazio u pretjecanju po lijevoj traci a tada je vozilo oštećenika bilo oko 5,2 m ispred mjesta sudara na desnoj traci prilazeći prednjim dijelom lijevog boka razdjelnom linijom. Pretjecanje tuženika započelo je najmanje 4,1 s prije sudara, a skretanje oštećenika oko 2,1 s prije sudara ili najmanje 2,0 s kasnije. Da se tuženik kretao znakom dozvoljenom brzinom od 60 km/h sudar se ne bi dogodio. Ako je oštećenik upalio lijeve smjerokaze već podalje ispred raskrižja kako je iskazao, tada bi tuženik mogao vidjeti najavu skretanja ulijevo i iz smanjene brzine vozila oštećenika zaključiti da postoji nakana skretanja tako da bi zadržavanjem na desnoj traci izbjegao nesreću jer je do trenutka sudara vozilo oštećenika u cijelosti prešlo na lijevu traku. Pretjecanje tuženika je započeto prije skretanja oštećenika, pa bi oštećenik u vožnji desnom voznom trakom mogao opaziti iza sebe da je pretjecan, kada bi provjeru obavljao i neposredno nakon što je reagirao skretanjem i s vozilom se počeo približavati razdjelnoj liniji, budući da bi se tada naglim povratim zaokretanjem upravljača udesno našao izvan područja kočenja vozila tuženika.

28. Takvom nalazu vještaka prigovorio je tužitelj u dijelu da je oštećenik u vožnji desnom trakom mogao opaziti iza sebe da je pretjecan kada bi provjeru obavljao i neposredno nakon što je reagirao skretanjem i da bi tada naglim povratnim zakretanjem upravljača udesno našao izvan područja vozila tuženika. Suglasan je s dijelom nalaza da se sudar ne bi dogodio da se tuženik kretao dozvoljenom brzinom a ističe da prema mišljenjima toksikologa i sudske prakse da su osobe s koncentracijom alkohola od 0,51 – 1,29 g/kg apsolutnog alkohola u krvi relativno nesposobne za upravljanjem osobnim vozilom te je u tim slučajevima vjerojatnost nastanka nezgode 2 i više puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju.

29.Tužitelj se složio sa nalazom vještaka u smislu da je oštećenik mogao uočiti tuženika da je izvršio prije poduzimanja radnje ulijevo provjeru, jer da isto proizlazi iz prekršajne presude kojom je oštećenik M. J. proglašen isključivim krivcem za nastanak utuženog štetnog događaja. Predlaže pozvati vještaka kako bi dodatno obrazložio zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja.

30.U svom usmenom očitovanju na prigovor tuženika vještak je na ročištu 6. veljače 2020. u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja o dinamici nastanka nesreće. Iskazao je da je s obzirom na dinamiku nastanka nesreće utvrdio da je osobno vozilo tuženika već bilo u pretjecanju u lijevoj voznoj traci kada je vozilo oštećenika s desne vozne trake skretalo lijevo na bočni kolnik, s time da su izračuni brzina pokazali da je tuženik uz pretjecanje mogao izbjeći nesreću zaustavljanjem po lijevoj traci ispred putanje skretanja vozila oštećenika za sve brzine manje od 71 km/h tj. da se kretao na tom mjestu znakom ograničenom brzinom od 60 km/h. Isto tako analiza pokazuje da je tuženik počeo pretjecanje prije nego oštećenik skretanje, što znači da neovisno o brzini kretanja tuženika oštećenik bi pravilnom provjerom lijevo bočno iza sebe mogao vidjeti da je pretjecan i da zadržavanjem na desnoj traci izbjegne nalet tj. sudar. Na upit punomoćnika tuženika vještak je iskazao da na predmetnom križanju gledajući strogo tehnički prema pravilima struke gledajući horizontalnu signalizaciju na kolniku na kojem je kontinuirano isprekidana razdjelna linija što bi gledano tehnički značilo da je preko te isprekidane linije dozvoljen prijelaz vozila. Drugim riječima nije kao u nekim slučajevima prije predmetnog raskrižja na udaljenostima ne manjim od 20 do 25 m završena isprekidana razdjelna linija te iscrtana puna razdjelna linija. Iskazao je da je za samu dinamiku nesreće nevažno je li tuženik bio alkoholiziran ili ne jer se nesreća prostorno vremenski događa na mjestu gdje njegova alkoholiziranost nema nikakvog utjecaja. Jedina okolnost o kojoj se on kao prometni vještak ne smije izjašnjavati je li rasuđivanje takve osobe u smislu upuštanje u pretjecanje i pri brzini kojom se kretao iako se pretjecanje događa u području gdje je razdjelna linija isprekidana. Također da je u nalazu i mišljenju na stranici 7 izračunao vrijeme kada je započeto pretjecanje u odnosu na reagiranja kočenjem tuženika kao i gdje se tada nalazilo vozilo oštećenika te da je u nalazu i mišljenju nacrtani karakteristični položaj kada nastaje međusobna opasnost pa onda i mogućnost izbjegavanja nesreće (točka 3.2.2. i 3.2.3. nalaza). Navod oštećenika da je imao uključen žmigavac za skretanje se mogao utvrditi da je žarulja dana na vještačenje, ali samo u smislu da li je žmigavac bio uključen ili ne u trenutku sudara, ali ne i trenutak kada je uključen. U svojoj praksi susretao se sa situacijom da se trijezni vozač kreće prekomjernom brzinom i pretječe, te je tako u većini vještačenja.

30. Sud je odbio prijedlog tužitelja s ročišta 6.2.2020.da se provede novo prometno vještačenje po drugom sudskom vještaku jer je smatrao da je vještak stručno i argumentirano otklonio prigovore tužitelja te njegov nalaz smatra izrađenim sukladno pravilima sruke i argumentiranim. Iz nalaza vještaka proizlazi da je za samu dinamiku nesreće nevažno je li tuženik bio alkoholiziran ili ne jer se nesreća prostorno vremenski događala na mjestu gdje njegova alkoholiziranost nema nikakvog utjecaja.

31. Po uputi suda drugog stupnja provedeno je toksikološko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa B.T. proizlazi da je nakon prometne nezgode tuženik S. V., testiran alkometrom na prisutnost alkohola u organizmu i očitanje je bilo 1,88 g/kg koje je umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg i konačno zabilježena vrijednost je 1,78 g/kg. U krvi tuženika je proračunata koncentracija od najmanje 1,86 g/kg. Vještak navodi da osoba koja ima 1,86 g/kg alkohola se nalazi u pijanom stanju kada se gubi samokontrola i samokritičnost, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum te dolazi do

vremenske

prostorne dezorijentacije, neprilagođena brzina uvjetima vožnje česta je posljedica alkoholiziranosti vozača te raste broj neispravnih reakcija i pogrešaka. Kod osoba koje imaju 1,86 g/kg alkohola u krvi nistagnus traje 15 i više sec., što znači da se s tolikom zakašnjenjem uočava vozilo u kretanju i time se neispravno procjenjuje njegova brzina i smanjuje mogućnost orijentacije u prostoru. Bitno se produljuje i vrijeme reakcije vozača. Zaključak toksikološkog vještaka je da je prisutnost alkohola u krvi imalo presudan utjecaj na nastanak prometne nezgode jer je tuženik bio pod utjecajem alkohola u tolikoj mjeri da su njegove psihofizičke sposobnosti bile bitno smanjene i bio je apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom jer je alkohol negativno djelovao na njegovo ponašanje, neprilagođenu brzinu, na procjenu prometne situacije i na brzinu i ispravnost njegovih reakcija čime se doveo u situaciju da nje mogao izbjeći prometnu nezgodu.

32.Tuženik je zaključcima vještaka toksikologa prigovorio smatrajući ih proizvoljnim i paušalnim. Smatra da vještak toksikolog nema potrebna stručna znanja za iznošenje činjenice da li je eventualna alkoholiziranost bilo koje osobe u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće. Vještak toksikolog da je stručan i ovlašten za iznošenje nalaza i mišljenja samo u odnosu da li je osoba pod utjecajem alkohola, u kojem stupnju te kako eventualna koncentracija alkohola ima utjecaj na tu osobu. Stoga navod vještaka da je prisutnost alkohola u krvi tuženika imala presudan utjecaj na nastanak štetnog događaja je bespredmetan i ujedno izravno protivan zaključku vještaka prometne struke dipl. ing. S. H..

33.Na prijedlog tuženika na ročište 9.12.2022. pozvana su oba vještaka kako prometni, tako i toksikolog radi usmenog očitovanja i radi otklanjanja nesuglasica između njihovih mišljenja.

34.Vještak toksikolog B.T. je usmeno ponovila navode u mišljenju, a na upit da pojasni kako bi po njoj trijezna osoba izbjegla nalet u konkretnoj situaciji iskazala je da nije dinamiku konkretnog štetnog događaja proučavala kao toksikolog već je pročitala nalaza prometnog vještaka. U bitnom iz njenog usmenog očitovanja proizlazi da smatra da je tuženik vozio

brzinom

km/h

upravo

zbog

alkoholiziranog

stanja te da je vrijeme reakcije trijezne osobe 1-2 sec. Sud je prihvatio njen nalaz i mišljenje u smislu da vozač s alkoholom u krvi kako ga je imao tuženik ima bitno smanjene reakcije i samokritičnost, ali to ne dokazuje da je u konkretnoj situaciji tuženik zbog alkoholiziranosti vozio prebrzo.

35.Prometni vještak S. H. na iskaz toksikološkog vještaka je kazao da se to toksikološko vještačenje odnosi na teoretsko razmatranje ljudi koji su u određenom stupnju alkoholizirani, a ne na konkretni štetni događaj. U bitnom ističe da je od trenutka reagiranja tuženika kočenjem pa do sudara prošlo 1.8 sec iz čega proizlazi da je tuženik u konkretnom slučaju reagirao na način koje se u praksi naziva reagiranje prosječe osobe. Uzročno posljedično, a temeljem materijalnih tragova i trijezna osoba koja bi se upustila u pretjecanje istom brzinom bi reagirala snažnim kočenjem na isti način sudarila bi se s vozilom oštećenika kojemu siječe put. Analiza nesreće temeljem materijalnih tragova pokazuje da se osobno vozilo oštećenika kretalo vrlo sporo prije samog skretanja brzinom od oko 10-tak km/h, te da je oštećenik počeo skretati ulijevo 2.1 sekundu prije nesreće. U tome trenutku osobno vozilo oštećenika još fizički i ne skreće ulijevo, već oko 0,3 sekunde kasni, tj. 1.8 sekundi prije nesreće kada vozilo oštećenika na sebi desnoj voznoj traci fizički vidljivo prilazi isprekidanoj razdjelnoj liniji, pa je dakle od trenutka reagiranja tuženika kočenjem po materijalnim tragovima pa do sudara prošlo vrijeme od 1.8 sekundi što je uzimajući u obzir vrijednost da samo prilikom kretanja po tragovima vozilo tuženika troši 1 sekundu proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženik reagirao na način kojeg u praksi nazivamo prosječnom osobom. Naime, produženje vremena reakcije tuženika dovelo bi do situacije da je reagirao snažnim kočenjem i skretanjem u lijevo ne na opasnost već iz nekog drugog razloga koji nije povezan sa skretanjem vozila oštećenika s desne vozne trake pred njega na lijevoj traci na koju je prešao najmanje 4.1 sekundu prije sudara, a oštećenik je skretanjem reagirao 2.1 sekundu prije sudara. Uzročno posljedično dakle, temeljem materijalnih tragova, i trijezna osoba koja bi se upustila u preticanje istom brzinom i reagirala snažnim kočenjem na isti način sudarila bi se s vozilom oštećenika kojemu siječe put. Ne ulazeći sada u točnost podataka o vremenima reakcije ispitivanja neke populacije a kada realno nema ispitivanja reagiranja upravo konkretnog vozača, u ovom slučaju tuženika, ako bi primijenili svako duže vrijeme reagiranja koje je jednako ili veće od vremena koje je trebalo oštećeniku da izvede skretanje doveli bi se do toga da je tuženik reagirao snažnim kočenjem i skretanjem u lijevo na prazan prostor ispred sebe.

Razlog takvog reagiranja kao prometni vještak

ne može objasniti, ali to znači da nije reagirao na vozilo oštećenika niti na okolnost da mu ono dolazi s desne strane pa da bi zato on skretao u lijevo već je to učinio zbog nekog svog subjektivnog razloga. U konkretnom slučaju analize prom. nesreće temeljem materijalnih tragova ograničeni su prostorom i vremenom, te brzinama kretanja jednog i drugog vozila s obzirom na materijalne tragove pri čemu se tuženik kretao vrlo brzo, a oštećenik vrlo sporo pri čemu je tuženik u tom vrlo brzom kretanju se upustio u preticanje preko isprekidane razdjeljnje linije i već bio u preticanju kada je oštećenik na desnoj traci počeo skretati u lijevo. Vremenske elemente koje imamo iz ovakve prometne situacije pokazuju da bi uz ovakvu brzinu kretanja od 92 km/h praktično svaka osoba koja bi reagirala snažnim kočenjem i izmicanjem u lijevu stranu kao tuženik zabila se brzinom od 64 km/h u vozilo oštećenika koje mu je presjeklo put. 36. Nakon usmenog očitovanja vještaka niti jedna stranka nije tražila provođenje novog prometnog odnosno toksikološkog vještačenja.

36.Na temelju provedenog prometnog vještačenja prema mišljenju ovog suda utvrđeno je da alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom već je prometna nezgoda rezultat postupanja oštećenika odnosno činjenice da je isti postupao suprotno odredbi čl.43.st.2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (prije započinjanja radnje skretanja ulijevo nije se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i time izazvao prometnu nesreću). Sam oštećenik M. J. je iskazao da je uočio vozilo tuženika koje je iza njega kretalo krivudajući, a svjedok Lj. J, njegova supruga je iskazala da je čak uočio i brzu vožnju vozila tuženika. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je oštećenik, neposredno prije skretanja ulijevo mogao uočiti vozilo tuženika i povratnim zakretanjem vozila udesno našao bi se iza kretanja vozila tuženika. Također da je tuženik u konkretnoj situaciji ranije reagirao i skretao ulijevo da bi to bila neprimjerena reakcija jer tada još oštećenik nije skretao ulijevo pa tuženik nije imao razloga da na prazan prostor ispred sebe skreće ulijevo.

37.Dakle, kako je u ovom postupku utvrđeno da uzrok nezgode nije alkoholiziranost tuženika, već propust oštećenika da postupa sukladno čl.43.st.2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11), tuženik ne gubi prava iz obveznog osiguranja u prometu a sve sukladno zakonskim propisima i Uvjetima osiguranja tužitelja.

38.Stoga je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku u cijelosti odbijen i riješeno je kao u izreci pod I. ove presude.

39. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku zastupanom po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14 i 107/15, 126/22) kojom je TBR:48 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. Tako je tuženiku priznat zatraženi trošak zastupanja (troškovnik list 154 i 375) i to za sastav odgovora na tužbu od 7.9.2016. po Tbr. 8/1 -100 b, sastav obrazloženih podneska od 16.11.2016., 3.10.2018. i 6.6.2022., svaki po 100 b Tbr.8/1, zastupanje na ročištu 3.11.2016., 23.5.2017., 9.3.2019., 6.2.2020.,16.9.2021.,9.12.2022. svako 100b po Tbr.9/1, ukupno 1.000.b tj. 1.990,84 eura/15.000,00 kuna + 25% PDV od 497,71 eura/3.750,00 kuna, sveukupno 2.488,55

eura/18.750,00 kuna. Priznat mu je i trošak prometnog vještačenja od 394,85 eura/2.975,00 kuna odnosno ukupan trošak od 2.883,40 eura/21.725,00 kuna te je odlučeno kao u izreci pod II. Trošak prometnog vještačenja od 394,85 eura/2.975,00 kuna mu je priznat stoga što su i tužitelj i tuženik solidarno pozvani na uplatu troška vještačenja, a kako je tuženik uplatio ukupno 394,85 eura/2.975,00 kn predujma dok je prometno vještačenje s pristupom vještaka iznosilo ukupno 544,16 eura/4.100,00 kuna (331,81 eura/2.500,00kn+145,96eura/1.100,00kn+66,36eura/500,00kn) ostali dio od 149,31 eura/1.125,00kn je plaćen vještaku od uplate tužitelja. Kako je tužitelj na ime uplata predujma kako prometnog, tako i toksikološkog i medicinskog uplatio ukupno720,02eura/5.425,00kuna(394/85eura/2.975,00kuna+145,96 eura/1.100.00

kuna + 179,18 eura/1.350,00 kuna), a iz tog iznosa je potrošen dio od 149,31 eura/1.125,00kn preostali dio od 570,71eura/4.300,00 kuna mu je vraćen rješenjem od 22.9.2020. ( list 184)).

40.Tuženiku nije mu priznat trošak sastava podnesaka od 7.12.2017. jer provjeru uplate predujma sud vrši po računovodstvu suda te taj trošak nije nužan. Nije mu priznat zatraženi trošak obrazloženog podneska od 19.9.2019. jer takav podnesak ne prileži spisu. Zatraženi trošak zastupanja na objavi presude 20.3.2020. mu nije priznat jer istoj nije bio nazočan. nije mu priznat trošak pristojbe na presudu jer to nije njegova obveza niti je to snosio.

41.Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Dugom Selu 3. siječnja 2022.

Sudac

Ranka Memišević v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Dna: 1.D.B. ,

2.A.H., odvjetnik

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte