Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-38/2018-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja Z.-T. d.d. V., OIB: …,

zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku iz V., protiv tuženika K. d.o.o., P.,OIB:…, zastupanog po punomoćnici mr.sc. A. F.-R., odvjetnici iz Č., radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 2. studenog 2022., u

prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude, 20. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji tužiteljeva tražbina u iznosu 19.731,26 eura[1] / 148.665,21 kn / zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 1.025,45 € počam od 26. lipnja 2017.

- na iznos od 641,42 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 1.624,23 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 750,76 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 2.169,52 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 1.985,34 € počam od 16. kolovoza 2017. - na iznos

od 1.276,14 € počam od 16. kolovoza 2017. - na iznos od

907,20 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 1.012,88 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 8.338,32 € počam od 16. kolovoza 2017.

po stopi od 9,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 9,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 9,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 8,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 8,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

te u iznosu od 5.458,31 kn/724,44 EUR[1] na ime nastalih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.,

po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.,

po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.,

po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,

po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,

po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.,

po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020.,

po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.,

po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,

po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,

po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,

po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina u iznosu od 2.583,10 eura[1] /19.462,43 kn.

III. Tražbina tužitelja iz toč. I. prebija se sa tražbinom tuženika iz toč. II.

IV. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik M. Z. iz

Č., poslovni broj OVRV-644/2017 od 10. studenog 2017. kojim se nalaže

tuženiku K. d.o.o., P., OIB: …, da u roku od 8

dana namiri tužitelju Z.-T. d.d. V., OIB:…

iznos od 17.148,16 eura[1] /129.202,78 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.025,45 € počam od 26. lipnja 2017.

- na iznos od 641,42 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 1.624,23 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 750,76 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 2.169,52 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 1.985,34 € počam od 16. kolovoza 2017. - na iznos

od 1.276,14 € počam od 16. kolovoza 2017. - na iznos od

907,20 € počam od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 1.012,88 € počam od 16. kolovoza 2017. - na

iznos od 8.338,32 € počam od 16. kolovoza 2017.

po stopi od 9,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017.,

po stopi od 9,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.,

po stopi od 9,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.,

po stopi od 8,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.,

po stopi od 8,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,

po stopi od 8,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,

po stopi od 8,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.,

po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. i po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.,

po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,

po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,

po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,

po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena

kao i iznos od 5.458,31 kn/724,44 EUR[1] na ime nastalih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.,

po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.,

po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.,

po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,

po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,

po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.,

po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020.,

po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.,

po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,

po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,

po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,

po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik M. Z. iz Č.,

poslovni broj OVRV-644/2017 od 10. studenog 2017. kojim se nalaže tuženiku K. d.o.o., P., OIB: …, da u roku od 8 dana namiri

tužitelju Z.-T. d.d. V., OIB: …

iznos od 2.583,10 eura /19.462,43 kn, te se tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbija.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje radi prebijanja koje je istaknuo tuženik u preostalom iznosu od 17.148,16 eura[1] /129.202,78 kn.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.942,71 eura[1] /22.171,85 kn, u roku od 8 dana, dok se kao neosnovan odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.033,93 eura[1] /7.790,15 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika M.

Z. iz Č., poslovni broj OVRV-644/2017 od 10. studenog 2017, radi

naplate novčane tražbine u iznosu od 19.731,26 eura/148.665,21 kn sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-38/2018-4 od 5. ožujka 2018., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nesporno je među strankama da su 12. listopada 2016. godine sklopile Ugovor broj 33/2016 (dalje u tekstu: ugovor) i to tuženik kao naručitelj a tužitelj kao podizvoditelj, kojim ugovorom naručitelj povjerava, a podizvoditelj preuzima izvođenje betonskih i armirano-betonskih radova na rekonstrukciji hotela S. u U., sve prema ugovornom troškovniku koji je sastavni dio ugovora. Obveza naručitelja prema ugovoru je osigurati sav ostali osnovni materijal i sredstva rada (beton, pumpa, kran i sl.), a obveza podizvoditelja je samo ugradnja betona i komplet oplata (montaža i demontaža s oplatom).

4. Nesporna su i potraživanja tužitelja po privremenim i okončanoj situaciji kako slijedi: privremena situacija broj 89/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s listopadom 2016., prema kojoj mu tuženik duguje 5.656,61 kunu, privremena situacija broj 106/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s studenim 2016.

prema kojoj mu tuženik duguje 4.832,80 kuna, privremena situacija broj 125/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s prosincem 2016. prema kojoj mu tuženik duguje 12.237,76 kuna, privremena situacija broj 1/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno sa siječnjem 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 16.346,29 kuna, privremena situacija broj 7/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s veljačom 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 14.958,75 kuna, privremena situacija broj 21/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s ožujkom 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 9.615,01 kuna, privremena situacija broj 36/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s travnjem 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 6.835,25 kuna, privremena situacija broj 50/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno sa svibnjem 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 15.357,74 kuna, okončana situacija broj 64/1/33 koja se odnosi na radove izvedene zaključno s lipnjem 2017. prema kojoj mu tuženik duguje 62.825,00 kuna. Također je nesporno među strankama da se to potraživanje tužitelja odnosi na depozite zadržane po tuženiku temeljem ugovora u visini od 5% po svakoj privremenoj situaciji (što čini otprilike polovicu utuženog iznosa prema iskazima svjedoka S., voditelja radova angažiranog od strane tužitelja i direktora tuženika), te u ostatku na potraživanje cijene po satu rada radnika tužitelja po okončanoj situaciji.

5. No, u vezi s potraživanjem tužitelja opisanim pod toč. 4., tuženik u prigovoru i kasnijim podnescima, navodi da se to potraživanje odnosi na okončanu situaciju i depozite po privremenim situacijama, te da tužitelj ne može biti isplaćen, jer predmetni radovi nisu uredno završeni i predani tuženiku, a isto tako nije niti dostavljena valjana garancija za garantni period. Navodi da je tužitelj predao tuženiku zadužnicu 26. listopada 2016. godine, ali da dopisom od 23 .studenog 2016. tužitelj obavještava tuženika da postoji rizik da se ista ne naplati zbog financijskog položaja tužitelja. Tuženik navodi da je tužitelj nakon početka radova odustao od većeg dijela ugovorenih radova, to jest završio je samo depandansu i to sa konstatiranim nedostatcima od strane nadzornog tijela, a nije izveo dilataciju istok i zapad i nadogradnju četvrtog kata, čime je primorao tuženika da angažira druge izvođače po nepovoljnijim uvjetima, te je na taj način oštetio tuženika. S tim u vezi tuženik prigovara zahtjevu tužitelja za isplatu i ističe svoj zahtjev sniženja cijene/naknade štete zbog nedostataka na radovima koje je tužitelj izveo i ističe prigovor radi prijeboja u iznosu od 75.211,30 kuna s odgovarajućim iznosom potraživanja tužitelja. Također s osnove neispunjenja ostatka ugovora od strane tužitelja, osim depandanse, navodi da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 539.169,43 kuna pa također ističe prigovor radi prijeboja u iznosu tužiteljeve tražbine od 148.665,21 kuna.

6. Nadalje je nesporno da su stranke 16. veljače 2017. godine sklopile Dogovor (dalje u tekstu: dogovor) prema kojem utvrđuju da su svi ugovoreni radovi na depandansi završeni u dogovorenim rokovima, odnosno 23. veljače 2017., a atika i greda i betoni u padu 3. ožujka 2017. U tom je dogovoru određeno da tužitelj za dilataciju Istok osigura šest ljudi do 31. ožujka 2017., koji bi se plaćali po 60 kn/sat, a poslovođa 70 kn/sat. Također je određeno da za bazene, sprinkler stanicu, proširenje strojarnice bazenske tehnike tužitelj osigura minimalno deset ljudi koji će se plaćati 65 kn/sat, a poslovođa 70 kn/sat. Taj su dogovor u ime tužitelja potpisali voditelj gradilišta I. S. i voditelj radne jedinice G. H., a u ime tuženika direktor M.M.

7. Sporna je u ovom predmetu pravna interpretacija spomenutog dogovora odnosna njegova pravna priroda, te nakon što se ona utvrdi, utjecaj navedenog dogovora na ugovor koji su stranke prethodno sklopile. Tuženik poriče obvezujuću snagu navedenog dogovora, navodeći da isti nije potpisan od ovlaštene osobe tužitelja, te navodi da isti predstavlja samo građevinsku dokumentaciju.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica, koje proizlaze iz toč. 5. i 7. ovog obrazloženja, sud je proveo slijedeće dokaze: uvid u saldakonti otvorene stavke, zapisnike sa koordinacije broj 1, broj 3 i broj 4, dopis tuženika tužitelju od 4. listopada 2017. (list 28), e-mail komunikaciju (list 30-31), situacije, račune i otpremnice K. k. d.o.o., H. d.o.o., M. d.o.o., K. M. g. d.o.o, B.i b. j.d.o.o.,

P.j.d.o.o., ugovor br.33/2016 sa troškovnikom (list 54-107), dogovor od 16. veljače 2017., e-mail korespondenciju u razdoblju od 28. listopada 2016.-28. siječnja 2017. godine, fotodokumentaciju (list 112-148), saslušao je direktora tuženika M.

M. i članicu uprave tužitelja J. B., izvršio je uvid u dokumentaciju o prijeboju koju je tuženik predao, dokumentaciju o izvršenim plaćanjima tuženika prema tužitelju, fotografije nedostataka na koje se tuženik poziva (list 153-212, 214-221, 223- 229), saslušao je svjedoke L.N., R. B. i I. S. (list 231-237),

te je proveo vještačenje građevinskim vještačenjem po I. za p. i v. I. d.o.o. (list 200-228, 291, 293), kao i saslušao vještaka na ročištu 2.

studenog 2022. godine. Sud nije proveo dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak od 14. listopada 2022. (list 301-353), ni one koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 24. listopada 2022. (list 366-418), jer su isti predani nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o dokazima iz članka 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku,

(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP). Također sud nije proveo niti vještačenje po drugom vještaku, koje je predložio tuženik, jer je našao da je nalaz i mišljenje vještak kojeg je angažirao vjerodostojan za utvrđenje bitnih spornih činjenica u ovom predmetu. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite presude.

9. Sud utvrđuje da je I. S. angažiran od strane tužitelja kao voditelj radova na predmetnom gradilištu, bio punomoćnik po zaposlenju tužitelja, te kao takav ovlašen potpisati predmetni dogovor koji je stoga obvezujući za obje stranke. Također je za sud jasno i da je G. H. kao voditelj radne jedinice iz područja građenja,

što proizlazi iz ugovora o radu koji je tužitelj dostavio za tog radnika, također kao punomoćnik po zaposlenju imao ovlast potpisati predmetni dogovor, obvezujući za obje stranke (čl. 43. Zakona o trgovačkim društvima). Sud navedeni dogovor u skladu sa pravilom o tumačenju spornih odredaba (čl. 319. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO) prema kojem treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, tumači tako da isti predstavlja obnovu odnosno novaciju ugovora, budući da je došlo do promjene glavne činidbe stranaka pa i pravne osnove ugovora (čl. 145. ZOO- a). Naime, od trenutka sklapanja dogovora obveza tužitelja više nije ugovorom određen rad na cijeloj rekonstrukciji hotela S., već samo na depandansi, dok što se tiče ostatka rekonstrukcije tužitelj postaje samo jedan od izvođača. Također se dogovorom izmijenila i obveza tuženika koji sada tužitelja plaća po satu, a ne po ukupnoj vrijednosti radova koje valja izvršiti, koja je bila određena ugovorom. Time se pravna osnova ugovora, koja je do tada bila ugovor o građenju, promijenila u ugovor o djelu.

10. Navedeno potvrđuje i iskaz direktora tuženika M. M., svjedokinje

R. B., te svjedoka L. N.. Direktor M. M. izjavio je da je sa tužiteljem bilo dogovoreno izvođenje betonskih i armirano-betonskih radova na rekonstrukciji hotela S. u U. i to na novom krilu depadansi, dilataciji istok,

dilataciji zapad, nadogradnji 5.-og kata, na vanjskim bazenima, rotonda baru, uređenju okoliša, plažnom restoranu 5 i radovima na vodovodu i kanalizaciji. Ugovorena vrijednost radova iznosila je 2.175.702,65 kn. Od svih radova tužitelj je napravio samo novo krilo depadanse što predstavlja jednu trećinu ugovorenih radova. Dogovor od 16. veljače 2017. na koji se tužitelj poziva odnosi se upravo samo na tu depadansu. Kao što je vidljivo iz navedenog dogovora prihvaća se urednost izvršenih radova na depadansi sa rokom u budućnosti odnosno 23. veljače i 3. ožujka 2017. a dogovor je od 16. veljače 2017. Što se tiče dilatacije istok i ostalih radova navedenih pod točkom 3. dogovora tužitelj je zbog problema sa kadrom mogao dati samo ograničen broj ljudi što je i navedeno pod točkom 2. i 3. dogovora, a ostale radnike je tuženik angažirao. Tužitelju je cijela depadansa plaćena odnosno 784.000,00 kn, a 448.000,00 kn je tužitelju plaćeno još po osnovi cijene po satu po radniku koje je on iznajmio tuženiku, u nemogućnosti da sam izvrši svoju ugovornu obvezu. Osim toga je izjavio da je tuženik bio prisiljen angažirati radnike drugih firma koje su platili po satu jer tuženik nije imao 50-70 radnika koliko je bilo potrebno za završiti posao koji se tužitelj obvezao, jer je prijetila opasnost od naplate penala od strane naručitelja, te je tuženik bio vezan rokom do kad su radovi trebali biti gotovi, prvi rok je bio 1. travnja, a poslije 15. svibnja 2017. Na pitanje kako se zna što su učinili radnici tužitelja, a što drugi angažirani radnici, nakon dogovora od 16. veljače 2017., odgovorio je da su svi radili na svemu, radilo se o radnicima plaćenim po satu, a radnici tužitelja su radili uglavnom na bazenu i istočnoj dilataciji. Svjedokinja R. B. izjavila je da ju je kao administratora na gradilištu angažirao tuženik, te je vodila građevinski dnevnik, nadalje da je do veljače 2017. tužitelju plaćan rad prema ugovornom troškovniku po metru kvadratnom oplate i metru kubnom betona, a tada su stranke prešle na rad po satu tužitelja, odnosno tužitelj je plaćan po satu u dogovoru sa tuženikom. Također je rekla da je tužitelj vodio uredno dnevnik satnica te je svaki dan bio na gradilištu deset sati sa svojom ekipom od oko desetak ljudi, a dnevnik mu je ovjerio voditelj na gradilištu. Svjedok L. N.

izjavio je da kod tuženika radi već šest godina, te je bio poslovođa na svim radovima rekonstrukcije Hotela S. u U.. Iskazao je da je tužitelj po ugovoru bio dužan izraditi betonsku konstrukciju za cijeli hotel, a izradio je samo depadansu uz vanjsko protupožarno stubište, tužitelj je do veljače 2017. radio po ugovoru, a tada se odstupilo od ugovora, ne zna da li raskidom ili na koji način, no ekipa tužiteljevih radnika je nastavila raditi na radilištu do sredine lipnja 2017., ali oni tada više nisu bili vezani ugovorom, ta ekipa ljudi je bila u istom režimu kao i radnici drugih spomenutih tvrtki koje je tuženik angažirao kako bi sustigao rokove prema investitoru.

11. Kako je dakle suglasnošću volja stranaka došlo do obnove ugovora, ne može tuženik potraživati kao štetu razliku cijene radova između one manje koja je predviđena ugovorom i veće kasnije koja je predviđena dogovorom, niti više tužitelja teretiti za naknadu štete po ugovoru zbog njegovog neispunjenja, jer on je prestao vrijediti, u svim dijelovima osim onog koji se tiče depandanse, budući da su stranke promijenile uzajamne činidbe, a koje nove činidbe isključuju činidbe iz ugovora, odnosno nije moguće istovremeno egzistiranje i činidaba iz ugovora i činidaba iz dogovora. Dakle tuženikova je tražbina u iznosu od 148.665,21 kn, koju ističe kao prigovor radi prijeboja s osnove naknade štete u vidu povišenih troškova radova uslijed neispunjenja ugovora od strane tužitelja, neosnovana, o čemu je odlučeno kao pod toč. VI. izreke.

12. Dakle preostala sporna pitanja koja valja razriješiti u ovom postupku su pitanje nedostataka radova tužitelja na depadansi, te ukoliko ih je bilo, koja prava po toj osnovi ima tuženik kao naručitelj radova, kao i to jesu li ispunjeni svi uvjeti da tuženik isplati tužitelja za obavljene radove temeljem ugovora, budući da što se tiče radova koje je tužitelj obavio, a koje je obavio na dijelu hotela koji se zove depandansa, isti potpadaju pod regulaciju ugovora.

13. U članku 5. ugovora određeno je da će podizvoditelju biti putem privremenih situacija plaćeno 95% od ukupno situiranih radova, a da će ostatak od 5% ukupno situiranih radova biti plaćen podizvoditelju nakon uspješno izvršene primopredaje i otklanjanja nedostataka po zapisniku o primopredaji. Također je u čl. 6. ugovora određeno da podizvoditelj predaje naručitelju odmah prilikom potpisivanja ugovora javnobilježnički ovjerovljenu zadužnicu na iznos od 220.000,00 kn kao jamstvo za dobro izvršenje preuzetih obveza u ugovornom roku, te kao jamstvo za naplatu troškova i šteta uzrokovanih eventualnim zakašnjenjem.

14. Što se tiče nedostataka za izvedene radove, sam ugovor na isti način kao i ZOO regulira odgovornost izvođača, pa tako čl. 610. ZOO st. 1. određuje: Kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može otkloniti nedostatak na račun izvođača, a što je nesporno tuženik kao naručitelj i učinio, te sada od tužitelja traži naknadu troška koji je imao zbog saniranja nedostataka na radovima koje je tužitelj izvodio odnosno trebao izvesti. Valja reći da betoni za pad na podestima protupožarnog stubišta nisu izvedeni uopće od strane tužitelja što proizlazi iz iskaza svjedoka S., međutim tužitelj je bio u obvezi izvesti i te radove sukladno ugovoru i dogovoru od 17. veljač 2017., pa se njihovo neizvođenje također valja cijeniti kao nedostatak radova. Također, valja razjasniti da budući da je tuženik tražio naknadu troškova koje je imao iz razloga jer je samostalno otklonio nedostatke na radovima tužitelja, nema niti zakonske niti ugovorne osnove da on traži prvo smanjenje cijene za radove tužitelja sa nedostatkom, a onda i trošak koji je imao za otklanjanje navedenih radova u vidu naknade štete, budući da upravo saniranje troška popravka nedostataka radova tužitelja, rezultira smanjenjem cijene njegovih radova, i to u iznosu utvrđenog troška popravka koji u naravi za tuženika predstavlja štetu.

15. Tuženik tijekom postupka ističe nedostatke na depandansi koji se nalaze u slijedećim radovima tužitelja: obrada zidova protupožarnog stubišta za koju tuženik navodi da nije bila odgovarajuće kvalitete (glatka oplata), i nije bila sukladna ugovoru i ugovornom troškovniku - nije bila izvedena u natur beton izvedbi (t.2.1.2.6. troškovnika).; nije izvršeno betoniranje betona za pad na podestima protupožarnog stubišta (t.2.1.2.13. troškovnika); postoje nedostatci u izvedbi grede na pročelju (glatka oplata) koja je morala ostati natur beton, te se radi narušene estetike greda dodatno žbukala, što je prouzročilo dodatni trošak po glavnog izvođača radova. O navedenim je nedostacima tužitelj obaviješten dopisom tuženika od 4. listopada 2017. koji dopis je dobio zajedno sa zapisnicima sa koordinacije povodom otklanjanja nedostataka na izvedenim radovima od 11. listopada 2017., 24. listopada 2017. i 31. listopada 2017. Sud utvrđuje da je tužitelj temeljem samog ugovora pravovremeno obaviješten o predmetnim nedostacima, putem zapisnika sa koordinacije povodom otklanjanja nedostataka koje je primio, a koji su sačinjeni na temelju zapisnika o primopredaji, s time da je uspješna primopredaja i otklanjanje nedostataka po zapisniku o primopredaji, preduvjet potpune isplate tužitelja. Stoga su neutemeljeni prigovori tužitelja da je dogovor od 16. veljače 2017. potvrdio urednost svih njegovih radova na depandansi, budući da tada nije vršena primopredaja radova, već je ista vršena tek u lipnju 2017.

16. Kako bi utvrdio trošak uklanjanja nedostataka radova tužitelja koji je tuženik imao, sud je angažirao I. za p. i v. I. d.o.o. kao vještaka

građevinske struke, sa zadatkom vještačenja kako slijedi: vještačenje se određuje radi utvrđenja nedostataka građevinskih radova koje je izvodio tužitelj u odnosu na radove kakvi su trebali biti prema projektnoj dokumentaciji, ugovoru i ugovornom troškovniku, a radi se o slijedećim radovima na depandansi hotela S.:

- obrada zidova protupožarnog stubišta za koju tuženik navodi da nije bila odgovarajuće kvalitete (glatka oplata) i nije bila sukladna ugovoru i ugovornom troškovniku - nije bila izvedena u natur beton izvedbi (t. 2.1.2.6. Troškovnika);

- nije izvršeno betoniranje betona za pad na podestima protupožarnog stubišta (t. 2.1.2.13 Troškovnika);

- postoje nedostaci u izvedbi grede na pročelju (glatka oplata) koja je morala ostati natur beton. Vještaku je nalaženo da utvrdi novčani iznos koji je bio potreban tuženiku za otklanjanje navedenih nedostataka u smislu da radove izvede prema projektnoj dokumentaciji, ugovoru i ugovornom troškovniku, pod pretpostavkom da je on za to angažirao druge izvođače, a u vrijeme kada je uklonio navedene nedostatke.

17. Vještak je iznio slijedeći nalaz i mišljenje:

- što se tiče obrade zidova protupožarnog stubišta naveo je da zidovi protupožarnog stubišta nisu izvedeni u glatkoj oplati, odnosno u natur izvedbi kao što je predviđeno ugovornim troškovnikom i pravilima struke, vidljiva je upotreba manjih dijelova oplate i dasaka za betoniranje zida, te nekvalitetno izvedeni spojevi oplate

− nije izvršeno betoniranje betona za pad na podestima protupožarnog stubišta − postoje nedostaci u izvedbi grede na pročelju (glatka oplata) koja je morala ostati natur beton, s obzirom da izvođač (tužitelj) navedene radove nije izveo u ugovorenoj kvaliteti, glavni izvođač (tuženik) je na zahtjev glavnog nadzora morao izvesti sanacijske radove u vlastitom angažmanu i o vlastitom trošku. Vještak je utvrdio novčani iznos koji je bio potreban tuženiku za otklanjanje navedenih nedostataka kako slijedi:

- troškovi sanacije (naknadne obrade) zidova požarnog stubišta brušenjem spojeva iznose: 475,00 m2 x 5,00 kn/m2 = 2.375,00 kn + PDV25%

- troškovi sanacije (naknadne obrade) grede na fasadi (ugovorena stavka 2.1.2.9. – površina se odnosi na dio ukupne stavke) žbukanjem iznosi:

145,00 m2 x 55,00 kn/m2 = 7.975,00 kn + PDV25%

- vrijednost neizvedene stavke betoniranja betona za pad na podestima protupožarnog stubišta iznosi:

535,95 kn + PDV25% = 669,94 kn

18. Vještak je iznio i dopunu mišljenja, na način da je u kalkulaciju uključio i to da se radilo o malom obimu posla i naknadnom izvođenju radova na otklanjanju nedostataka, te je dao slijedeće mišljenje o trošku tuženika:

− troškovi sanacije (naknadne obrade) zidova požarnog stubišta brušenjem spojeva s uključenom skelom iznose:

• montaža i demontaža skele = 8.900,00 kn

• brušenje spojeva zidova 475,00 m2 x 5,00 kn/m2 = 2.375,00 kn odnosno ukupno: 11.275,00 kn + PDV 25% = 14.093,75 kn

− troškovi sanacije (naknadne obrade) grede na fasadi žbukanjem sa završnim bojanjem i uključenom skelom iznose:

• montaža i demontaža skele 145,00 m2 x 20,00 kn/m2 = 2.900,00 kn

• brušenje spojeva zidova 145,00 m2 x 5,00 kn/m2 = 725,00 kn

• žbukanje 145,00 m2 x 55,00 kn/m2 = 7.975,00 kn

• bojanje fasadnom bojom 145,00 m2 x 45,00 kn/m2 = 6.525,00 kn odnosno ukupno: 18.125,00 kn + PDV 25% = 22.656,25 kn

− troškovi izvođenja neizvedene stavke betoniranja betona za pad na podestima protupožarnog stubišta iznose:

• beton za pad 50,00 m2 x 13,3988 kn/m2 = 669,94 kn

odnosno ukupno: 669,94 kn + PDV 25% = 837,43 kn.

19. O dopuni nalaza i mišljenja vještak se očitovao i na ročištu 2. studenog 2022. Naveo je da je naknadno ustanovio da nije u potpunosti odgovorio na pitanje koje se odnosi na utvrđenje novčanog iznos koji je potreban tuženiku za otklanjanje navedenih nedostataka po trećim osobama, pa je uzeo u obzir naknadno uklanjanje nedostataka po trećim osobama. Do razlike dolazi iz razloga jer je što se tiče troškova sanacije požarnog stubišta bilo potrebno da treći izvođač montira i demontira skelu te je u dopuni nalaza izrazio tu cijenu. Naveo je da bi intervencija na zidovima požarnog stubišta u smislu fasade i farbanja koju tuženik navodi kao nužnu zbog nekvalitetne obrade zidova požarnog stubišta, zapravo predstavljala dodatni zahtjev investitora koji odstupa od troškovničkog određenja zidova u natur obradi, pa je stoga uzeo u obzir kao potreban trošak samo brušenje spojeva zidova što je uobičajena tehnologija izvođenja radova oplate jer se na mjestima spojeva oplate uobičajeno pojave takvi nedostatci koji se moraju otkloniti. Ukoliko je oplata bila tako loša nije se smjelo niti dopustiti betoniranje zidova protupožarnog stubišta sa tom oplatom te stoga kao nedostatak samo smatra brušenje spojeva. Što se tiče troškova sanacije grede na fasadi, naknadno je u spisu utvrdio da je nadzorni inženjer sa tuženikom dogovorio prilikom otklanjanja nedostataka grede na fasadi da je potrebno i brušenje spojeva zidova koje ide prije žbukanja i bojanje fasadnom bojom što je sadržaj dopunskog nalaza. Također je iz istog razloga već spomenutog kod prvog nedostatka pridodan i trošak montaže i demontaže skele za sanaciju grede na fasadi. U ugovorenom troškovniku za gredu na fasadi piše betoniranje, a za zidove protupožarnih stepenica piše završna obrada u natur betonu tj. zid ostaje kakav je nakon rašalovanja. Iz tog razloga je utvrdio da zid protupožarnih stepenica ne treba žbukati ni bojati. Što se tiče stavke betoniranja betona za pad ona je veća u dopuni nalaza jer se izvodi po drugom izvođaču. Također je s tim u vezi naveo da iz ugovornog troškovnika proizlazi da je ukalkulirana samo cijena rada za tužitelja pa su stoga neusporedivi izračuni koje tuženik sada navodi u podnesku a koji uključuju i cijenu betona koja nije sadržana u troškovniku niti ju je vještak uzeo u obzir kod izrade svog nalaza i mišljenja. Naveo je da je pri izračunu primijenio prosječne tržišne cijene za 2017. godinu za navedeno geografsko područje, te da su u evidencijama koje on kao vještak ima, a to su troškovnici izvođača na tom području, izražene cijene kako ih je on izrazio i nema pojedinačno dostupnih podataka o pojedinim sastavnicama cijene kao što je rad, satnica, materijal, te je uobičajeno da on izražava svoj nalaz i mišljenje upotrebom upravo takvih dostupnih podataka koji sumiraju cijenu.

20. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, poglavito zbog cijena koje su niže od onih po kojima je on platio nedostatke, naveo je da vještak nije uzimao u obzir bitne elemente iz spisa, uključujući činjenicu da su greda i zidovi trebali biti iste izvedbe, a isto tako nije se mogao izjasniti o utemeljenosti cijena koje je primijenio u nalazu i mišljenju tj. konkretno argumentirati iste, pa je predložio i vještačenje po drugom vještaku. Prije svega, tuženik navodi da vještak pogrešno temelji izračun troškova sanacije nedostataka glede izvedbe zidova požarnog stubišta samo na trošku

„naknadne obrade“ samo brušenjem spojeva, te nedostataka glede izvedbe grede na fasadi na trošku „naknadne obrade“ samo žbukanjem. Naime, zbog velikih nedostataka tj. velikih neravnina na izvedenim površinama zidova i grede, a koji su prema ugovoru i ugovornom troškovniku trebali biti u izvedbi „natur beton“ i glatke oplate (dakle bez daljnje obrade nakon izvedbe betona koji je trebao biti izveden u glatkoj oplati, što nije bio – kako je potvrdio i vještak), nije bilo moguće samo naknadnim brušenjem ili žbukanjem postići odgovarajuću kvalitetu i izgled koji bi bio podesan za „natur beton“ izvedbu. Stoga je te nedostatke bilo moguće ukoniti jedino na način da se beton prekrije, dakle da ne ostane u „natur beton“ izvedbi, te je bilo potrebno sanaciju izvršiti na način da su se predmetne površine morale prvo izbrusiti (zbog vrlo grubih prelaza), zatim ožbukati te nanijeti fasadni sloj i boju.

21. Sud je navedeni nalaz i mišljenje i njegovu dopunu prihvatio, osim u dijelu grede, za koju je u obzir uzeo samo ono što je za istu određeno ugovornim troškovnikom, a to je beton i oplata, u potrebnoj glatkoj oplati, pri čemu se nedostatak dakle sastoji u završnoj obradi koja je trebala biti natur beton, kako i sam tuženik traži u dopisu od 4. listopada 2017. koji upućuje tužitelju, a upravo iz razloga jer su greda na fasadi i zidovi protupožarnog stubišta trebali biti u istoj izvedbi, a što je vještak moguće previdio. Stoga je za trošak sanacije grede na fasadi našao opravdanim trošak montaže i demonteže skele kako je isti izrazio vještak, te trošak brušenja spojeva zidova, također kako je isti izrazio vještak. Za ostale radove na gredi na fasadi, za koje tuženik tereti tužitelja, našao je da nisu opravdani iz razloga što predstavljaju dodatni zahtjev investitora koji odstupa od troškovničkog određenja grede u glatkoj oplati odnosno od traženja tuženika u natur obradi, pa je stoga uzeo u obzir kao potreban trošak samo trošak brušenja spojeva zidova što je uobičajena tehnologija izvođenja radova oplate,

jer se na mjestima spojeva oplate uobičajeno pojave takvi nedostatci koji se moraju otkloniti. Sud je također utvrdio da se vještak držao troškovničkih površina i specifikacija prilikom utvrđivanja troškova uklanjanja nedostataka, kao i cijena koje su bile važeće na tržištu i u vrijeme kada su nedostaci uklonjeni, te da je nalaz i mišljenje napravio po svom najboljem znanju, zbog čega je nalazu kako je rečeno u pretežnom dijelu poklonio vjeru.

22. Stoga je sud utvrdio da je tuženik imao ukupan trošak uklanjanja nedostataka radova tužitelja od 2.583,10 eura/19.462,43 kn (troškovi sanacije zidova protupožarnog stubišta, betoniranje betona u padu u cijelosti prema dopunjenom nalazu, te montaža i demontaža skele i brušenje spojeva zidova kao trošak sanacije grede na fasadi, također prema dopunjenom nalazu). Valja ukazati i na to da je izdavanje zadužnice tužitelja, možda i bez pokrića, bez utjecaja na obvezu tuženika da isplati tužitelju naknadu za rad, budući da ta isplata nije uvjetovana urednom zadužnicom već primopredajom radova koja je u svakom slučaju obavljena i otklanjanjem nedostataka, a koje je tuženik na trošak tužitelja otklonio. Za utvrđeni iznos troška koji je tuženik imao za otklanjanje nedostataka na radovima tužitelja, sud je izvršio prebijanje uzajamnih tražbina stranaka, te je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je izvršio prebijanje, odnosno utvrdio je da u preostalom dijelu prigovor radi prijeboja koji je tuženik istaknuo do visine tužbenog zahtjeva, dakle u iznosu od 17.148,16 eura/129.202,78 kn nije osnovan. Također je sud utvrdio da je temeljem ugovora i dogovora i pravila obveznog prava da se obveze moraju izvršavati, tražbina tužitelja osnovana u preostalom dijelu za koji nije izvršen prijeboj s tražbinom tuženika, pa je usvojio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog. Budući da tuženik nije tražio zatezne kamate odnosno nije specificirao njihov tijek, nije moglo doći do prijeboja uzajamnih zateznih kamata, pa je sud tužitelju dosudio sve zatezne kamate koje je tražio, sukladno dospijeću iz posljednje privremene i okončane situacije koje je tužitelj ispostavio tuženiku. Zatezna kamata određena je u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

O svemu navedenog odlučeno je kao pod toč. I. do VI. Izreke.

23. Sud je s obzirom na djelomični uspjeh stranaka odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a, prema kojem ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odrediti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Budući da je tužitelj od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva na iznos od 19.731,26 eura uspio sa iznosom od 17.148,16 eura, to je tužitelj uspio sa 87%, a tuženik sa 13%, te tužitelj ima pravo na naknadu 74% (87-13) utvrđenih troškova.

24. Troškovi koji se priznaju tužitelju su ovršni troškovi u iznosu od 5.458,31 kn (javnobilježnička nagrada u iznosu od 2.295,81 kn, sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku u iznosu od 3.125,00 kn i trošak dostave rješenja o ovrsi ovršeniku u iznosu od 37,50 kn). Nadalje tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a odnose se na zastupanje na ročištima 12.7.2019., 22.10.2019.,

23.11.2020., 09.07.2021., 14.09.2022. i 2.11.2022., za svako ročište u iznosu od 2.500,00 kuna plus pripadajući PDV (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022; dalje u tekstu Tarifa); nadalje na sastav podnesaka od 17.10.2019., 08.08.2022. i 24.10.2022. u iznosu od 2.500,00 kuna plus pripadajući PDV svaki (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno trošak zastupanja po punomoćniku od 28.125,00 kn. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.837,00 kn, odnosno ukupno priznati trošak tužitelja u parnici iznosi 29.962,00 kn ili 3.976,64 eura. S obzirom da tužitelj ima pravo na naknadu troška u postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužitelj ima pravo na 74% utvrđenog troška odnosno na trošak u iznosu od 2.942,71 eura ili 22.171,85 kn koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je s ostatkom traženog iznosa troška odbijen zahtjev tužitelja za naknadu. O trošku je odlučeno kao pod toč. VII. Izreke.

U Varaždinu, 20. siječnja 2023.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana

dostave otpravka presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba

se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene

u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- za tužitelja - punomoćnik M. H., odvjetnik iz V.

- za tuženika – punomoćnik mr.sc. A. F.-R., odvjetnica iz Č.