REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Povrv 439/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog

po z.z. B. P., a on po pun. B. Š., odvj. u Z. protiv tužene A.

M., OIB: …, iz S., zastupane po pun. I. J.,

odvj. u S., radi isplate

, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. prosinca 2022. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i zamjenice pun. tužene, dana 20. siječnja 2023. g.,

p r e s u d i o j e :

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženoj u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju ukupan iznos od 453,01 EUR/3.413,17 kn[1] sa zateznom kamatom koja na iznos od:

-40,51 EUR/305,23 kn teče od 16. veljače 2020. g. do isplate,

-42,87 EUR/323,00 kn teče od 16. ožujka 2020. g. do isplate,

-42,87 EUR/323,00 kn teče od 16. travnja 2020. g. do isplate,

-42,87 EUR/323,00 kn teče od 16. svibnja 2020. g. do isplate i

-283,89 EUR/2.138,94 kn teče od 16. lipnja 2020. g. do isplate,

i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženoj u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 357,20 EUR/2.691,29 kn s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan, u dijelu kojim je tužena u roku od 15 dana obvezana na naknadu nastalih troškova postupka ovrhe u visini od 174,20 EUR/1.312,50 kn s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u iznosu od 111,16 EUR/837,50 kn, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

III.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 20. siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 5. studenog 2020. g. javna bilježnica u T. Ž. B. zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 6.104,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tužena je izjavila prigovor, te je stoga rješenjem ovog suda broj Povrv 1075/20 od 4. veljače 2021. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena je navela da izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne sadrži predmet i visinu novčane obveze tako da se ne može razumjeti na što se navodno dugovanje odnosi. Nadalje, u vrijeme zaključenja Ugovora s t.d. T. d.o.o. tužena da nije bila u RH pa ne postoji nikakva mogućnost da je sklopila navedeni Ugovor, nije znala da postoji i nije koristila ni telefonski broj ni mobitel. Tužena da nije obaviještena o prijenosu tražbine s t.d. T.

d.o.o. na tužitelja.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 27. listopada 2020. g., izvatka iz sudskog registra za t.d. T. d.o.o. Z.,

Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja od 23. prosinca 2019. g., Zahtjeva za prijenos broja od 23. prosinca 2019. g., Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o., kopije putne isprave tužene, Zahtjeva za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 30. prosinca 2019. g., Dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od 30. prosinca 2019. g., Uvjeta korištenja usluge Osiguranje zaslona, politike zaštite osobnih podataka, Ugovora o cesiji ''U Z., 2.

rujna 2020. g.'', s Dodatkom broj 1 i 2, Obavijesti o prijenosu potraživanja od 9. rujna 2020. g., prijepisa računa broj 44235728 od 31. siječnja 2020. g., broj 44707574 od 29. veljače 2020. g., broj 45184710 od 31. ožujka 2020. g., broj 45671318 od 30. travnja 2020. g. i broj 46154484 od 31. svibnja 2020. g. sa specifikacijama i detaljnim ispisima prometa.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.104,46 kn koliko tužena, prema detaljnim navodima tužitelja iz podneska od 12. ožujka 2021. g., duguje za usluge iz pretplatničkog odnosa s t.d. T. d.o.o., a prema računima za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2020. g. koje tužena nije podmirila prema starom vjerovniku, a koje je potraživanje tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji i tako postao vlasnik predmetnog potraživanja.

Iz dostavljene dokumentacije uz navedeni podnesak tužitelja proizlazi da je tužena s pravnim prednikom tužitelja temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nakon prijenosa broja te Zahtjeva za prijenos broja od 23. prosinca 2019. g. kao i Zahtjeva za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 30. prosinca 2019. g., bila pretplatnica i korisnica usluga tog t.d. Stoga je sud navode tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu da nije bila pretplatnik prednika tužitelja ocijenio paušalnim i neosnovanim, a naročito s obzirom na okolnost da je među dokumentacijom koju posjeduje tužitelj i kopija putne isprave tužene što je potpuno nemoguće ako tužena u zaključenju Ugovora nije sudjelovala.

Da je t.d. T. d.o.o. Z. potraživanje prema tuženoj prenijelo na tužitelja proizlazi iz Ugovora o cesiji ''U Z., 2. rujna 2020. g.'', s Dodatkom broj 1 i 2 i Obavijesti o prijenosu potraživanja od 9. rujna 2020. g., koji su dostavljeni u spis.

U situaciji kada je tužena sasvim nesumnjivo s pravnim prednikom tužitelja zaključila Ugovor za pružanje usluge prema tarifnom modelu R. s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, prihvatila je za pružene usluge uredno podmirivati iznose računa prema datumima dospijeća naznačenim na računima, a kako je propisano u Općim uvjetima Tele2 d.o.o. i to u odredbi čl. 9.2.1.

Iz dokumentacije koju je u spis dostavio tužitelj proizlazi da tužena nije izvršila:

-uplatu računa broj 44235728 od 31. siječnja 2020. g. Ovaj račun dospijevao je na naplatu 15. veljače 2020. g. i glasio je na iznos od 305,23 kn,

-uplatu računa broj 44707574 od 29. veljače 2020. g. Ovaj račun dospijevao je na naplatu 15. ožujka 2020. g. i glasio je na iznos od 323,00 kn,

-uplatu računa broj 45184710 od 31. ožujka 2020. g., Ovaj račun dospijevao je na naplatu 15. travnja 2020. g. i glasio je na iznos od 323,00 kn.

-uplatu računa broj 45671318 od 30. travnja 2020. g. Ovaj račun dospijevao je na naplatu 15. svibnja 2020. g. i glasio je na iznos od 323,00 kn i

-uplatu računa broj 46154484 od 31. svibnja 2020. g. Ovaj račun dospijevao je na naplatu 15. lipnja 2020. g. i glasio je na iznos od 4.830,23 kn. U ovom računu obračunata je naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.565,60 kn s PDV- om te naknada nazvana Opcija uređaj 135 od 2.153,03 kn s PDV-om.

Prema odredbi čl. 7.3.2. Općih uvjeta T. i Pretplatnik mogu zasnovati pretplatnički odnos s posebnom odredbom o obveznom trajanju pretplatničkog odnosa ali ne dulje od dvije godine, a ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane Pretplatnika ili od strane T. krivnjom Pretplatnike prije isteka obveznog trajanja, Pretplatnik je obvezan jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za Pretplatnika (čl. 7.3.3. Uvjeta).

U konkretnom je slučaju Ugovor raskinut radi neplaćanja te je tuženoj osnovano trebalo naplatiti naknadu zbog prijevremenog raskida i to, a kako je propisano u citiranoj odredbi Općih uvjeta: ili u visini ukupnih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvarila tužena.

Kako je tužena prema Zahtjevu za promjenu tarife i ugovaranje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 30. prosinca 2019. g. takvu uslugu aktivirala 30. prosinca 2019. g. proizlazi da je razdoblje obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca isticalo s 31. prosincem 2021. g.

Nadalje, kako je tuženoj na naplatu kao zadnji račun poslan račun za svibanj 2020. g., proizlazi da se radi o ostatku razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 19 mjeseci, ili točnije, za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. g. i cijelu 2021. g.

Prema zadnjem računu za svibanj 2020. g. broj 46154484 od 31. svibnja 2020. g. proizlazi da mjesečna obveza tužene iznosi 317,00 kn i to: za obvezni podatkovni paket B. G. 65,03 kn, za tarifu R. 65,81 kn i za Opciju uređaj 135 uobičajenih 108,00 kn, što zbrojeno i uvećano za PDV daje iznos od 298,61 kn koji je trebalo još uvećati za mjesečnu premiju osiguranja zaslona 1 koja ne podliježe plaćanju PDV-a od 18,39 kn te tako dobiti iznos od 317,00 kn. Kada se broj mjeseci (19) pomnoži s mjesečnom naknadom koju bi bila u obvezi plaćati tužena da nije bilo raskida Ugovora s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa dobije se iznos od 6.023,00 kn. Nasuprot tome, iznos popusta na proizvode i usluge koji je ostvarila tužena je daleko povoljniji: radi se o iznosu od 1.957,00 kn, a obračunat je u Dodatku ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od 30. prosinca 2019. g. od strane samog tužitelja na slijedeći način: tužena se obvezala za mobilni uređaj S. G. A. umjesto pune cijene uređaja od 3.699,00 kn platiti 1,00 kn i iznos od 3.240,00 u 24 rate po 135,00 kn, čime je ostvarila popust od 458,00 kn. O. toga dobila je i uređaj S.

G. A. čija je puna cijena 1.499,00 kn za 0,00 kn. To znači da je ukupan popust ostvaren uz Ugovor 1.957,00 kn.

Stoga treba zaključiti da je za tuženu povoljnija solucija plaćanje naknade u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvarila i to u visini od 1.957,00 kn. Tužitelj je, međutim u računu za svibanj 2020. g. tuženoj obračunao dvije naknade: naknadu pod nazivom Opcija uređaj 135 u visini od 2.153,00 kn s PDV-om, odnosno ukupno 2.691,25 kn i naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u visini od 1.565,60 kn s PDV-om odnosno ukupno 1.957,00 kn.

Dakle, tužitelj je tuženoj pravilno obračunao naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvarila, jer je to za tuženu bilo povoljnije nego naknada u visini zbroja svih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora. Tužitelj je, međutim, u računu za svibanj 2020. g. tuženoj obračunao i dio iz mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora koji se odnosi na otplatu uređaja: mobitela S. G. A. u visini od 108,00 kn s

PDV-om odnosno 135,00 kn mjesečno i to za taj mjesec i za preostalih 19 mjeseci odnosno ukupno 2.691,29 kn (iako bi ukupan iznos trebao biti 2.700,00 kn), a na to tužitelj prema citiranoj odredbi čl. 7.3.3. Općih uvjeta nema pravo.

Stoga je tužena od računa za svibanj 2020. g. trebala podmiriti samo dio od 2.138,94 kn, dok je u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 2.153,03 kn uvećano za PDV ili ukupno 2.691,29 kn, naknada iz ovog računa naplaćena protivno citiranoj odredbi Općih uvjeta T. d.o.o.

Kako tužena sudu nije prezentirala bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je obveze po navedeni računima i dijelu računa za svibanj 2020. g. podmirila, a niti je to tvrdila, sud je ocijenio da je trebalo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev te tuženu obvezati na isplatu neplaćenog iznosa od ukupno 3.413,17 kn, odnosno račune za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2020. g. u cijelosti te dio računa za svibanj 2020. g. (u iznosu od 2.138,94 kn).

Na iznos duga tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja na iznose iz računa koji nisu podmireni teče od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća računa do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio i naveo u izreci ove presude.

Zbog svega navedenog, trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. u dijelu kojim je određena obveza tuženoj na isplatu iznosa od 3.413,17 kn s pripadajućim kamatama i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a budući da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,

117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. u dijelu kojim je određena obveza tuženoj na isplatu iznosa od 2.691,29 kn s pripadajućim kamatama trebalo je ukinuti jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan.

Tužitelj je na dosuđeni iznos glavnice zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, što je sud prihvatio s tim da tužitelju od 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a temeljem novelirane odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a iz NN broj 114/22 i 156/22.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 75%, a tužena u dijelu od 25%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 50%.

U skladu sa Zaključcima sa sastanka VS Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Z., a prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga,

platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1566/20 od 6. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u visini od 1.312,50 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u visini od 837,50 kn, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu od 75 bodova, trošak sastava podneska od 12. ožujka 2021. g. od 56,25 bodova (koliko je zatraženo) i trošak zastupanja na ročištu od 8. prosinca 2022. g. od 18,75 bodova.

Ukupan broj bodova od 150 trebalo je pomnožiti sa zatraženom vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (1.500,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiveni iznos od 1.875,00 kn umanjiti te ocijeniti da tužitelju, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 50% ovog iznosa odnosno 937,50 kn, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužna podmiriti tužena, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer po ocjeni ovog suda taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a kako se navodi u odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi jer njegov zahtjev u tom dijelu nije bio postavljen na određeni način, a kako to zahtijeva odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN broj 57/22 i 88/22) i Odluke V. R. o

objavi uvođenja eura kao službene valute u R. iz NN broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 20. siječnja 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).