Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ovr-442/2022-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o., H. .., Z., OIB:…, zastupano po punomoćniku S. Š., odvjetnici u S., protiv ovršenika A. M., T. I..
.., Z., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-31613/2022-7 od 10. kolovoza 2022., dana 20. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-31613/2022-7 od 10. kolovoza 2022. i predmet vraća na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:
"I. Ovaj sud se proglašava apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku.
III. Odbacuje se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, podnesen ovom sudu, 15. ožujka 2022., na propisanom obrascu, kao nedopušten."
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj navodeći da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka, te predlaže da se njegova žalba uvaži, te da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika A. M., navodeći kao njegovu adresu prebivališta ... Z. … Z., sukladno članku 39. a. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/17 i 131/20 – dalje: OZ).
5. Obzirom da je javni bilježnik spis proslijedio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje, budući da je na temelju Potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu utvrdio da ovršenik nema poznato, odnosno aktivno prijavljeno prebivalište, to je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, zaključujući da ne postoji nadležnost niti suda, a niti javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj, radi čega se proglasio apsolutno nenadležnim, te odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja i ukinuo sve provedene ovršne radnje.
6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda, za sada se ne može prihvatiti.
7. Točno je, kao što se u pobijanom rješenju navodi, da u spisu na listu broj 10. postoji Potvrda o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 16. ožujka 2022. iz koje proizlazi da ovršenik sa OIB- om koji je naznačen i u ovršnom prijedlogu, je imao zadnje prijavljeno prebivalište u B. i H. u mjestu V. K. na adresi ulica ... i to sa danom prijave 26. siječnja 2017., sa kojeg je odjavljen 17. kolovoza 2020., ali je nepoznato mjesto odjave, kao i država mjesta odjave. Dakle, iz navedene Potvrde proizlazi da nikada nije bio prijavljen u R. H., no iz vjerodostojne isprave koju je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je i u istoj naznačena adresa ovršenika u Z., ..., Z. - D., da se tražbina odnosi na više računa od kojih je prvom dospijeće 16. srpnja 2021., a posljednje 16. studenoga 2021., dakle, u vremenu nakon što je već odjavljen sa adrese prebivališta u R. B., a iz čega bi se moglo zaključivati da je ovršenik ipak boravio u R. H. u vrijeme nakon odjave iz B. i H.
8. Iz spisa nije vidljivo da li je javni bilježnik uopće pokušao ovršeniku dostaviti obavijest u smislu članka 281. stavaka 2. OZ-a na adresu iz ovršnog prijedloga i vjerodostojne isprave, a pozvao je ovrhovoditelja na uplatu predujma za troškove javnog bilježnika koje je ovrhovoditelj i uplatio.
9.Činjenica što Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske nije prijavljeno prebivalište ovršenika ne znači da ovršenik doista i ne prebiva u Republici Hrvatskoj na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu. Ukoliko doista ovršenik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, tada ne bi za donošenje rješenja o ovrsi i provedbu ovrhe bio nadležan niti bilo koji sud, a niti javni bilježnik u Republici Hrvatskoj, pa bi u tom slučaju i bilo osnovano, sukladno članku 16. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), u vezi sa člankom 21. stavaka 1. OZ-a, se proglasiti nenadležnim i odbaciti prijedlog za ovrhu.
10. Međutim, bilo bi preformalistično tumačenje, kao što to čini prvostupanjski sud da se samo zato smatra apsolutno nenadležnim i sud i javni bilježnik što ovršenik u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao aktivno prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, pa zbog toga se proglasiti nenadležni i odbaciti prijedlog za ovrhu, a pritom zaključivati da se ne može primijeniti niti odredba članka 281. stavak 6. OZ-a, s obzirom na činjenicu da sud nema saznanja o mjestu prebivališta ovršenika izvan Republike Hrvatske.
11. Stoga, po ocjeni ovoga suda, barem za sada nisu ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, radi čega je valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, te ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupka sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa članom, 21. stavaka 1. OZ-a.
12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, imajući u vidu upute iz ovog rješenja, ponovno razmotriti da li je nadležan javni bilježnik za donošenje rješenja o ovrsi ili pak, treba primijeniti odredbu članka 281. stavaka 6. OZ-a.
Bjelovar, 20. siječnja 2023.
Sutkinja
Smiljka Premužić
