Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-10/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. A.L., OIB: ... i II-opt. I.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 110/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I-optuženika i II-optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 25 K-32/2022-11 od 22. rujna 2022., objavljene 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-opt. A.L. i II-opt. I.M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 25 K-32/2022-11 od 22. rujna 2022., I-opt. A.L. i II-opt. I.M. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, pa je I-opt. A.L. na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci time da je imenovanom optuženiku kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci izrečena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž- 1/2022-5 od 14. siječnja 2022., uzeta kao utvrđena, pa je isti na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a daljnjom primjenom čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je I-opt. A.L. osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo; dok je II-opt. I.M. na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/1 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko II-opt. I.M. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 I-opt. A.L. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode i to od uhićenja 22. prosinca 2019. u 12,45 sati, puštenog na slobodu 23. prosinca 2019. temeljem naloga Općinskog državnog odvjetništva u O.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 II-opt. I.M. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode i to od uhićenja 22. prosinca 2019. u 13,15 sati, puštenog na slobodu 23. prosinca 2019. temeljem naloga Općinskog državnog odvjetništva u O.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli I-opt. A.L. putem svoga branitelja H.P., odvjetnika iz V. i II-opt. I.M. putem svoga branitelja D.M., odvjetnika iz O.

2.1. I-opt. A.L. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodeći o kojoj bitnoj povredi se radi a koju vidi u tome što je izreka presude u ozbiljnom proturječju s razlozima presude te u tome što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, nerazumljivi i proturječni pa je za zaključiti da se radi o bitnoj povredi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 time da se žalbom ukazana bitna povreda svodi na parafraziranje zakonskog teksta s obzirom da iz navedenih razloga u žalbi u odnosu na ovu postupovnu povredu se ustvari radi o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a o čemu će biti dalje riječi, zatim se žali zbog pogrešne primjene kaznenog zakona (pravilno povrede kaznenog zakona) koje vidi u tome što je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je I-optuženik postupao u nužnoj obrani i da je takvo stanje trajalo najkraće do povratka oštećenika u lokal i neuspjelog bijega u toalet, odnosno ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona a koja je rezultat pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zatim se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika elaborirajući provedene dokaze dajući svoju ocjenu istih odnosno ustvari ukazujući na nužnost preocjene navedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda te se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi a koji žalbeni razlog ne obrazlaže, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i I-optuženika oslobodi od optužbe.

2.2. II-opt. I.M. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 smatrajući da je presuda u suprotnosti sa činjeničnim opisom u izreci presude jer iz izreke pobijane presude proizlazi da je teška tjelesna ozljeda koju je kritične zgode zadobila žrtva/ošt. D.B. nastala uporabom tupotvrdog predmeta kojim je I-optuženik udarao po glavi žrtvu/ošt. D.B., zatim zbog povrede kaznenog zakona koju vidi u tome što je II-opt. I.M. proglašen krivim zbog učina kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 a on žrtvi/ošt. nije nanio tešku tjelesnu ozljedu već je mogao biti osuđen samo za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, zatim se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi jer da sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja , s prijedlogom da se uvaži žalba i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odluku.

3. Odgovor na žalbe I-optuženika i II-optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbe I-opt. A.L. i II-opt. I.M. kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-11/2023 od 5. siječnja 2023. vratilo spis s razgledavanja.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nisu u pravu žalitelji kada pobijaju ožalbenu presudu iz razloga navedenih u žalbama.

6.1. Suprotno navodima obje žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da se u radnjama I-opt. A.L. i II-opt. I.M. stiču sva bitna obilježja i to ona subjektivna i objektivna kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te ih je pravilno za to kazneno djelo i proglasio krivim.

6.2. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao uvjerljive, logične, jasne, provjerljive i dostatne razloge, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se žalitelji radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, no ipak određene momente je nužno naglasiti.

7. Naime, što se tiče bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 koju ističe II-opt. I.M. iz razloga navedenih u žalbi za ukazati je da nije u pravu ovaj žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz ovog žalbenog osnova jer izreka pobijane presude nije u suprotnosti sa razlozima presude pošto je u činjeničnom opisu kaznenog djela II-opt. I.M. stavljeno na teret da je zajedno sa I-opt. A.L., a nakon kratke verbalne prepirke sa žrtvom/ošt., sa zajedničkim ciljem da ga teško tjelesno ozljede, a nakon što je I-opt. A.L. zadao žrtvi/ošt. D.B. više udaraca šakom u glavu od kojih je ovaj pao na tlo, II-opt. I.M. žrtvu/ošt. D.B.. udarao nogama i rukama po cijelom tijelu, a što se i navodi u razlozima presude tako da prvostupanjski sud iz navedenih žalbenih razloga nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom.

8. Što se tiče povrede kaznenog zakona iz koje žalbene osnove oba žalitelja pobijaju ožalbenu presudu za napomenuti je u odnosu na žalbu I-opt. A.L. da je prvostupanjski sud utvrdio da I-opt. A.L. nije kritične zgode postupao u nužnoj obrani shodno čemu se ovom žalitelju napominje da se kazneni zakon primjenjuje na činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje za koje ovaj žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno, dok što se tiče ovog žalbenog osnova u odnosu na žalbu II-opt. I.M. i to da je žrtvi/ošt. mogao nanijeti samo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, a ne teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, napominje se da kada je prvostupanjski sud utvrdio da je II-opt. I.M. i to kada je žrtva/ošt. D.B. pao na tlo od udaraca I-opt. A.L., istoga udarao rukama i nogama po cijelom tijelu, pravilno je II- opt. I.M. proglasio kao supočinitelja ovog kaznenog djela jer kada se kod kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 radi o više počinitelja nije bitno koji je udarac uzrokovao prijelom kosti kada su optuženici na temelju prešutnog dogovora sa zajedničkim ciljem da žrtvu/ošt. teško tjelesno ozlijede, poduzeli radnje od kojih je svaka mogla dovesti do nastupjele posljedice, dakle rezultirati teškom tjelesnom ozljedom, a što je svakako moguće učiniti nogom obuvenom u cipelu u određene dijelove tijela žrtve/ošt., tada se teška tjelesna ozljeda koja je u konačnici rezultirala ima uračunati ne samo počinitelju koji ju je stvarno zadao nego i drugom, jer je bitna značajka supočiniteljstva upravo u tome da se bitan doprinos svakog počinitelja izvršenja kaznenog djela uračunava i svim ostalim a što je i uvriježeni stav sudske prakse.

9. Što se tiče žalbe I-opt. A.L. u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za ukazati je da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu I-opt. A.L. da je žrtva/ošt. D.B. njega prvi napao udarivši ga tacnom po glavi i pivskom bocom jer iz nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke A.B. proizlazi da rana koju je kritične zgode zadobio I-opt. A.L. (a radi se o reznoj rani) nije mogla nastati udarcem tupotvrdog predmeta, a što tacna i pivska boca svakako jesu, a osim toga to ne proizlazi niti iz iskaza ispitanih svjedoka V.B. i D.R. koji bi to, da je tako bilo kako tvrdi I-opt. A.L., zasigurno čuli jer su bili okrenuti leđima, a posebice bi čuli udarac tacnom koji bi, a što je notorno, rezultirao i metalnim zvukom, a osim toga, a što nadalje proizlazi iz nalaza i mišljenja istog sudskomedicinskog vještaka da bi navedena ozljeda kod I-opt. A.L. mogla nastati, pošto se radi o reznoj rani, doslovnim potezanjem oštrice noža, fragmenata stakla, plastike ili lima po površini kože ili fragmentima letećeg stakla, a u odnosu na čega se prvostupanjski sud osvrnuo u razlozima presude na moguće nastanke navedene povrede I-opt. A.L. u odnosu na konkretnu situaciju i što prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski. Tako da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve/ošt. D.B., kao i iskaze svjedoka V.B. i D.R. kao logične, uvjerljive i u međusobnom skladu, a što u svakom slučaju opravdava zaključak prvostupanjskog suda o pogledu krivnje obojice optuženika.

10. Kako se obojica optuženika žale i zbog odluke o uvjetnoj osudi time da I-opt. A.L. ovaj žalbeni osnov ne obrazlaže, dok II-opt. I.M. ukazuje da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, ovaj sud kao drugostupanjski je u odnosu na I-opt. A.L. pobijanu presudu ispitao u tom smjeru na temelju čl. 478. ZKP/08-22, s obzirom da žalba podnesena u korist I-opt. A.L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, dok je zaključio da žalba II-opt. I.M. u odnosu na navedenu žalbenu osnovu nije osnovana.

10.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi kako vrsta tako i težina kaznene sankcije te je pravilno obojici optuženika cijenio olakotne i otegotne okolnosti naznačene pod toč. 18. i 18.1. obrazloženja te je pravilno ocijenio da I-opt. A.L. i II-opt. I.M. i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pa im je pravilno obojici izrekao uvjetne osude, odnosno pravilno je utvrdio za kazneno djelo za koje ih je proglasio krivim I-opt. A.L. kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, dok je pravilno II-opt. I.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te kako je I-opt. A.L. iz istog događaja ranije izrečena uvjetna osuda zbog učina kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 58. st. 4. toč. 2. KZ/11 te je kaznu zatvora iz ranije uvjetne osude uzeo kao utvrđenu te je I-opt. A.L. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i odredio novo vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, odnosno II-opt. I.M. je odredio vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine za koje ovaj sud kao drugostupanjski smatra, kada se radi kako o pojedinačnoj kazni zatvora koja je I-opt. A.L. utvrđena za ovo kazneno djelo tako i o jedinstvenoj kazni zatvora na koju je I-opt. A.L. osuđen, odnosno vezano za II-opt. I.M. u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen, da su iste primjerene, isto tako da su primjereni i određeni rokovi provjeravanja shodno čemu i ovaj sud kao drugostupanjski smatra da će se upravo ovakovim uvjetnim osudama ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11, odnosno generalna i specijalna prevencija.

11. Kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč.

1. i 2. ZKP/08-22 nije naišao na povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti shodno tome je temeljem čl. 482. ZKP/08-22 valjalo odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 20. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.