- 1 -              Revd 204/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 204/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja G. G. C. L., T., B. V. I., OIB: … i II. tužiteljice M. T. W.-F., L., Švicarska, OIB: …, koje zastupaju punomoćnici P. Đ.,odvjetnica u Z. i S. Š., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika H. R. iz Z., OIB: … i II. tuženika V. R. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica U. Z. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Z. i drugi u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-650/2021-2 od 6. listopada 2021., kojim je potvrđena, odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1986/2017-48 od 8. travnja 2021., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-650/2021-2 od 6. listopada 2021., se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-650/2021-2 od 6. listopada 2021., u točki III. izreke, kojim je potvrđena, odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1986/2017-48 od 8. travnja 2021.,

 

2. 1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

 

"1) Je li razumljiva odluka Drugostupanjskog suda u dijelu u kojem ukida presudu i odbacuje deklaratorni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika iz kojeg proizlazi obveza tuženika pritom zanemarujući st. 3. čl. 187. ZPP i činjenice da je kondemnatorni zahtjev usvojen upravo na temelju postojanja pravnog odnosa navedenog u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva?

 

2) Može li se pri donošenju odluke o odbacivanju deklaratornog a usvajanju kondemnatornog tužbenog zahtjeva a koji su činjenično i pravno vezani u cijelosti utvrđivati da su stranke jednako uspjele u sporu, sukladno čl. 154. u vezi s čl. 37. ZPP-a, a da se pritom ne utvrdi vrijednost pojedinih zahtjeva?

 

3) Može li deklaratorni zahtjev koji je odbačen kao nedopušten iz razloga što su činjenice utvrđivane u parnici kao prethodno pitanje, predstavljati jednaku vrijednost zahtjeva kao i usvojen kondemnatorni zahtjev postavljen u određenom iznosu, te je li prilikom utvrđivanja vrijednosti ta dva zahtjeva moguće utvrditi da su jednaki u smislu čl. 37. u svezi sa čl. 154. st. 4. ZPP ili je potrebno sukladno čl. 154. st. 1.-6. ZPP-a utvrđivati vrijednost svakog zahtjeva zasebno i onda donijeti odluku o troškovima postupka?

 

4) Može li deklaratorni dio tužbenog zahtjeva postavljen uz kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na činidbu (isplatu) utjecati na vrijednost predmeta spora?

 

5) Može li na odluku o parničnom trošku utjecati odluka o odbijanju deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva postavljenog uz prihvaćeni kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na isplatu?

 

6) Može li deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, koji je odbačen, utjecati na odluku o trošku kada je činjenično i pravno povezan s kondemnatornim dijelom, koji je u cijelosti usvojen, pri čemu je vrijednost predmeta spora određena isključivo temeljem visine kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva?".

 

2.2. Za postavljena pitanja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je revizijski sud o tim pitanjima zauzeo svoje pravno shvaćanje koje je protivno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanoj odluci (Rev-215/02-2 od 11. ožujka 2003. i Rev 1264/07-2 od 29. listopada 2008., u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem: "Naime, deklarativni zahtjev istaknuti uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema vrijednosti zahtjeva na činidbu..." ).

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog je neosnovan.

 

5.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. podstavak 1. i 2. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.

 

5.2. Naime odluke revizijskog suda na koje su se pozvali tužitelji ne odnose se na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora vezano za odluku o troškovima postupka niti ocjenu uspjeha stranke u sporu, o čemu se radi u ovom slučaju nego o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora vezano za dopuštenost revizije.

 

5.3. Osim toga postavljena pitanja nisu važna jer polaze i od pogrešne pretpostavke da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu jer ispuštaju iz vida da je njihov deklaratorni tužbeni zahtjev odbačen.

 

6. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.