Pr-473/2019-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz Z., M. H. 21,

OIB: ………………….., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetnik iz Z.,

P. 50zastupanog po pun. M. K., odvj. u Z., protiv tužene

R. H., M. F, OIB: ……………, zastupana po ODO

S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2022. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja K. K., o dvj. vjež. kod odvj. T. B. i zz tužene I. F. L., objavljene dana 20. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R. H., M.F., OIB: ……………………., da tužitelju A. Š. iz Z., M. H. 21, OIB: …………………… na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 97,82 eura/737,03 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 16,10 eura od 16.04.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,77 eura od 16.08.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,94 eura od 16.08.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. do isplate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotnih poena.

II. Svaka stranka snovi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnijeta dana 09.07.2019. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženika, djelatnik Područnog carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 08.03.2014. do 08.03. 2019., da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima ( u smjenama dužim od 8 sati koliko da je trebao raditi u smjeni) i (turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, da se smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- u radu na drugi način.

2.U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji da se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji da se odnose na tužitelja da je određeno da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom.

Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji da su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno, da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije plaćen, pošto da su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom odbijen u cijelosti.

3.Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 17.05.2022. a sve sukladno vještvu vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. D. C..

4.U odgovoru na tužbu od 20.01.2021. tužena navodi kako se protivi dijelu tužbe i tužbenom zahtjevu te predlaže osporeni dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška. Tuženik je naveo da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, budući da nije okončan postupak mirnog rješenja spora, pa je predloženo u smislu odredbe čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku tužbu odbaciti, a tužitelja obvezati na plaćanje troška. Prije svega, tužena navodi zakonodavni okvir, odnosno propise kojima se utvrđuje što čini plaću carinskih službenika kao i obračun plaće: Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, Zakon o radu, Zakon o carinskoj službi, Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike. Iz relevantne dokumentacije M. financija, C.

uprave, Središnjeg ureda da je razvidno da tužitelju u utuženom razdoblju ostvario 12 sati prekovremenog rada te da mu pripada naknada u bruto iznosu od 737,03 kn , zbog čega tuženik predlaže zaključiti sudsku nagodbu kojom bi se tuženik obvezao tužitelju isplatiti naprijed navedeni iznos. Na naprijed navedenu okolnost da se predlaže kao svjedoke saslušati službenike P. carinskog ureda S., J. U., D.

T., I. R., B. J., L. S. i M. A..

5.Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je iskazao da nema primjedbi na obračun vještaka. Međutim, tuženik je iskazao da je priznao tužbeni zahtjev baš za utuženi iznos od 737,03 kn već u mirnom postupku. Naime, da tužena nije dala povoda predmetnoj tužbi, pa da bi tužitelj bio dužan tuženiku naknadit parnični trošak u smislu odredbe 157. Zakona o parničnom postupku.

6.U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 08.0.3.2019. i odgovor na Zahtjev od 10.05.2020., Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, Izvodi iz zapisnika 13., 2., 3., 4., 12. i 15. Sjednice komisije za tumačenje, izveden je dokaz vještačenje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. D. C., Tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka, pregledana je i ostala pisana dokumentacija.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8.Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

9.Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlen kako djelatnik P. carinskog ureda S. na radno mjesto carinika, a sve sukladno Rješenja o rasporedu radnog mjesta.

10.Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- visinu tužbenog zahtjeva u odnosu da li tužitelju pripada za razdoblje od 08. ožujka 2014. do 08. ožujka 2019. s osnova prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je tužitelj radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio u turnusu te da mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u mjesečni fond sati.

11. Odredbom čl. 186. st. 5. Zakona o parničnom postupku br. (NN br. NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva da može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

12.Činjenica je da je u odgovoru na zahtjev tužena istakla da je isti djelomično osnovan, ali nije prihvatila zahtjev na način kako je to tužitelj zatražio, stoga ovaj sud smatra da je tužba tužitelja koja je izjavljena nakon proteka roka od 3 mjeseca, dopuštena.

13.Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ( " Narodne novine" broj 104/13, 150/13 i 153/13- dalje : KU, odnosno KU NN 112/17) , kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za prekovremeni rad ( čl. 44. st. 12. KU), a da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ( čl. 44. st. 12. KU).

14.Na okolnost izračuna visine potraživanja tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. D. C.. Sud je vještvo u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, te temeljeno na podacima i dokumentaciju koju je dostavio tuženik i to obračuna odrađenih prekovremenih sati, plaćeni i neplaćeni prekovremeni sati, Rješenja o rasporedu, te evidencije o korištenju radnog vremena i obračuni plaća/platne liste od 08.ožujka 2014. do 08. ožujka 2019. god. te pregledom mjesečnog fonda sati od 2014. do 2019. god.

15.U vještvu od 26.03.2021. prema kojem je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev dipl. oec. D. C. navela je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio dijelom u turnusu, a dijelom u smjenama, redovno, te da je sukladno rasporedu radnog vremena poslodavca u pojedinim mjesecima ostvario višak sati rada duži od redovnog,

mjesečnog fonda radnih sati, te da mu takav prekovremeni rad nije bio plaćen u svim mjesecima. Sve navedeno da proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio tuženik, i to mjesečne platne liste tužitelja, evidencija radnog vremena za utuženo razdoblje, prijavne liste i evidencija radnog vremena u razdoblju od prosinca 2016. do veljače 2019. Na koncu, vještakinja je navela da tuženik prilikom izračuna plaće nije u potpunosti primjenjivao važeći KU. Posljedično tome, vještakinja je u tablici br. 2 vještva (str. 166-169) utvrdila da tuženik nije obračunao i platio tužitelju u cijelom utuženom razdoblju 12 sati prekovremenog rada. Slijedom navedenog, da je tužitelj isplatio manji iznos plaće pobliže prikazano u tablici br. 3 stupac 8, u ukupnom bruto iznosu od 737,03 kn.

16.Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Zakon o državnim službenicima (NN 49/12 – pročišćeni tekst , 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, u daljnjem tekstu ZDS) koji plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu

( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR) . U utuženom razdoblju primjenjivali su se : Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ( NN 104 /13 i KU NN 112/17 i 12/18):

17.Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ( NN 90/10 ) i to u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40

% za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom , 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

18.Nadalje se prema st. 10. tog čl. prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnus, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. tog čl. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.

19.Prema st. 14. tog čl. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.

Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednaki način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 112/17 i

12/18).

20.Prema ocjeni ovog suda valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

21.Dakle, za državne službenike i namještenike koji rad u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka.

Prema tome redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati , a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne,

ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ) ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.

22.Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća konačni izračun vještaka dipl. oec. D.

Cecić od 26.03.2021. god. kao stručno i vjerodostojno, prema kojem je tužitelj konačno i precizirao tužbeni zahtjev, na koji izračun tuženik nije imao primjedbi. Iz izvješća vještaka proizlazi da je u razdoblju od 08.03.2014. do 08.03.2019. tužitelj ostvario prekovremeni rad, te da mu tuženik za obavljeni rad nije isplatio iznos od 737,03 kn/97,82 eura.

23.Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao, u eurima i u kunama, sve temeljem odredbe čl. 48., s u svezi s čl. 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22). Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro=7.534,50 kn.

24. Odredbom čl. 48. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22), propisano je da se u sudskim aktima u kojima se dvojno iskazuju novčane obveze, dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona.

25. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)

26.Uvidom u očitovanje tuženika od 10.05.2019. na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora od 08.03.2019., razvidno je da je zahtjev od strane tuženika ocijenjen kao djelomično osnovan, međutim nije specificiran određenim bruto iznos, ali je pozvan punomoćnik tužitelja na sklapanje izvansudske nagodbe.

27.Ovaj sud smatra da je tužitelj nepotrebno prouzročio parnične troškove u ovom predmetu, ali obzirom da je tuženik u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora pun tuženika, nije precizirao niti koliko je dospjelo potraživanje tužitelja, a ni u kom roku će biti plaćeno, samim time, ovaj sud smatra da ni tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova, već je sukladno čl. 154. st. 4. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., 70/19, drugdje u tekstu ZPP-a), svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijednom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 20. siječnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- zz tuženika

- u spis