16 Povrv-75/22-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. r. Z., OIB: …., zastupanog po OD L. i p., Z., protiv ovršenika P. K. iz Ž., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., radi ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. prosinca 2022., u prisutnosti T. K., odvjetnika u Ž., kao zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda, dana 20. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz V., poslovni broj Ovrv-2858/22 od 3. lipnja 2022., a kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku P. K. iz Ž., da ovrhovoditelju sada tužitelju H. r. javnoj ustanovi, plati iznos od 42,47 EUR[1] / 320,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,62 EUR[1] /80,00 kn od 21. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR[1] / 80,00 kn od 21. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR[1] / 80,00 kn od 21. studenog 2021. do isplate, i

- na iznos od 10,62 EUR[1] / 80,00 kn od 21. prosinca 2021. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku P.K. iz Ž., da tužitelju H. r., javnoj ustanovi, ….., na ime troškova ovog parničnog postupka naknadi iznos od 162,59 EUR[1] /1.225,00 kn, u roku od 8 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počevši od 20. siječnja 2023. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 kn.

III. Odbija se tuženik P. K. iz Ž., sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. M.. iz V., poslovni broj Ovrv-2858/22 od 3. lipnja 2022., određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 320,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačni mjesečni iznos od po 80,00 kn, kao i radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 375,00 kn.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio pravodoban prigovor pobijajući isto rješenje o ovrsi u cijelosti, te navodeći u prigovoru da niti on, a niti njegova supruga od 11. svibnja 2017. ne prebivaju na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu, već da su kod nadležne …………. prijavili privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na vrijeme od pet godina i to na adresu u Francuskoj, te stoga smatra da je potpuno pravno irelevantno da li on stvarno posjeduje ili ne posjeduje TV prijamnik u Republici Hrvatskoj, jer i da ga posjeduje da je opće poznato da se njime ne može koristiti, te je iz tog razloga i predlagao da se rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti ukine i odbije zahtjev ovrhovoditelja.

3. Povodom izjavljenog prigovora ovršenika rješenjem ovog suda, poslovni broj 16 Povrv-75/22-4 od 12. srpnja 2022., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga sada tužitelj je i nadalje ostao kod prijedloga da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, smatrajući prigovore sada tuženika neosnovanim i paušalnim.

5. Tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2022. navodi da je on provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik TV prijamnika, o čemu postoji odgovarajući izvadak iz evidencije pretplatnika, te da je utvrđeno da RTV pristojba za utuženo razdoblje nije plaćena, a koju obvezu plaćanja RTV pristojbe je tuženik imao s obzirom na odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radio televiziji, iz koje proizlazi da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik je u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. istog zakona i da istu obvezu ima sve dok uredno ne odjavi isti TV prijamnik. Upravo iz tog razloga tužitelj smatra da svi prigovori tuženika kako on ne živi u Republici Hrvatskoj nisu od značaja za ovaj postupak jer se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a ne dok korisnik boravi u Republici Hrvatskoj, s tim što još posebno navodi da je i sam tužitelj svjestan svoje obveze budući je uredno platio RTV pristojbu za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.

6. Tuženik je i nadalje u cijelosti ostao kod svih navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi smatrajući da je on javnom ispravom i to potvrdom MUP-a RH PU Vukovarsko-srijemske od 11. svibnja 2017. dokazao da on ne boravi na adresi iz prijedloga za ovrhu, te da je stoga potpuno pravno irelevantno da li je on vlasnik prijamnika u Republici Hrvatskoj, jer i da jeste ne može ga koristiti i samo vlasništvo TV prijamnika ne može predstavljati valjanu osnovu za naplatu usluge, te je na okolnost da on ne boravi u Republici Hrvatskoj predlagao izvođenje dokaza a koji se sastoje u saslušanju niza svjedoka, kao i u pribavljanju podataka od nadležnih komunalnih službi o plaćanju drugih komunalnih usluga za isto razdoblje. Posebno navodi da on u Republici Hrvatskoj boravi možda ukupno četiri mjeseca svake godine i da stoga uredno i plaća RTV pristojbu za mjesece svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz svake godine, zbog čega u njegovom slučaju nisu primjenjiva pravila tužitelja iz čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji s obzirom da bi prema takvoj zakonskoj odredbi on morao svaki put prilikom odlaska iz Republike Hrvatske odjaviti RTV prijamnik, a potom ga prilikom vraćanja u Republiku Hrvatsku ponovno prijaviti i to bi za njega predstavljalo nerazmjeran teret. Nadalje navodi da načelo razmjernosti kako je shvaćeno u hrvatskom pravu, ali i u pravu Europske unije, zahtjeva da svaka mjera sadržana u odredbi zakona koje je donijelo nadležno javnopravno tijelo treba biti primjenjiva za postizanje cilja koji utvrđuje zakon na temelju kojeg se ona donosi, a što podrazumijeva da ne postoje mjere koje su pogodnije za stranku. U konkretnom slučaju smatra da je izostalo provođenje testa razmjernosti odnosno da nije utvrđivano da li se osoba za koju je dokazano temeljem javne isprave da privremeno izbiva na pet godina iz Republike Hrvatske, što joj je omogućeno čl. 3. st. 6. Zakona o prebivalištu, treba svaki put provoditi odgovarajući postupak prijave odnosno odjave svog RTV prijamnika, posebno iz razloga jer zakonom kojim se uređuje pitanje plaćanja RTV pristojbe nisu predviđene mogućnosti da se mjesečna RTV preplata plaća za one dane ili mjesece kada je konzument u mogućnosti koristiti RTV prijamnik.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa lista 8, račun sa lista 9, vrši se uvid u potvrdu o prijavi privremenog odlaska iz RH sa lista 26 i 27, presliku u ispravu sa lista 28 i 29, zahtjeve sa listova 30 do 34, prigovore sa listova 35 do 37 sa povratnicama, pročitan je dopis tužitelja od 23. rujna 2020. sa lista 38, izvršen je uvid u zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe sa lista 39, vrši se uvid u evidenciju obveznika za plaćanje sa lista 53, prijavu prijamnika sa lista 54, saldo konti karticu sa lista 55 do 56, potvrdu o prijevremenom odlasku iz RH sa lista 70 do 73, presliku dokumentacije sa lista 74 i 75, zahtjeve sa lista 76 do 79, prigovore sa potvrdama o primitku sa lista 80 do 83, dopis tužitelja sa lista 84, uplatnice sa lista 85 do 91, a sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka I. J., I. V., A. K. i V.M. predloženih od strane tuženika, na okolnost korištenja nekretnine tuženika, kao i da pribavom od nadležnih komunalnih službi podataka da li je tuženik u istom razdoblju koristio neke druge komunalne usluge, dok drugih dokaza nije bilo.

8. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja nesporno je utvrđeno da tužitelj potražuje od tuženika plaćanje RTV pristojbe za period od mjeseca rujna do mjeseca prosinca 2021. i to svakomjesečni iznos od po 80,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a da istu obvezu plaćanja RTV pristojbe tužitelj izvodi iz činjenice što je tuženik u njegovim evidencijama uveden kao obveznik plaćanja RTV pristojbe pod šifrom obveznika 4514550, a što je utvrđeno uvidom u evidenciju RTV obveznika i to na način da je isti prijavu RTV prijamnika prijavio 22. srpnja 2009., da se još uvijek vodi aktivnim obveznikom plaćanja RTV pristojbe i da se istu pristojbu obvezao plaćati putem opće uplatnice.

9. Uvidom u saldo karticu za tuženika nesporno je utvrđeno da za utuženo razdoblje tuženik istu RTV pristojbu nije platio, a isto tako je nesporno utvrđeno da ne postoji nikakva izjava, a niti prijava o odjavi istog RTV prijamnika, dakle nesporno je da se tuženik kod tužitelja vodi evidentiran kao aktivni korisnik RTV prijamnika odnosno kao aktivni obveznik.

10. Uvidom u potvrdu MUP-a RH PU Vukovarsko-srijemske, PP Županja, od 11. svibnja 2017., nesporno je utvrđeno da su ovdje tuženik, kao i njegova supruga D. K., 11. svibnja 2017. prijavili privremeni odlazak iz Republike Hrvatske sa adrese u Ž., u inozemstvo i to u Francusku na očekivano razdoblje od pet godina, a iz čega onda proizlazi da u utuženom razdoblju tijekom 2021. isti nisu boravili u Republici Hrvatskoj na adresi na kojoj imaju prijavljen RTV prijamnik. Nadalje, uvidom u potvrde PU Vukovarsko-srijemske, PGP Županja, od 11. lipnja 2022., proizlazi da su kako tužitelj tako i njegova supruga s danom 11. lipnja 2022. također prijavili privremeni odlazak sa adrese koja je navedena u tužbi u inozemstvo i to na očekivano vrijeme od tri godine.

11. Uvidom u preslike uplatnica (list 85 do 91 spisa) nesporno je utvrđeno da je tuženik za 2021. uredno platio RTV pristojbu u iznosu od po 80,00 kn mjesečno i to za mjesece svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021., te da je za te mjesece RTV pristojbu plaćao i za 2017., 2018., 2019. i 2020., iako prema priloženim potvrdama proizlazi da se niti u tom periodu isti nije trebao nalaziti u Republici Hrvatskoj na adresi koja je navedena u tužbi.

12. S obzirom na ovako nesporno utvrđeno činjenicu da tuženik zaista ne boravi na adresi u Županji, to su iz tog razloga kao nepotrebni odbijeni dokazni prijedlozi tuženika da se na iste okolnosti saslušavaju brojni svjedoci i to njegovi susjedi, kao i da se od nadležnih komunalnih službi pribavljaju podaci da li je tuženik u istom razdoblju koristio neke druge komunalne usluge.

13. Unatoč naprijed navedenoj nespornoj činjenici da tuženik ne boravi stalno na adresi u Županji, ali da se unatoč tome isti i nadalje vodi kao evidentirani vlasnik TV prijamnika, to je iz tog razloga platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti održan na snazi.

14. Odredbom čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18; nastavno ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audio vizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, da je dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. istog zakona određeno da iste osobe nisu u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu ako isti prijamnik odjave, a način odjave prijamnika i kontrolu plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje Hrvatska radiotelevizija svojom odlukom.

15. Cijeneći naprijed navedenu zakonsku odredbu proizlazi da obveza plaćanja RTV pristojbe proizlazi iz same činjenice vlasništva RTV prijamnika i njegove evidencije, a što je za tuženika nesporno, odnosno da obveza plaćanja iste pristojbe ne ovisi o tome da li osoba koja je evidentirana kao vlasnik RTV prijamnika koristi usluge tužitelja ili ih pak ne koristi kao što to pokušava u ovom postupku dokazivati tuženik, pa je stoga neosnovan prigovor tuženika da je u konkretnom slučaju bilo nužno provoditi test razmjernosti i utvrđivati da li je za tuženika previše otegotno da svaki put prilikom dolaska odnosno odlaska iz Republike Hrvatske prijavljuje odnosno odjavljuje svoj RTV prijamnik.

16. ukoliko Tuženik ne želi plaćati RTV pristojbu, je imao zakonsku mogućnost iz čl. 36. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji da isti RTV prijamnik na propisan način odjavi, nakon čega bi bio oslobođen obveze plaćanja RTV pristojbe, a što on tijekom ovog postupka nije dokazao da je učinio, zbog čega je temeljem odredbe čl. 451. st. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – nastavno ZPP) i odlučeno kao u izreci rješenja, te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti održan na snazi.

17. O troškovima je odlučeno temeljem čl. 154. st. 1. ZPP imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 -nastavno OT).

18. Tužitelj je predlagao da mu tuženik naknadi troškove ovršnog postupka iz rješenja o ovrsi u iznosu od 375,00 kn, te još trošak ovog parničnog postupka koji se odnosi na jednokratnu nagradu troškova sukladno Tbr. 7 toč. 8. Odvjetničke tarife u iznosu od 937,50 kn, uključujući i pripadajući PDV po stopi od 25%, zajedno sa sudskom pristojbom na presudu u iznosu od 100,00 kn, odnosno trošak u sveukupnom iznosu od 1.037,50 kn.

19. Međutim, nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovoga suda, poslovni broj Povrv-75/22-4 od 12. srpnja 2022., ovršni postupak je prešao u parnični postupak, te se sukladno tome i primjenom načela ekonomičnosti ima smatrati da se radi o jednom (parničnom postupku), a ne o dva odvojena postupka, a za koje bi se i troškovi odmjeravali posebno za svaki postupak (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Osijeku, poslovni broj Gž-1179/2017 od 16. kolovoza 2017.), a takav stav da se o troškovima ovršnog postupka odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga proizlazi i iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 2. lipnja 2017. s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/2017.

20. S obzirom na navedeno, tužitelju nisu mogli biti priznati posebno troškovi sastava ovršnog prijedloga, budući je isti prethodio parničnom postupku i trebalo ga je nakon prelaska u parnični postupak uračunati u sveukupni trošak parničnog postupka, a koji trošak je odmjeren primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s Tbr. 7. toč. 8. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak ukoliko je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn. 21. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora a koja iznosi 320,00 kn, jednokratna naknada temeljem naprijed navedene Tarife za cjelokupni prvostupanjski postupak iznosi 750,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (u iznosu od 187,50 kn) što iznosi 937,50 kn.

22. Osim toga, navedeni parnični trošak potrebno je uvećati i za trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kn, te još za trošak javnobilježničkih nagrada i naknada za izdavanje rješenja o ovrsi, što zajedno sa porezom na dodanu vrijednost iznosi 187,50 kn, zbog čega ukupno priznati troškovi ovog parničnoga postupka iznose 1.225,00 kn, te je stoga i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 187,50 kn tužitelj je odbijen iz razloga koji su naprijed navedeni.

24. S Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu to je isti u cijelosti odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

U Županji, 20. siječnja 2023.

Sudac

Helena Zetić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovoga suda pisano u tri primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojoj se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP)

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Obavijest:

1. Tužitelj: po OD L.i P., Z.,

2. Tuženik: po punomoćniku K. G. odvjetniku u Ž.