REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 VALPOVO

Poslovni broj: 66 P-794/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužiteljice V. V., OIB 5…., iz L., M zastupane po punomoćnici S. P. K., odvjetnici iz V., protiv

tuženika Đ. P., sina N., nepoznatog prebivališta/boravište, zastupanog po privremenom zastupniku I. K., odvjetniku iz V., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne javne rasprave 10. siječnja 2023., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 20. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica V. V., OIB: …, M. G. L., vlasnica ukupno 2/4 dijela nekretnina tuženika Đ. P., sina

N., L., M upisanih u kod Općinskog suda u Osijeku,

Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, zk.ul.br. 258, k.o. L., kčbr. 195, kuća, dvor i oranica površine 3330 m², a što je tuženik dužan priznati te izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis njezina prava vlasništva u 2/4 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da ona i njezin suprug B. V. više od 30 godina žive u nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, zk.ul.br. 258, k.o. L., kč.br. 195, kuća, dvor i oranica površine 3330 m². U predmetnoj nekretnini stanovali su s tuženikovim bratom koji je imao pravo doživotnog uživanja od 1982. do svoje smrti dana 30. rujna 1987. Nakon toga, kupili su svako ¼ dijela predmetne nekretnine od prodavatelja Općine V. temeljem

Ugovora o kupoprodaji od 10. rujna 1992. Također su postigli dogovor da ona nakon smrti tuženikova brata kupi i njegov suvlasnički dio. Sukladno postignutom dogovoru, ona je tuženiku isplatila iznos od 1.500,00 DEM za njegov suvlasnički dio.

1.1. Navodi da je u neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 30 godina i to joj nikada nije bilo osporeno. Pokušala je doći do saznanja gdje tuženik živi, ali bezuspješno, a prema zadnjim saznanjima isti više od 30 godina ne stanuje u Republici Hrvatskoj pa predlaže postaviti mu privremenog zastupnika te usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Kako je tuženiku nepoznato prebivalište odn. boravište, sud mu je postavio privremenog zastupnika u osobi I. K., odvjetnika iz V., rješenjem pod

br. P-794/2022-4 od 16. studenog 2022.

3. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu kao i na ročištu održanom 10. siječnja 2023. protivio se tužbenom zahtjevu tužiteljice ali se nije protivio predloženim dokazima tužiteljice radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja dosjelosti tužiteljice.

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju R. V. i tužiteljicu te je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

5. Svjedokinja R. V. iskazala je da njena sestra, tužiteljica, sa svojim suprugom B. V. živi u predmetnoj nekretnini od 1988. do danas. I ona

je živjela s njima do 1989. dok se nije udala. Navela je da joj je tužiteljica pričala da je jednom čovjeku dala novac za predmetnu kuću i ne zna na kome se nekretnine nakon te kupnje vode u zemljišnim knjigama niti da su eventualno sestra i šogor suvlasnici na navedenim nekretninama. Nikada nije vidjela Đ. P. niti zna da on ima suvlasnički dio na predmetnim nekretninama, ali zna da Đ. P. nije živio na predmetnim nekretninama. Kuća je bila u takvom stanju da je bila potrebna cjelokupna adaptacija jer nije bila podobna za stanovanje. Šogor i sestra su kuću potpuno uredili i u njoj žive i dan danas.

6. Sud je prihvatio iskaz saslušane svjedokinje jer je uvjerljivo i okolnosno iznijela svoja saznanja u svezi sa predmetnom nekretninom u čiji iskaz sud nije imao osnove posumnjati.

7. Tužiteljica V. V. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je zajedno sa svojim suprugom 1992. od G. V. kupila njegov suvlasnički dio ½ dijela predmetne nekretnine te su ona i suprug postali suvlasnici u ¼ dijela svaki na tom kupljenom dijelu nekretnine. U preostalom dijelu suvlasnik na nekretnini od 2/4 dijela je Đ. P. brat P. P.. P. P. je imao

problema s alkoholom i bio je pod zaštitom Centra., a P. je

upoznala preko svoga oca. On je imao pravo doživotnog uživanja na predmetnoj nekretnini. Naime, tuženik i njegov brat P. P. naslijedili su dio nekretnina iza svojih pokojnih roditelja na jednake dijelove. Kada je tuženikov brat P. P.

umro, ona i suprug su sklopili ugovor sa Centrom i prenijeli

na sebe ½ P. dijela. Trenutno se na Đ. P.. vode predmetne nekretnine u

2/4 dijela iako u tim nekretninama nikada nije živio. Nikada nije vidjela tuženika i jedini kontakt je imala s njegovim bratom P.. Ona i suprug su obnovili cjelokupnu nekretninu tako da su uložili i u suvlasnički dio Đ. P. i cjelokupne nekretnine uživaju i dan danas. Đ. P. se nikada nije obraćao njoj ili njenom suprugu tako da ne znaju gdje živi niti gdje ima prebivalište iako ga je pokušavala pronaći preko M. ureda i na drugi način u čemu nije uspjela. Podnijela je predmetnu tužbu kako bi riješili pitanje vlasništva na predmetnoj nekretnini. Budući joj je suprug bolestan dogovorili su se da podnese tužbu u svoje ime i da se taj dio Đ. P. prenese

u njeno samovlasništvo. Navela je da je sa suprugom uselila u predmetne nekretnine 1988. od kada te nekretnine imaju u neprekidnom posjedu. Dodala je da su tuženiku za njegov suvlasnički dio predali novac njegovom bratu u iznosu od 1.000 bivših DEM što je njegov brat prihvatio i rekao im da će se čuti s bratom i predati mu novac. Tuženikov brat im nije dao povratnu informaciju da li je Đ. predao novac. Brigu o tuženikovom bratu P. P. preuzeo je Centar budući

više nije bio sposoban brinuti se za sebe jer se zbog neopreznosti jednom prilikom zapalio u kući. Od Centra su ona i suprug tražili dozvolu za

adaptaciju kuće i oni su im to dopustili, ali na njihovu vlastitu odgovornost iz razloga što je bilo opasno stanovanje u kući zbog veoma ruševnog izgleda. Staru kuću su srušili i napravili novi objekt površine oko 380 m² jer imaju troje djece a trenutno ih u kući živi osmero jer imaju i unučad.

8. Iz izvršenog uvida u smrtni list za P. P. razvidno je da je isti umro 30.09.1987. u O..

9. Iz izvršenog uvida u kupoprodajni ugovor između O. V. i B. i

V. V. od 10. rujna 1992. razvidno je da su B. i V. V. kupili

predmetnu nekretninu od O. V. za 2.026 DEM kao i da se nalaze u posjedu predmetne nekretnine i podmiruju sve društvene obveze glede te nekretnine.

10. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige razvidno je da su suvlasnici na nekretnini upisanoj u zk.ul. 258, kčbr. 195 kuća, dvor i oranica površine 3330 m² Đ. P. u 2/4 dijela nekretnine te B. i V. V. svaki u ¼ dijela

nekretnine.

11. Iz izvršenog uvida u zemljišno knjižno rješenje Zemljišno knjižnog odjela Valpovo od 25. siječnja 2017. razvidno je da je zemljišno knjižni odjel Valpovo temeljem smrtnog lista za P. P. M. ureda V. brisao pravo

doživotnog uživanja na predmetnim nekretninama.

12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaze svjedokinje i tužiteljice, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

13. Prihvaćajući iskaz saslušane svjedokinje sud je prihvatio i iskaz tužiteljice jer su njezini navodi potvrđeni iskazima saslušane svjedokinje.

14. Saslušanjem svjedokinje i tužiteljice te uvidom u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu utvrđeno je da je tužiteljica zajedno sa suprugom u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine od 1988., a 1992. su od O. V. kupili suvlasnički dio pok. P. P. te postali suvlasnici svaki u ¼ predmetne nekretnine zajedno s tuženikom Đ. P. koji je suvlasnik u 2/4 predmetne nekretnine.

15. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da su tužiteljica i njezin suprug predmetne nekretnine držali u neprekidnom samostalnom, poštenom,

istinitom i zakonitom posjedu u periodu duljem od 30 godina.

16. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 39/09. i 153/09. dalje: ZV), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

17. Slijedom iznijetoga, sud je na osnovi čl. 159. st. 1 i 3. ZV-a, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

18. Sud nije odlučivao o troškovima postupka jer ih nijedna stranka nije zahtijevala.

19. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 20. siječnja 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Privremenom zastupniku tuženika