REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-2083/22-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. T., iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD L., V. i partneri u S., protiv tuženika B. I. S. d.d. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. B., te uz sudjelovanje R. H., OIB: …, kao umješača na strani tuženika, zastupane po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te zz umješača, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. siječnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 7.289,14 EUR-a neto (54.920,06 kn neto ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, kako slijedi

:

- 223,85 EUR počevši od 15.02.2018. godine do isplate,

- 199,95 EUR počevši od 15.03.2018. godine do isplate,

- 250,50 EUR počevši od 15.04.2018. godine do isplate,

- 221,88 EUR počevši od 15.05.2018. godine do isplate,

- 267,01 EUR počevši od 15.06.2018. godine do isplate,

- 321,68 EUR počevši od 15.07.2018. godine do isplate,

- 259,09 EUR počevši od 15.08.2018. godine do isplate,

-168,56 EUR počevši od 15.09.2018. godine do isplate,

- 213,21 EUR počevši od 15.10.2018. godine do isplate,

- 218,00 EUR počevši od 15.11.2018. godine do isplate,

- 357,07 EUR počevši od 15.12.2018. godine do isplate,

- 293,82 EUR počevši od 15.01.2019. godine do isplate,

- 319,18 EUR počevši od 15.02.2019. godine do isplate,

- 245,63 EUR počevši od 15.03.2019. godine do isplate,

- 321,00 EUR počevši od 15.04.2019. godine do isplate,

- 243,12 EUR počevši od 15.05.2019. godine do isplate,

- 257,86 EUR počevši od 15.06.2019. godine do isplate,

- 238,83 EUR počevši od 15.07.2019. godine do isplate,

- 289,08 EUR počevši od 15.08.2019. godine do isplate,

- 119,60 EUR počevši od 15.09.2019. godine do isplate,

-121,31 EUR počevši od 15.10.2019. godine do isplate,

- 72,18 EUR počevši od 15.11.2019. godine do isplate,

- 156,22 EUR počevši od 15.12.2019. godine do isplate,

- 230,91 EUR počevši od 15.01.2020. godine do isplate,

- 221,70 EUR počevši od 15.02.2020. godine do isplate,

- 196,97 EUR počevši od 15.03.2020. godine do isplate,

- 238,64 EUR počevši od 15.04.2020. godine do isplate,

- 214,02 EUR počevši od 15.05.2020. godine do isplate,

-199,01 EUR počevši od 15.06.2020. godine do isplate,

-213,04 EUR počevši od 15.07.2020. godine do isplate,

- 124,52 EUR počevši od 15.08.2020. godine do isplate,

- 113,57 EUR počevši od 15.09.2020. godine do isplate,

- 158,14 EUR počevši od 15.10.2020. godine do isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti kao neosnovan vezano za više zatraženi iznos glavnice potraživanja na ime izgubljene zarade, a u iznosu od 12.467,92 EUR-a (93.939,54 Kuna).

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 2.546,62 EUR-a (19.187,50 Kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena,

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 24.12.2019.godine tužitelj navodi da je dana 20.10.2008.godine tužitelj kao radnik prednika tuženika B.B. d.o.o. doživio nezgodu na radu na način da je radeći na svom radnom mjestu elektroničara ispitivača II. šifra RM 6220202, MJHTR 6820 Jedinica održavanja strojeva popravljao stroj mikro panel linije za zavarivanje, a koji stroj da bi njegov radnik kolega bez ikakve najave i protupropisno aktivirao te prouzrokovao teško ozljeđivanje tužitelja – amputaciju lijeve ruke. Ističe se da je zbog teške tjelesne ozljede koju je zadobio u predmetnoj nezgodi na radu tužitelj dugo vremena bio na bolovanju, te da je na ime naknade plaće primao manje no što bi primao po redovnom tijeku stvari dok da je tužitelju rješenjem zavoda, broj spisa 66621 od dana 15.06.2009.godine bila priznata profesionalna nesposobnost za rad, te da je isti umirovljen i da zbog toga trpi gubitak zarade koja da se očituje u razlici između mirovine koju prima i plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao u mjesečnom iznosu od najmanje 4.000,00 Kuna mjesečno. Ističe se da je tužitelj ostvario izgubljenu zaradu do zaključno mjeseca prosinca 2017.godine pa da u predmetnom postupku potražuje izgubljenu zaradu počevši od mjeseca siječnja 2018.godine pa ubuduće. U navedenom smislu tužitelj tužbom potražuje počevši od 15.02.2018.godine pa za ubuduće svaki mjesec iznos od 4.000,00 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27.12.2021.godine (list 210- 212 spisa) tako da na ime naknade štete (izgubljene zarade) u konačnici potražuje ukupan iznos od 148.859,60 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-12 spisa) ističe da priznaje pasivnu legitimaciju, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj pred Općinskim sudom u Splitu, u ranijim postupcima poslovni broj IP-1990/08, Pr-213/11, Pr-29/13 te Pr-431/17 već ostvario naknadu materijalne kao i nematerijalne štete kao posljedice radne nezgode od 20.10.2008. Nadalje, tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva jer da u trenutku davanja odgovora na tužbu ne raspolaže potrebnim parametrima kako bi se mogao očitovati na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva. Također tuženik se u odgovoru na tužbu ne protivi istaknutim dokaznim prijedlozima tužitelja za uvid u spise ovog suda poslovni broj IP-1990/08, Pr-213/11, Pr-29/13 te Pr-431/17, pribavu mirovinskog spisa i podataka o visini mirovine za tužitelja počam od siječnja 2018. pa do dana udovoljenja nalogu, te za dostavu platnih podataka usporednih radnika.

3. Republika Hrvatska je podneskom od 19.11.2020.godine (list 17-18 spisa) prijavila svoje sudjelovanje kao umješača na strani tuženika ističući da se ugovorom o prijenosu i prodaji dionica B.I.S. d.d. od 28.02.2013.godine obvezala preuzeti novčane obveze utvrđene sudskim odlukama u odnosu na B.I.S. d.d. pod uvjetima iz tog ugovora pa da ista ima pravni interes stupiti u predmetnoj parnici kao umješač na strani tuženika. Umješač na strani tuženika je na ročištu od 15.01.2021.godine predao navedeni ugovor o prijenosu i prodaji dionica B.I.S. d.d. od 28.02.2013.godine na uvid, a iz kojeg je ugovora razvidno da se RH obvezala preuzeti novčane obveze utvrđene sudskim odlukama u odnosu na B.I.S. d.d., a zbog čega je ovaj sud temeljem odredbe 206. i 207.stavak 3. ZPP-a prihvatio sudjelovanje RH kao umješača na strani tuženika u ovom postupku, budući ista ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku budući ukoliko tuženik uspije u ovom sporu RH ne bi morala preuzeti novčanu obvezu temeljem ugovora o prijenosu i isplati dionica od 28.02.2013. godine a s osnova isplate izgubljene zarade koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave ozljede na radu (list 4-6 spisa); presude ovog suda broj Pr-431/17 od 04.svibnja 2018.godine (list 7-10 spisa); pregledom spisa tužitelja kao osiguranika dostavljenog od strane zavoda, P. službe u S. ovom sudu; pregledom platnih podataka za usporedne djelatnike V. U. i R. T. sa tabelarnim prikazom njihovih primanja te potvrde o kretanju na radu za tužitelja i navedene djelatnike dostavljenih uz podnesak tuženika od 13,01.2021.godine (list 20- 91 spisa); nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 95-99 spisa); platnih podataka radnika A. Č. te potvrde o kretanju na radu za tužitelja i tog radnika (list 115-202 spisa); izračuna tuženika (list 214 spisa). Također je izveden dokaz i uvidom u spis ovog suda Pr- 213/11, te uvidom u spis ovog suda Pr-431/2017.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom proveden postupak i donesena je prvostupanjska presuda Pr-1350/2019-27 od 12. travnja 2022.godine (list 221-229 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž R-16/2022-2 od 07.srpnja 2022.godine te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6. Među strankama nije sporna pravna osnova potraživanja budući stranke ne osporavaju činjenicu da je tužitelj pred Općinskim sudom u Splitu, u ranijim postupcima poslovni broj IP-1990/08, Pr-213/11, Pr-29/13 te Pr-431/17 već ostvario naknadu materijalne kao i nematerijalne štete kao posljedice radne nezgode od 20.10.2008, a koja činjenica je razvidna i iz sadržaja odgovora na tužbu, te izvršenog uvida u spise ovog suda Pr-213/11, te Pr-431/2017. Također u tom smislu među strankama nije sporna ni odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

7. Među strankama je sporna visina potraživanja. Tužitelj u konačnici potražuje tužbom isplatu naknade štete (izgubljene zarade) nastale kao razlike između mirovina koje je primio tužitelj u utuženom razdoblju i plaća koje bi isti ostvarivao u bruto iznosu prema redovnom tijeku stvari da nije umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad sve u skladu sa podacima o uporednom djelatniku tužitelja A. Č. i to za utuženo razdoblje od siječnja 2018.godine do zaključno prosinca 2021.godine. Tuženik za isto razdoblje dostavlja u pogledu visine potraživanja izračun kojeg temelji na razlici između plaća uporednog djelatnika A. Č. u neto iznosu i zaprimljenih mirovina od strane tužitelja u utuženom razdoblju. U ponovljenom postupku, a sukladno naputku Županijskog suda u Puli broj Gž R-16/2022-2 od 07.srpnja 2022.godine je trebalo na pravilan način utvrditi visinu izgubljene zarade tužitelja. Naime, iz obrazloženja drugostupanjskog suda proizlazi da je pravilan stav ovog suda da se izgubljena zarada tužitelja treba utvrditi spram zarade odgovarajućeg komparanta i to u predmetnom slučaju radnika A. Č. te mirovine koju ostvaruje tužitelj, te da pri tome treba uzeti u obzir bruto plaću komparanta budući se u predmetnoj pravnoj stvari ne traži naplata kumuliranog iznosa rente već tužitelj potražuje sukcesivnu naplatu dospjelih iznosa izgubljene zarade. Istaknuto je da je potrebno utvrditi kolika je bila plaća komparanta, radnika A. Č., te koji su bili njegovi primici, porez i prirez, te koliko je iznosila mjesečna mirovina tužitelja za utuženo razdoblje. Istaknuto je kako u ponovljenom postupku treba provesti financijsko vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade tužitelja na način da vještak izračuna tu izgubljenu zaradu spram bruto plaće radnika A. Č. i primljene mirovine tužitelja, a spram onih prava koja bi pripadala tužitelju (prava na odbitak poreza za uzdržavane članove i slično.).

8. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- dalje ZR-a) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 1095. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje ZOO-a) propisano je da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja ili druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Također je odredbom članka 1095.stavka 2. ZOO-a propisano da ako ozljeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba je dužna plaćati ozljeđenomu određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu. Temeljem odredbe članka 1085.stavka 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, te sukladno odredbi članka 1090. ZOO-a sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

9. Iz pregledane prijave o ozljedi na radu (list 4-6 spisa) nesporno proizlazi da je tužitelj kao zaposlenik prednika prednika tuženika B.B. d.o.o. doživio nezgodu na radu na način da je kao elektroničar – ispitivač prilikom popravljanja radnog stola mikro-panel linije za zavarivanje u suradnji sa radnim kolegom koji je aktivirao pokretanje kolica linije doživio dana 20.10.2008.godine ozljedu na radu jer mu je na navedeni način bila priklještena i ozljeđena lijeva ruka.

10. Iz pregledane presude ovog suda Pr-431/17 od 04.svibnja 2018.godine (list 7-10 spisa) proizlazi da je tužitelju u postupku protiv tuženika B.I.S. na ime naknade štete (izgubljene zarade) za razdoblje od rujna 2016.godine do prosinca 2017.godine dosuđen ukupan iznos od 53.621,43 Kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

11. Iz pregledanog spisa tužitelja kao osiguranika, a kojeg je ovom sudu dostavila Područna služba zavoda S. proizlazi da je tužitelju zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposbnost za rad te mu je rješenjem zavoda, P. službe u S., S. zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28.05.2009.godine. Navedeno pravo je tužitelj ostvario temeljem izvješća sa nalazom i mišljenjem liječnika iz kojeg proizlazi da je tužitelj dana 20.10.2008.godine zadobio konkvasaciju lijeve šake i podlaktice sa posljedičnom amputacijom šake i dijela lijeve podlaktice, a koja mu se ozljeda dogodila na radu i koja mu je ozljeda od strane zavoda priznata ozljedom na radu. Za tužitelja je ovim nalazom utvrđeno da nije sposoban za svoj posao elektroničara ispitivača zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te ni za osnovno zanimanje elektroničara za računarnu tehniku odnosno za sve poslove za koje je potreban rad obiju šaka, rad na visini, za strojevima.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. (list 95-99 spisa) proizlazi da je uvidom u dokumentaciju u spisu vještak utvrdio za utuženo razdoblje visinu izgubljene zarade tužitelja u neto iznosu. Vještak navodi da bi se utvrdila visina izgubljene zarade da je vještak utvrdio prosječna neto primanja usporednih radnika tužitelja i to radnika V. U. i R. T., te visinu mirovine koju je tužitelj ostvario u spornom razdoblju. Ističe se da prilikom utvrđivanja neto primanja usporednih radnika tužitelja vještak nije uzeo u obzir naknade plaće po osnovi prijevoza i prehrane jer da isti predstavljaju stvarni trošak. Nadalje isti ističe da je nakon utvrđivanja prosjeka neto primanja usporednih radnika i utvrđivanja primanja koja je tužitelj ostvarivao po osnovi mirovine u spornom razdoblju utvrđena razlika između prosječnih neto primanja dva usporedna radnika i primanja tužitelja, odnosno da je utvrđena izgubljena zarada u neto iznosu. Vještak je navedeni obračun prikazao u Tablici 1. koja prileže njegovom vještvu. U navedenom smislu vještak ističe da je iz navedenog oračuna razvidno da neto izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 01.siječnja 2018.godine do 30.rujna 2020.godine iznosi 54.920,06 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7. Tablice 1.

13. Zamjenik punomoćnika tužitelja je na ročištu od 11.svibnja 2021.godine istakao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka K. ističući da nema prigovora na matematički izračun vještaka već da prigovara činjenici što je vještvo temeljeno na podacima uporednih radnika, a koje da je pogrešne podatke dostavio tuženik, a koji radnici da ne rade na radnom mjestu na kojem radi tužitelj. U tom smislu je istaknuto da su uporedni radnici Ujević i Tošić imali druga radna mjesta i druge koeficijente različite od tužitelja i koji sežu od 3.1 do 3.4. dok da tužitelj i njegovi uporedni djelatnici imaju koeficijent 3.6. U navedenom smislu se zamjenik punomoćnika tužitelja usprotivio da se na osnovi vještva vještaka K. i navedenih uporednih radnika donosi odluka. U navedenom smislu ovaj sud je naložio tuženiku na navedenom ročištu da dostavi platne podatke za stvarne uporedne radnike tužitelja zaposlene na radnom mjestu elektroničara ispitivača II, a koje je ranije bilo radno mjesto tužitelja. U navedenom smislu tuženik je uz podnesak od 08.11.2021.godine dostavio platne podatke za usporednog radnika tužitelja A. Č. te potvrdu o kretanju na radu za tužitelja i radnika A. Č., a koji podaci prileže od lista 115-202 predmetnog spisa.). Ovaj sud je mišljenja da su navedeni podaci relevantni za izračun izgubljene zarade za utuženo razdoblje budući je iz potvrde o kretanju na radu koju je ovom sudu dostavio tuženik (list 201 spisa) razvidno da je radnik A. Č. kao i tužitelj radio na radnom mjestu elektroničara ispitivača II, a za kojeg je koeficijent složenosti poslova bio 2,52, dok da se radnici T. i U. ne mogu smatrati usporednim radnicima tužitelja budući su isti imali potpuno različito radno mjesto od tužiteljevog i koeficijent složenosti poslova u rasponu od 1,82 do 2,45. Nakon što je tuženik u spis dostavio platne podatke za uporednog radnika A. Č. stranke u ovom postupku nisu osporavale činjenicu da bi upravo jedino i isključivo A. Č. bio u konkretnoj situaciji uporedni radnik tužitelja.

14. Tuženik je izvršio izračun izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju na način da je utvrdio razliku između ukupnih ostvarenih neto primanja usporednog radnika tužitelja A. Č. u utuženom razdoblju i ukupnih ostvarenih mirovinskih primanja tužitelja u utuženom razdoblju te na taj način utvrdio da ukupna izgubljena zarada tužitelja u utuženom razdoblju iznosi ukupno 82.131,97 Kuna. Međutim, ovakav je izračun od strane tuženika (list 214 spisa) prema mišljenju ovog suda pogrešan budući iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. jasno proizlazi da ukupna izgubljena neto zarada tužitelja u neto iznosu iznosi 54.920,06 Kuna, a stranke u predmetnom postupku kako tužitelj tako i tuženik nisu osporavali upravo tu visinu potraživanja u neto iznosu kao ispravnu u smislu matematičkog izračuna iste pa se kao vjerodostojan izračun visine neto izgubljene zarade u predmetnom postupku treba uzeti upravo nalaz i mišljenje vještaka K., a ne izračun neto izgubljene zarade od strane tuženika. Međutim, ovaj sud smatra da tužitelja pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade i to razlike između zaprimljenih bruto plaća uporednog djelatnika tužitelja A. Č. u utuženom razdoblju i mirovina tužitelja u utuženom razdoblju,, a ne razlike između zaprimljenih neto plaća uporednog djelatnika tužitelja A. Č. u utuženom razdoblju i mirovina tužitelja u utuženom razdoblju. Naime, temeljem citirane odredbe članka 1090.ZOO-a određeno je da će sud uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. U tom smislu ovaj sud je mišljenja da kad radnik potražuje od poslodavca naknadu štete s osnova izgubljene zarade u smislu razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao da nije umirovljen po osnovi profesionalne nesposobnosti za rad radnik ima pravo na naknadu razlike između ostvarene mirovine i bruto plaće koju bi primao da nije umirovljen jer se tek primitkom navedenog punog bruto iznosa plaće ostvaruje njegovo pravo na punu naknadu štete. Ovakav stav je zauzela i sudska praksa u odluci Vrhovnog suda RH broj Revr-603/13-2 od 12.07.2017.godine. Naime, ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika šteta iznosi onoliko koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje, a nije sporno među strankama da je u utuženom razdoblju tužitelj zbog ozljede na radu kod tuženika postao profesionalno nesposoban za rad te da zbog toga nije umirovljen da bi tužiteljeva imovina bila povećana najmanje za iznos bruto plaće uporednog djelatnika A. Č.. Radi navedenog izgubljenu zaradu je bilo potrebno utvrditi kao razliku između ostvarenih bruto plaća uporednog djelatnika A. Č. i ostvarenih mirovina tužitelja u utuženom razdoblju, a ne kao razliku između ostvarenih neto plaća uporednog djelatnika A. Č. i ostvarenih mirovina tužitelja u utuženom razdoblju budući na takav način oštećenikova (tužiteljeva) materijalna situacija ne bi bila dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

15. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari je teret dokazivanja u ovom radnom sporu a vezano za utvrđivanje visine potraživanja izgubljene zarade kao razlike između ostvarenih bruto plaća uporednog djelatnika A. Č. i ostvarenih mirovina tužitelja u bruto iznosu i to za razdoblje od 01.siječnja 2018.godine do 30.rujna 2020.godine kao i činjenice kolika je plaća A. Č. i koji su bili njegovi primici, porez i prirez kao i koliko su iznosila mjesečna mirovina tužitelja u utuženom razdoblju isključivo na tužitelju budući navedeno proizlazi iz odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14). Iz dokumentacije koja prileže predmetnom spisu i koju su ovom sudu dostavile stranke u ovom postupku, a u svrhu utvrđivanja visine izgubljene zarade ovaj sud ne može sa sigurnošću precizno utvrditi visinu bruto izgubljene zarade tužitelja prema naputku drugostupanjskog suda budući je prema naputku drugostupanjskog suda pored visine mjesečne mirovine tužitelja potrebno utvrditi i sve njegove primitke, poreze i prireze, plaćene doprinose , a za koji izračun ovaj sud ne posjeduje stručna znanja već se navedeno može utvrditi isključivo uz pomoć vještaka financijsko knjigovodstvene svrhe. Obzirom da tužitelj u ponovljenom postupku na ročištu od 14.11.2022.godine nije sukladno naputku drugostupanjskog suda predlagao dopunsko niti novo financijsko vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade tužitelja i to na način da vještak izračuna izgubljenu zaradu tužitelja uzimajući u obzir bruto plaće komparanta A. Č. i primljene mirovine tužitelja i to spram onih prava koja bi pripadala tužitelju (prava na odbitak poreza za uzdržavane članove i slično) ovaj sud je mišljenja da tuženik nije dokazao u predmetnom postupku svoje pravo na izgubljenu zaradu za utuženo razdoblje u bruto iznosu. Unatoč tome ovaj sud je mišljenja da je tužiteljev zahtjev u predmetnoj pravnoj stvari djelomično osnovan budući je tužitelj dokazao samo visinu potraživanja izgubljene zarade za neto iznos od 54.920,06 Kuna dok nije dokazao visinu potraživanja izgubljene zarade preko iznosa od 54.920,06 Kuna do zatraženog bruto iznosa od 148.859,60 Kuna. U predmetnom slučaju budući tužitelj nije predlagao dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja onako kako je to naložio drugostupanjski sud, a ovaj sud ne može iz priležeće dokumentacije sa sigurnošću samostalno utvrditi prosjek svih pojedinačnih plaća uporednog radnika A. Č. i svakomjesečnih mirovina tužitelja u bruto iznosu računajući i sve primitke, poreze i prireze u utuženom razdoblju, a da bi utvrdio točnu visinu bruto izgubljene zarade tužitelja budući to može utvrditi samo stručna osoba (vještak financijsko knjigovodstvene svrhe), a upravo je parnična stranka, u konkretnom slučaju tužitelj sukladno odredbi članka 7. ZPP-a bio dužan na okolnost visine izgubljene zarade tužitelja predložiti financijsko knjigovodstveno vještačenje na te okolnosti budući sukladno odredbi članka 219 stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika pa obzirom da tužitelj nije predlagao novo financijsko knjigovodstveno vještačenje ili dopunu istog na navedene okolnosti utvrđivanja visine izgubljene zarade u zatraženom bruto iznosu od 148.859,60 Kuna ovaj sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao postojanje izgubljene zarade u navedenom zatraženom iznosu od 148.859,60 Kuna bruto, a sve iz prethodno navedenih razloga.

15. Međutim, ovaj sud je mišljenja da je tužitelj u predmetnom postupku dokazao neto izgubljenu zaradu tužitelja za utuženo razdoblje od 01.siječnja 2018.godine do 30.rujna 2020.godine budući iz osnovnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno financijske poslove D. K. (list 95-99 spisa) jasno proizlazi da je vještak uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u predmetnom spisu utvrdio da neto izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 01.siječnja 2018.godine do 30.rujna 2020.godine iznosi 54.920,06 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. njegovog vještva. Obzirom da stranke nisu osporavale matematički izračun iz navedenog vještva u ukupnom neto iznosu, a u pogledu izgubljene zarade tužitelja ovaj sud smatra da je navedeni izračun vjerodostojan i logičan budući je vještak D. K. navedeni izračun sačinio temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije u spisu s kojom je raspolagao u trenutku vještačenja, a stranke u ovom postupku na navedeni matematički izračun visine izgubljene zarade u neto iznosu nisu imale primjedbe. U navedenom smislu trebalo je u djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i to samo za navedeni neto iznos izgubljene zarade, a u iznosu od 7.289,14 EUR-a /54.920,06 Kuna dok je tužitelja trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime izgubljene zarade, a u iznosu od 12.467,92 EUR-a /93.939,54 Kuna kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Na priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 54.920,06 Kuna neto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22, 156/22) a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 92. stavku 3. ZR/14. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (54.920,06 Kuna : 7,53450 = 7.289,14 EUR-a).

16. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio u omjeru od 100 % po pitanju pravnog osnova i 36,89 % po pitanju visine potraživanja (kad se u omjer stavi ostvareni iznos na ime izgubljene zarade od 54.920,06 Kuna prema zatraženom iznosu od 148.859,60 Kuna) pa je u tom smislu tužitelj uspio u postotku od 68,44 % dok je tuženik u tom smislu uspio u postotku od 31,56 %. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 68,44% oduzme postotak uspjeha tuženika od 31, 56% tad se dobije iznos od 36,88 %, a koji postotak predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o naknadi i nagradi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 15.01.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 27.10.2020.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 11.05.2021.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); trošak sastava podneska od 02.12.2021.godine u iznosu od 125 bodova; trošak sastava podneska od 27.12.2021.godine u iznosu od od 125 bodova; zastupanja na ročištu od 14.03.2022.godine u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 14.11.2022.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 1625 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 15,00 Kuna ukupno iznosi 24.375,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 6.093,75 Kuna ukupno iznosi 30.468,75 Kuna, a što uz trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 Kuna ukupno iznosi 32.468,75 Kuna, te kad se navedeni iznos stavi u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 36,88 % tad se dobije iznos od 11.974,47 Kuna ili 1.589,29 EUR (11.974,47 kn : 7,53450 = 1.589,29 EUR), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22, 156/22 ), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 20. siječnja 2023.g.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnicima

2/ tuženiku – po punomoćnici

3/ umješaču- po ODO-u Split