REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Psp. 106/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 Z. J. iz Z., O.:
…, tužitelja ad. 2 P. M. d.o.o. Z., K. 14, O.:
…, zastupanog po zakonskom zastupniku J. K., tužitelja ad. 3
K. S. j.d.o.o. Z., O.: …,
zastupanog po zakonskom zastupniku R. R., tužitelji ad. 1 i 3 zastupani po pun. T. V., odvj. u S., tužitelj ad. 3 zastupan i po odvjetnicima iz
Z. K. P. i A. Z. P., S., tužitelj ad. 2 zastupan po pun.
N. J., odvj. u S., protiv tuženika ad. 1. I. R. (vl. građevinsko-uslužno-trgovačkog obrta A.-P.) iz K. G. O.: …; tuženika ad. 2 R. d.o.o., T., O.: …, zastupan po I. R.; tuženika ad. 3 P. R. d.o.o.
S., O.: …, zastupan po A. K.; tuženika ad. 4
Z. M. iz S., O.: … i tuženika ad. 5
M. K. iz S., O.: …, tuženici ad. 1 i 2
zastupani po pun. M. R. Š., odvj. u S., tuženici ad. 3 i 4 zastupani po
pun. B. M., odvj. u S., tuženik ad. 5 zastupan po pun. M. S., odvj. u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. prosinca 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja ad. 1 i 3, pun. tužitelja ad. 2, pun. tužitelja ad. 3, pun. tuženika ad. 5 i kao zamj. pun tuženika ad. 1, 2, 3 i 4, dana 19. siječnja 2023. godine,
r i j e š i o j e
I.Utvrđuje se da je tuženik ad.3 zasmetao tužitelje ad.1, ad.2 i ad.3 u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu poslovnih prostora smještenih u S. na adresi … i to na način da je neutvrđenog dana u 2019. godini, a
što su tužitelji saznali dana 26.8.2019. godine.:
- na adresi S., . na čestici 2463 (12450/1), K.O S., u prizemlju
poslovnog prostora, na zidu koji predstavlja granicu između prostorija tužitelja i prostorija tuženika ad. 3.), tuženik ad.3 u potpunosti srušio pregradni zid dimenzija 2 x 1 m, zatim proširio postojeći otvor za 60 cm u zidu koji je debljine 70 cm, te na taj način spojio nekretninu tuženika ad. 3.) sa nekretninom koja je u posjedu tužitelja;
- na adresi S., iščupao kompletna
ulazna vrata od skladišta na način da je prvo prerezao lanac kojim su vrata bila vezana, te skinuo lanac sa lokotom, te provalio u prostor, a nakon toga skinuo kompletni štok (okvir) ulaznih vrata u poslovni prostor i sama vrata te unutar prostora skinuo i odnio još dva komada „sobnih“ vrata sa štokovima unutar prostorija; te se tuženiku ad.3 zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda prostora na adresi S., ., u prizemlju poslovnog prostora;
dok se zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika odbija u dijelu kojim tužitelji traže utvrđenje da je tuženik ad.3 iz prostorija tužitelja na adresi S., . na čestici 2463 (12450/1), K.O. S., iznio četiri komada L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“ u vlasništvu i posjedu K. savjetovanja j.d.o.o., bušilicu B. u vlasništvu i posjedu Z. J., te hidro-izolaciju
D. (1 kom.), B. vibracionu i višenamjenski alat E. T. -M. 200, L.
televizor, L. T. S., P. P. monitor 24 u vlasništvu i ….
iz prostora odnijeli još dva komada „sobnih“ vrata sa štokovima unutar prostorija, iznio četiri ormarića za presvlačenje djelatnika, te iznio : 6 komada L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“ u vlasništvu i posjedu K. savjetovanje j.d.o.o., te 20 rabljenih transformatora za elektronske kabinete u vlasništvu i posjedu Z. J.;
odbija se zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika ad.3 kojim traže da se tuženiku ad.3 naloži pod prijetnjom ovrhe i u roku od 8 dana nalaže da uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da:
- na nekretnini u S. na adresi … na čestici 2463 (12450/1)
K.O. S., u prizemlju poslovnog prostora suzi postojeći otvor koji se nalazi na pregradnom zidu za 60 cm po cijeloj debljini zida za koliko ga je radnjom smetanja posjeda tužitelja prošio, i da u taj poslovni prostor vrati 4 (četiri) L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“, bušilicu B.,
hidro-izolaciju D. (1 kom.), B. vibracionu i višenamjenski alat E. T. -
M. 200, L. televizor, L. T. S. te P. P. monitor 24;
- te da na adresu navedenog prostora u S., vrati iščupana
i montira kompletna ulazna vrata od skladišta zajedno sa njihovim štokom, te da vrati lanac sa lokotom kojim su vrata bila vezana i tužiteljima preda ključeve tog lokota i da unutar skladišta vrati i montira dva komada sobnih vrata zajedno sa njihovim štokovima, te da u taj skladišni prostor vrate četiri ormarića za presvlačenje djelatnika, 6 (šest) komada LCD ekrana/monitora oznake „19“ inch LCD MONITOR with frame“ i 20 rabljenih transformatora za elektronske kabinete, te da mu se zabrani svako takvo ili slično smetanja posjeda ovog prostora.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja spram tuženika ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 koji glase:
"1.) Utvrđuje se da su tuženici ad. 1.) I. R., K. G., F. T.
26, O.: …, ad. 2.) R. D..O.O., T., O.:
…, ad. 4.) Z. M., voditelj objekta „R. – K. C.“ H. C. tvrtke „P. R.“ d.o.o., S., , i ad. 5.)
P.. 106/19
M. K., S., O.: …, ad. 2.) P. M. D..O.O. Z.,
O.:…, po zakonskom zastupniku J. K. i ad 3.)
K. S. J..D.O.O., Z., O.:
… A.. 1 do ad. 3.) u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu
poslovnih prostora smještenih u S. na adresi … i to
na način da su neutvrđenog dana u 2019. godini, a što su tužitelji saznali dana 26.8.2019. g.:
- na adresi S., na čestici 2463 (12450/1), K.O. S., u prizemlju
poslovnog prostora, na zidu koji predstavlja granicu između prostorija tužitelja i prostorija tuženika ad. 3.), tuženici ad.1., ad.2, ad. 4 i ad.5 u potpunosti srušili pregradni zid dimenzija 2 x 1 m, zatim proširili postojeći otvor za 60 cm u zidu koji je debljine 70 cm, te su na taj način spojili nekretninu tuženika ad. 3.) sa nekretninom koja je u posjedu tužitelja, a potom iz prostorija tužitelja iznijeli četiri komada L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“ u vlasništvu i posjedu K. savjetovanja j.d.o.o., bušilicu B. u vlasništvu i posjedu Z. J., te hidro-izolaciju D. (1 kom.), B. vibracionu i
višenamjenski alat E. T.-M. 200, L. televizor, L. T. S., P. P.
monitor 24 u vlasništvu i posjedu P. modula d.o.o.,
- na adresi S., ulaz u zgradu iz …, tuženici su iščupali
kompletna ulazna vrata od skladišta na način da su prvo prerezali lanac kojim su vrata bila vezana, te skinuli i lanac sa lokotom, te provalili u prostor, a nakon toga skinuli kompletni štok (okvir) ulaznih vrata u poslovni prostor i sama vrata, te unutar prostora skinuli i odnijeli još dvoje „sobnih“ vrata sa štokovima unutar prostorija, iznijeli četiri ormarića za presvlačenje djelatnika, te iznijeli: 6 komada L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“ u vlasništvu i posjedu K.S. d.o.o., te 20
rabljenih transformatora za elektronske kabinete u vlasništvu i posjedu Z. J.,
pa se tuženicima ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 pod prijetnjom ovrhe i u roku od 8 dana nalaže da uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da:
- na nekretnini u S. na adresi …na čestici 2463 (12450/1)
K.O. S., u prizemlju poslovnog prostora suze postojeći otvor koji se nalazi na pregradnom zidu za 60 cm po cijeloj debljini zida za koliko su ga radnjom smetanja posjeda tužitelja proširili, i da u taj poslovni prostor vrate 4 (četiri) L. ekrana/monitora oznake „19“ inch L. M. with frame“, bušilicu B.,
hidro-izolaciju D. (1 kom.), B. vibracionu i višenamjenski alat E. T. -
M. 200, L. televizor, L. T. S. te P. P. monitor 24.
- te da tuženicima na adresu navedenog prostora u S., vrate iščupana i montiraju kompletna ulazna vrata od skladišta zajedno sa njihovim
štokom, te da vrate lanac sa lokotom kojim su vrata bila vezana i tužiteljima predaju ključeve tog lokota i da unutar skladišta vrate i montiraju dvoje sobnih vrata zajedno sa njihovim štokovima, te da u taj skladišni prostor vrate četiri ormarića za presvlačenje djelatnika, 6 (šest) komada L. ekrana/monitora
P.. 106/19
oznake „19“ inch L. M. with frame“ i 20 rabljenih transformatora za elektronske kabinete,
te se tuženicima ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda tužitelja na navedenim nekretninama."
III. Dužan je tuženik ad.3 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1 i ad.3 ukupan parnični trošak u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn[1] ; naknaditi tuženiku ad.2 parnični trošak u iznosu od 945,36 eura / 7.122,80 kn te tužiteljima ad.1, ad.2 i ad.3 trošak postupka u iznosu od 53,09 eura / 400 kn; sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Dužni su tužitelji ad.1, ad.2 i ad.3 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad.1 i ad.2 ukupan parnični trošak u iznosu od 547,48 eura / 4.125,00 kn; tuženiku ad.4 parnični trošak u iznosu od 487,71 eura / 3.750,00 kn i tuženiku ad.5 parnični trošak u iznosu od 487,71 eura / 3.750,00 kn; sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V.Odbija se prijedlog tužitelja ad.1, ad.2 i ad.3 za donošenje privremene mjere koja glasi:
"1.Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčanog potraživanja tužitelja, pa se tuženicima naređuje da odmah obustave sve građevinske, obrtničke i druge radove u poslovnom prostoru tužitelja na adresi … Split, u
roku od 24 sata i pod prijetnjom ovršnih mjera, a sa važnošću do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
2.Eventualna žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu istog."
Obrazloženje
Pred ovim sudom dana 18. rujna 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su tužitelji suposjednici poslovnog prostora – skladišta i kancelarije u S., koji se nalazi sa zapadne strane H. C. u S. kao i
druge prostorno dislocirane nekretnine u odnosu na prvu lokaciju, u istom stambenom bloku koja se nalazi sa južne strane H. C. a koja se sastoji od
dvije prostorije na I. i II. katu na adresi … do kojih se dolazi kroz vanjska vrata odnosno zajednički haustor uz restoran K. C. sa njegove južne strane. Taj ulaz da služi i za privremeno odlaganje smeća koje napravi restoran K. C. koji je u vlasništvu društva P. R. d.o.o., odnosno tuženika ad.
3. Tužitelj ad. 1 da ove nekretnine posjeduje i nesmetano koristi od 1992. godine, a posjed ovih nekretnina da je stekao od poduzeća D. d.o.o., a poslovne prostore tužitelji da su prije smetanja koristili isto kao i poduzeće D. d.o.o., tj. kao skladišta i kancelariju. Dana 26. kolovoza 2019. godine tužitelj ad. 1 da je saznao i tu informaciju proslijedio preostalim tužiteljima, da su tuženici smetali tužitelje u zadnjem mirnom posjedu nekretnina i to na način da su na prvom prostoru u cijelosti porušili pregradni zid dimenzija 2 x 1 m, proširili postojeći otvor za 60 cm u zidu debljine 60 cm te time spojili nekretninu tuženika ad. 3 sa nekretninom koja je u posjedu tužitelja. Dva odvojena poslovna prostora, tužiteljev i tuženikov da su bila pregrađena zidom od crvene blok opeke dimenzije 40 x 30 cm, a naknadno da je utvrđeno kako je nestala određena roba, o tome da su tužitelji obavijestili MUP i da je izvršen očevid. Što se tiče drugog prostora, tuženici da su također smetali tužitelje ju posjedu istog na način da su prvo prerezali lanac kojim su vrata bila vezana, skinuli lanac sa lokotom, provalili u prostor, nakon toga skinuli kompletni štok sa vratima te unutar prostora skinuli i odnijeli još pet sobnih vrata, sve unutar prostorija na I. i II. katu te iznijeli četiri ormarića za presvlačenje djelatnika. Rušenjem pregradnog zida na prvom prostoru da su tuženici ugrozili sigurnost korištenja kancelarije i skladišta zbog neadekvatne statičke nosivosti. Radi navedenog da su tuženici počinili smetanje posjeda te tužitelji traže posjedovnu zaštitu i predlažu donošenje privremene mjere.
Rješenjem ovog suda od 19. rujna 2019. godine tužiteljima je vraćena tužba radi ispravka i dopune.
Dana 19. listopada 2020. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim isti uređuju svoj tužbeni zahtjev odnosno vrše preinaku tužbe na način da postavljaju zahtjev kao u izreci, sud je stava da je preinaku tužbe valjalo prihvatiti.
U svom odgovoru na tužbu, prije preinake tužbe, tuženik ad. 1 istaknuo je prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije mogao počiniti smetanje posjeda jer njegov obrt A.P. ne postoji, naime, isti da je brisan iz obrtnog registra sa danom 31. prosinca 2018. godine, a tužitelji da navode kako je čin smetanja počinjen 2019. godine. Isti osporavaju i pasivnu legitimaciju tužitelja te se protive donošenju privremene mjere.
Tuženik ad. 2 u svom odgovoru na tužbu ističe da tužitelji nisu bili posjednici spornih nekretnina niti da su tuženici smetali tužitelje u posjedu. Tužitelji da nisu aktivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, a tuženici da nisu pasivno legitimirani jer nisu učinili smetanje posjeda. Ističe prigovor prekluzije te predlaže da se tužba odbaci, a navodi da su radovi koji su izvođeni na dijelu nekretnine obavljani 2018. godine, a u 2019. godini da nisu obavljani nikakvi građevinski radovi.
Tuženik ad. 3 navodi u svom odgovoru na tužbu da tužitelji nisu bili posjednici spornih nekretnina i da ih ovaj tuženik nije u posjedu smetao. Radovi koji su izvođeni na dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika ad. 3, koje tužitelji navode u svojoj tužbi, da su obavljani 2018. godine, a u 2019. godini da nisu obavljani nikakvi građevinski radovi. Tužitelji da nisu priložili nikakav dokaz na okolnosti zadnjeg mirnog i faktičnog posjeda, navodnog smetanja niti na okolnost vremena smetanja posjeda. Tuženik ad. 3 da nikada nije vidio nekoga tko bi koristio navedene prostore, niti u vrijeme kada su radovi započeli, niti tijekom izvođenja radova. Ovaj tuženik ističe prigovor prekluzije. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad. 4 ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i navodi da ovaj tuženik radi kao voditelj kavane u H. C. posao da ne predstavlja izvođenje nikakvih građevinskih radova, već
isključivo djelatnost nabavke pića i koordinaciju djelatnika odnosno konobara. Niz godina da ovaj tuženik obavlja posao voditelja kavane H. C. tužitelje da nikada nije vidio, da isti nikada nisu koristili prostore koje navodno imaju u nesmetanom posjedu, ti prostori da su uvijek bili prazni i niti jedan od tužitelja tijekom svih godina da nije bio na lokaciji. Obuhvaćanje tuženika ad. 4 ovom tužbom da predstavlja eklatantni primjer obijesnog parničenja od strane tužitelja, ističe i prigovor prekluzije.
Tuženik ad. 5 u svom odgovoru na tužbu navodi da tužitelji nisu bili posjednici spornih nekretnina, tuženik ad. 5 da iste nije smetao u posjedu istih jer da nije učinio nikakav čin smetanja posjeda. Radovi da su bili kroz 2018. godinu, a u 2019. godini da nisu obavljani nikakvi radovi. Ovaj tuženik također ističe prigovor prekluzije.
Dana 26. listopada 2020. godine održano je pripremno ročište na kojem je doneseno rješenje kojim se zaključuje prethodni postupak. Na tom ročištu odlučeno je provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. T. M., pribaviti dokumentaciju od strane PU
SD vezano za uredovanje djelatnika policije (odnosno ODO S.) i
naknadno izveden dokaz saslušanjem tužitelja ad. 1. Sva ostala dokumentacija koju su tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka priložili u sudski spis nije od strane suda korištena u dokazne svrhe jer su sve to tužitelji mogli priložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a privatno naručena vještva sud ionako ne prihvaća kod presuđenja. Dakle, dostavljanje brojne dokumentacije nakon zaključenja prethodno postupka, a svojom krivnjom tužitelji nisu to dostavili prije zaključenja prethodnog postupka, predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja i na to su tužitelji upozoravani tijekom postupka. Svejedno, svi dokazi koji su predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, pribavljena dokumentacija od strane ODO-a, provedeni dokaz vještačenjem i saslušanjem tužitelja ad.1 i više su nego dostatni za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja u ovoj posjedovnoj parnici i donošenje meritorne odluke.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom fotografija lica mjesta dostavljenih od strane tužitelja i skica predmetnih prostora; priloga predmeta TA u Splitu VII St-49/01; predmeta ODO u
S. K.-DO 69/20; zapisnika o primopredaji zaključenog između trgovačkog društva D. d.o.o. Z., tužitelja ad. 1 i ad. 2 dana 18. kolovoza 2014. godine;
izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine; izvatka iz građevinskog dnevnika dostavljenog od strane tuženika ad. 1 i ad. 2; prijava gradilišta za H. C. računa-otpremnica dostavljenih od strane tužitelja sa priloženim fotografijama predmeta; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo dipl. ing. T. M.; saslušanjem tužitelja ad. 1 u svojstvu parnične
stranke.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjevi u odnosu na tuženika ad.3 su djelomično osnovani, zahtjevi u odnosu na tuženike ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 nisu osnovani, a prijedlog za donošenje privremene mjere nije osnovan u odnosu na tuženike ad.1 do ad.5.
Sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. T. M., pregledana su oba predmetna
prostora, utvrđeno je stanje na terenu u trenutku očevida, a isto je očito u bitnom promijenjeno do trenutka izlaska suda na lice mjesta, a što je konstatirao i sam tužitelj ad. 1. Do prvog prostora pristupa se sa … kroz prolaz, prostor je u izgradnji, a tužitelj ad. 1 predočio je sporni prostor u ovom prvom pregledanom prostoru, a sada se zapaža postojanje široke niše u zidu, tužitelj ad. 1 naveo je kako je tu ranije bio zid zapunjen crvenom opekom, tužitelj ad. 1 naveo je da se tim prolazom moglo pristupati u istočne dijelove do 2005. godine, nakon toga ne, i to od kada je vlasnik istočnog prostora postupio po nalogu suda i prolaz zagradio opekom. Što se tiče drugog prostora koji ima ulaz iz …, jasno je da se isti nalazi
u građevinskim zahvatima i da se na ove etaže drugog prostora može pristupiti jedino preko balkona koji je vidljiv, kroz hotel. Sudski vještak dipl. ing. T. M.
izradio je pisani nalaz i mišljenje, opisao je dva predmetna prostora i nazvao ih je "nekretnina 1" i "nekretnina 2". Što se tiče "nekretnine 1" etaža prizemlja da se nalazi u fazi rekonstrukcije, predmet očevida da je niša odnosno udubljenje u zidu, smještena u istočnom zidu prema hotelu C. sudski vještak dao je mjere te niše u centimetrima. Sporni dio zida koji graniči sa hotelom da je također pregledan i sa druge strane odnosno iz hotelske kuhinje koja je u potpunosti završena i koristi se u svrhe prema namjeni, u predmetnom zidu sa strane kuhinje zid da je obložen keramičkim pločicama. Što se tiče "nekretnine 2" da je utvrđeno kako se na predmetnoj lokaciji nalazi zgrada katnosti P+2+Pk… ulicom, a zapadnom dijelom sa dvorištem hotelskog kompleksa. Prizemlje zgrade da ima direktan pristup iz …ulice i nije predmet spora, na zapadnom zidu prizemlja, iz dvorišnog prostora da je vidljiv zazidan otvor veličine standardnih dimenzija vrata. U svrhu utvrđivanja pristupa ostalim etažama "nekretnine 2" da je pregledan i dvorišni prostor, rekonstruiran i ugodno uređen, iz dvorišnog dijela da postoji samo komunikacija prema prostorima hotela. Pristup ostalim etažama "nekretnine 2" da je moguć isključivo preko hotelskog dijela, odnosno balkona spavaćih soba, na etaži I. kata, do vrata na zapadnom pročelju "nekretnine 2". Vještvu sudskog vještaka priložene su fotografije koje su sa njegove strane sačinjene i razvidno je sve što je zatečeno na licu mjesta tijekom očevida. Fotografije zorno prikazuju pristupe do dva prostora, dva predmetna prostora sa svim obilježjima istih.
Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. T. M.
kao stručno, logično i uvjerljivo, sudski vještak je kvalitetno odgovorio na zadatak vještačenja i vještvo se prihvaća u cijelosti od strane suda.
Radi pojašnjenja svih bitnih okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja ad. 1 kojemu su najbolje poznate okolnosti slučaja.
U svom iskazu tužitelj ad. 1 navodi da je tužbu podnio u svoje ime i kao vlasnik trgovačkog društva P. M., te isto tako i tužitelj ad. 3 koji je u poslovnom odnosu sa njim i njegovim trgovačkim društvom, da su oni i izvanknjižni vlasnici i tzv. prvog pregledanog prostora i ovog drugog pregledanog prostora u koji se prije pristupalo iz ….
Što se tiče prvog pregledanog prostora, da je to prostor
u koji se pristupa sa P. odnosno NT, da se radi o poslovnom prostoru i
kancelariji, da je isti još uvijek upisan na UŠC, ali da su tužitelji vanknjižni vlasnici i u pogledu toga se vodi parnica. Još od 2005. godine kada je bilo uredovanje i postupanje TS u Splitu stanje na licu mjesta da je bilo
takvo da je društvu Neva d.o.o. naloženo da zagradi ranije postojeći prolaz između ovog prostora i sadašnjeg prostora tuženika ad. 3, sadašnjeg hotela, tako da su postupili i postavili blokete odnosno cigle tako da se više nije moglo pristupati iz prostora tužitelja u prostor sadašnjeg hotela, to da su zaista napravili i dimenzije tog prolaza odnosno vrata koja su zagrađena da su bile 2 m x 1 m, od 2005. godine da nije bilo komunikacije odnosno mogućnosti da se pristupa iz jednog u drugi prostor. Čitavo vrijeme i ovaj prostor koji je vlasnosti tužitelja da je i u posjedu tužitelja, tu da su se držale stvari, dolazili radnici, da se pristupalo po pitanju servisiranja aparata i iz Š. od strane radnika te iz Z., u ovom prostoru da su se držale manje osjetljive stvari, a električne stvari i vrijedne stvari da su bile pod ključem u ovom drugom prostoru (…). Točno i precizno da je u tužbi i tijekom postupka
naveo koje su stvari bile u ovom prvom prostoru i koje su nestale, odnosno otuđene te 2019. godine, odnosno, za to da je tada saznao. Navodi da se također zna što je otuđeno iz prostora (…). Dakle, oba prostora da su se uredno i povremeno koristila i bila u isključivom posjedu tužitelja, tuženici da nisu imali ništa sa tim prostorima. Posljednji put da je bio na licu mjesta prije ovog saznanja u veljači 2019. godine i kada je došao u prvi prostor odnosno na lice mjesta 26. kolovoza 2019. godine, tada da je utvrdio i neposredno opazio da radnici ruše pregradu između hotela i prostora tužitelja, tamo gdje su prije bile opeke, jednostavno da je napravljena rupa koju su proširili na 200 x 160 cm, navedeno da ga je šokiralo, odmah da je tražio pojašnjenje i kontakt sa poslovođom i nadležnima, da se sjećam da je poslovođa bio neki čovjek iz T., da su se ispričavali i na njegovo traženje da su pristali bez ikakvog problema da će napraviti onako kako je ranije bilo, pred djelatnicima policije, dovesti to u ranije stanje i čak da su kazali da će sa svoje strane napraviti jedan betonski zid koji će služiti i kao potpora čitavoj zgradi odnosno zidu, ništa od toga da nisu napravili, jednostavno da su se oglušili i pogazili ono što su kazali da će napraviti, u prvo vrijeme nakon ovog čina smetanja da su tužitelji stavili najlon, poslije neke daske, a otprilike mjesec dana nakon čina smetanja da su postavili blokete tako da su zagradili prolaz i uredili zid i prostor, inkartali to i sada je stanje po pitanju ove niše onako kako je sud zatekao na licu mjesta.
Dakle, niša da je sada većih dimenzija nego što je ranije bila, a precizno da je opisao u čemu se sastoji smetanje posjeda prostora tužitelja. Ništa od ovog tužiteljima da nije bilo najavljeno niti da su imali bilo kakvo saznanje da će radovi biti poduzeti, da se radi o prostorima u posjedu i vlasništvu tužitelja i tuženici da na ovo nisu imali pravo. U isto vrijeme da je pregledao i prostor u koji se ranije pristupalo iz …, nakon što je tada pozvao policiju radi tog drugog čina smetanja posjeda da nije više pristupao na lice mjesta do odlaska na očevid sa sudom kada je zapazio da su sa strane hotela kompletno izmijenili situaciju na terenu, potpuno preokrenuli način pristupa korištenja, komunikaciju, samo dvorište i taj haustor koji je tu prije bio. Dakle, tužitelji odnosno pravni prednici tužitelja da su bili u ovom prostoru još od 1992. godine, da se radilo o dvije prostorije na I. i na II. katu, a u prizemlju da je bio dućan. Navodi da su ove dvije prostorije između sebe bile povezane stepeništem, a sa vanjske strane da se sa ulice pristupalo u haustor i zatim metalnim skalama do prostora tužitelja. To da je bio skladišni prostor i čitavo vrijeme da je tako korišten sve do ovog njegovog saznanja u kolovozu 2019. godine, drži da je to izvanknjižno vlasništvo tužitelja, sada da je uknjižena R. H. kao
vlasnik, tužitelji da još nisu podnijeli vlasničku tužbu, nego ovu posjedovnu i još jednu posjedovnu koja se vodi pred istim sudom, a to da su podnijeli radi micanja ovih metalnih skala nakon što su sa strane tužitelja bili na očevidu u ovom predmetu i to utvrdili, da je podnesena i kaznena prijava. Dakle, da su uklonjene ove metalne skale, to da je bilo očito nakon ovog njegovog utvrđenja smetanja u kolovozu 2019. godine, a tada da je utvrdio kako je uklonjen štok odnosno okvir vrata i sama vrata, da je ostala samo rupa u zidu gdje su ranije bila vrata, očito da se radilo o nekakvoj pripremi za adaptaciju, što je kasnije samovlasno i uslijedilo od strane tuženika. Navodi da su ta vrata bila osigurana na način da se ne bi moglo pristupati trećim osobama do tih vrijednih elektroničkih stvari, tako da je bila probijena rupa kroz vrata i okvir, tu da je bio metalni lanac sa katancem i nitko osim tužitelja da nije imao ključ, tuženici da su jednostavno izbili ova vrata i okvir i da su odnesene stvari, da je on pozvao policiju i to da je priloženo sudskom spisu. Navodi da je te prigode kada je primijetio da više nema ovih vrata ni okvira i da nedostaju stvari kontaktirao ovog poslovođu i po tom pitanju, te voditelja restorana, a oni da su kazali da to nije dio gradilišta i da sa tim nemaju ništa. Onako kako je utvrdio na licu mjesta sa sudom, sada da je čitav taj objekt pripojen hotelu odnosno ove dvije prostorije i u njih da se može pristupiti samo iz hotela sa novonapravljenom terasicom i nikako drugačije.
Na posebno pitanje tužitelj ad. 1 navodi da ne zna i ne može se sjetiti jesu li tužitelji ovaj zid (blokete), napravili prije podnošenja ove tužbe ili poslije, da se toga ne može sjetiti, da je moguće da su to napravili nakon podnošenja ove tužbe, ali svakako da je to napravljeno nakon što su tužitelji izgubili svaku nadu da će tuženici izvršiti svoje obećanje. Nadalje, tužitelj ad. 1 navodi da je on do imena tuženika odnosno imena i tvrtki tuženika došao i temeljem razgovora sa nazočnima na licu mjesta i putem ploče koja se postavlja na gradilištu. Navodi da je prilikom policijskog očevida sve nazočne popisala policija i da je to bio jedan od načina saznanja za imena. Tužitelj ad.1 iskazuje da su 26. 08. kada je došao na lice mjesta u ovaj prvi prostor, tamo bili radnici koji su vodili radove, odnosili ove cigle i jedan dio radnika da je bio u prostoru tužitelja, a jedan dio sa druge strane odmah tu jer su stvorili taj otvor. Navodi da su na njegovo traženje došli ovaj R. kao vođa gradilišta, nadležna inženjerka, a poslovođa restorana M. da je došao u onaj drugi prostor i da je to naveo kroz svoj iskaz. Navodi da ne zna je li u ovom drugom prostoru (M.) bilo vode i struje, da tužitelji vodu i struju nisu koristili, da su dolazili tamo po danu i prostor koristili isključivo kao skladište.
Prvenstveno valja odgovoriti na pitanje aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje ove posjedovne tužbe. Za navesti je da je sam tužitelj ad.1 u svom iskazu pojasnio poziciju svih tužitelja vezano za posjed dva predmetna prostora, za navesti je da iz priložene dokumentacije od strane tužitelja, posebno priloga predmeta TS u Splitu u predmetu VII St-49/01 proizlazi da je prednik tužitelja – trgovačko društvo D. d.o.o. Z. bilo u posjedu predmetnih prostora još od 2005.godine. Naime, iz zapisnika u predmetu TS u Splitu VII St-
49/01 od 13.lipnja 2005.godine (list 67 spisa) vezano za uredovanje na licu mjesta, a istom je bio nazočan tužitelj ad.1 kao z. z. ovršenika D. d.o.o. Z., proizlazi da je to društvo bilo u posjedu i prvog i drugog predmetnog prostora, a iz zapisnika od 28.listopada 2005.godine (list 69 spisa) proizlazi da je tada zazidan opekom odnosno matunima prolaz između prostora tuženika ad.3 (hotela) i prvog predmetnog prostora kojeg je u posjedu tada već držao prednik tužitelja. Iz zapisnika o primopredaji kancelarijsko-skladišnih poslovnih prostora i opreme (list 77 spisa) sastavljenog 18.kolovoza 2014.godine između društva D. d.o.o. Z. (zz tužitelj ad.1) i društva PM d.o.o. Z. (tužitelj ad.2) te tužitelja ad.1 kao fizičke osobe,
proizlazi da su u posjed tužitelja ad.1 i ad.2 od strane posjednika D. d.o.o. Z.
predana oba predmetna prostora, dakle, zaista je valjalo pokloniti vjeru iskazu tužitelja ad.1 u ovom pravcu, jer iz čitave priložene dokumentacije i svih izvedenih dokaza proizlazi da su do predmetnih zahvata tuženika ad.3 upravo tužitelji bili u isključivom suposjedu oba predmetna prostora (onog u koji se pristupa sa … i onog na I i II katu sa pristupom iz …). Tuženici, niti jedan od
tuženika od 2005.godine pa do zahvata tuženika ad.3 nije bio u posjedu niti suposjedu ova dva prostora i to zaista proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Bez obzira jesu li tužitelji pristupali redovno u ova dva prostora, za navesti je da su tužitelji mogli svakodobno vršiti faktičnu vlast nad tim prostorima i da su isti bili zaključani i dostupni jedino tužiteljima i osobama koje oni na to ovlaste. Dakle, do zahvata tuženika ad.3 (2018. ili 2019) godine, oba prostora su prema stavu ovog suda bili u isključivom posjedu upravo tužitelja, bili su pod ključem i očito su u njima bile neke stvari tužitelja, tuženika nikako, još od 2005.godine. Dakle, tužitelji su kao posjednici predmetnih prostora aktivno legitimirani za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Tužitelji su podnijeli ovu tužbu radi smetanja posjeda, vezano za odredbu čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV), pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Vezano za prigovor tuženika, valjalo je utvrditi je li tužba podnesena pravovremeno, ovaj sud drži da jest, naime, iz svih izvedenih dokaza zaista proizlazi da ovlaštene osobe tužitelja u prostore nisu redovno pristupale, to proizlazi i iz iskaza tužitelja ad.1 i logično je, tome sud poklanja vjeru, da je saznanja tužitelja ad.1 za čin tuženika ad.3 bilo neposredno prije podnošenja ove tužbe, svakako unutar roka od 30 dana, bez obzira kada su radovi točno izvedeni na ova dva prostora, predmetni zahvati tuženika ad.3. To tužitelji ne mogu točno niti znati, a očito je saznanje bilo neposredno prije podnošenja ove tužbe. Iz pribavljenog predmeta ODO u S. K. -DO 69/20, kojem prileže
službene zabilješke policije vezano za uredovanje po prijavama tužitelja, razvidno je da je prijava tužitelja ad.1 za postupanje u prostorima najranije bila ona od 12.rujna 2019.godine, ova tužba radi smetanja posjeda bila je 18.rujna 2019.godine, dakle, za pokloniti je vjeru tužiteljima da je neposredno tužitelj ad.1 dana 26.kolovoza 2019.godine saznao za zahvate na dva predmetna prostora i podnio prijavu policiji. Bez obzira kada su počeli radovi na rekonstrukciji čitavog hotela, ne može se točno niti znati (a niti je građevinski dnevnih u ovom pravcu relevantan dokaz) kada su to unutar čitavog kompleksa radnici angažirani od strane tuženika ad.3 kao vlasnika i investitora čitavog pothvata, srušili pregradni zid (prostor I.) i skinuli vrata i stupili u posjed (prostor II.). Svakako, sud drži vjerodostojnim da je tužitelj ad.1, koji je inače odsutan i nije redovno pristupao u zatvorene prostore) za čin smetanja saznao neposredno prije podnošenja ove tužbe, dana 26.kolovoza 2019.godine, svakako unutar roka od 30 dana, pa je ova tužba prema stavu suda pravovremeno podnesena.
Nadalje, treba se osvrnuti na prigovor promašene pasivne legitimacije istaknute od strane tuženika. Sud drži da je od svih tuženika jedino tuženik ad.3 kao vlasnik H. C. i investitor svih zahvata na ovom kompleksu, pasivno legitimiranu ovoj posjedovnoj parnici, ne i ostali tuženici. Iz svih izvedenih dokaza, a što je i općepoznato, izvršena je kompletna adaptacija hotela i kavane u sklopu hotela, radi se o objektu na P. u S. u koji se pristupa i iz …. Dakle, vlasnik objekta je tuženik ad.3 i ono što je rađeno na objektu sa čim je u vezi ova posjedovna parnica je rađeno isključivo po nalogu tuženika ad.3, u ime i za račun ovog tuženika. Tuženik ad.1 je vlasnik građevinskog objekta A.-P. koji je radio na objektu tuženika ad.3, tuženik ad.2 je trgovačkog društvo koje je također bilo zaduženo za gradilište tuženika ad.3 (angažiran je od strane tuženika ad.3), tuženik ad.4 je poslovođa kavane tuženika ad.3 i tuženik ad.5 je prema navodu tužitelja voditeljica gradilišta (opet angažirana od strane tuženika ad.3 za radove na projektu tuženika ad.3). Bez obzira što su svi ovi tuženici vezani poslovno sa tuženikom ad.3, tuženik ad.4 je zaposlenik odnosno voditelj kavane kod tuženika ad.3, a tuženici ad.1, ad.2 i ad.5 su bili angažirani na radovima ovog objekta za tuženika ad.3, svi su tuženici djelovali po nalogu i u korist tuženika ad.3 i oni ni na kakav način osobno ne mogu odgovarati posjednicima radi smetanja posjeda kod izvođenja radova na objektu tuženika ad.3, nego to može jedino i isključivo tuženik ad.3, ukoliko je smetanje posjeda počinjeno. Dakle, već na samom početku treba navesti da iz svih izvedenih dokaza i očitovanja i navoda samih tužitelja, posebno tužitelja ad.1, proizlazi da tuženici ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 nisu pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari jer nisu u svoje ime izvršili nikakvog smetanje posjeda tužitelja, ukoliko je smetanja bilo, to je napravljeno po nalogu i u korist samo tuženika ad.3 i samo ovaj tuženik može biti pasivno legitimiran po tužbi tužitelja, u ovoj posjedovnoj parnici. Dakle, zahtjev tužitelja spram tuženika ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 valjalo odbiti kao neosnovan radi promašene pasivne legitimacije, a sva daljnji navodi odnose se isključivo na tuženika ad.3 kao pasivno legitimiranog u ovoj pravnoj stvari. Tuženici ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 nisu djelovali za sebe, nisu ništa obavili za sebe, svojevoljno, nego je sve što je i sa njihove strane napravljeno i poduzeto, napravljeno po nalogu tuženika ad.3 i u korist ovog tuženika, pa je jedini tuženik ad.3 pasivno legitimiran i odgovoran u ovoj pravnoj stvari.
Što se tiče počinjenog smetanja posjeda tužitelja na dva predmetna prostora, sud drži utvrđenim da je tuženik ad.3 zaista počinio opisano smetanje posjeda, za što je tužitelj ad.1 saznao netom prije podnošenja ove tužbe, upravo na način da je samovlasno i svojevoljno porušio onaj zid od opeke koji je tu bio još od 2005.godine i predstavljao granicu između hotela (odnosno kuhinje hotela) vlasnosti tuženika ad.3 i prostora I u koji se pristupa sa Narodnog trga i koji je tada i prije toga, pa i sada, bio u posjedu tužitelja. Tužitelj ad.1 je dostavio fotografiju tog zida prije smetanja odnosno rušenja tog zida i nakon toga (list 83 i 84 spisa); a na licu mjesta je utvrđeno kako sada izgleda taj zid i niša u tom zidu, sudski vještak to je i fotografirao i premjerio odnosno precizno identificirao u svom vještvu. Za navesti je da tuženik ad.3 nije smio na svoju ruku, bez suglasnosti tužitelja, vršiti radove na ovom zidu, nije smio ovaj zid srušiti i tako učiniti dostupnim prostor u posjedu tužitelja, bez obzira na radove na uređenju hotela. To je tuženik ad.3 napravio samovlasno i za to je tužitelj ad.1 saznao tek netom prije podnošenja ove tužbe i prijave policiji. Ovo za sud predstavlja eklatantni primjer smetanja posjeda prostora broj I., a tužitelji su kasnije sami ovaj prostor sanirali, nišu uredili i to sada predstavlja sa njihove strane lijepo uređeni zid sa korisnom nišom upravo za tužitelje i prostor I.. Već u svom podnesku od 19.listopada 2020.godine tužitelji su naveli kako su sami, o svom trošku, zazidali porušeni pregradni zid prostora I., na adresi S., ali da ga nisu
doveli u prvobitno stanje jer da bi ga doveli u prvobitno stanje prije rušenja zida da je bilo potrebno dograditi ovu sada postojeću nišu. Sud drži utvrđenim da je sadašnje stanje zida sa strane prostora u posjedu tužitelja, upravo onako kakvo odgovara samim tužiteljima, ovakva niša je tužiteljima korisna i oni su je tako odlučili ostaviti. Stanje na dan očevida dobro je razvidno na fotografiji (list 259 spisa) vještva sudskog vještaka M., dakle, tužitelji su uredili zid i nišu, pod na tom dijelu upravo onako kako njima odgovara i iako su prije tog zahvata samih tužitelja, radnici angažirani od strane tuženika ad.3 porušili čitav zid, raniji zid od opeke još iz 2005.godine, time je tuženik ad.3 počinio smetanje prvog prostora na štetu tužitelja kao posjednika istog, ovaj sud može to samo utvrditi ovom odlukom, ali nema mjesta vraćanju tog zida i niše u ranije stanje, prije smetanja od strane tuženika ad.3, jer to nije svrsishodno i ne bi odgovaralo niti samim tužiteljima, to jednostavno ne bi bilo opravdano i jedino bi moglo proizvesti nove sporove među strankama. Svako, tužiteljima je na raspolaganju tužba radi naknade štete, ukoliko su je imali, a očito jesu, vezano za sanaciju ovog zida i pravljenje nište od strane samim tužitelja, u ovom slučaju radi se o posjedovnoj parnici i sud je odbio zahtjev za vraćanje zida prvog prostora u stanje prije smetanja od strane tuženika ad.3. Nadalje, kako je čitav prvi prostor tužitelja u zahvatima, odnosno građevinskom uređenju, to je jasno da je prostor prije bio u jako lošem stanju sređenosti, a ovaj sud drži da tužitelji nisu dokazali da su im radnici tuženika ad.3 otuđili odnosno da im je tuženik ad.3 ukrao stvari iz prostora nakon što je zid srušen. Tako nešto nije logično, tužitelji nisu niti dokazali koje su to stvari u prostoru imali, nije dokazano da su im upravo nabrojane stvari nestale, a u tužbi su naveli da su im tuženici iz ovog prostora iznijeli "veći broj stvari". Već prije podnošenja tužbe tužitelji su morali znati koje su to njihove stvari bile u prvom prostoru, tuženici u posjedu ovog prostora nisu niti stupili niti su isključili tužitelje iz posjeda prvog prostora (što nije bio slučaj sa drugim prostorom). Dakle, zid je srušen od strane tuženika ad.3 i srušena je barijera između prostora tužitelja i hotela tuženika ad.3, međutim, tužitelji ničim nisu dokazali da bi bilo tko jednostavno rečeno ukrao stvari iz prvog prostora u posjedu tužitelja i koje su to stvari bile. Priloženim računima tužitelji to nisu dokazali niti se to uopće može na takav način dokazati, pa je i ovaj dio zahtjeva tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, jer, jednostavno rečeno nije dokazano da je nešto otuđeno iz prvog prostora i da su to napravili tuženici.
Što se tiče drugog prostora, ovog u koji se prije pristupalo iz …, radi se o prostoru u ranijem posjedu tužitelja (prije i prednika tužitelja – društva D. d.o.o .Z.), na I. i I.. katu (u prizemlju je poslovni prostor vlasnice S. Š. i u isti se pristupa sa ulice), sud drži utvrđenim da je prije saznanja tužitelja za smetanja posjeda ovog prostora, isti bio u posjedu tužitelja, da su drvena vrata bila zatvorena lancem i katancem i da je to jednostavno rečeno po nalogu tuženika ad.3 skinuto, da je skinut i štok vrata, te se moglo pristupiti u ovaj prostor od strane tuženika ad.3 i onih koji su sa strane ovog tuženika angažirani za radove). Ovaj prostor je u potpunosti izmijenjen od strane tuženika ad.3, u biti je i pristup u potpunosti izmijenjen, sada je moguće pristupiti u prostor iz hotela, sam tužitelj ad.1 bio je nemalo iznenađen izgledom prostora i ove kuće tijekom očevida, a što zaista proizlazi tako iz svih izvedenih dokaza. Tužitelji su priložili fotografije vrata prije i poslije smetanja posjeda (list 85 i 86 spisa), jasno je da je tuženik ad.3 u ovaj drugi prostor jednostavno ušao i oduzeo tužiteljima posjed istog, samovlasno i bez ičije suglasnosti, a posebno ne suglasnosti tužitelja. Ovaj prostor je očito bio u jako lošem stanju, devastiran i neuređen, ali je bio zaključan od strane tužitelja i u njemu su očito bile neke stare stvari tužitelja, to ovaj sud drži logičnim i utvrđenim. Međutim, zaista tuženik ad.3 nije imao pravo skinuti štok i vrata na ovom prostoru, niti dva komada vrata unutar prostora, u biti je postupio samovlasno i počinio smetanje posjeda drugog prostora, koji je bio u isključivom posjedu tužitelja. Tuženik ad.3 je za to primijenio svoju ekonomsku logiku, koja nije dopuštena po ZV-u, tužitelji su u potpunosti isključeni krivnjom tuženika ad.3 iz posjeda ovog prostora, stanje prostora je toliko izmijenjeno da je neprepoznatljivo, a pristup je moguć samo tuženiku ad.3. Radi navedenog je ponovno trebalo utvrditi smetanje posjeda ovog drugog prostora napravljenog od strane tuženika ad.3, ali vraćanje prostora u ranije stanje, prije smetanja, jednostavno rečeno nije moguće, objektivno nije moguće, pa je ovaj dio zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan. Isto tako, tužitelji nisu dokazali da su im iz ovog prostora odnesene ikakve vrijedne stvari, nema ni logike da su vrijedne stvari držali u ovom prostoru, tako nešto nisu niti dokazali, pa je i ovaj dio zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan. U svakom slučaju, tužiteljima je na raspolaganju drugi pravni put radi ostvarenja svojih mogućih prava, u ovom slučaju je sud limitiran vezano za odlučivanje, jer, kao i kod prvog prostora, ni kod ovog prostora vraćanje stvari nije moguće, objektivno to nije moguće, tuženici navode da nisu uzeli nikakve stvari, tako nešto nije niti dokazano. Dakle, radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredaba ZV-a koje reguliraju materiju smetanja posjeda (čl.20, 21., 22. i 23. tog Zakona). Svakako, sve i da su uzeli sve nabrojane stvari navedene u zahtjevu tužitelja, a iz oba prostora, pored okolnosti da to nije dokazano, tuženik ad.3, a ni ostali tuženici, očito ove stvari nemaju i ne mogu ih vratiti tužiteljima, tuženici negiraju da su iste uopće uzeli, a nije ni dokazano koje bi to stvari u prostorima tužitelja točno bile i da su iste uzeli tuženici. Dakle, sud objektivno ne može naložiti nikom od tuženika da tužiteljima vrate nabrojane i tražene predmete pa je zahtjev i u ovom dijelu valjalo odbiti. Tuženiku ad.3 je zabranjeno svako daljnje smetanje posjeda prvog prostora, a što se tiče drugog prostora, sud nije mogao donijeti takvu odluku jer je stanje toliko promijenjeno u pogledu ovog prostora, tuženik ad.3 je u posjedu istog i ovaj zahtjev je valjalo odbiti, a tužiteljima je na raspolaganju drugi pravni put, s obzirom da se ovdje radi o posjedovnoj parnici, s obzirom na sve okolnosti slučaja odlučeno je kao u izreci presude.
Prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere sud je odbio jer se nisu ispunile Ovršnim zakonom predviđene pretpostavke za donošenje iste.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima ad.1 i ad.3 u odnosu na tuženika ad.3 (vezano za presuđenje sud je odlučio da mu pripadne čitav trošak jer je smetanje od strane tuženika ad.3 počinjeno) odnosi se na trošak jednokratne nagrade za čitav postupak u iznosu od 3.000,00 kn (200 bodova x 15,00 kn bod); 25% PDV-a u iznosu od 750,00 kn; što zbrojeno daje iznos od 3.750,00 kn odnosno 497,71 eura. Ovaj iznos tuženik ad.3 obvezan je isplatiti tužiteljima ad.1 i ad.3, ukupno. Tužitelju ad.2 je u odnosu na tuženika ad.3 priznat trošak jednokratne nagrade za čitav prvostupanjski postupak u iznosu od ukupno 3.750,00 kn (zajedno sa PDV-om), trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u ukupnom iznosu od 3.372,80 kn (jer je ovaj trošak predujmio upravo ovaj tužitelj); što ukupno zbrojeno daje iznos od 7.122,80 kn odnosno 945,36 eura, te je tuženik ad.3 dužan ovaj iznos isplatiti tužitelju ad.2 na ime naknade parničnog troška. Sudska pristojba tužbe je u iznosu od 200,00 kn, kao i pristojba odluke, ukupno 400,00 kn odnosno 53,09 eura, ovaj iznos tuženik ad.3 dužan je ukupno platiti tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3.
Što se tiče tuženika ad.1, ad.2, oni su zastupani po istom punomoćniku, tužitelji u odnosu na ove tuženiku nisu uspjeli u postupku, pa su im obvezani naknaditi parnični trošak i to jednokratne nagrade za čitav postupak u iznosu od 3.000,00 kn; uvećano za zastupanje dvije osobe od 10% (300,00 kn); 25% PDV-a u iznosu od 825,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 4.125,00 kn odnosno 547,48 eura, koliko su tužitelji obvezani ukupno na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženicima ad.1 i ad.2.
U pogledu tuženika ad.4, sud je obvezao tužitelje da ovom tuženiku naknade parnični trošak i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 3.000,00 kn uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 750,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 3.750,00 kn odnosno 487,71 eura, pa su tužitelji obvezan ovaj iznos isplatiti tužitelju ad.4. U pogledu naknade parničnog troška tuženiku ad.5, istom je priznat isti trošak kao i tuženiku ad.4, dakle, tužitelji su ovom tuženiku obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti iznos od 3.750,00 kn odnosno 487,71 eura.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 19. siječnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v,.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste
