Poslovni broj: UsI-1650/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. C. iz Z., OIB: … protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na dohodak, 19. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20-01/720, URBROJ: 513-04-21-3 od 9. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/20-01/720, URBROJ: 513-04-21-3 od 9. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja ministarstva, KLASA: UP/I-410-23/20-02/23829, URBROJ: 513-07-01-06-20-03 od 31. kolovoza 2020. kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja tog tijela KLASA: UP/I-410- 23/20-02/23829, URBROJ: 513-07-01-06-20-01 od 23. lipnja 2020. prema kojem je tužiteljici za 2019. utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u ukupnom iznosu od 5.947,20 kn.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da se kod isplate od osiguravajućeg društva iz Beča radi o neoporezivom primitku, tj. darovanju imovine preminulog oca svom djetetu, koje nije primilo dohodak od poslodavca, tj. od nesamostalnog rada i iz tog razloga radi se o građansko-pravnom odnosu u kojem Porezna uprava nije nadležna, ni ovlaštena postupati, jer davanja i primanja između fizičkih osoba nisu u nadležnosti poreznog praćenja, niti je porezno tijelo takve podatke ovlašteno obrađivati, te se tužiteljica poziva na sadržaj članka 14. stavka 5. Pravilnika o porezu na dohodak koji propisuje u kojim slučajevima i pod kojim uvjetima se darovi ne smatraju primicima od kojih se utvrđuje dohodak.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i tužiteljici odobri olakšicu sa osnove uzdržavanog člana koja joj po zakonu pripada.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Spor je riješen presudom bez rasprave sukladno članku 36. stavku 1. točki 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21) jer je tužitelj osporavao primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis predmeta tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
9. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko tijelo nije tužiteljici priznalo pravo na uvećanje osobnog odbitka za kći K. C., jer je uvidom u službene evidencije Porezne uprave utvrdilo da je ista u 2019. ostvarila novčane primitke u ukupnom iznosu od 19.554,83 kn od čega se iznos od 11.579.28 kn odnosi na neoporezivi primitak od isplatitelja Sveučilište u Zagrebu-Studentski centar u Zagrebu, a iznos od 7.975,55 kn na neoporezivi primitak od isplatitelja Wiener osiguranje Vienna insurance group d.d.
10. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik se pozvao na odredbu članka 14. stavka 3. i 4., te na odredbu članka 17. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18), te istakao da se uzdržavanim članovima smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu stavka 1. članka 17. navedenog Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kn na godišnjoj razini, a kći tužiteljice je u 2019. ostvarila ukupni novčani primitak od 19.554,83 kn, i to 11.579,28 kn od Studentskog centra u Zagrebu i 7.975,55 kn od Osiguravajućeg društva iz Beča, po osnovi kamata na štednju, pologe i vrijednosne papire, te takva vrsta neoporezivog primitka nije taksativno navedena u stavku 2. članka 17. navedenog Zakona, pa stoga ne može biti izuzeta od uračunavanja u primitke za korištenje prava na osobni odbitak.
11. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak, propisano je da se u smislu ovoga Zakona, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom (dalje u tekstu: uzdržavani članovi) smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona, propisano je da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju u obzir:
1. primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora
2. doplatak za djecu
3. novčane potpore utvrđene u iznosu koji je zakonom kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore propisan kao iznos ispod kojeg se ne može isplatiti novčana potpora
4. potpore za novorođenče, odnosno primitak za opremu novorođenog djeteta 5. obiteljske mirovine djece nakon smrti roditelja
6. primici koji po svojoj prirodi predstavljaju samo uzdržavanje od roditelja ili članova uže obitelji
7. darovanja od pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe do visine stvarno nastalih izdataka za tu namjenu, prema članku 8. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona i/ili 8. naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom i naknada troškova službenog putovanja do propisanih iznosa na koje se sukladno odredbama ovoga Zakona ne plaća porez na dohodak,
9. odštete od osiguranja isplaćene zbog teške ozljede i priznate invalidnosti 10. stipendije, nagrade za izvrsnost učenika i studenata isplaćene iz proračuna i bespovratna sredstva koja se isplaćuju iz proračuna, fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, u svrhu obrazovanja i stručnog usavršavanja 11. potpore djetetu za školovanje do 15. godine života odnosno do završetka osnovnoškolskog obrazovanja, koje poslodavac isplaćuje djetetu umrlog radnika ili djetetu bivšeg radnika kod kojeg je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, uz uvjet da bivši radnik ne ostvaruje primitke iz članka 21. ovoga Zakona.
12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da u slučaju tužiteljičine kćerke K. C., kao uzdržavanog člana, postoje primici na godišnjoj razini u ukupnom iznosu od 19.554,83 kn, a čime nisu ispunjeni uvjeti za priznanje porezne olakšice tužiteljici za uzdržavanog člana obitelji obzirom da je zakonom propisan limit od 15.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužiteljici se ukazuje na zakonom propisanu obvezu da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi sam porezni obveznik, a tužiteljica svoje navode iz žalbe i iz tužbe da se u slučaju isplate osiguravajućeg društva radi o darovanju, nije potkrijepila niti jednim materijalnim dokazom, te je stoga sud zaključio da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku.
13. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 19. siječnja 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).
