- 1 -              Revd 2738/2023-2

Broj: Revd 2738/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB ..., iz S., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva L., V. & p. iz S., protiv tuženice C. o. d.d., OIB ..., iz Z., Filijala S., koju zastupa generalna punomoćnica R. G., diplomirana pravnica tuženice, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-138/2023-4 od 8. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-201/2022 od 17. studenoga 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Dopušta se tuženici revizija protiv dosuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-138/2023-4 od 8. veljače 2023. radi pravnih pitanja:

''Podrazumijeva li briga oko djece i kućanski poslovi - pojačane napore tužiteljice koji su obuhvaćeni procjenom trajnog smanjenja životne aktivnosti u veznom spisu, a ne potrebu za tuđom pomoći koja se ovdje dosuđuje;

              Teku li zatezne kamate na dosuđenu naknadu tuđe pomoći, u situaciji kada tužiteljica za ovaj vid pomoći nije imala stvarne izdatke i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, od presuđenja, poglavito kada je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke?''.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-138/2023-4 od 8. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-201/2022 od 17. studenoga 2022.

2. Prijedlog je utemeljen na tvrdnji da su pitanja navedena u njemu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog odstupanja pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev 1542/1999-2 od 2. listopada 1999., Rev 1894/86 od 11. prosinca 1986.,  Rev 599/2000-2 od 17. srpnja 2001., Rev 1894/89, Rev-x 325/2018-2 od 1. lipnja 2022., Rev 2750/2013-2 od 3. svibnja 2017., Rev-x 510/2015-2 od 2. rujna 2015., Rev 1193/2010-2 od 18. siječnja 2012. Naznačena pitanja glase:

1) Je li pri ocjeni pretpostavki osnovanosti dosude naknade štete na ime tuđe pomoći (ne i njege) u vidu povećanih potreba za brigu oko djece i kućanskih poslova mjerodavan nalaz i mišljenje liječnika vještaka koji su ocijenili da kod tužiteljice nema pogoršanja zdravstvenog stanja od 2008. (tužbom se potražuje tuđa pomoć i njega zbog pogoršanja zdravstvenog stanja);

2) Podrazumijeva li briga oko djece i kućanski poslovi - pojačane napore tužiteljice koji su obuhvaćeni procjenom trajnog smanjenja životnih aktivnosti u veznom spisu, a ne - potrebu za tuđom pomoći koja se ovdje dosuđuje;

3) Teku li zatezne kamate na dosuđenu naknadu na ime tuđe pomoći - u situaciji kada tužiteljica za ovaj vid pomoći nije imala stvaran izdatak i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, od presuđenja - poglavito kada je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke;

4) Je li ispravno odrediti cijenu sata u visini cijene sata doma L. koji pruža nemedicinsku tuđu pomoć i njegu kada je u konkretnom slučaju jasno da se ovdje radi o navodnoj - hipotetskoj potrebi za povremenim čišćenjem i brigom oko djece?

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su drugo i treće postavljeno pitanje važna pravna pitanja zato što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u odnosu na drugo postavljeno pitanje odstupa od pravnog shvaćanje revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev 1542/1999-2 od 2. listopada 2002. i Rev 1894/86 od 11. prosinca 1986., dok treće postavljeno pitanje odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama broj Rev-x 510/2015-2 od 2. rujna 2015., Rev 2750/2013-2 od 3. svibnja 2017. i dr.

6. Naime, u pobijanoj je presudi izraženo pravno shvaćanje da potreba za tuđom njegom i pomoći postoji zbog nemogućnosti samostalnog obavljanja svakodnevnih životnih radnji (samostalno kretanje, oblačenje, hranjenje, nošenje težih stvari, pribavljanje namirnica) ili zbog potrebe njege (primjerice, nepokretne ili teško pokretne osobe), dok kod smanjenja životne aktivnosti oštećenik može samostalno obavljati svakodnevne životne radnje, ali s pojačanim naporom u procijenjenom postotku smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljici je, po utvrđenju da joj je tuđa pomoć potrebna u trajanju od dva sata dnevno za obavljanje kućanskih poslova, odvoženje djece u školu i vrtić te učenje s djecom zbog posljedica predmetnih ozljeda, i to "u vidu otežanog disanja i mogućih glavobolja, mogućeg pogoršanja trenutno stabiliziranog zdravstvenog stanja", naknada za takvu pomoć i dosuđena.

6.1. S druge strane, u odluci ovog suda broj Rev 1894/86 od 11. prosinca 1986. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem pri ocjeni pretpostavki za naknadu štete valja razlikovati tuđu pomoć i njegu koja je oštećeniku zbog smanjenja životne aktivnosti potrebna radi zadovoljavanja općih životnih aktivnosti (prilikom kretanja, oblačenja, uzimanja hrane, održavanja osobne higijene i sl.) od potrebe za tuđom radnom snagom zbog nemogućnosti obavljanja određenih (npr. teških tjelesnih) poslova. Ta razlika i njezine posljedice u pobijanoj presudi nisu u dostatnoj mjeri uzeti u obzir.

7. U odnosu na treće postavljeno pitanje, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda o pitanju tijeka zatezne kamate na iznos naknade nenovčane materijalne (imovinske) štete nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev 2750/2013-2 od 3. svibnja 2017., Rev-x-510/2015-2 od 2. rujna 2015., Rev 1193/2010-2 od 18. siječnja 2012., Rev-x 325/2018-2 od 1. lipnja 2022. i dr. Naime, drugostupanjski je sud izrazio pravno shvaćanje da predmetna nenovčana materijalna (imovinska) šteta dospijeva od trenutka nastanka štete odnosno u vrijeme kada je pomoć pružena neovisno tome tko ju je pružao time da ne može dospjeti prije primitka poziva na plaćanje. S druge strane, u odlukama na koje tuženica ukazuje kao razloge važnosti postavljenog pitanja izraženo je pravno shvaćanje prema kojem na iznos naknade nenovčane materijalne štete zatezna kamata teče od presuđenja do isplate.

8. U opisanim su okolnostima u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje  ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 1. ZPP, radi čega je u odnosu na ova pitanja riješeno kao u izreci na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 3. ZPP.

9. Za ostala pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima se, a u skladu s odredbom članka 389.b stavka 3. ZPP, da je u odnosu na njih prijedlog povučen. Ipak, neovisno o tome, valja uočiti da se četvrtim postavljenim pitanjem problematizira pitanje visine štete tuđe pomoći kroz osporavanje visine cijene jednog sata te pomoći, pa je time ovo pitanje u osnovi činjenične naravi, dok važna pravna pitanja mogu biti samo pravna, a ne činjenična  (arg. iz članka 385.a ZPP). S tim u vezi valja uočiti da je visina cijene jednog sata tuđe pomoći između stranaka bila nesporna u visini od 35,00 kuna (4,64 €) .

Zagreb, 23. siječnja 2024.