REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-734/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., V. , OIB…,
kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika S. D. d.o.o., J., P. , OIB … . , kojeg
zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 6.prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 19.siječnja 2023.
p r e s u d i o j e:
I – Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik M. P. pod poslovnim brojem Ovrv-6395/2020 od 19.listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 1.493,13 EUR (11.250,01 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
-na iznos od 101,98 EUR (768,34 kuna) od 15.kolovoza 2019. do isplate,
-na iznos od 202,36 EUR (1.524,71 kuna) od 14.rujna 2019. do isplate,
-na iznos od 151,17 EUR (1.139,00 kuna) od 16.listopada 2019. do isplate,
-na iznos od 112,02 EUR (844,00 kuna) od 16.studenog 2019. do isplate,
-na iznos od 60,96 EUR (459,33 kuna) od 14.prosinca 2019. do isplate,
-na iznos od 19,91 EUR (150,00 kuna) od 16.siječnja 2020. do isplate,
-na iznos od 23,23 EUR (175,00 kuna) od 15.veljače 2020. do isplate,
-na iznos od 26,54 EUR (200,00 kuna) od 14.ožujka 2020. do isplate, -na iznos od 19,91 EUR (150,00 kuna) od 16.travnja 2020. do isplate, -na iznos od 23,23 EUR (175,00 kuna) od 16.svibnja 2020. do isplate,
-na iznos od 751,82 EUR (5.664,63 kuna) od 16.lipnja 2020. do isplate, i to od 15.kolovoza 2019. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II – Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.025,28 EUR (7.725,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 19.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi navedenim u izreci prihvaćen je prijedlog za ovrhu (predan pošti preporučeno 13.7.2020.) na temelju vjerodostojne isprave u pogledu iznosa od 11.250,01 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se potražuje s osnove naknade za telekomunikacijske usluge.
2.Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru je ovršenik naveo da osporava osnovu i visinu potraživanja te da konto kartice stranaka nisu usklađene.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
Prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem stranaka nije prihvaćen zbog toga što bi izvođenje tog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti. Naime, s obzirom na prirodu pravnog odnosa među strankama (ugovor o telekomunikacijskim uslugama), činjenice nužne za odlučivanje se dokazuju dokumentacijom o potraživanju, odnosno dokumentacijom o podmirenju dugovanja pa utoliko izvoditi ovaj dokaz na okolnost usklađenosti konto kartica stranaka i/ili podmirenja duga je neekonomično.
Prijedlog tuženika da sud od porezne uprave pribavi relevantnu dokumentaciju o odbitku pretporeza nije prihvaćen zbog više razloga. Prvo, tuženik kao pravna osoba mora voditi poslovne knjige te posjedovati tu dokumentaciju vezanu uz porezne obveze, a to tim više što ta dokumentacija bi, s obzirom na dospijeće računa, bila stara najviše 3 godine pa nisu protekli rokovi čuvanja iste. Drugo, taj prijedlog je stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka te čak i nakon proteka roka od 15 dana dodijeljenog tuženiku rješenjem od 13.7.2022.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za telekomunikacijske usluge. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).
4.1.U postupku je sporna osnova i visina potraživanja.
4.2.Vezano za tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, treba reći da nadležnost ovog suda proizlazi iz odredbe čl.34.st.1.toč.9.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) jer je riječ o sporu o naknadi iz pretplatničkog odnosa javne komunikacijske usluge. Stoga je taj prigovor odbijen na ročištu 7.6.2022.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U izvodu iz ovjerenih poslovnih knjiga je evidentirano dugovanje tuženika prema tužitelju po računima (s iznosima navedenim kao u izreci ove presude) na ukupan iznos od 11.250,01 kuna i dospijećima dan prije dana od kojeg teku zatezne kamate prema izreci ove presude.
Stanje u poslovnim knjigama je u suglasju sa računima koje je tužitelj dostavio u spis.
5.1.Tužitelj je predložio da se postupi po čl.221.b st.4.ZPP. Ovaj sud je rješenjem od 13.7.2022. naložio tuženiku da dostavi odgovarajuće isprave u roku od 15 dana. Tuženik u roku propisanom tom zakonskom odredbom nije postupio po nalogu suda tj. nije dostavio isprave pa se stoga može reći da nije oborio presumpciju iz odredbe čl.221.b st.4.ZPP da je koristio pravo na odbitak pretporeza.
U slučaju kad tuženik koristi pravo na odbitak pretporeza, onda se prema čl.221.b st.1.ZPP smatra da tražbina postoji.
5.2.Međutim, mora se primijetiti, s obzirom na tuženikove prigovore tijekom postupka, da dio utuženog iznosa otpada (prema računu od 31.5.2020. – list 83) i na naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora, a riječ je o iznosu od 3.414,63 kuna.
Načelno gledano, odredbe kojima se ugovara ova vrsta naknade smatraju se ništetnima, te se ne mogu utužiti kao račun već se mora dokazati nastanak štete. No, gore navedeni iznos se odnosi na račun za tarifni model „B. M. L.“, koji tarifni model je ugovoren zahtjevom od 28.8.2019. (list 37-39), a u kojem zahtjevu se navode popusti na kupljeni uređaj i mjesečnu naknadu. Prema sudskoj praksi (ŽS Velika Gorica: Gž-92/2022) takva ugovorna odredba (kojom pružatelj usluge ima pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovora) ne smatra se ništetnom i protivnom propisima kojima se štite prava potrošača jer takva odredba u tim okolnostima (kad potrošač dobije određeni popust) ne dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
5.3.U odnosu na prigovor tuženika o nekonzistentnosti datuma dospijeća računa, treba reći da nigdje ni u zakonu ni u zahtjevu (koji je prihvaćanjem postao ugovor) nije propisano da dospijeće računa mora biti točno određenog datuma u mjesecu. Štoviše, iz toč.6.2.1. tužiteljevih Općih uvjeta (list 89), koji su sastavni dio ugovora, proizlazi da datum dospijeća pojedinog računa određuje tužitelj.
5.4.Dakle, imajući u vidu dosad izneseno, može se zaključiti da je dokazano kako postoji potraživanje tužitelja u iznosu od 11.250,01 kuna i da to potraživanje ne proizlazi iz ništetnih ugovornih odredbi te je dospjelo onako kako su dospijevali računi.
Štoviše, tuženik je nepodnošenjem prigovora-reklamacije na račune prihvatio iznose računa (slično i VSRH: Rev-924/07, Revt-51/09, Rev-x-100/10) te je tužitelj pravilno i zakonito tuženika knjigovodstveno zadužio za utuženi iznos u spornom razdoblju koliko bi iznosilo tuženikovo dugovanje.
6.Kako tuženik nije podmirio predmetne račune, to bi temeljem čl.9.ZOO trebao platiti tužitelju 11.250,01 kuna tj. 1.493,13 EUR nakon konverzije valute.
6.1.Što se tiče zateznih kamata, prema čl.29.ZOO iste se plaćaju kad dužnik padne u zakašnjenje tj. ne plati u roku.
Budući da tuženik nije platio račune u roku tj. do dana dospijeća računa, to su zatezne kamate dosuđene od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa pa do dana isplate.
Što se tiče pitanja dostave računa, treba reći da je općepoznato kako se računi dostavljaju kao obične pismovne pošiljke, a ne kao preporučene pošiljke i nema nužnosti za potpisivanjem dokaza o dostavi. Čak i da mu nije neki račun dostavljen postojala je tuženikova obveza da se informira kod tužitelja o visini duga za usluge koje mu je tužitelj isporučio (tako i VSRH, Rev-924/07), a to tim više što tužitelj ima pravo obustaviti isporuku usluge ako se ne plate računi ni nakon opomene.
6.2.Temeljem čl.451.st.3.ZPP platni nalog je održan na snazi.
7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).
Tužitelju je priznato: 1.700,00 kuna troška postupka pred javnim bilježnikom, po 100 bodova za sastav podneska od 21.6.2021. i ročišta od 7.6.2022. i 6.12.2022. što zbrojeno, nakon pretvaranja bodova u kune i uvećanja za PDV od 25% iznosi 7.325,00 kuna, a kad se doda i 400,00 kuna na ime pristojbe presude dobije se 7.725,00 kuna, odnosno 1.025,28 EUR nakon konverzije valute. Tužitelju nije priznato 100,00 kuna na ime materijalnih troškova budući da nije dokazano da su takvi troškovi u tolikom iznosu nastali za tužitelja.
Konačno, treba reći prije svega da prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.6.2017. o trošku iz rješenja o ovrsi se odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
U Splitu, 19.siječnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
