- 1 -              Revd 183/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 183/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senija Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB ..., iz V., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. F. i B. P. V. u V., protiv tuženice A. B. d.d., OIB ..., Z., Podružnica V., V., zastupane po punomoćniku T. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L., N., S. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-377/2023-3 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-457/2018-35 od 13. veljače 2023., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pitanja pod 1., 2. i 4., preciznije navedena u obrazloženju, dok se navedeni prijedlog odbacuje u odnosu na pitanje navedeno pod brijem 3., preciznije navedeno u obrazloženju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-377/2023-3 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-457/2018-35 od 13. veljače 2023. Prijedlog je podnesen zbog materijalno pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:

 

              1. ''Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?

 

              2. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?

 

              3. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?

 

              4. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?"

 

2.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, kao razlog važnosti, navodi da ispravnim tumačenjem testa poštenja u duhu europskog prava, drugostupanjski sud je bio dužan utvrditi nepoštenost ugovorne odredbe na način da provede tzv. test potencijalnog ugovora (possible agreement test) kako ga je izložio Europski sud u predmetu Mohamed Aziz,

 

2.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje poziva se na dvije prvostupanjske odluke (presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2563/2018 i poslovni broj P-1798/2019),

 

2.3. U odnosu na treće pitanje nisu izneseni razlozi njegove važnosti, dok se u odnosu na četvrto pitanje poziva na revizijske odluke broj Rev x 183/2011-2 od 16. listopada 2013, Rev 2245/17-2., te na shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020., ističući da su navedena shvaćanja nedovoljno jasna.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

 

5. Naime, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-4383/21, Revd-146/22, Revd-2810/2022., Revd-377/2023 od 17. siječnja 2023., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020. i dr.).

 

6.1. Uz navedeno, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja dodati da ono polazi i od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrđivali uzrokuje li nepoštena odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Uz to su utvrdili da je tuženica bila nepoštena odnosno nesavjesna stjecateljica zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni preplaćeni iznos, a pitanja savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja, te stoga ni drugo pitanje ne može biti važno jer i ono polazi od pogrešne pretpostavke da je ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno podrazumijeva i nepoštenost stjecatelja.

 

6.2. U odnosu na drugo dodatno se navodi da razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a nisu odluke prvostupanjskih sudova nego samo odluke drugostupanjskih sudova revizijskog suda, Ustavnog suda u ESLJP-a, dok vezano za treće pitanje nisu uopće izneseni razlozi njegove važnosti, a u odnosu na četvrto pitanje pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda u kojoj je izneseno objedinjeno pravno shvaćanje o pitanju zastare kod restitucije, na koje se poziva tuženica, s tim da je navedeno pravno shvaćanje potpuno jasno, dok tuženica navodeći u prijedlogu navedeno shvaćanje isto samo djelomično citira i iz toga izvlači pogrešan zaključak o njegovoj nejasnoći.

 

7. U odnosu na nezakonitost istaknutu kao razlog važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

 

 

 

8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženice je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i čl. 389.b st. 1. ZPP-a i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.