Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1661/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja S. Š. iz I. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u Z., protiv tužene M. P. iz O., (ranije M. Š. iz K. I.), OIB …, koju zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I. G., radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P-76/2022-4 od 6. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P-76/2022-4 od 6. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Tuženica M. Š. iz K. I., OIB … dužna je tužitelju S. Š. iz I. G., OIB: … isplatiti iznos od 45.000,00 kn (četrdeset pet tisuća kuna) / 5.972,53 EUR (pet tisuća devetsto sedamdeset dva eura i pedeset tri centa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15), počev od 14. ožujka 2016. do isplate; sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim tzv. eventualnim tužbenim zahtjevom; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženici M. Š. iz K. I., OIB … platiti tužitelju S. Š. iz I.-G., OIB: … trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 11.862,50 kn (jedanaest tisuća osamsto šezdeset dvije kune i pedeset lipa) / 1.574,42 EUR (tisuću petsto sedamdeset četiri eura i četrdeset dva centa); sve u roku od 15 dana. 1

IV. Odbija se tuženica M. Š. iz K. I., OIB … sa zahtjevom za naknadu svojih troškova parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn / 1.161,33 EUR, kao neosnovanim."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući odluku u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na ime povrata novčanog iznosa kojeg je tužitelj dao kao zajam tuženoj.

6.Prije svega valja navesti kako žaliteljica u žalbi navodi da je ona u tijeku postupka promijenila prezime i adresu stanovanja (koje podatke očito nije dostavila prvostupanjskom sudu), a provjerom podataka o strankama kroz spis predmeta u elektronskom obliku proizlazi utvrđenje kako tužena sada ima prezime P., dok tužena u podnesku sama označava svoju sadašnju adresu prebivališta u mjestu O.. Stoga je u uvodu ove drugostupanjske odluke pravilno označeno osobno ime tužene i njezina adresa prebivališta kao M. P. iz O., Č. 162, a i prvostupanjski sud je dužan pobijanu prvostupanjsku presudu u tom smislu ispraviti sukladno članku 342. ZPP-a.

7.Nadalje, glede prijedloga žaliteljice za odlučivanje po žalbi, treba navesti kako je u istom postupku rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob- 320/2021-2 od 3. veljače 2022. ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj P-138/2016-32 od 23. travnja 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznijetih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

9.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelj tvrdi da je živio s tuženom od mjeseca listopada 2013. godine do siječnja 2016. godine u izvanbračnoj zajednici, da je u kolovozu 2015. godine u dogovoru s tuženom podigao kredit u iznosu od 13.200,00 EUR-a, kako su stranke kredit potrošile zajednički, s tim što je tužitelj isplatio tuženoj iznos od 45.000,00 kn u gotovini, a ona je tim novcem zatvorila svoje kreditne obveze i da je tuženica obećala kako će mu ovaj iznos vratiti ako se stranke raziđu, ali na poziv to nije učinila,

-kako je tužena u odgovoru na tužbu navela da veza stranaka nije bila izvanbračna zajednica, ali su oni zajedno živjeli oko dvije godine, osporavajući da bi od tužitelja primila iznos od 45.000,00 kn te da bi u dogovoru s njom tužitelj podigao bilo koji kredit, ali je u iskazu navela kako joj je nakon podizanja spornog kredita, Slaven dao na ruke 16.000,00 kn te potom iznos od 28.000,00 kn, kako bi zatvorila kredite i dugovanja,

-kako među strankama nije sporno da su oni živjeli zajedno od mjeseca listopada 2013. do 1. siječnja 2016. i da ova zajednica života ne proizvodi učinke izvanbračne zajednice u smislu odredaba Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 18/21, dalje ObZ), a kada su stranke živjele u zajedničkom domaćinstvu da su oboje privređivali, bili zaposleni i imali približno slične prihode te su jedno vrijeme živjeli kod tužiteljeva ujaka, a preostalo vrijeme su bili podstanari,

-kako nije sporno niti da je za vrijeme ove zajednice tužitelj podigao kredit kod P. u protuvrijednosti od 13.200,00 EUR-a, u kunama i to 11. kolovoza 2015., a koji iznos je isplaćen na njegov tekući račun kod P. d.d., dok iz iskaza tužene proizlazi da nije sporno nesporno kako je nakon podizanja kredita tužitelj njoj dao na ruke navedene iznose od 16.000,00 kn te 28.000,00 kn, od novca dobivenoga od spomenutog kredita, a s tim novcem je ona u R. d.d. zatvorila kredite koje je imala,

-kako iz dopisa R. d.d. proizlazi da je tužena jedan kredit podigla 10. lipnja 2014., a otplatila ga 21. kolovoza 2015., dok je drugi kredit podigla 23. travnja 2015., kojega je također prijevremeno otplatila 17. kolovoza 2015.,

-kako iz Ugovora o kreditu sklopljenoga kod P. d.d. proizlazi da je tužitelj podigao dana 11. kolovoza 2015. kredit u iznosu od 13.200,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti, a iz dopisa R. d.d. od 30. kolovoza 2016. proizlazi da je kod te banke M. Š. imala otvorena dva kredita na iznos od 4.500,00 EUR od 10.06.2014., koji je prijevremeno otplaćen 21. kolovoza 2015. i kredit od 23. travnja 2015. na iznos od 16.560,00 kn, a koji je prijevremeno otplaćen 17. kolovoza 2015., dok iz prometa po tekućem računu P. d.d. za korisnika S. Š. proizlazi da je s tog računa isplaćen 21. kolovoza 2015. iznos od 29.000,00 kn i 17. kolovoza 2015. iznos od 29.000,00 kn,

-kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka D. M. proizlazi da je temeljem kredita od 11. kolovoza 2015. između P. d.d. i S. Š. u iznosu od 13.200,00 EUR-a, isplaćen na tekući račun iznos od 78.040,76 kn, a do dana vještačenja je vraćen iznos od 37.616,30 kn, s tim što je preostalo za platiti iznos od 69.385,65 kn,

-kako iz iskaza svjedokinje M. Š., majke tužene, proizlazi da joj nije ništa poznato o podizanju kredita, da je njezina kćer operirala oči i ona joj nije financijski pomogla i ne zna je li tužitelj dao njezinoj kćeri novčani iznos, a svjedokinja M. Š., tužiteljeva majka, navodi kako joj je sin rekao kako podižu kredit za plaćanje duga za telefon, za M. operaciju te da bi zatvorili M. stari kredit, kao i da njoj sin nikad nije dugovao niti dao iznos od 3.000,00 EUR-a, već je ona davala novac njima "koliko je mogla",

-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženom bio u vezi manje od tri godine, da je bio zaposlen gotovo cijelo vrijeme i dobivao plaću 4.500,00 kn, a M. je s uzdržavanjem koje je dobivala za dijete imala prihod od oko 4.000,00 kn, da je za vrijeme trajanja veze M. operirala oči i za to podigla kredit kojim je pokrila i jedan stariji kredit, da bi podmirili njegov kredit i dugovanje koje je iznosilo 45.000,00 kn, podignut je kredit kod P. d.d. u iznosu od oko 100.000,00 kn od čega su podmireni M. krediti kod R. u iznosu od 45.000,00 kn, njegov kredit u iznosu od 18.000,00 kn, dok su ostatak novaca potrošili na namještaj i ljetovanje, kako je ta zajednica prestala krajem 2015., a on je nastavio plaćati kredit,

-kako iz iskaza tužene proizlazi da su ona i tužitelj počeli živjeti u proljeće 2013. te da je već tada S. bio dužan ujaku iznos od oko 3.000,00 EUR-a, a njegova majka mu je pozajmila novac da vrati dug, kako je željela upisati fakultet pa je podigla kredit i operirala oko, a prije toga je podigla još jedan kredit kojim je vraćen dug S. majci u visini od 3.000,00 EUR-a, s ostatkom je servisirano tužiteljevo vozilo, da su dogovorili kako će joj tužitelji vratiti od kredita 3.000,00 EUR-a, S. je vratio jedan svoj kredit, isplaćena su i njezina dva kredita, a ostatak novca su potrošili,

-kako je tužena navela i da joj je doista, od spornog kredita, tužitelj dao na ruke spomenute iznose novca od 16.000,00 kn te 28.000,00 kn da bi zatvorila kredite i dugovanja, ali i da je ona dio tog novca prihvatila kao vraćanje pozajmice, a dio kao dar za operaciju očiju.

10.Polazeći od ovih utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako su stranke živjele u zajedničkom domaćinstvu, ali nisu bili u braku, da je tužitelj podigao kredit kod poslovne banke P. d.d. 11. kolovoza 2015. u iznosu od 13.200,00 EUR-a, kako je dio novca od kredita tužitelj je "dao", odnosno pozajmio tuženoj, kojim je ona podmirila svoje kredite, a ostatak iznosa su zajednički potrošili na kupnju namještaja i za odlazak na more. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dao tuženoj upravo iznos od 45.000,00 kn, a s kojim novcem je ona otplatila svoje kredite kod RBA u cijelosti, to sud nije prihvatio iskaz tužene da bi ona oba svoja kredita koristila i utrošila za popravak tužiteljevog vozila te za povratak duga tužiteljevoj majci, odnosno vraćanje dugova ujaku jer je utvrđeno da spomenutih dugova nije bilo niti je bilo popravljeno vozilo tužitelja, a koje vozilo su zajednički koristili, kao niti da bi preostali dio novca koji nije shvaćala kao vraćanje pozajmice njoj bio dar za operaciju očiju. Prvostupanjski sud zaključuje kako se predmetni novčani iznosi ne mogu smatrati darom tuženoj u smislu članka 480. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, dalje ZOO) jer u tom smislu nema niti jednog dokaza, a tužitelj poriče da bi se radilo o darovanju pa, kako su primanja stranaka bila izuzetno mala i oni nemaju vrjednije imovine te su živjeli kao podstanari, a oboje imaju dugove prema bankama, ovako visok dar nije primjeren niti životno logičan. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj podigao kredit od kojeg novca je dao, pozajmio određeni iznos tuženoj, dio ostavio za sebe, a kako bi podmirili dugove tužitelja i tuženice koje su do tada imali, dok su određeni dio novca oni potrošili zajednički na ljetovanje i svakodnevne potrebe pa je tužbeni zahtjev na povrat isplaćenog iznosa u cijelosti prihvaćen. Pritom prvostupanjski sud navodi i da je zahtjev prihvaćen s pozivom na odredbe članka 1111. ZOO-a jer se radi o novcu stečenom bez osnove koji je tužena dužna vratiti.

11.Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilne prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku i u tom smislu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge.

12.Člankom 9. ZOO-a propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi članka 342. stavak 1. ZOO-a vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

13.Člankom 499. stavak 1. ZOO-a propisano je kako se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14.I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka kako su stranke živjele jedno vrijeme u zajednici koja nije imala sve elemente izvanbračne zajednice u smislu odredaba ObZ-a, da je tužitelj dao kao zajam tuženoj novčani iznos od 45.000,00 kn, kojim novcem je ona otplatila svoje kredite u cijelosti, a koje je imala kod poslovne banke R., dok tužena u postupku nije dokazala da bi ona svoj novac koristila i utrošila za popravak tužiteljevog vozila te za povratak duga tužiteljevoj majci i povratak dugova ujaku, kao i da se nije radilo o darovanju novca, kako to tužena tvrdi. Ovakvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

15.Tužena u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda navodeći da uopće ne bi bila u obvezi isplatiti tužitelju predmetni novčani iznos, međutim gubi iz vida kako je sve odlučne činjenice sud utvrdio iz priloženih dokaza pa takvi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost navedenih zaključaka. Pravilno je prvostupanjski sud, prema stanju u spisu predmeta, odlučio o (glavnom) tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi od 14. ožujka 2016. pa u takvom stanju stvari i nije bilo potrebe odlučivati o podrednim zahtjevima kojima se zahtijeva utvrđenje postojanja obveze vraćanja kredita (točka 1. podrednoga tužbenog zahtjeva) te se zahtijeva nalog tuženoj na isplatu tužitelju novčanih iznosa od 73,80 EUR-a mjesečno od 1. siječnja 2016. sa zateznom kamatom (točka 2. tog zahtjeva). U tom smislu ovaj drugostupanjski sud odstupa od ranijeg stava u pogledu predmetnih tužbenih zahtjeva, a koji stav je zauzet u spomenutom rješenju broj Gž Ob-320/2021-2 od 3. veljače 2022. Glede žalbenih navoda koji se odnose na stav prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnoga tužiteljeva potraživanja valja navesti kako prema shvaćanju ovog suda tužitelju, u okolnostima konkretnog slučaja, pripada pravo potraživati isplatu u smislu citiranih odredaba članka 499. ZOO-a jer se tužena, kao zajmoprimac obvezala vratiti mu predmetni iznos novca u slučaju prestanka njihove životne zajednice, a nedvojbeno je kako je ta zajednica prestala prije 14.ožujka 2016., koji dan se tužbenim zahtjevom navodi kao dan dospjelosti potraživanja.

16.Glede žalbenih navoda treba dodati i kako tužena u žalbi u bitnom iznosi svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, posebno potpuno neutemeljeno iznoseći navode u pogledu vraćanja kredita koje je tužitelj uzeo od poslovne banke, što nije niti odlučno u ovom postupku, ali gubeći pritom iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a i ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge, s tim što nesporne činjenice taj sud nije ni bio dužan utvrđivati. Neutemeljeno tužena i u žalbi nastoji prikazati da ne bi bila u obvezi isplatiti predmetni iznos jer ne postoji pisana dokumentacija o zajmu budući da za valjanost tog pravnog posla nije propisan poseban pisani oblik.

17.Dakle, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu, pogrješno pozvao na institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, s obzirom da i iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelj ukazuje da se radilo o zajmu novca te je u tom smislu u pobijanoj odluci pogrješno primijenjeno materijalno pravo, no i pravilnom primjenom citiranih odredaba ZOO-a trebalo je jednako odlučiti o predmetnom zahtjevu. Tužitelju je na dosuđeni iznos pravilno dosuđena i zatezna kamata koja teče od dana dospijeća do isplate, a sukladno članku 29. ZOO-a.

18.Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pogrješno se pritom pozivajući na odredbe materijalnog prava, ali i pravilno primjenjujući materijalno pravo u smislu navedenih zakonskih odredaba trebalo je o zahtjevu jednako odlučiti i tužbeni zahtjev prihvatiti. Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, a što tužena određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužena u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

20.Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužena nije uspjela u ovom žalbenom stadiju postupka.

21.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 18. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić, v. r.